Poslovni broj : P-3634/2024-26

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD USPLITU

Split, Gundulićeva 27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji Branki Šolić, u pravnoj stvari tužitelja ŠE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupan po punomoćniku Jeri Matiću, odvjetniku u OD Matić&Poljak d.o.o. protiv tužene SE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupana po punomoćnicima Jeleni Matulić i Borisu Biliću, odvjetnicima u OD Matulić i Bilić d.o.o., Split radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine, nakon provedene javne i usmene glavne rasprave zaključene dana 25.kolovoza 2026. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i punomoćnice tužene, na ročištu za objavu dana 28.kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi :

'' Utvrđuje se da je tužitelj u odnosu na tuženika vlasnik za cijelo nekretnine označene kao stan broj 7 na prvom katu stambenog objekta izgrađenog na čest. zem. [katastarska čestica], ZU 11859 k. o. [katastarska općina], anagrafske oznake [adresa], površine 62,07 m2 koji se sastoji od tri sobe, kupanice, kuhinje, dnevnog boravka te balkona, ukupne površine 20,56 m2 kao i garaže u podrumu iste zgrade površine 17,62 m2.

Dužna je tužena naknaditi tužiteljici troškove ovog parničnog postupka . ''

II. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana isplatiti tuženoj na ime parničnog troška iznos od 1.125,00 EUR dok se za više zatraženo za iznos od 2.625,00 EUR zahtjev odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Dana 24.rujna 2024. pred ovim sudom zaprimljena je tužba ŠE radi utvrđenja prava vlasništva stana u zgradi u [adresa] izgrađena na čest. zem. [katastarska čestica], ZU 11859, k. o. [katastarska općina] koji se nalazi na prvom katu te zgrade, označen kao stan 7, površine 62,07 m2 te radi utvrđenja prava vlasništva garaže u podrumu iste zgade površine 17,62m2. Navodi da je sukladno ostavinskom postupku iza smrti KE izvanknjižni suvlasnik nekretnina za 1/2, a koje je ĆE stekao temeljem ugovora o kupoprodaji iz 1968. kojeg je sklopio sa RE. Sukladno navedenom dijelio je vlasništvo sa tuženom, ali je nakon međusobnog dogovora preuzeo isključivo izvanknjižno vlasništvo, dakle i za ½ dijela koja je po rješenju o nasljeđivanju pripala tuženoj, a sve iz razloga što je preuzeo brigu oko majke PE. Time je tužitelj stekao isključivi posjed, ali tužena ignorira navedenu podjelu budući je pokrenula postupak razvrgnuća te tužbu za predaju u posjed iako je slijedom dogovora i realne dobrovoljne predaje posjeda isti izgubila. Zaključno smatra da su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva redovnom dosjelošću na strani tužitelja, a u odnosu na tuženu.

2.U odgovoru na tužbu tužena je osporila osnovanost tužbe i tužbenih navoda osporavajući da bi između stranaka postojao ikakav dogovor da bi tužitelj preuzeo brigu o majci radi čega da bi mu tužena prepustila svoj dio stana br.7.Upravo iz razloga što tužitelj neovlašteno i protivno volji tužene koristi utuženi stan u cijelosti , tužena je i pokrenula postupak radi predaje u suposjed te radi razvrgnuća suvlasničke zajednice. Navodi da tužitelj jest sklopio sa majkom PE ugovor o doživotnom uzdržavanju kojim mu majka prenosi 1/3 dijela stana u [adresa] na I.katu koji nije predmet spora,iako se uopće ne brine o majci.

3.1.U dokaznom postupku sud je pregledao dokumentaciju koju su stranke dostavile i to rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu, broj O-3349/2014 od 30.siječnja 2018. iza pok.KE, kupoprodajni ugovor od 15.srpnja 1981., Ugovor o doživotnom uzdržavanju između ŠE i PE od 13.rujna 2019. Izvršen je u uvid u predmete ovog suda broj R1-137/2019, P-507/2020 i P- 1985/2025 (ranije P-2243/2022).

3.2.Izveden je dokaz očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka za geodeziju Julije Sesartić (sada Vladanović) koja je izradila nalaz i mišljenje, siječanj 2026 br.05-2026. Saslušane su parnične stranke i svjedoci BE I UE. Tužitelj je odustao od saslušanja predloženih svjedoka GE, ĐE, CE te PE.

3.3.Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti u smislu članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP) sud je odlučio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

4.1. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja prava vlasništva stana označenog kao stan br. 7 i garaže koji se nalaze u zgradi sagrađenoj na čest. zem. [katastarska čestica], ZU 11859, k. o. [katastarska općina] anagrafske oznake [adresa].

4.2. Među strankama je sporno jesu li se na strani tužitelja ispunile prepostavke za stjecanje prava vlasništva utuženih nekretnina prema tuženoj za cijelo.

5. Mjerodavno pravo sadržano je u Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima "Narodne novine" br. 81/15 – službeni pročišćeni tekst, 94/17. - ispravak pročišćenog teksta dalje ZV).

6. 1. Saslušan kao parnična stranka tužitelj je naveo da su se on i sestra SE odmah nakon smrti oca KE 2014.g. a još i prije donošenja rješenja o nasljeđivanju dogovorili da bi se stan br.7 zajedno sa pripadajućom garažom u suterenu zgrade [adresa] prodao te novac podijelili po pola sukladno suvlasničkim dijelovima, sve imajući u vidu da je tada, a i danas, vlasničko stanje neusklađeno odnosno radi se o izvanknjižnom vlasništvu. Predmetni stan od 2015. koristi neprekidno i konstantno te tu i dan danas živi, ulaže u isti i plaća sve troškove. Prvotni dogovor nije realiziran jer sestra nije htjela čekati prodaju, a i počela je isticati neke nove prijedloge - suština se svodila pitanje brige i skrbi o majci. Ti prijedlozi su bili pred 7,8 godina. Tada su se dogovorili da će on skrbiti o majci te da njemu pripadne sestrina jedna polovina stana br. 7 sa garažom, a da sestri pripadne ovaj drugi stan br. 5 u kojem je živjela njihova majka, a koji je u suvlasništvu svo troje na jednake dijelove. Dogovor nije pisano zabilježen niti formaliziran na taj način. Slijedom toga dogovora brinuo se o majci naredne pune 4 godine te je majka došla živjeti kod njega u stan br.7. Što se tiče odnosa uzdržavanja i brige oko majke ta je obveza formalizirana ugovorom o uzdržavanju sklopljenim sa majkom 2019.g. U nekom trenutku majka se počela predomišljati te je izjavila da želi sama živjeti i da će se vratiti u svoj stan br.5 gdje je uistinu boravila nekom kratko vrijeme nakon čega je otišla u Dom gdje je bila godinu dana od kuda se je vratila u svoj stan br.5. koji se je iznajmljivao kako u periodu dok je majka bila u Domu tako i u periodu dok je živjela kod njega. O majci i dan danas svakodnevno skrbi dok tužena nije u kontaktu sa majkom niti o njoj skrbi.

6.2.Iskazao je da tužena nikad nije dolazila, boravila niti bila u posjedu predmetne nekretnine od kada je odselila, a nedvojbeno je da nije bila od kada je on u posjedu, dakle od 2015. godine. Spomenuo je da je tužena prije otprilike 3 godina kada je majka trebala ići u Dom za starije i nemoćne pristupila utuženom stanu sa suprugom i pokušala nasilno ući u stan. Potvrdio je da tužena nema ključeve od stana kao i da je bravu promijenio nekoliko godina nakon smrti oca.

6.3.Posebno upitan iskazao je da je pored izloženih prijedloga postojala i još jedna varijanta i to prijedlog tužene po kojem bi njemu pripao mamin stan broj 5., uz nadoplatu na ime razlike površina stanova br. 5. i br.7. dok bi tuženoj pripao stan br.7. U odnosu na navedeni prijedlog tužitelj da je bio relativno afirmativan, ali je i dalje ostalo otvoreno pitanje skrbi oko majke i pitanja snošenja troškova smještaja majke u Dom.

7.1.Saslušana kao parnična stranka tužena je iskazala da su se njihovi roditelji razveli 1979. godine kada je imala 7 godina. Od tada su majka,brat i ona živjeli u donjem stanu, stanu br.5, međutim kada je imala 23 godine majka i brat su je izbacili iz tog stana te se doselila ocu u stan br. 7 gdje je živjela do 30 godine kada se udala i odselila. Otac je obolio te je u relativno kratkom vremenu i umro. Tek u tom kratkom periodu brat i ona su stupili u kontakt i uspostavili relativno normalne odnose. Brat je 6 godina prije nego što je otac umro živio u [adresa] te se nakon smrti oca doselio u stan br. 7, i to je učinio bez njene suglasnosti. S obzirom na tada predstojeću ostavinsku raspravu pokušali su se dogovoriti. Bilo je više varijanti podjele uvažavajući činjenicu da vlasničko stanje nije bilo sređeno u zemljišnim knjigama. Jedna varijanta je bila da se stan broj 7 proda i novac podijeli njoj i tužitelju na jednake dijelove, druga varijanta je bila da tužitelju pripadne manji stan br 5, garaža i razlika u cijeni s obzirom na razliku u površini, a njoj da pripadne veći stan br. 7 te je treća varijanta bila da se , dok se ne postigne konačni dogovor o razrješenju međusobnih odnosa, stan br. 7 stavi u najam te da se prihod podijeli na jednake dijelove kao i da se jedan dio izdvoji za trošak smještaja majke u Dom. Nakon toga uslijedila je ostavinska rasprava te je donijeto rješenje o nasljeđivanju u kojem je navedeno da svakome pripada polovina stana br. 7 kao izvannjižno vlasništvo. Htjela je da se taj stan čim prije izloži najmu, međutim brat je to odugovlačio te su se tako na koncu i posvađali. Točno je da je majka kod njega živjela u stanu br. 7 oko 6 godina te je majka potpisala ugovor o doživotnom uzdržavanju kojim mu prepušta 1/3 stana broja 5 uz preuzimanje izričite obveze brige i skrbi o njoj do smrti. Za to vrijeme nije bila sa majkom u kontaktu, ali ju je kontaktirala susjeda navodeći da je čula jaku svađu između majke i brata nakon čega je došla u posjet majci koja joj je rekla da ju je tužitelj zanemarivao. Kako je tad bio dogovor da majka ode u Dom, a dio njenih stvari (budući se majka bila vratila u stan br. 5) je bio ostao u stanu br. 7 gdje je bio tužitelj, tako su suprug, majka i ona otišli po njene stvari. Pokušala je vrata stana br.7. otključati svojim ključem, ali ključ nije otvarao bravu. Tada su pozvonili, tužitelj je otvorio, ali ih nije htio pustiti unutra i prijetio im je. Ključem je pokušala otvoriti garažu, ali sa jednakim neuspjehom. Dok je majka bila u Domu za starije i nemoćne troškovi smještaja plaćali su se dijelom iz majčine mirovine, dijelom iz prihoda najma stana br. 5. Nakon godinu dana boravka u Domu, nezadovoljna životom u Domu, majka se je vratila u svoj stan br.5.gdje i danas živi. Navela je da se danas brat brine o majci, ali da je ona ne posjećuje.

7.2.Predmetni stan ne koristi budući joj je tužitelj to onemogućio mada mu nikad nije dala nikakvo izričito, nedvojbeno i nedvosmisleno očitovanje odnosno pristanak da mu daje svoj suvlasnički dio u vlasništvo, niti da mu daje isključivi posjed predmetnoga stana. Navela je i to da se nikad sa bratom nije dogovarala da bi mu prepustila svoju polovinu stana, niti se o tome na takav način uopće razgovaralo odnosno takva varijanta nikad nije bila predmet njihovog razgovora. Formalno je prema tužitelju počela isticati zahtjeve vezane uz svoj suvlasnički udio stana br. 7 i garaže pokretanjem sudskog postupka radi razvrgnuća suvlasničke zajednice te radi predaje u suposjed i naknade štete.

8.Svjedok UE posvjedočio je da od rođenja živi u zgradi ( Nazorova ulica) nasuprot zgradi oznake [adresa] tako da mu je cijela obitelj PE poznata dok mu je tužitelj i prijatelj. Naveo je da mu je poznato da su se roditelji parničnih stranaka Š (KE) i S nakon razvoda odnosno u tijeku rješavanja imovinskih odnosa dogovorili da Š za S kupi stan u prizemlju gdje je S kasnije i stanovala zajedno sa kćerkom SE. Pojašnjava da je zapravo S htjela nakon razvoda odseliti se iz grada radi čega joj je Š kupio stan u prizemlju, ali se je želio osigurati da stan ne bi dalje prodala pa je iz tog razloga stan upisan na svakoga od njih na jednu trećinu. Nakon razvoda roditelja parničnih stranaka ŠE je uvijek živio s ocem, a SE sa majkom. Tako bi viđao i SE koja se je u jednom trenutku odselila u inozemstvo. Posljednji put kada ju je tu vidio da bi dolazila je bilo prije otprilike tri godine, odselila se kada se je udala. Još za života, Š mu je znao govoriti da drugi stan koji se nalazi iznad ovoga u prizemlju, a u kojem je cijela obitelj ranije zajedno živjela i u kojem je nakon razvoda Š sa sinom ŠE nastavio živjeti, da taj stan pripada ŠE zajedno sa garažom. ŠE je tu živio cijelog svog života izuzev perioda kada je bio na ratištu za vrijeme Domovinskoga rata. Imovinskopravni odnosi između parničnih stranaka u vezi predmetnoga stana mu nisu poznati niti eventualno postojanje ikakvog diobnog dogovora između njih.

9.1.Svjedok BE, suprug tužene iskazao je da je 2002.stupio u brak sa HE, koju je upoznao 2000. godine i tada je živjela u velikom stanu broj 7 s ocem. U prvim godinama zajedničkog života živjeli sa njegovim roditeljima u Splitu, nakon čega su se preselili u stan u [adresa]. S obzirom da on pomorac, dok bi bio na brodu, HE bi znala otići kod oca u stan u zgradi [adresa]. Radi se o stanu broj 7, veći stan na katu. ŠE tu nikad nije živio niti je bio u dobrim odnosima sa ocem. ŠE je živio sa majkom u manjem stanu u toj zgradi, stanu broj 5 u prizemlju. Njegova supriga nije bila baš u dobrim odnosima sa majkom niti sa ŠE u to vrijeme, a jednom se prilikom bila toliko posvađala sa majkom da ju je majka bila izbacila iz stana. Njihovi obiteljski odnosi svodili su se na liniju otac i kćer, s jedne strane te majka i sin, s druge strane.

9.2.Nakon smrti punca KE provedena je ostavinska rasprava kojoj sam i on nazočio, jednako kao što je nazočio i dogovoru između HE i ŠE. Naime, oni su se dogovorili da će vlasništvo većeg stana broj 7 podijeliti na dva jednaka dijela, jednako kao i vlasništvo garaže. Oboje su imali ključeve od stana i garaže. Svi su koristili garažu, tako je on tu držao ljetne i zimske gume, a jednako tako ŠE je koristio garažu i stan. Sve je funkcioniralo sukladno tom govoru do jednoga momenta kada je došao zamijeniti gume iz garaže, istu nije mogao otključati sa ključem kojim je do tada otključavao. Tada se popeo do velikog stana br 7, pokušao isti otključati ključem kojim su do tada otključavali taj stan, ali su sve brave bile promijenjene. Pitao je ŠE što se dogodilo, on mu je odgovorio da se on nalazi u posjedu nakon čega je pozvao policiju koja je samo konstatirala da se radi o sukobu imovinsko-pravnoga karaktera. U međuvremenu su se odnosi između ŠE i majke pogoršali, PE im se bila požalila da se ŠE ne brine o njoj te su naknadno saznali da postoji ugovor o uzdržavanju između majke i ŠE po kojem majka svoju trećinu stana prepušta ŠE, a u odnosu na koji ugovor im je majka rekla da nije shvatila isti na način da bi išta prenosila u vlasništvo. PE se je tada odlučila otići u dom i smjestila se je u dom na Lovretu koji je u široj blizini njenog doma. U gornjem stanu bile su ostale neke stvari od supruge i od njezine majke te su se svo troje uputili to preuzeti. Međutim, ŠE im je zabranio ulazak u stan, došlo je do verbalnih prepirki te prijetnja vatrenim oružjem, što je prijavio policiji. Natašine stvari je prebacio u potkrovlje koje je punac još za života darovao HE.

9.3.Posebno upitan u vezi način korištenja stana broj 7 svjedok je naveo da je povremeno, čak jedno kraće vrijeme negdje 2002., 2003. godine dok je kćerka bila još malena živio u tom stanu. Nakon smrti punca, kako je ŠE došao iz Dubrovnika, i to večer prije smrti, tako je ušao u ovaj stan radi oca, ali je otac ubrzo preminuo te je ŠE tu ostao. Iskazao je i to da je za vrijeme života punca znao obaviti instalaterske radove u stanu broj 7.

9.4.Osporio je postojanje ikakvog dogovora između stranaka vezano za brigu o majci te dodatno naveo da je njegova supruga, nakon što se S razočarala u sina ŠE zbog nebrige i obratila joj se za pomoć, pristala brinuti se o njoj, te su u tom smislu i organizirali smještaj u dom. Dodatne troškove supruga nije snosila jer je mirovina PE bila dostatna za sve njezine troškove i smještaj u domu. Dok je PE bila u domu, njezin stan je dan u najam, a najamnina je išla na račun PE. Nikad nije postojao između parničnih stranaka dogovor da bi tužena na ime brige za majku tužitelju prepustila svoj suvlasnički dio stana broj 7 niti ikakva naznaka takvog dogovora. Ono što mu je poznato jest da je pok.punac za posljednih godina života bio govorio da bi stan ostavio unuci K, kćerki svjedoka, ali da sa ŠE nije bio u dobrim odnosima.

10.1.Iz pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu broj O- 3349/2014 od 30.siječnja 2018.proizlazi da je nakon smrti KE (umro **.**.2014.) u ostavinskom postupku utvrđeno da njegovu ostavinu čini, između ostalog, izvanknjižno vlasništvo stana označenog br.7. na prvom katu stambenog objekta izgrađenog na čest. zem. [katastarska čestica], ZU 11859, k. o. [katastarska općina] anagrafske oznake [adresa], površine 62,07 m2 te garaža u podrumu iste zgrade površine 17,62 m2. Njegovim nasljednicima temeljem zakona proglašeni su sin ŠE te kćerka SE, svaki za ½ dijela.

10.2.Dakle, proizlazi da su tužitelj i tužena pravo vlasništva predmetnog stana br.7 stekli nasljeđivanjem iza oca i to svaki za ½ suvlasničkog dijela. Rješenje o nasljeđivanju steklo je svojstvo pravomoćnosti dana 22.veljače 2018.

11.Dana 12.ožujka 2019.tužena kao predlagatelj pokrenula je pred ovim sudom pod brojem R1-137/2019 postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice na naslijeđenom stanu. Kako je tužitelj kao protustranka osporio suvlasnički udio tužene, to je sud rješenjem od 02.ožujka 2021. obustavio izvanparnični postupak te uputio tuženika sa zahtjevom za razvrgnuće suvlasničke zajednice u parnicu. Navedeno je sud utvrdio čitanjem spis ovog suda broj R1-137/2019.

12. U dokaznom postupku pregledan je I spis ovog suda broj P-507/2020 tužiteljice PE protiv tuženika ŠE i SE radi utvrđenja prava vlasništva 1/12 dijela stana broj 7 u zgradi u [adresa] koji je pravomoćno okončan izričitim povlačenjem tužbe.

13.Čitanjem spisa ovog suda broj P-2243/2022, konkretno tužbe i odgovora na tužbu tog predmeta sud je utvrdio da je tužena dana 08.lipnja 2022. ustala protiv tužitelja tužbom radi predaje u suposjed 1/ dijela utužene nekretnine kao i radi isplate naknade uslijed bespravnog korištenja njenog suvlasničkog dijela. Navedeni postupak je još tijeku.

14.Radi identifikacije predmeta spora izveden je dokaz očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje sudske vještakinje za geodeziju Julije Vladanović ( ranije Sesartić). U nalazu i mišljenju predmet spora identificiran je kao stan i garaža u stambenoj zgradi anagrafske oznake [adresa] na č. zemlje [katastarska čestica] (k. č. [katastarska čestica]), ZU 24897, K. O. [katastarska općina]. Kao grafički prilozi vještva priloženi su kopija katastarskog plana, kopija katastarskog plana s ortofoto snimkom i fotografijama stana i garaže.

15.Pregledom zemljišnoknjižnog uloška broj ZU 24897, k. o. [katastarska općina] koji je priložen vještvu proizlazi da predmetni stan i garaža nisu upisani kao samostalne uporabne cjeline niti je zgrada zapravo etažirana već je upisano suvlasništvo Ć ČE, R i IE, JE, NE te OE.

16.Iz ugovora od 06.lipnja 1968. ( na str.10.spisa P-504/2020) proizlazi da je EE od suvlasnika zgrade, zastupan po punomoćniku RE ugovorio sufinanciranje izgradnje zgrade na čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] za koje učešće ga je imao pripasti stan veličine cca 80 m2 orijentacije sjeverozapad.

17.1. Spisu oznake P-504/2020 također je priložena potvrda ( na str.22.-27.tog spisa) o svim samostalnim uporabnim cjelinama u zgradi izgrađenoj na čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], anagrafske oznake [adresa] koja je izdana 09.veljače 2000. a prema kojoj se nalaze, između ostalih sljedeće uporabne cjeline:

– stan br.7 se nalazi na prvom katu sjeverozapadno, a opisan je kao stan netto površine 60,07 m2 ( tri sobe, kupaonicam dva hodnika, kuhinja i dnevni boravak) te balkon netto površinew 20,56 m2 sa pripadajućim prostorijama u potkrovlju u površini od 65,56 m2 I jedan balkom u potkrovlju u površini od 15,96 m2, ali bez osiguranog pristupađ

– garaža u podrumu ukupne netto površine 17,62 m2.

17.2.Dakle, iz navedenog se može zaključiti da stan br.7.i garaža koje su predmet tužbe nisu upisani u zemljišnoj knjizi kao samostalne uporabne cjeline niti je upisan, barem kao suvlasnik, prednik stranka otac ĆE. Nadalje, iz citiranih isprava može se zaključiti da je ĆE bio izvanknjižni vlasnik utuženog stana i garaže, a što su i same stranke potvrdile u ostavinskom postupku navevši isto kao njegovu ostavinsku imovinu te prihvativši se naslijedničkog dijela na toj imovini.

18.Tužitelj tvrdi da mu je tužena prepustila svoj suvlasnički udio jer je tužitelj preuzeo brigu o majci, a svakako da je u isključivom posjedu od 2015.što ukazuje da je vlasništvo stekao redovnom dosjelošću.

19.U prvom redu, tužitelj nijednim dokazom nije dokazao da bi između njega i tužene postojao, makar i usmeni, dogovor nakon smrti oca da će mu tužena prepustiti svoj naslijeđeni dio stana broj 7, a da bi se tužitelj zauzvrat preuzeo brigu o majci. Svjedok tužitelja susjed UE o međusobnim imovinskim odnosima među strankama nije imao nikakvog saznaja. Sud njegov iskaz cijeni relevatnim samo u odnosu na činjenicu o kojoj je neposredno svjedočio, a ta je da se tužitelj nalazi u isključivom posjedu tog stana i to od 2015. ( nakon smrti oca KE), što zapravo ne spori ni sama tužena.

20.Drugo je pitanje kvalitete tog posjeda, osobito u odnosu na naslijeđeni suvlasnički dio tužene. Naime, u situaciji kad je tužitelj tuženu isključio iz posjeda na način da je promijenio bravu na stanu, što potvrđuje u iskazu čime je onemogućio tuženu u suposjedu, njegov cjelokupan posjed stana i garaže nikako ne može imati atribuciju kvalificiranog posjeda. Svjedok BE detaljno je opisao situaciju kad im je promjenom brave na stanu i garaži onemogućen ulazak, a kojem dijelu iskaza sud poklanja vjeru imajući u vidu da tužitelj nije osporio okolnost mijenjanja brave niti tijek događaj opisan po navedenom svjedoku.

21.Ono što iz iskaza tužitelja proizlazi jest da su on i tužena nakon smrti oca KE pokušavali iznaći modalitet razriješenja imovinskih odnosa uzimajući u obzir ne samo naslijeđenu imovinu ( stan broj 7 i garaža) već i stan broj 5 koji se nalazi u istoj zgradi u prizemlju u kojem živi njihova majka PE,a koji je u suvlasništvu njih troje, svaki za 1/3. Nadalje, iz dokaznog postupka, osobito iz spisa ovog suda broj P-2243/2022 (povrat suposjeda) te R-137/2019 (razvrgnuće suvlasništva) čije pokretanje ukazuje na držanje tužene u vezi njenog suvlasničkog dijela, ne proizlazi da bi ikakav dogovor bio postignut po kojem bi tužitelju tužena prepustila svoj suvlasnički udio na stanu broj 7 i garaži.

22. Briga tužitelja oko majke PE, a koja je formalizirana ugovorom o doživotnom uzdržavanja između tužitelja i PE po kojem tužitelju kao davatelju uzdržavanja ima pripasti 1/3 suvlasničkog udjela PE na stanu broj 5 u prizemlju, u prizmi izostanka ikakvih dokaza o imovinskoj podjeli između parničnih stranka, bez ikakvog je utjecaja na dokazivanje opstojnosti ikakvog dogovora sadržaja na koji upire tužitelj.

23.Činjenica da je tužitelj nakon smrti oca živio u predmetnom stanu od 2015. u kontinutetu ne znači da se tužena odrekla niti suposjeda niti suvlasničkog dijela, o čemu možda najbolje svjedoči njena volja izražena kroz formalizirane sudske postupke (P-2243/2022 i R-137/2019).Jednako tako, činjenica takvog posjeda tužitelja, uslijed izostanka dokaza o odreknuću tužene od suvlasničkog dijela u korist tužitelja ne daje tužitelju kvalitet zakonitog niti poštenog posjeda čime je isključena mogućnost uračunavanja vremena posjedovanja u redovno dosijedanje na suvlasničnom dijelu tužene. Utoliko nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz članka 160.st.2.ZV-a u vezi čl.37.st.3.ZVa- koji propisuje da samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed stvari zakonit, istinit i pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Čak i ako bi se uračunao posjed prednika tužitelja, oca KE, isti se ne može računati ni uračunati u posjedovanje tužitelja kraj činjenice da tužitelj nije naslijedio čitav stan i garažu, već samo ½.

24.Slijedom navedenog primjenom izloženog materijalnog prava na utvrđeno činjenično stanje sud je utvrdio da tužitelj nije stekao diobom/dogovorom niti dosjelošću ½ suvlasničkog dijela predmeta spora koji se odnosi na suvlasnički dio tužene po rješenju o nasljeđivanju iza zajedničkog pretka, oca KE.

25. Radi navedenog odlučeno je kako je istaknuto u točki I.izreke.

26. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.st.1. I čl.155.ZPP-a te Tbr.8.t.1. I Tbr.9.t.1. i t.7., Tbr.46. i Tbr.54. Tarife o nagradama I naknadi troškova za rad odvjetnika ( Narodne novine broj 138/23,107/25). Tuženoj je priznat sljedeći trošak:

– trošak sastava odgovora na tužbu – 187,50 EUR

– trošak zastupanja na ročištima od 18.srpnja 2025., od 23.travnja 2026., 01.srpnja 2026. i 25.kolovoza 2026. – 187,50 EUR po radnji

– trošak za nazočnost na očevidu od 13.studenog 2025. – 187,50 EUR.

27. Dakle, sveukupno je priznat trošak u iznosu od 1.125,00 EUR dok je za više zatraženo za iznos od 2.625,00 EUR zahtjev odbijen kao neosnovan.

U Splitu, dana 28.kolovoza 2026.

SUDAC

Branka Šolić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU : protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od primitka. Podnosi se putem ovog suda,a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA :

– punomoćniku tužitelja

– punomoćniku tuženika

– u spis