Poslovni broj: 16 Gž-157/2024-2

 

                 

        Republika Hrvatska

     Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9                            

                                                   Poslovni broj: 16 Gž-157/2024-2

 

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Sanje Prosenice, predsjednice vijeća, Eugena Škunce, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Marine Tante, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice B. P., iz S., OIB: …, zastupane po punomoćnicima odvjetnicima iz Z. O. U. I. S, & M. S., iz S., protiv tuženika pod 1) Lj. K., iz S., OIB: …, 2) J. L., iz R. M., OIB: … i 3) Lj. J., iz R. M., OIB: …, zastupanih po punomoćniku P. B., odvjetniku u S., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Supetru poslovni broj P-317/2020 od 15. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 21. veljače 2024.,

 

 

p r e s u d i o j e

 

  

              Odbija se žalba tužiteljice B. P. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Supetru poslovni broj P-317/2020 od 15. siječnja 2024.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom prvostupanjskog suda, suđeno je:

 

''I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

„Proglašava se nedopuštenom ovrha određena Rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Supetru, poslovni broj Ovr-577/19 od 1. kolovoza 2019. po prijedlogu tuženika kao ovrhovoditelja, a radi provedbe novčane tražbine temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Supetru, broj P-305/2014 od 18.12.2014., presude Županijskog suda u Splitu broj Gžp-268/15 od 16.01.2018. i rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Supetru broj PuP-11408/2015 od 21.08.2018.

 

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženicima trošak parničnog postupka u iznos od 600,00 EUR dok se tuženici odbijaju za više zatraženi iznos od 420,31 EUR.''

 

2. Protiv gornje presude žalbu je izjavila tužiteljica pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se žalba uvaži, pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U žalbi navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14  i 70/19 dalje ZPP), jer je pobijana presuda nerazumljiva, ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a da su navedeni razlozi u suprotnosti sa provedenim dokazima, zbog čega je nerazumljiva i ne može se ispitati. Osporava i odluku o troškovima parničnog postupka.

 

3. Na žalbu nije odgovoreno.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju ukazuje tužiteljica u žalbi, jer pobijana presuda ima valjane razloge koji nisu proturječni, zbog čega je razumljiva i može se ispitati.

 

6. Također, nisu počinjene ni bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na postojanje kojih ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je zahtjev za proglašenjem  ovrhe određene rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Supetru poslovni broj Ovr-577/2019 od 1. kolovoza 2019., nedopušten.

 

8. Iz spisa predmeta slijedi:

 

              - da je svjedok J. P., sina tužiteljice, u iskazu naveo da je K. K. dao iznos od 12.000,00 njemačkih maraka 1996. samoinicijativno, da nije bilo nikakvog duga K. K. prema njemu, da je prije nego što je dao istom novac, se savjetovao sa svojom majkom, tužiteljicom, koja da je rekla da je to u redu da napravi i da se to može smatrati jedinim oblikom kompenzacije, a sve s obzirom na diobu imovine između njih i obitelji K., da je to sve znala i Lj. K. koja da mu je odgovorila da taj novac potražuje od K. K., da nikada nije bio u kontaktu s tuženicima pod 2) i pod 3),

 

              - da je svjedokinja M. K., kći tuženice pod 1) u iskazu navela da su odnosi između tuženice pod 1) i njenog sina K. K. narušeni i da ne razgovaraju više od 20 godina, te da upravo zbog toga tuženica pod 1) nije dala nikakvo ovlaštenje svom sinu da primi bilo kakav novac od tužiteljice, te da joj nije poznato da bi bilo kakav novac sin tuženice pod 1) primio od strane tužiteljice, odnosno njezinog sina, da njezina majka, tuženica pod 1) nije primila nikakav novac od strane tužiteljice ni njenog sina vezano za ovaj predmet spora, da od 2009. do danas živi u zajedničkom kućanstvu sa svojom majkom, tuženicom pod 1),

 

              - da je svjedok B. K., suprug tuženice pod. u iskazu naveo da je tuženica pod 1) sa svojim sinom K. K. u lošim odnosima više od 15 godina, te da ne postoji nikakva komunikacija između istih, pa da mu tako nije poznato da bi sin primio bilo kakav novac od tužiteljice u ovom predmetu, a da tuženica pod 1) nije primila nikakav novac od tužiteljice vezano za ovaj predmet spora,

 

              - da iz ovršnog spisa Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Supetru, poslovni broj OVR-577/2019 proizlazi, da je rješenjem o ovrsi tog suda poslovni broj OVR-577/19 od 01. kolovoza 2019., određena ovrha radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja sada tuženika i to svakog od ovrhovoditelja u iznosu od po 12.668,76 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedene iznose teku od 18. prosinca 2014. do isplate, parničnog troška u iznosu od 15.262,50 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 18. prosinca 2014. do isplate, te troškova tog ovršnog postupka u iznosu od 2.383,00 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom koja na dosuđeni iznos teče od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate i to na suvlasničkom dijelu nekretnine ovršenice, sada tužiteljice, od 3/8 dijela, označene kao čest. zem. 42, upisane u zk. ul. 1522, k.o. S., zemljište ukupne površine 4571 m2 , temeljem ovršnih isprava i to pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Supetru, poslovni broj P-305/14 od 18. prosinca 2014., presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžp-268/15 od 16. siječnja 2018. i rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Supetru poslovni broj SS40 Pu P-11408/15 (ranije P-305/14) od 21. kolovoza 2018.,

 

              - da je protiv naprijed navedenog rješenja o ovrsi ovršenica, sada tužiteljica, izjavila žalbu u kojoj je navela da je iznos naveden u rješenju o ovrsi u cijelosti isplaćen ovrhovoditeljici pod 1) i to od strane njezinog sina J. P. u prisutnosti sina ovrhovoditeljice pod 1) K. K., te da je ovrhovoditeljica pod 1) taj zaprimljeni iznos zatajila od svog brata ovrohvoditelja pod 2) J. L. i njezine sestre ovrhovoditeljice pod 3) Lj. J.,

 

              - da je zaključkom istog prvostupanjskog suda poslovni broj OVR-577/2019 od 07. siječnja 2020. upućena ovršenica, sada tužiteljica, da u roku od 15 dana od dana dostave tog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određenje rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Splitu, stalne službe u Supetru, poslovni broj OVR-577/19 od 01. kolovoza 2019. zbog razloga navedenog u žalbi, da je tražbina ovrhovoditelja prestala, jer je iznos naveden u rješenju o ovrsi u cijelosti isplaćen ovrhovoditeljici pod 1. Lj. K., koja da je tu činjenicu zatajila ovrhovoditeljima pod 2. J. L. i pod 3. Lj. J..

 

9. Među strankama u predmetnom postupku je sporno je li tužiteljica podmirila tražbinu određenu rješenjem o ovrsi istog prvostupanjskog suda poslovni broj OVR-577/19 od 01. kolovoza 2019., kojim je određena ovrha radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja, tuženika u ovom postupku, svakom po 12.668,76 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 18. prosinca 2014. pa do isplate na ime glavnice te iznos od 15.262,50 kn na ime troška parničnog postupka te iznos od 2.383,00 kn na ime troška ovršnog postupka na suvlasničkom dijelu tužiteljice od 3/8 dijela nekretnine označene kao čest. zem. 42, upisane u zk. ul. 1522 k.o. S., pa da bi predmetna ovrha bila nedopuštena iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. toč. 9 Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 55/16, 73/17 i 131/20, dalje OZ).

 

10. Odredbom čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ propisano je da protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave.

 

11. Sud prvog stupnja je cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka utvrdio da tužiteljica na kojoj je teret dokaza temeljem čl. 219. st. 1 ZPP, nije dokazala (čl. 221.a ZPP) da je podmirila potraživanje tuženika pod 1) do 3) određeno pravomoćnim rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Supetru, poslovni broj Ovr-577/2019 od 1. kolovoza 2019. što proizlazi iz iskaza svjedoka J. P., sina tužiteljice, koji u iskazu ne navodi da bi podmirio dug tuženicima u ovom postupku, već samo ističe da je dao određenu svotu novca sinu tuženice pod 1) bez ikakvog naloga ostalih tuženika u ovom predmetu, kao i iz iskaza svjedoka M. K. i svjedok B. K., kćerka i supruga tuženice pod 1), iz kojih proizlazi da tuženica pod 1) nije primila nikakav novac od tužiteljice u svezi predmetne ovrhe, te da ista nije u dobrim odnosima sa sinom preko 20 godina, te da stoga nije mogla postojati nikakva komunikacija vezano za ispunjenje predmetnog dugovanja prema njemu.

 

12. Prvostupanjski sud je odbio prijedlog tužiteljice da se kao stranke saslušaju tužiteljica i tuženica pod 1) uz obrazloženje da je činjenično stanje dovoljno raspravljeno da bi se mogla donijeti odluka o tužbenom zahtjevu tužiteljice, budući da je sin tužiteljice u iskazu naveo da je određeni novac dao sinu tuženice pod 1) bez ikakvih konzultacija s tuženicima, te da ni sam nema saznanja da bi isti novac bio dan tuženicima.

 

13. Prvostupanjski sud je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice uz obrazloženje da nije dokazala zakonske pretpostavke iz čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ da je tražbina određena predmetnim rješenjem o ovrsi prestala isplatom nakon donošenja predmetnog rješenja o ovrsi zbog čega predmetna ovrha nije nedopuštena.

 

14. Pravilno je sud prvog stupnja i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda pravilno utvrđeno činjenično stanje i primijenio materijalno kada je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice, jer osnovanost tužbenog zahtjeva ne proizlazi iz izvedenih dokaza i to iskaza saslušanih svjedoka J. P., iz čijeg iskaza je razvidno da je K. K., sinu tuženice pod 1) dao iznos od 12.000,00 njemačkih maraka 1996. samoinicijativno te da navedeni novac nije dao tuženici pod 1). Također iz iskaza svjedokinje M. K. proizlazi da tuženica pod 1) nije dala nikakvo ovlaštenje svom sinu K. K. da primi novac od tužiteljice, te da joj nije poznato da bi sin tuženice pod 1) primio od tužiteljice ili njenog sina primio bilo kakav novac, a niti je to primila tuženica pod 1). Svjedok B. K. navodi da mu nije poznato da bi sin tuženice pod 1) primio bilo kakav novac od tužiteljice a da to nije učinila ni sama tuženica pod 1). Upravo iz iskaza svjedoka M. K. i B. K. proizlazi da su odnosi između tuženice pod 1) i njenog sina K. K. narušeni, da ne razgovaraju više od 15 odnosno 20 godina, pa i to ukazuje na činjenicu da niti tuženica pod 1) niti njezin sin K. K. nije primio bilo kakav novac od sina tužiteljice J. P., kraj činjenice da nije logično da netko daje iznos od 12.000,00 njemačkih maraka te da se to pisanim putem ne evidentira, što bi bilo inače logično, zbog čega u tom dijelu iskaz J. P. o tome da je dao navedeni iznos novca sinu tuženice pod 1) da bi se namirila dužna tražbina nije niti logičan a niti dokazuje da je uistinu taj novac dan sinu tuženice.

 

15. Navodima iz žalbe tužiteljica nije dovela u pitanje zakonitost pobijane presude, te je pravilno sud prvog stupnja odbio provesti predložene dokaze saslušanjem tužiteljice i tuženice pod 1) jer je ocijenio da je činjenično stanje dovoljno raspravljeno da bi mogao donijeti odluku o tužbenom zahtjevu tužiteljice.

 

16. Pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo iz čl. 154. st. 1. ZPP i odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22) kada je obvezao tužiteljicu da tuženicima pod 1) do 3) naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 600,00 EUR.

 

17. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu.

 

U Zadru, 21. veljače 2024.

 

                                                                                                                              Predsjednica vijeća

 

                                                                                                  Sanja Prosenica