Poslovni broj: 20 Kž-483/2022-8

Poslovni broj: 20 Kž-483/2022-8

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Brđanovića, predsjednika vijeća te Ljiljane Kolenko i Rajka Kipkea, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog S. S., zbog kaznenih djela iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19, dalje: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi okrivljenika protiv presude Općinskog suda u Gospiću poslovni broj K-111/2022-9 od 21. lipnja 2022., u javnoj sjednici vijeća održanoj 21. veljače 2024.

 

p r e s u d i o   j e

 

I.              Povodom žalbe okrivljenika S. S., a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda te se izriče:

 

              okrivljenik S. S., s podacima kao u spisu,

 

na temelju čl. 453. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i  80/22, dalje: ZKP/08-22)

 

                                                        oslobađa se optužbe

 

da bi dana 8. siječnja 2021. u večernjim satima, u obiteljskoj kući na adresi L., protivno čl. 10. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, svjestan da time povrjeđuje njezino dostojanstvo i tjelesni integritet, rukama odgurnuo svoju majku L. S., uslijed čega je pala na tlo te ju je uzeo rukama za glavu, pa više puta udario njenom glavom u snijeg, govoreći „ubit ću vas, majku vam j... vi ćete mene zaj...“, što se odnosilo na nju i njenog sina M. S.,

 

dakle, da bi teško kršio propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time člana obitelji doveo u ponižavajući položaj,

 

čime bi počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece, nasiljem u obitelji, iz čl. 179.a KZ/11.

 

II.              Uslijed odluke pod toč. I. i djelomičnim prihvaćanjem žalbe okrivljenika S. S. preinačuje se pobijana odluka u odnosu na kaznenu sankciju na način da se okrivljenik za kazneno djelo protiv osobne slobode, prijetnjom, iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11,  za koje je proglašen krivim točkom 2.) pobijane presude,  na temelju čl. 139. st. 3. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci te mu se na temelju čl. 56. KZ/11 izriče uvjetna osuda na način da se kazna zatvora na koju  je osuđen neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo, time da će mu se u slučaju opoziva uvjetne osude, na temelju čl. 54. KZ/11 u odmjerenu kaznu zatvora uračunati vrijeme uhićenja i vrijeme zadržavanja od 10. siječnja 2021. do 12. siječnja 2021.

 

III.              Žalba okrivljenika S. S. se u preostalom dijelu odbija kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje presuda suda prvog stupnja.        .

 

 

Obrazloženje

 

1.              Pobijanom presudom Općinskog suda u Gospiću je okrivljenik S. S. proglašen krivim što je pod točkom 1.) počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece, nasiljem u obitelji, iz čl. 179.a KZ/11, na štetu svoje majke L. S., a pod točkom 2.) kazneno djelo protiv osobne slobode, prijetnjom, iz 139. stavak 2. i 3. KZ/11, na štetu svog brata M. S..

 

1.1.              Na temelju članka 179.a KZ/11, okrivljeniku S. S. je utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine, a na temelju članka 139. stavak 3. KZ/11, utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci te je na temelju članka 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca.

 

1.2.              Na temelju članka 57. stavak 1. i 2. KZ/11, okrivljeniku S. S. je izrečena djelomična uvjetna osuda, na način da se od jedinstvene kazne zatvora na koju je osuđen izvršava šest mjeseci, a dio kazne u trajanju od osam mjeseci neće se izvršiti ako u roku od dvije godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo, time da na temelju članka 57. stavak 5. KZ/11, vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne.

 

1.3.              Na temelju članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 - dalje u tekstu: ZKP/08-19), u vezi s člankom 145. stavak 2. točka 1. i 6. ZKP/08-19, okrivljenik je obvezan nadoknaditi trošak kaznenog postupka u iznosu od 3.110,00 kuna, u roku od petnaest dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

 

2.              Protiv navedene presude žalbu su u zakonskom roku podnijeli okrivljenik S. S., putem svoje braniteljice Đ. L., odvjetnice u O. i majka okrivljenika, ovdje oštećena, L. S..

 

2.1.              Okrivljenik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08-22, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona iz čl. 469. st. 6. ZKP/08-22 i zbog odluke o kazni, s prijedlogom da nadležni županijski sud preinači pobijanu presudu na način da okrivljenika oslobodi optužbe ili podredno da pobijanu presudu ukine i vrati predmet sudu prvog stupnja na ponovni postupak. Ujedno, okrivljenik moli da se njega i braniteljicu pozove na sjednicu vijeća povodom žalbe.

 

2.2.              Oštećena L. S., majka okrivljenika, žali se osobno, zbog odluke o kazni, u korist okrivljenika. Žalba majke okrivljenika uzeta je u razmatranje, jer st. 4. čl. 464. ZKP/08-22 ne isključuje primjenu st. 2. istog članka ZKP/08-22, odnosno majka okrivljenika, iako ima status oštećene u ovom kaznenom postupku, može podnijeti žalbu u korist svog sina, ovdje okrivljenika.

 

2.3.              Žalbe okrivljenika i njegove majke razmatrati će se jedinstveno.

 

3.              Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4.              Spis je u skladu s čl. 474. st. 1. ZKP/08-22 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu koje je dopisom broj KŽ-DO-525/2022-2 od 6. listopada       2022. isti vratilo ovom sudu.

 

5.              Žalba je djelomično osnovana.

 

6.              Na zahtjev obrane održana je javna sjednica vijeća na koju je pristupio zamjenik ŽDO u Varaždinu D. G., dok okrivljenik i njegova braniteljica nisu pristupili, a dostava poziva za iste je uredno iskazana te je sjednica vijeća održana u njihovoj odsutnosti, u skladu s čl. 475. st. 3. ZKP/08-22.

 

7.              Iako žalitelj navodi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te povrede kaznenog zakona, žalba se sadržajno odnosi samo na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, budući žalitelj žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka ničim ne konkretizira, niti ju posebno obrazlaže, a povredu kaznenog zakona žalitelj vidi kao posljedicu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, iako se u takvoj situaciji ne radi o ostvarenju te žalbene osnove, Naime, o povredi kaznenog zakona riječ je samo kada žalitelj prihvaća činjenično stanje utvrđeno po prvostupanjskom sudu, ali smatra da je na isto pogrešno primijenjen kazneni zakon.

 

U odnosu na točku I. (oslobađajuća odluka)

 

8.              Okrivljenik S. S. je za kazneno djelo nasilja u obitelji proglašen krivim na temelju čl. 179.a KZ/11 za postupanje činjenično opisano pod točkom 1.) pobijane presude, čime je prvostupanjski sud na štetu okrivljenika povrijedio KZ/11, a na što ovaj drugostupanjski sud, na temelju čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08-22, pazi po službenoj dužnosti.

 

9.              Naime, iz činjeničnog opisa proizlazi da je okrivljenik na štetu svoje majke postupao u jednom, opisanom, navratu, dok je za ostvarenje bića kaznenog djela obiteljskog nasilja potrebno trajanje, dakle da se okrivljenik na određeni način (kršeći propise o zaštiti od nasilja u obitelji i dovođenjem člana obitelji u ponižavajući položaj) ponašao kroz određeno razdoblje. Budući je ovdje opisan jedan događaj, djelo za koje se okrivljenik optužuje po zakonu nije kazneno djelo.

 

10.              Valja reći da je u činjeničnom opisu točke 1.) pobijane presude, opisana prijetnja na štetu majke i brata okrivljenika kada se navodi: „govoreći „ubit ću vas, majku vam j... vi ćete mene zaj...“ što se odnosilo na nju i njenog sina M. S.“, međutim prvostupanjski sud, a niti ovaj žalbeni sud, za kazneno djelo prijetnje nije mogao okrivljenika proglasiti krivim, jer bi to bilo na štetu okrivljenika, budući ga se optužnicom za navedeno ne tereti. Naime, za počinitelja kaznenog djela nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ/11 propisana je kazna zatvora od jedne do tri godine, dok je za počinitelja kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. KZ/11 propisana kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina. Stoga, budući ODO u Gospiću nije okrivljenom stavilo na teret kazneno djelo prijetnje smrću prema bliskim osobama, to ovo vijeće ne može na štetu okrivljenika izmijeniti pravni opis i pravnu kvalifikaciju kaznenog djela u teže kažnjivo kazneno djelo.

 

11.              Osim toga, u tom slučaju radilo bi se o dva kaznena djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. KZ/11 (na štetu majke i na štetu brata), pa bi se suđenjem za navedena kaznena djela ostvarila bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 9. ZKP/08-22 (prekoračenje optužbe).

 

12.              Ovdje još treba naglasiti da u činjeničnom opisu valja u potpunosti napisati riječi koje su bile izrečene, bez obzira kako neugodne ili proste bile. Tako nije dovoljno napisati: „majku vam j... vi ćete mene zaj...“, već treba napisati cijeli izgovoreni tekst, što je međutim, u konkretnom slučaju nevažno zbog naprijed navedene činjenice da se radi o jednom izoliranom slučaju, čime nije ostvareno biće kaznenog djela nasilja u obitelji.

 

13.              S obzirom na navedeno, ovaj drugostupanjski sud je okrivljenika za postupanje pod točkom 1.) pobijane presude oslobodio optužbe na temelju čl. 453. toč. 1. ZKP/08-22, smatrajući da djelo za koje se okrivljenik optužuje po zakonu nije kazneno djelo.

 

U odnosu na točku II. (osuđujuća odluka)

 

14.              Za postupanje činjenično opisano pod točkom 2.) pobijane presude okrivljenik S. S. proglašen je krivim za počinjenje kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11 na štetu svoga brata M. S..

 

15.              Naime, iz provedenog dokaznog postupka, naročito iskaza oštećenika M. S., proizlazi da mu je brat S. S. inkriminiranog dana, u inkriminirano vrijeme i na inkriminiranom mjestu prijetio riječima: „ako me takneš, ubit ću te“, a nakon što se dao u bijeg vidjevši da okrivljenik poseže za puškom, da je okrivljenik ispalio jedan hitac iz lovačke puške. Pucanj je čula i njihova majka L. S., o čemu je svjedočila pred sudom, a da je okrivljenik pucao, potvrđuje i nalaz balističkog vještaka. Stoga je iskaz okrivljenika, da nema oružje i da kritičnog dana nije pucao, očito usmjeren na izbjegavanje kaznene odgovornosti, kao što to ispravno zaključuje prvostupanjski sud.

 

16.              Ovdje treba naglasiti da su izgovorene prijeteće riječi, uz pucanj iz puške ozbiljne i objektivno podobne radnje da se kod prosječne osobe izazove strah za njezin život i tjelesni integritet te je prvostupanjski sud osnovano okrivljenika proglasio krivim za kazneno djelo prijetnje prema bliskoj osobi, tj. bratu, iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11.

 

17.              Budući je prvostupanjski sud okrivljenika proglasio krivim za dva kaznena djela, to mu je prvo utvrdio pojedinačne kazne, a potom ga osudio na jedinstvenu kaznu zatvora. Međutim, s obzirom da je u odnosu na djelo iz točke 1.) pobijane presude, po ovom drugostupanjskom sudu donijeta oslobađajuća presuda, to se u konkretnom slučaju za kazneno djelo iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11 ne utvrđuje kazna zatvora, već se za predmetno kazneno djelo okrivljenik osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, koja kazna je po mišljenju ovog drugostupanjskog suda primjerena počinjenom kaznenom djelu i osobi okrivljenika te će se istom postići svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11, odnosno generalna i specijalna prevencija.

 

18.              Pri tome valja imati u vidu dosadašnju neosuđivanost okrivljenika, na temelju koje je osnovano i opravdano očekivati da okrivljenik i bez izvršenja kazne ubuduće neće činiti kaznena djela, zbog čega je ovaj žalbeni sud u konkretnom slučaju okrivljeniku na temelju čl. 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu, s rokom kušnje u trajanju od dvije godine, to tim više što okrivljenik tvrdi da živi i radi u inozemstvu.

 

19.              Okrivljenik je uhićen 10. siječnja 2021. te je sproveden pritvorskom nadzorniku, koji ga je zadržao do 12. siječnja 2021., kada je ispitan pred Općinskim državnim odvjetništvom (ODO) u Gospiću i kada su prema njemu određene mjere opreza: zabrane približavanja L. S. i M. S. na udaljenost od deset metara, zabrane uspostavljanja ili održavanja veze s istima i udaljenjem iz doma, nakon čega je po nalogu zamjenice ODO u Gospiću pušten na slobodu. Stoga je ovaj drugostupanjski sud odlučio da će se okrivljeniku u slučaju opoziva uvjetne osude, na temelju čl. 54. KZ/11 u odmjerenu kaznu zatvora uračunati vrijeme uhićenja i vrijeme zadržavanja od 10. siječnja 2021. do 12. siječnja 2021.

 

U odnosu na točku III.

 

20.              Kao što je to već navedeno u točki 7. obrazloženja ovog rješenja, žalba okrivljenika S. S. u preostalom dijelu (osim u odnosu na kaznenu sankciju za kazneno djelo prijetnje na štetu brata) je neosnovana.      

 

21.              S obzirom na navedeno, povodom žalbe okrivljenika S. S., a po službenoj dužnosti, valjalo je okrivljenika osloboditi optužbe za počinjenje kaznenog djela nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ/11 na temelju čl. 453. toč. 1 ZKP/08-22 (točka I. izreke),  u odnosu na kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11, uslijed odluke pod toč. I. i djelomičnim prihvaćanjem žalbe okrivljenika, na temelju čl. 486. ZKP/08-22, valjalo preinačiti prvostupanjsku odluku (točka II. izreke), dok je u preostalom dijelu, na temelju čl. 482. ZKP/08-22, žalbu okrivljenika valjalo odbiti kao neosnovanu i u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrditi prvostupanjsku presudu (točka III. izreke).       

 

U Varaždinu 21. veljače 2024.