REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok, Turinina 3

Poslovni broj: P-151/2025-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Martini Klanac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ČS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Domagoj Guštek, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d., Jurišićeva 4, 1000 Zagreb, OIB: 87939104217, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 13. srpnja 2026. godine, u prisutnosti punomoćnika tužitelja Domagoja Gušteka i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 28. kolovoza 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

" Proglašava se nedopuštenom ovrha, odnosno proglašavaju se pljenidba i prijenos novčanih sredstva s računa tužitelja ČS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u korist tuženika HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d., Jurišićeva 4, 1000 Zagreb, OIB: 87939104217, a temeljem rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu br. Ovr-1745/2023 od 24.10.2023. godine.“

II. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadom parničnog troška.

O b r a z l o ž e n j e

1.Tužitelj u tužbi navodi da je rješenjem ovog suda, posl. br. Ovr-1745/2023 od 21.1.2025. upućen pokrenuti parnicu radi proglašenja nedopuštenim ovrhe zbog razloga iz čl. 46. st. 1 toč. 7. Ovršnog zakona.

Ističe da nikada nije bio ni u kakvom ugovornom odnosu s tuženikom (klijenta, jamca, sudužnika i sl.), osim što je bio punomoćenik svojeg tasta FS (vlasnika tekućeg računa), koji je preminuo u kolovozu 1998. godine, te da je taj račun zatvorio 27.10.1998. godine i predao sve neiskorištene čekove.

Smatra da je predmetna ovrha koja se temelji na čekovima izdanim bez pokrića 1999., (koje on nije izdavao), nezakonita.

Tužitelj navodi da nije niti nasljednik pok. ZS, već je to bila njegova supruga sada pok. LS koja je naslijedila obiteljsku mirovinu. Ističe da nikada nije zaprimio niti presudu na koju se tuženik poziva u svom prijedlogu, a niti prijedlog, a ni rješenje o ovrsi. Nadalje navodi da je osoba starije životne dobi od 72 godine, umirovljenik sa 300 eura mirovine od kojih mu tuženik predmetnom nezakonitom ovrhom oduzima 50 eura mjesečno i to prijeko potrebnih za goli opstanak.

Tužitelj također ističe da je prvostupanjski sud prilikom donošenja rješenja o ovrsi ispustio iz vida tada važeću odredbu članka 180.a. stavka 4. Ovršnog zakona, kojim je propisano da ako ovrhovoditelj ne bude namiren u skladu s rješenjem o ovrsi u roku od godine od dostave tog rješenja banci i ako u tom roku ne predloži izmjenu sredstva i predmeta ovrhe da će sud ovrhu obustaviti. Smatra pogrešnim stav Županijski sud u Splitu koji je rješenjem Gž Ovr-61/24 od 06.05.2024. odbio kao neosnovane taj žalbeni navod tužitelja.

Smatra da je sukladno Ovršnom zakonu ali i ZPONS (NN 68/2018) sud bio dužan obustaviti predmetnu ovrhu jer tuženik kao ovrhovoditelj nije pokazao nikakvu aktivnost punih dvanaest godina. Osporava i pasivnu legitimaciju.

Slijedom navedenog predlaže da ovaj sud proglasi nedopuštenom ovrhu, odnosno pljenidba i prijenos novčanih sredstava s računa tužitelja za korist tuženika, a koja se provodi temeljem rješenja ovog suda br. Ovr-1745/2023 od 24.10.2023. godine.

Potražuje i naknadu parničnih troškova.

2. Tuženik osporava sve prigovore tuženika kao neosnovane.

Navodi da je dana 6. veljače 2001. godine tuženik je, kao ovrhovoditelj, protiv tužitelja, kao ovršenika Općinskom sudu u Zagrebu podnio prijedlog za ovrhu na pokretninama ovršenika, a temeljem Izvoda iz poslovnih knjiga po tekućem računu, te da je taj prijedlog sud usvojio i donio rješenje o ovrsi br. Ovrv-2820/01, protiv kojeg je tuženik podnio prigovor, pa je Općinski sud u Zagrebu rješenjem od 16. svibnja 2002. godine pod poslovnim brojem P-5611/04 stavio je van snage rješenje o ovrsi br. Ovrv-2820/01 i postupak je nastavljen u parnici, koja je okončana presudom br P-5611/04 kojom je u točki I. izreke održano na snazi rješenje o ovrsi Ovrv-2820/01 od 15.5.2001. godine za iznos od 2.990,83 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21.1.2001. do isplate kao i za troškove ovršnog postupka u iznosu od 437,20 kn, a naloženo je tuženiku (ovdje tužitelju), isplatiti i troškove parničnog postupka u iznosu od 229,00 kn- HRK. Predmetna presuda postala je pravomoćna i ovršna dana 20.5.2005. godine. Nadalje navodi tuženik da je temeljem te ovršne isprave, ovrhovoditelj (ovdje tuženik) Općinskom sudu u Zaprešiću 17.11.2008. godine podnio prijedlog za privremenu pljenidbu novčanih tražbina po svim štednim ulozima, tekućim računima, žiro računima i deviznim računima koje ovršenik (ovdje tužitelj) ima kod banaka, te da je sud taj prijedlog usvojio i odredio predloženu privremenu pljenidbu. Međutim, kako je privremena pljenidba postala nemoguća jer su redom naznačene banke obavijestile ovrhovoditelja (ovdje tuženika) da ovršenik (ovdje tužitelj) nema otvorene račune kod njih i da ne mogu provesti privremenu pljenidbu, to je ovrhovoditelj (ovdje tuženik) od Općinskog suda u Zaprešiću prijedlogom od 10. lipnja 2009. godine zatražio određivanje ovrhe pljenidbom novčane tražbine ovršenika (ovdje tuženika) koja je vodi na računu kod Privredne banke d.d. Zagreb, a koji prijedlog je usvojen rješenjem o ovrsi od 26.9.2009. godine pod poslovnim brojem Ovr-882/2008.

Navodi da je u međuvremenu, stupanjem na snagu Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, Financijska Agencija određena je kao tijelo nadležno za provedbu jedinstvenog postupka ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika. Kako je pljenidba novčane tražbine na računu ovršenika kod Privredne banke d.d. Zagreb ostala bezuspješna i ovrhovoditelj (ovdje tuženik) nije naplatio svoju tražbinu, to je dana 13. travnja 2011. godine ovrhovoditelj (temeljem pravomoćne i ovršne presude) predložio ovrhu na novčanim sredstvima ovršenika. Takav prijedlog je usvojen rješenjem od 24.10.2023. godine pod poslovnim brojem Ovr-1745/2023, i temeljem istog se vrši pljenidba i prijenos čije proglašenje nedopuštenim ovršenik (ovdje tužitelj) ovim postupkom i traži.

2.1. Tuženik nadalje navodi da je rješenje od 24.10.2023. ovršenik (ovdje tužitelj) preuzeo 27.10.2023. i da je 2.11.2023. godine uložio žalbu izvan proteka roka, a koja žalba je odbijena kao neosnovana rješenjem Županijskog suda u Splitu od 6. svibnja 2024. godine pod brojem Gž Ovr- 61/2024, dok je rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu od 21.1.2025. godine upućen na pokretanje ove parnice. Stoga smatra da je prigovor promašene pasivne legitimacije neosnovan, isto kao i ostali istaknuti prigovori da je predmetna ovrha nezakonita i da ju je potrebno obustaviti (o čemu se već očitovao i Županijski sud u Splitu koji je odlučivao o žalbi tužitelja).

Sve radnje koje je tuženik, kao ovrhovoditelj, poduzimao nakon donošenja presude (kojom je utvrđena odgovornost tužitelja), usmjerene su na naplatu tražbine utvrđene presudom P-561/04, koju tužitelj, kao ovršenik i obveznik ispunjenja novčane tražbine po tekućem računu broj 2201359442, dobrovoljno ispunio. Navodi da je ovrhovoditelj uredno i na vrijeme postupao i poduzimao sve potrebne i zakonom propisane radnje u svrhu naplate svoje tražbine te da za njegovu osnovu pod poslovnim brojem Ovr- 1745/2023 još uvijek nije protekao trogodišnji rok za naplatu, prema odredbi članka 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima. Stoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao rješenje ovog suda Ovr-1745/2023 od 21.1.2023., (list 10-12 spisa), te potvrda o preuzimanju čekovnih blanketa i čekovi (list 13-14 spisa), prijedlog za ovrhu od 9.2.2001. g. i rješenje o ovrsi Ovrv-2820/2001, te prigovor na isto (list 28-30 spisa), rješenje Općinskog suda u Zagrebu Ovrv- 2820/2001 od 16.5.2002. (list 31 spisa), zapisnik sa ročišta u predmetu P-5611/04 od 11.4.2005. (list 32-33 spisa), presuda Općinskog suda u Zagrebu broj P-611/04 (list 34-35 spisa), te je pročitan spis ovog suda Ovr-1745/2023. koji je priklopljen, kao i dostavljena sudska praksa.

4. Ocjenom svakog dokaza pojedinačno i svih dokaza zajedno, sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

5. Svu dokumentaciju navedenu u toč. 3. ovog obrazloženja sud je cijenio kao vjerodostojnu, a vjerodostojnost iste niti stranke nisu dovodile u pitanje.

6. Nije sporno između stranaka da je tužitelj upućen na pokretanje ove parnice iz žalbenog razloga propisanog čl. 46. st. 1. toč. 7. Ovršnog zakona (NN 57/96, 29/99, 42/00, 173/03,194/03,151/04, 88/05, 121/05, 67/08- dalje: OZ).

6.1. Navedeni žalbeni razlog da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno da ju nije ovlašten na temelju nje tražiti od ovršenika, u suštini predstavlja osporavanje aktivne i pasivne legitimacije.

7. Između stranaka nije sporno, a utvrđeno je i uvidom u dokumentaciju iz spisa Ovr-1745/2023:

- je 9.2.2001. tuženik, kao ovrhovoditelj, protiv tužitelja, kao ovršenika Općinskom sudu u Zagrebu podnio prijedlog za ovrhu na pokretninama ovršenika, a temeljem Izvoda iz poslovnih knjiga po tekućem računu 2201359442 (nedozvoljeni minus radi izdavanja čekova bez pokrića);

- da je taj prijedlog sud usvojio i donio rješenje o ovrsi br. Ovrv-2820/01, protiv kojeg je tuženik podnio prigovor (u suštini navodi da je punomoćnik FS vlasnika računa, te da je nakon njegove smrti vratio čekove i karticu itd.);

- da je Općinski sud u Zagrebu rješenjem od 16.5.2002. pod poslovnim brojem P- 5611/04 stavio je van snage rješenje o ovrsi br. Ovrv-2820/01 i postupak je nastavljen u parnici, koja je okončana presudom br P-5611/04 od 11.4.2005., kojom je u točki I. izreke održano na snazi rješenje o ovrsi Ovrv-2820/01 od 15.5.2001. godine za iznos od 2.990,83 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21.1.2001. do isplate kao i za troškove ovršnog postupka u iznosu od 437,20 kn, a naloženo je tuženiku (ovdje tužitelju), isplatiti i troškove parničnog postupka u iznosu od 229,00 kn u roku 8 dana;

- da je predmetna presuda postala pravomoćna i ovršna dana 20.5.2005. godine;

- da je temeljem te ovršne isprave, ovrhovoditelj (ovdje tuženik) Općinskom sudu u Zaprešiću 17.11.2008. godine podnio prijedlog za privremenu pljenidbu novčanih tražbina po svim štednim ulozima, tekućim računima, žiro računima i deviznim računima koje ovršenik (ovdje tužitelj) ima kod banaka, te da je sud taj prijedlog usvojio i odredio predloženu privremenu pljenidbu po brojem Ovr-882/08 dana 20.11.2008.;

- da su sve označene banke obavijestile ovrhovoditelja (ovdje tuženika) da ovršenik (ovdje tužitelj) nema otvorene račune kod njih, a da je PBZ izvijestila ovrhovoditelja da je račun neprekidno u blokadi od 15.6.2004. godine;

- da je Općinski sud u Zaprešiću pozvao ovrhovoditelja (ovdje tuženika) zaključkom od 26.5.2009. da s obzirom na očitovanje banaka, podnese u roku 8 dana cjelovit prijedlog za ovrhu u kojem će biti označen štedni ulog, odnosno drugi predmet ili sredstvo ovrhe;

- da je ovrhovoditelj od Općinskog suda u Zaprešiću prijedlogom od 12.6.2009., zatražio određivanje ovrhe pljenidbom novčane tražbine ovršenika (ovdje tuženika) koja je vodi na računu kod Privredne banke d.d. Zagreb, a koji prijedlog je usvojen rješenjem o ovrsi od 26.9.2009. godine pod poslovnim brojem Ovr-882/2008.

- da je PBZ obavijestila Općinski sud u Zaprešiću da je sukladno čl. 211 st. 2. Ovršnog zakona rješenje o ovrsi uvršteno u očevidnik neizvršenih osnova za plaćanje po računu ovršenika;

- da je dana 13.4.2011. ovrhovoditelj (temeljem pravomoćne i ovršne presude) ponovno predložio ovrhu na novčanim sredstvima ovršenika (stupanjem na snagu Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, FINA je određena kao tijelo nadležno za provedbu jedinstvenog postupka ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika);

- da je predložena ovrha određena rješenjem od 24.10.2023. godine pod poslovnim brojem Ovr-1745/2023;

- da je protiv tog rješenja ovršenik podnio žalbu (da je ovrhu trebalo ranije obustaviti jer je preko godinu dana od dostave rješenja od 25.9.2009. godine banci, a nije predložena izmjena predmeta i sredstva ovrhe; da nikada nije bio u poslovnom odnosu sa tuženikom);

- da je Županijski sud u Splitu odlučio rješenjem posl. br. Gž-61/2024. od 6.5.2024. godine o žalbi ovršenika u dijelu gdje tvrdi da je ovrhu trebalo obustaviti, a da je u pogledu prigovora promašene pasivne legitimacije rekao da isto predstavlja razlog iz čl. 46. st. 1. toč. 7. OZ-a o kojem odlučuje prvostupanjski sud.

8. Imajući u vidu naprijed navedena utvrđenja, valja reći da je pitanje obustave ovrhe žalbeni razlog o kojem se odlučuje unutar ovršnog postupka i o kojem je već odlučeno pred Županijskim sudom u Splitu, o tom razlogu koji u tužbi ponovno ističe tuženik nije moguće raspravljati u ovom parničnom postupku.

9. Dakle u ovom postupku može se raspravljati jedino o pasivnoj legitimaciji koju tužitelj osporava i zbog kojeg je tužitelj (ovršenik) isključivo i upućen u parnicu a koji razlog je potpuno neosnovan.

9.1. Naime, u konkretnom slučaju upravo povodom prigovora ovršenika (tužitelja) na rješenja o ovrsi od Ovrv-2820/2001., proveden je parnični postupak u kojem je utvrđena tražbina ovdje tuženika prema ovdje tužitelju, te je donesena pravomoćna i ovršna presuda P-5611/04 koja je ovršna isprava temeljem koje se vodi predmeti ovršni postupak.

Prema tome, kako je pravomoćnom i ovršnom presudom utvrđena tražbina ovdje tuženika prema ovdje tužitelju ovaj sud nije ovlašten ulaziti u pravilnost navedene presude, a tužitelj ne navodi nikakve nove činjenice iz kojih bi naknadno proizašao gubitak njegove pasivne legitimacije za naplatu predmetne tražbine.

10. Slijedom svega navedenog nije ostvaren žalbeni razlog iz čl. 46. st. 1. toč. 7. OZ-a zbog kojeg je tužitelj upućen u ovu parnicu, pa je valjalo tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

11. Kako tužitelj u spornu nije uspio, ne pripada mu parnični trošak, dok tuženik parnični trošak nije imao niti ga je potraživao.

U Zagrebu 28. kolovoza 2026. godine

Sutkinja

Martina Klanac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Tuženiku