Posl. br. P-1012/2025-16
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU
STALNA SLUŽBA U KORČULI
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Dubrovniku Stalna služba u Korčuli, po sucu toga suda Dariu Farčiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja RP iz [adresa] kbr. 8, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg kao punomoćnik zastupa Dino Žuvela, odvjetnik u Blatu, protiv tuženih: 1. LP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. NP iz [adresa], 3. HP iz [adresa], Ulica 22 kbr. 8, OIB: [osobni identifikacijski broj], 4. FP iz [adresa] kbr. 4, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 5. EP, odsutan i nepoznata boravišta, a kojeg zastupa privremeni zastupnik Rade Jurković, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Rade Jurković i Aldo Mirošević iz Vele Luke, radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, nakon glavne rasprave zaključene 29. lipnja 2026., u prisustvu zamjenika punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanih tuženika od ad 1/ do 4/ te privremenog zastupnika tuženog ad 5/, na ročištu održanom radi objave presude, dana 28. kolovoza 2026.
p r e s u d i o j e
Utvrđuje se da je tužitelj RP iz [adresa], Ulica 22 kbr. 8, OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica] zgr, kuhinja Vela Luka, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u cijelosti, pa se isti ovlašćuje temeljem ove presude upisati pravo vlasništva na istoj nekretnini u zemljišne knjige na svoje ime, uz istovremeno brisanje tog prava s imena RP pok. R, [adresa], u cijelosti, a koji upis su tuženi od 1/ do 5/ dužni trpjeti.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je kao vlasnik nekretnine, preciznije opisane u izreci ove presude, u zemljišnim knjigama suda upisan zajednički prednik parničnih stranaka RP pok. R iz [adresa]. Ovakav upis u zemljišnoj knjizi ne odražava stvarno stanje vlasništva na predmetnoj nekretnini, a ovo iz razloga što je stvarni vlasnik i posjednik ove nekretnine upravo tužitelj. Tužitelj je ovu nekretninu stekao od svog oca KP pok. RP i to po Ugovoru o doživotnom uzdržavanju od 15. ožujka 2018. posl. br. R2-63/18, a koji je bio prethodni stvarni vlasnik ove nekretnine. U ovom ugovoru predmetna nekretnina ne navodi se svojom katastarskom oznakom, ali da je ista bila predmetom raspolaganja po ovom ugovoru vidljivo je iz dijela odredbe čl. 3. ovog Ugovora kojom primatelj uzdržavanja davatelju uzdržavanja ostavlja sve svoje nekretnine u k. o. [katastarska općina], k. o. [katastarska općina] ili u nekoj drugoj katastarskoj općini. Prethodno je otac tužitelja KP istu ovu nekretninu stekao od svog oca po Ugovoru o doživotnom uzdržavanju od 16. siječnja 1987., pri čemu je njegov otac, a ujedno i djed tužitelja, i dalje upisan kao vlasnik ove nekretnine. U ovom Ugovoru o doživotnom uzdržavanju predmetna nekretnina se opisno navodi kao magazin, a ona u uporabnom smislu čini sastavni dio obiteljske kuće tužitelja označene kao kat. čest. [katastarska čestica] zgr k. o. [katastarska općina], a na kojoj je tužitelj već upisan kao vlasnik. Stoga tužitelj smatra kako je pravo vlasništva nad predmetnom nekretninom stekao temeljem valjanih pravnih poslova, a i dosjelošću budući je već desetljećima drži u svom kvalificiranom posjedu.
1.2. Vezano za pasivnu legitimaciju tuženika u tužbi se navodi kako je upisani vlasnik RP pok. R umro 1987., a od zakonskih nasljednika iza svoje smrti ostavio je sina KP te kćerke IP i DP. KP umro je 2022., a njegovi zakonski nasljednici su uz tužitelja i supruga HP te kćerke LP i NP, a koje su predmetnom tužbom obuhvaćene kao tužene od ad 1/ do 3/. DP također je u međuvremenu umrla, a njena zakonska nasljednica je kći FP koja je predmetnom tužbom obuhvaćena kao tužena ad 4/. IP je davno odselila u Australiju, gdje je i umrla, a njen zakonski nasljednik je sin EP koji je predmetnom tužbom obuhvaćen kao tuženi ad 5/.
1.3. Kako je tužitelj na izloženi način stekao pravo vlasništva utužene nekretnine, a u zemljišnim knjigama suda je kao vlasnik i dalje upisan zajednički prednik parničnih stranaka, iako tuženima na ovoj nekretnini više ne pripadaju nikakva vlasnička prava, to ima i pravni interes uskladiti zemljišno knjižno stanje sa stvarnim stanjem, a kako nema ispravu podobnu za upis svog prava vlasništva u zemljišne knjige, to ustaje predmetnom tužbom postavivši tužbeni zahtjev kao u izreci.
1.4. Već u tužbi tužitelj navodi kako je tuženi ad 5/ osoba koje je odsutna i nepoznata boravka, pa mu se predlaže nakon provedenog postupka postaviti privremenog zastupnika u osobi jednog od odvjetnika prema odabiru suda. Provedenim postupkom utvrđeno je da je ovaj tuženi doista odsutan i nepoznata boravka, pa mu je sud postavio privremenog zastupnika u osobi Rade Jurkovića, odvjetnika u Zajedničkom odvjetničkom uredu Rade Jurković i Aldo Mirošević iz [adresa], o čemu je izdat oglas koji je objavljen u NN broj 48/26 od 8. svibnja 2026. Privremeni zastupnik se o navodima tužbe nije očitovao, niti je pristupio na pripremno ročište kao ni na ročište glavne rasprave, iako je bio uredno pozvan.
2. Tuženi od ad 1/ do 4/, kao ni privremeni zastupnik tuženog ad 5/, nisu pristupili na pripremno ročište koje je održano pred ovim sudom 29. lipnja 2026., iako su na isto bili uredno pozvani, niti su pisanim putem osporili navode tužbe i postavljeni tužbeni zahtjev, pa je na ovom ročištu, po prijedlogu zamjenika punomoćnika tužitelja, a budući da su činjenični navodi tužbe potkrijepljeni priloženim ispravama, da među strankama nije sporna aktivna i pasivna legitimacija te kako utužena nekretnina pripada u vlasništvo i posjed tužitelju, a što je vidljivo i iz procesnog držanja tuženih, zaključeno pripremno ročište te je odmah održano ročište glavne rasprave na kojem je proveden dokaz pregledom isprava koje su priložene u spisu, a sve temeljem čl. 292.a Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/12, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje ZPP).
3. U dokaznom postupku proveden je dokaz pregledom isprava koje su priložene u spisu i to: zk izvatka za utuženu nekretninu, ispisa iz Geoportala, Ugovora o doživotnom uzdržavanju ovjerenog 15. ožujka 2018., PL 816 za k. o. [katastarska općina], Zapisnika sastavljenog pred Općinskim sudom u Korčuli 16. siječnja 1987. na licu mjesta u [adresa] pod posl. br. IIR-6/87, rješenja o nasljeđivanju iza smrti RP (Joza) Tabaina pok. R iz [adresa] od 16. ožujka 1988. posl. br. O-173/87 te rješenja o nasljeđivanju iza smrti KP pok. RP iz [adresa] od 14. ožujka 2023. posl. br. O-24/2023 UPP/OS-6/2023. Cijeneći sve provedene dokaze, kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti, uz primjenu odredbe čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
3.1. Iz zemljišnoknjižnog izvadaka za utuženu nekretninu proizlazi da je kao vlasnik u zemljišnim knjigama suda upisan zajednički prednik parničnih stranaka RP pok. R iz [adresa]. Pregledom PL 816 za k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da je kao posjednik predmetne nekretnine upisan pokojni otac tužitelja KP iz [adresa], a koji je ujedno i sin upisanog zk vlasnika. Međutim, ovaj sud smatra kako niti upis u katastarskim operatima niti upis u zemljišnim knjigama ne odgovara stvarnom stanju, već sud nalazi kako je isključivi vlasnik i posjednik predmetne nekretnine upravo tužitelj. Da je tome tako proizlazi iz činjenice što je RP, u svojstvu primatelja uzdržavanja, sa svojim sinom KP, u svojstvu davatelja uzdržavanja, pred nekadašnjim Općinskim sudom u Korčuli 16. siječnja 1987., a pod posl. br. IIR-6/87, sklopio ugovor o doživotnom uzdržavanju. Prema odredbama ovog Ugovora primatelj uzdržavanja RP se na ime doživotnog uzdržavanja obvezao svome sinu i primatelju uzdržavanja KP ustupiti sve svoje nekretnine koji ih je vlasnik po bilo kojem osnovu, osim nekretnina koje ovim ugovorom, a u formi oporuke, ostavlja kćerkama JP i DP. Kako je ovaj ugovor potpisan od strane primatelja i davatelja uzdržavanja, a koji su svoj potpis na ovom ugovoru i ovjerili pred sucem Općinskog suda u Korčuli pod posl. br. II Ov-2/1987, to ovaj sud nalazi da je ovaj ugovor pravno valjan i izvršen u cijelosti. Da bi se radilo o pravno valjanom ugovoru o doživotnom uzdržavanju, a kojeg priznaju svi nasljednici ostavitelja RP, proizlazi i iz rješenja o nasljeđivanju koje je iza njegove smrti doneseno 16. ožujka 1988. pod posl. br. O-173/87. Pregledom ovog rješenja o nasljeđivanju utvrđeno je da su za njegove nasljednike, i to upravo temeljem pisane oporuke ostavitelja sadržane u spomenutom ugovoru o doživotnom uzdržavanju, proglašeni sin KP te kćerke IP i DP, pri čemu su sinu ostavitelja pripali štedni ulozi, a kćerkama ostavitelja upravo nekretnine navedene u ugovoru. Isto tako potrebno je napomenuti da nekretnina koja je predmetom tužbe nije uvrštena u njegovu ostavinsku masu, a ovo upravo iz razloga što je ovaj ostavitelj tom nekretninom raspolagao valjanim ugovorom o doživotnom uzdržavanju kojeg su svi zakonski nasljednici priznali za istinit i pravno valjan, a sve kako je to i navedeno u obrazloženju ovog rješenja. Stoga ovaj sud nalazi kako je otac tužitelja KP temeljem ovog pravnog posla postao vlasnikom utužene nekretnine, a isti je i upisan kao njen posjednik u PL 816 za k. o. [katastarska općina]. Potom je otac tužitelja KP čitavom svojom imovinom raspolagao Ugovorom o doživotnom uzdržavanju, koji je u potpisu stranaka ovjeren pred ovim sudom 15. ožujka 2018. Pregledom ovog Ugovora o doživotnom uzdržavanju utvrđeno je da je isti sklopljen između primatelja uzdržavanja - supružnika KP i HP, te njihovog zajedničkog sina i davatelja uzdržavanja RP. Prema odredbama ovog ugovora o doživotnom uzdržavanju primatelji uzdržavanja na ime primljenog uzdržavanja svom sinu ustupaju svu svoju nepokretnu imovinu, osim nekretnina koje su namijenili kćerkama LP i NP, a koje nekretnine su precizno pobrojane svojim katastarskim oznakama. Kako nekretnina koja je predmetom tužbe po ovom ugovoru o doživotnom uzdržavanju nije namijenjena ni LP ni NP, to ovaj sud nalazi kako su primatelji uzdržavanja ovom nekretninom zapravo raspolagali u korist tužitelja. Da je tome tako potvrđuje i činjenica što HP, LP i NP, iako u predmetnom postupku sudjeluju kao tuženi od ad 1/ do 3/, ni na koji način nisu osporili navode tužbe. Otac tužitelja, a ujedno i otac tuženica ad 2/ i 3/ i suprug tužene ad 1/, umro je 2022., a ostavinski postupak iza njegove smrti proveden je pred povjerenikom ovog suda Sandrom Marinović javnim bilježnikom u Blatu pod posl. br. O-24/2023 UPP/OS-6/2023. Pregledom rješenja o nasljeđivanju iza njegove smrti od 14. ožujka 2023., a koje je postalo pravomoćno, utvrđeno je da su za njegove nasljednice temeljem zakona te uslijed ustupa RP i NP proglašeni udova HP te kći LP, svaka od njih za određenu imovinu ostavitelja. Nekretnina koja je predmetom ove tužbe nije uvrštena u njegovu ostavinsku masu i to iz razloga što je ovim rješenjem o nasljeđivanju utvrđeno da bi ostavitelj ovom nekretninom raspolagao ugovorom o doživotnom uzdržavanju od 15. ožujka 2018. posl. br. R2-63/18 i to baš u korist svog sina odnosno sada tužitelja RP. Slijedom svega navedeno potpuno je jasno vidljivo da je upravo tužitelj predmetnu nekretninu stekao po ugovoru o doživotnom uzdržavanju od svog oca.
3.2. Uzimajući u obzir naprijed navedeno, a posebno procesno držanje tuženika tijekom postupka, ovaj sud nalazi da među strankama nije sporna aktivna ni pasivna legitimacija, činjenica da je utužena nekretnine ranije predstavljala stvarno vlasništvo djeda tužitelja po ocu RP koji je predmetnom raspolagao ugovorom o doživotnom uzdržavanju u korist svog sina KP, a koji je pak istom ovom nekretninom raspolagao ugovorom o doživotnom uzdržavanju u korist svog sina RP, a koji je po smrti svog oca preuzeo kvalificirano posjed ove nekretnine u kojem se nalazi do današnjeg dana.
4. Ocjenom provedenih dokaza, svakog pojedinačno, a i u njihovoj međusobnoj vezi, utvrđeno je da je tužitelj stekao vlasništvo utužene nekretnine temeljem valjanog pravnog posla odnosno sklapanjem i izvršavanjem ugovora o doživotnom uzdržavanju sa stvarnim vlasnikom te nekretnine, odnosno sa svojim ocem KP, koji je prethodno istu ovu nekretninu stekao temeljem valjanog ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog sa njegovim ocem RP pok. R, sve kako to propisuje čl. 114. i 115. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 143/12, 152/14 i 94/17, dalje ZV). Uostalom, rezultati dokaznog postupka upućuju na zaključak da je tužitelj pravo vlasništva stekao i dosjelošću u smislu odredbe čl. 159. st. 4. ZV-a, budući da utuženu nekretninu, što osobno a što putem svog pravnog prednika oca, kvalificirano posjeduje od trenutka smrti svog djeda po ocu, odnosno od 1987., pa je slijedom navedenog valjalo prihvatiti postavljeni tužbeni zahtjev i odlučiti kao u izreci ove presude.
5. Budući da stranke nisu popisale ni zatražile parnični trošak odluka o istom je izostala.
U Korčuli, 28. kolovoza 2026.
S u d a c :
Dario Farčić
PRAVNA POUKA:
Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u 3 istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a).
