Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-273/22-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Snježane Horvat-Paliska, predsjednice vijeća, Gordane Marušić-Babić i Mire Kovačić, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijaliste Blaženke Drdić kao zapisničara, u upravnom sporu tužitelja R. T. iz Š., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z., radi određivanja starosne mirovine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-2121/21-7 od 2. rujna 2021., na sjednici vijeća održanoj 21. veljače 2024.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-2121/21-7 od 2. rujna 2021.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-2121/21-7 od 2. rujna 2021.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, klasa: UP/II 140-02/20-01/03395854321, urbroj: 341-99-05/3-20-9809 od 13. travnja 2021.
2. Navedenim rješenjem tuženika uvažena je žalba tužitelja i poništeno rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Š., klasa: 140-02/20-01/03395854321, urbroj: 341-19-05/3-20-9546, broj spisa: 80083 od 30. studenog 2020. i predmet vraćen navedenom Područnom uredu radi donošenja novog rješenja. Poništenim prvostupanjskim rješenjem Područnog ureda u Š. tužitelju, hrvatskom branitelju iz Domovinskog rata, određena je starosna mirovina od 1. rujna 2020. u svoti od 4.124,63 kn mjesečno, te je riješeno da će se svota mirovine određena tim rješenjem obračunati sa svotama predujma isplaćenih na temelju rješenja Područnog ureda u Š., broj: 80083 od 25. rujna 2020., koje se mijenja ovim rješenjem.
3 Pobijanim rješenjem Upravnog suda u Splitu isti poslovni broj od 2. rujna 2021. odbijen je zahtjev tužitelja za priznanje troškova upravnog spora.
4. Tužitelj je protiv presude i rješenja prvostupanjskog suda podnio žalbu, navodeći u bitnom da mu je mirovina izračunata u manjem iznosu od pripadajućeg i to za razdoblje od skoro 15 godina. Ističe da je pravo na veću mirovinu zaslužio svojim radom u bivšoj državnoj službi u JNA. Smatra da tuženik nije na nesumnjiv način utvrdio da nadležna služba u B. doista ne raspolaže podacima o njegovim plaćama, a da pri tome podaci o radnom stažu i povećanom stažu postoje. Ističe da se platni podaci čuvaju trajno i da je imao čin kapetana I klase, što je u B. evidentirano, te da postoji tablica plaća po činovima i po tome koliko se izdvajalo za mirovinsko osiguranje, pa smatra da je moguće izvršiti obračun na temelju tih podataka. Navodi da ima saznanje da je jednom bivšem vojnom licu pri rješavanju o zahtjevu radi ostvarivanja prava pomogao djelatnik tuženika, sada u mirovini, te traži da se to utvrdi i provjeri. Iz sadržaja žalbe proizlazi da predlaže da ovaj Sud pobijanu presudu i rješenje poništi.
5. Tuženik nije dostavio Sudu odgovor na žalbu tužitelja.
6. Žalba nije osnovana.
7. Ispitujući pobijanu presudu i rješenje prvostupanjskog suda u granicama razloga iznesenih u žalbi sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da navodi žalbe ne utječu na donošenje drukčije odluke suda u konkretnom slučaju.
8. Prema podacima spisa nije sporno da je tužitelju pravomoćnim rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Š., broj spisa: 80083 od 25. rujna 2020. priznato počevši od 1. rujna 2020. pravo na starosnu mirovinu prema odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18. – Odluka Ustavnog suda RH, 62/18., 115/18. i 102/19. – dalje: ZOMO) i u skladu sa člankom 131. toga Zakona određena isplata predujma mirovine, jer nisu bili pribavljeni svi potrebni podaci za izračun pripadajuće svote mirovine. Prvostupanjsko rješenje iste Područne službe od 30. studenog 2020. doneseno je po službenoj dužnosti, a na temelju u tom postupku pribavljenih podataka o mirovinskom stažu, beneficiranom stažu i ostvarenim primanjima koji su relevantni za određivanje svote mirovine prema odredbama članka 79. do 88. ZOMO-a. Prema priloženim podacima proizlazi također da je u istom postupku izvršen izračun pripadajuće starosne mirovine i primjenom mjerodavnih odredaba Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji ("Narodne novine", broj: 121/17. i 98/19. – dalje: ZHBDR) s obzirom na ostvareni status hrvatskog branitelja i razdoblja sudjelovanja tužitelja u Domovinskom ratu, s time da je utvrđeno da će se kao povoljnija isplaćivati mirovina određena prema ZOMO-u.
9. Iz priloga citiranom prvostupanjskom rješenju razvidno je da je svota mirovine tužitelja određena na temelju postojećih podataka o navršenom mirovinskom stažu i ostvarenim primanjima u obračunskom razdoblju od 1991. do 2019. godine, prema kojima se sukladno bodovnom sustavu utvrđuju vrijednosni odnosno prosječni vrijednosni bodovi za izračun svote mirovine. Kako iz spisu priložene dokumentacije nadležnih tijela Republike Srbije (Republičkog fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje, Filijale za Grad B. i Ministarstva odbrane Republike Srbije, Sektora za ljudske resurse, Uprave za kadrove te Sektora za budžet i financije, Računovodstvenog centra) proizlazi da za tužitelja postoje podaci o ukupno navršenom mirovinskom stažu u razdoblju od 28. rujna 1979. do 1. rujna 1991. i razdobljima povećanja staža osiguranja, dok ne postoje podaci o novčanim primanjima odnosno isplaćenim zaradama tužitelju za vrijeme službe u bivšoj JNA u tom razdoblju, pravilno navedeno razdoblje nije uzeto u obzir kod izračuna vrijednosnih bodova kao obračunsko razdoblje. Navedeno je dostatno i jasno obrazloženo u osporenom rješenju tuženika, te su navodi žalbe protiv prvostupanjskog rješenja, kojima je tužitelj osporavao pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja glede ostvarenih isplaćenih primanja, ocijenjeni neosnovanim.
10. S obzirom da iz očitovanja Računovodstvenog centra Ministarstva odbrane Republike Srbije od 18. ožujka 2020., dostavljenog Republičkom fondu za penzijsko i invalidsko osiguranje, Filijali za Grad B. i potvrde istog tijela od 18. ožujka 2020. proizlazi da u evidenciji arhiviranih dosjea novčanih podataka i platnih spiskova i u evidenciji predanoj Vojnom arhivu ne postoje podaci o novčanim primanjima za tužitelja, uslijed čega to Ministarstvo nije u mogućnosti dostaviti tražene podatke, navodi žalbe glede nepravilno provedenog postupka i pogrešno odnosno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nisu osnovani. U istoj potvrdi iznesen je podatak da je Računovodstveni centar u razdoblju za koje je tražena potvrda za tužitelja, vršio zbirnu uplatu pripadajućih poreza i doprinosa, dok je obračun istih vršen pojedinačno za svaku osobu u skladu sa važećim propisima, što proizlazi i iz potvrde istog tijela od 5. kolovoza 2021., koju je tužitelj naknadno dostavio uz dopunu žalbe. Suprotno mišljenju tužitelja navedeno također nije od utjecaja na utvrđivanje činjeničnog stanja odnosno nesporno utvrđenu činjenicu da nadležno tijelo Republike Srbije nije u mogućnosti dostaviti tijelu mirovinskog osiguranja u Republici Hrvatskoj potrebne podatke. Napominje se da se za ostvarivanje prava iz mirovinskog osiguranja koriste podaci dostavljeni od poslodavaca kao obveznika dostavljanja potrebnih prijava i dokumentacije nadležnom nositelju osiguranja, te Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje nije nadležan niti ovlašten utvrđivati samostalno pripadajući iznos plaća s obzirom na određeno radno mjesto te na temelju tog utvrđenja izvršiti obračun mirovine, kako to tužitelj pogrešno smatra.
11. Tuženik je, međutim, u postupku u povodu žalbe na prvostupanjsko rješenje utvrdio da s obzirom na postojeće podatke o mirovinskom stažu odnosno stažu osiguranja koji se tužitelju računa s povećanim trajanjem nije pravilno utvrđen polazni faktor za određivanje starosne mirovine prema članku 85. stavku 3. ZOMO-a niti je pravilno primijenjen članak 181. istog Zakona vezano uz snižavanje dobne granice. S obzirom na utvrđene nedostatke prvostupanjskog postupka tuženik je, postupajući sukladno ovlaštenju iz članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP) poništio prvostupanjsko rješenje i predmet vratio nadležnom prvostupanjskom tijelu na ponovno rješavanje o pravu tužitelja. Naime, prema navedenoj odredbi ZUP-a kad je za donošenje novoga rješenja, s obzirom na prirodu upravne stvari, nužno neposredno rješavanje prvostupanjskog tijela, a drugostupanjsko tijelo utvrdi da rješenje treba poništiti, dostavit će predmet na ponovno rješavanje prvostupanjskom tijelu.
12. S obzirom na navedeno, time što je tuženo tijelo u konkretnom slučaju predmet vratilo prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, uz upute za donošenje novog rješenja, nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, te je prvostupanjski sud pravilno osporeno rješenje tuženika ocijenio zakonitim i tužbeni zahtjev odbio. Napominje se pri tome da tuženik nije vezan žalbenim navodima (članak 115. stavak 1. ZUP-a), pa bez obzira što je žalba usvojena iz drugih razloga, a ne svih onih koje je tužitelj iznio, u situaciji kada je prvostupanjsko rješenje u cijelosti poništeno i predmet vraćen na ponovni postupak tužitelj će sukladno članku 52. ZUP-a imati mogućnost sudjelovati u novom postupku, te davati izjave i objašnjenja odnosno iznositi činjenice i okolnosti koje su bitne za rješavanje njegovog zahtjeva, a radi zaštite svojih prava i interesa protiv novog rješenja moći će uložiti žalbu.
13. Kako je i prema ocjeni ovoga Suda tužbeni zahtjev osnovano odbijen, a tužitelj u sporu nije bio zastupan po odvjetniku niti je priložio ikakve dokaze o izdacima učinjenim u tijeku ili u povodu spora, ne postoje pretpostavke da mu se na temelju članka 79. stavka 1. i 4. ZUS-a priznaju troškovi upravnog spora, te je pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda zahtjev tužitelja za naknadu troškova pravilno odbijen.
14. S obzirom na izneseno navodi žalbe nisu osnovani niti od utjecaja na donošenje drukčije odluke te je na temelju članka 74. stavka 1. i članka 67. stavka 3. ZUS-a odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu, 21. veljače 2024.
Predsjednica vijeća
Snježana Horvat-Paliska, v.r.