REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P-2519/2023-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji Sanji Grgurić Hojski, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB 84397956623, Zagreb, A. Mihanovića 3 protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., OIB 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, zastupan po punomoćniku Martinu Vlašiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Župić & partneri u Zagrebu, radi isplate, nakon glavne, usmene i javne rasprave, održane i zaključene 18. lipnja 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja JO, zaposlenice tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika AO, odvjetničkog vježbenika, temeljem čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025.; dalje u tekstu: ZPP), 28. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB 84397956623, Zagreb, Mihanovićeva 3 koji glasi:

''Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862 platiti tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB 84397956623 iznos od 2.533,29 eura sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 11. travnja 203. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.''

II. Nalaže se tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, OIB 84397956623, Zagreb, Mihanovićeva 3 naknaditi tuženiku CROATIA osiguranje d.d., OIB 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33 trošak ovog postupka u iznosu od 1.433,18 eura sa zateznim kamatama tekućim od 28. kolovoza 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (dalje u tekstu: tužitelj) u tužbi navodi da je njegova osiguranica PO teško stradala 30. rujna 1995. u prometnoj nesreći koju je skrivio DO upravljajući osobnim automobilom koji je bio osiguran kod tuženika. Protiv osiguranika tuženika vođen je kazneni postupak kod Općinskog suda u Kutini te je isti proglašen krivim za izazivanje prometne nesreće i osuđen pravomoćnom presudom broj K-254/95 od 11. siječnja 1996. Navodi da je svojoj osiguranici priznao pravo na invalidsku mirovinu zbog povrede izvan rada rješenjem broj IN-919392 od 16. lipnja 1997. budući da je invalidnost uzrokovana ovim štetnim događajem u omjeru od 40%. Za ranije razdoblje isplate mirovine do 31. listopada 2020. tuženik je uredno podmirio štetu u mirnom postupku. Tužitelj je nastavio isplaćivati invalidsku mirovinu svom osiguraniku te je tako nastala nova šteta isplatom invalidske mirovine u razdoblju od 1. studenoga 2020. do 31. listopada 2022. u iznosu od 2.919,70 eura/21.946,46 kn. Budući da je predmetni štetni događaj sudjelovao u uzroku invalidnosti sa 40%, to iznos invalidske mirovine s naslova ove povrede iznosi 2.912,79 eura/21.946,46 kn koji iznos za tužitelja predstavlja štetu. Tužitelj je pokušao u mirnom postupku naknaditi štetu, no tuženik je otklonio zahtjev. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže donijeti presudu kojom će sud naložiti tuženiku isplatiti mu iznos od 2.533,29 eura sa zateznom kamatom tekućom od podnošenja tužbe do isplate.

2. Tuženik CROATIA osiguranje d.d. (dalje u tekstu: tuženik) u odgovoru na tužbu osporava pravnu osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe da se u ovom predmetu ne može primijeniti odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju, već se primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu kao specijalni zakon i to odredba čl. 27. prema kojoj bi tuženik kao osiguratelj bio u obvezi naknaditi isplaćene iznose invalidske mirovine isključivo u slučaju kada bi se utvrdilo postojanje razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, i to samo u visini tako utvrđene razlike. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti te traži naknadu parničnog troška sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

3. U podnesku od 19. lipnja 2023. tužitelj ističe da je člankom 161. Zakona o mirovinskom osiguranju određeno što predstavlja stvarnu štetu i da se u konkretnom slučaju ne može primijeniti odredba čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu.

4. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze uvidom u presudu Općinskog suda u Kutini poslovni broj K-254/95-5 od 11. siječnja 1996. (list 4-8 spisa), nalaz i mišljenje (list 10- 15 spisa), rješenje od 16. lipnja 1997. (list 16-17 spisa), obračun (list 18 spisa), obavijest o neosnovanom odštetnom zahtjevu (list 20-21 spisa), ispis iz banke podataka (list 29-42 spisa), platne podatke (list 67-69 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću (list 72-83 i 101-111 spisa) te je usmeno saslušan vještak Zrinko Ručević (list 117 spisa).

5. Sud je donio odluku temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, sukladno čl. 8. ZPP – a te je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete u iznosu od 2.533,29 eura (manje nego što iznosi 40% isplaćenih iznosa invalidskih mirovina svom osiguraniku) s naslova isplate invalidske mirovine u razdoblju od 1. studenoga 2020. do 31. listopada 2022. svom osiguraniku

7. Među strankama nije sporan štetni događaj, pasivna legitimacija, no sporna je pravna osnova tužbe i visina zahtjeva.

8. Među strankama je sporno je li za odlučivanje u ovom sporu mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj 151/2005., 36/2009., 75/2009., 76/2013. i 152/2014.; dalje u tekstu: ZOOP) ili Zakon o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 157/2013., 151/2014., 33/2015., 93/2015., 120/2026., 18/2018., 62/2018., i 115/2018., dalje u tekstu: ZOMO).

9. Za odlučivanje u sporu koji pokreće tužitelj protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju, odnosno u trenutku kada je izvršena isplata mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja

- prometne nesreće (isto shvaćanje zauzeo je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama Rev-5292/2019 od 16. lipnja 2020., Rev-388/2018 od 25. kolovoza 2020., Rev- 909/2021-3 od 8. rujna 2021., Rev-522/2022-2 od 17. svibnja 2022. i dr.)

10. Zbog navedenog, utvrđeno je da se u ovom slučaju primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (''Narodne novine'', broj 151/2005, 36/2009, 75/2009, 76/2013 i 152/2014, dalje u tekstu: ZOOP).

11. Odredbom čl. 27. ZOOP propisano je:

(1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

(2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji.

(3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

(4) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

(5) Obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.

12. Sukladno citiranoj zakonskoj odredbi, tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu razmjernog iznosa isplaćene mirovine u visini razlike između priznatog iznosa invalidske mirovine i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Stoga je, u tom smislu neosnovano pozivanje tužitelja na odredbe čl. 161. i čl. 170. Zakona o mirovinskom osiguranju.

12.1. 18. U odnosu na pozivanje tužitelja na primjenu odredbi čl. 161. ZOMO uz pozivanje na pojedine sudske odluke navodi se:

- da je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske (dalje u tekstu: VSRH) poslovni broj Rev 133/2023-2 od 5. travnja 2023. VSRH odgovorio na pitanja:

„Je li Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje (dalje: HZMO) pripada naknada štete po osnovi razmjernog iznosa mirovine od osiguravajućeg društva štetnika po osnovi obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti u smislu odredbe članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu?

Je li u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa koji je HZMO isplatio svom osiguraniku na tužitelju (HZMO) teret dokaza glede plaćanja i visine isplaćenog, ako je osiguravatelj štetnika osporio i osporava priloženu ispravu HZMO-a koju je HZMO priložio i na kojoj je naznačio da je izvršio plaćanje iako ta isprava nema u odnosu na svoj sadržaj značaj isprave koju u propisanom obliku izdaje tužitelj kao državno tijelo, odnosno, potvrde izdane za područje njegove nadležnosti zbog poslova za obavljanje kojih je osnovan?" na način da je odgovor na prvo postavljeno pitanje:

''... treba navesti da je riječ o pravnom pitanju o kojem pobijana odluka odstupa od prakse revizijskog suda, pa zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjskih sudova prilikom odlučivanja o visini štete, nastanak štete nije utvrđen niti je šteta obračunata primjenom odredaba čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (''Narodne novine'', broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14, dalje ZOOP), zbog čega je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno. Iz navedenih zakonskih odredaba proizlazi da u slučaju kad se radi o izdacima učinjenim s osnove invalidske mirovine, kao što je propisano u čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP, obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuje osiguraniku tužitelja na temelju rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i iznosa koji bi s te osnove bili isplaćeni kada bi razlog priznavanja prava na invalidsku mirovinu bila ozljeda na radu.'' dok je u odnosu na drugo postavljeno pitanje odgovorio:

'' Što se tiče pitanja na kome je teret dokazivanja visine štete, ono polazi od pravilne postavke da tužiteljevi obračuni i potvrde o isplatama nemaju značaj javne isprave u smislu odredbe čl. 230. ZPP. Naime, priložena knjigovodstvena dokumentacija pa tako niti priloženi obračun isplate (list 29 spisa), neovisno o tome što se na toj ispravi naznačuje po samom tužitelju da ona ima značaj javne isprave iz čl. 161. -170. ZMO, nema takav značaj, jer navedene odredbe ne uređuju niti propisuju karakter potvrde o izvršenim isplatama po osnovi prava iz mirovinskog osiguranja već reguliraju pitanje naknade štete (tako i u Rev 1437/2021 od 5. siječnja 2022.).

Stoga je u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa koji je HZMO isplatio svom osiguraniku teret dokazivanja glede plaćanja i visine isplaćenog na HZMO.''

13. Sukladno prijedlogu tuženika u predmetnom postupku provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. kojem je bio zadatak, između ostalog, utvrditi postoji li razlika između invalidske mirovine utvrđene i isplaćene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine u slučaju ozljede na radu, sukladno čl. 27. ZOOP.

13.1. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Zrinka Ručevića proizlazi da u skladu s pretpostavkama i izračunima iz nalaza, mišljenja je da bi, pod pretpostavkom da je invalidska mirovina osiguranice tužitelja prouzročena ozljedom na radu, iznos invalidske mirovine koju tužitelj isplaćuje bio veći od pretpostavljene invalidske mirovine osiguranice tužitelja, a razlike između isplaćene i pretpostavljene invalidske mirovine u omjeru od 40% (utjecaj predmetnog štetnog događaja na invaliditet osiguranika tužitelja), u razdoblju od 1. studenog 2020. do 31. listopada 2022., iznose ukupno 154,96 EUR. Pojedine mjesečne iznose prikazao je u stupcu 'd1' (u valuti EUR), a datume dospijeća istih u stupcu 'e' Tabele 1 nalaza.

14. Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, dok je istom prigovarao tuženik pa je vještak pozvan usmeno se očitovati. Vještak se na prigovore tuženika i pisano očitovao dopunom od 30. ožujka 2026. u kojoj je naveo da bi, u skladu s pretpostavkama i izračunima iz osnovnog nalaza i ovog očitovanja, mišljenja, pod pretpostavkom da je invalidska mirovina osiguranice tužitelja prouzročena ozljedom na radu, iznos pretpostavljene invalidske mirovine osiguranice tužitelja bio veći od invalidske mirovine koju tužitelj isplaćuje, a razlike između pretpostavljene i isplaćene invalidske mirovine u omjeru od 40% (utjecaj predmetnog štetnog događaja na invaliditet osiguranice tužitelja), u razdoblju od 1. rujna 2022. do 30. travnja 2025., iznose ukupno 283,02 EUR. Pojedine mjesečne iznose prikazao je u stupcu 'd' (u valuti EUR), a datume dospijeća istih u stupcu 'e' Tabele 1a očitovanja.

15. Na ovu pisanu dopunu vještaka niti jedna stranka nije imala primjedbi, a vještak je prilikom usmenog očitovanja naveo da u cijelosti ostaje kod nalaza i mišljenja te svog dopunskog očitovanja u kojem je uvažio prigovor tuženika te uz uvećanja izračunao i utvrdio da bi pretpostavljena invalidska mirovina prouzročena ozljedom na radu bila viša u odnosu invalidsku mirovinu koja se isplaćuje u omjeru od 40%.

16. Nalaz i mišljenje vještaka, kao i njegovu pisanu dopunu sud je u cijelosti prihvatio jer su isti jasni, stručni i sačinjeni na temelju dostavljene dokumentacije, a usmenim očitovanjem vještak je dodatno pojasnio pisanu dopunu, cijeneći pritom da niti stranke nakon pisane dopune i usmenog očitovanja nisu imale primjedbi.

17. Iz prihvaćene dopune vještaka proizlazi da tužitelj ne trpi štetu jer bi pretpostavljena invalidska mirovina njegove osiguranice prouzročena ozljedom na radu bila viša, a u odnosu invalidsku mirovinu koja se isplaćuje u omjeru od 40% odnosno da tužitelju isplatom mirovine njegovoj osiguranici nije nastala šteta koju potražuje predmetnom tužbom.

18. Slijedom navedenog kako tužitelj nije dokazao da trpi štetu u smislu odredbe čl. 27. st. 3. ZOOP, odbijen je tužbeni zahtjev u cijelosti te je odlučeno kao u izreci stavak I.

19. Odluka o trošku donijeta je temeljem čl. 154. st. 1. ZPP – a, sukladno važećoj vrijednosti predmeta spora (2.533,29 eura) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', broj 138/2023, dalje u tekstu: OT).

20. Tuženiku zastupanom po odvjetniku priznat je parnični trošak koji se odnosi na zastupanje na ročištima 09.05.2024. i 18.06.2026. (Tbr 9. toč. 1. OT - 100 bodova svako), sastav podnesaka od 19.12.2025. i 24.04.2026. (Tbr. 8. toč. 1. OT - 100 bodova svaki), vrijednost boda 2,00 eura (Tbr. 54. OT), trošak obračunatog poreza na dodanu vrijednost u visini 25% u iznosu od 200,00 eura, trošak financijskog vještačenja u iznosu od 400,00 eura te trošak pristupa vještaka na ročište u iznosu od 33,18 eura, ukupno 1.433,18 eura, sukladno čl. 155. ZPP - a.

21. S obzirom na to da je tuženik tražio zateznu kamatu na dosuđeni trošak parničnog postupka tekuću od presuđenja do isplate, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a, sud je na dosuđeni parnični trošak dosudio zateznu kamatu tekuću od donošenja presude, tj. od 28. kolovoza 2026. do isplate.

22. Zatezna kamata na parnični trošak dosuđena je sukladno čl. 29. st. 2. ZOO.

23. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 28. kolovoza 2026.

Sutkinja:

Sanja Grgurić Hojski

UPUTA O PRAVU NA IZJAVLJIVANJE PRAVNOG LIJEKA PROTIV PRESUDE:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, ovom sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

Dna:

- tužitelju

- tuženiku po pun.