Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava Fašizma 7

Poslovni broj P-1803/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Danijeli Mandekić Lerga, u pravnoj stvari tužitelja Grad Rijeka, Korzo 16, (OIB 54382731928), zastupan po punomoćniku Odvjetničkog društva Vukić i partneri, odvj. iz Rijeke, protiv tuženika KĐ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Antonio Skladany, odvj. iz Rijeke, radi ostvarivanja založnog prava iz vrijednosti založene nekretnine, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 16. srpnja 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja, tuženika i punomoćnika tuženika, uz primjenu odredbe čl. 335 Zakona o parničnom pos tupku (dalje ZPP), objavivši 28. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Tuženik KĐ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] dužan je trpjeti namirenje tražbine tužitelja Grad Rijeka, Korzo 16, (OIB 54382731928), u iznosu od 1.851,03 eura, sa zakonskom zateznom kamatom koja na predmetni iznos teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, a od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. uvećan jem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizišla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, na iznose kako slijedi:

-na iznos od 15,26 EUR od 16.9.2009. do isplate (rata 182)

-na iznos od 17,39 EUR od 16.10.2009. do isplate (rata 183)

-na iznos od 17,39 EUR od 16.11.2009. do isplate (rata 184)

-na iznos od 17,39 EUR od 16.12.2009. do isplate (rata 185)

-na iznos od 17,39 EUR od 16.1.2010. do isplate (rata 186)

-na iznos od 17,39 EUR od 16.2.2010. do isplate (rata 187)

-na iznos od 17,39 EUR od 16.3.2010. do isplate (rata 188)

-na iznos od 17,39 EUR od 16.4.2010. do isplate (rata 189)

-na iznos od 17,39 EUR od 16.5.2010. do isplate (rata 190)

-na iznos od 17,39 EUR od 16.6.2010. do isplate (rata 191)

-na iznos od 17,39 EUR od 16.7.2010. do isplate (rata 192)

-na iznos od 17,39 EUR od 16.8.2010. do isplate (rata 193)

-na iznos od 17,39 EUR od 16.9.2010. do isplate (rata 194)

-na iznos od 17,39 EUR od 16.10.2010. do isplate (rata 195)

-na iznos od 17,39 EUR od 16.11.2010. do isplate (rata 196)

-na iznos od 17,39 EUR od 16.12.2010. do isplate (rata 197)

-na iznos od 17,39 EUR od 16.1.2011. do isplate (rata 198)

-na iznos od 17,39 EUR od 16.2.2011. do isplate (rata 199)

-na iznos od 17,39 EUR od 16.3.2011. do isplate (rata 200)

-na iznos od 17,39 EUR od 16.4.2011. do isplate (rata 201)

-na iznos od 17,39 EUR od 16.5.2011. do isplate (rata 202)

-na iznos od 17,39 EUR od 16.6.2011. do isplate (rata 203)

-na iznos od 17,39 EUR od 16.7.2011. do isplate (rata 204)

-na iznos od 17,39 EUR od 16.8.2011. do isplate (rata 205)

-na iznos od 17,39 EUR od 16.9.2011. do isplate (rata 206)

-na iznos od 17,39 EUR od 16.10.2011. do isplate (rata 207)

-na iznos od 17,39 EUR od 16.11.2011. do isplate (rata 208)

-na iznos od 17,39 EUR od 16.12.2011. do isplate (rata 209)

-na iznos od 17,39 EUR od 16.1.2012. do isplate (rata 210)

-na iznos od 17,39 EUR od 16.2.2012. do isplate (rata 211)

-na iznos od 17,39 EUR od 16.3.2012. do isplate (rata 212)

-na iznos od 17,39 EUR od 16.4.2012. do isplate (rata 213)

-na iznos od 17,39 EUR od 16.5.2012. do isplate (rata 214)

-na iznos od 17,39 EUR od 16.6.2012. do isplate (rata 215)

-na iznos od 17,39 EUR od 16.7.2012. do isplate (rata 216)

-na iznos od 17,39 EUR od 16.8.2012. do isplate (rata 217)

-na iznos od 17,39 EUR od 16.9.2012. do isplate (rata 218)

-na iznos od 17,39 EUR od 16.10.2012. do isplate (rata 219)

-na iznos od 17,39 EUR od 16.11.2012. do isplate (rata 220)

-a iznos od 17,39 EUR od 16.12.2012. do isplate (rata 221)

-na iznos od 17,39 EUR od 16.1.2013. do isplate (rata 222)

-na iznos od 17,39 EUR od 16.2.2013. do isplate (rata 223)

-na iznos od 17,39 EUR od 16.3.2013. do isplate (rata 224)

-na iznos od 17,39 EUR od 16.4.2013. do isplate (rata 225)

-na iznos od 17,39 EUR od 16.5.2013. do isplate (rata 226)

-na iznos od 17,39 EUR od 16.6.2013. do isplate (rata 227)

-na iznos od 17,39 EUR od 16.7.2013. do isplate (rata 228)

-na iznos od 17,39 EUR od 16.8.2013. do isplate (rata 229)

-na iznos od 17,39 EUR od 16.9.2013. do isplate (rata 230)

-na iznos od 17,39 EUR od 16.10.2013. do isplate (rata 231)

-na iznos od 17,39 EUR od 16.11.2013. do isplate (rata 232)

-na iznos od 17,39 EUR od 16.12.2013. do isplate (rata 233)

-na iznos od 17,39 EUR od 16.1.2014. do isplate (rata 234)

-na iznos od 17,39 EUR od 16.2.2014. do isplate (rata 235)

-na iznos od 17,39 EUR od 16.3.2014. do isplate (rata 236)

-na iznos od 17,39 EUR od 16.4.2014. do isplate (rata 237)

-na iznos od 17,39 EUR od 16.5.2014. do isplate (rata 238)

-na iznos od 17,39 EUR od 16.6.2014. do isplate (rata 239)

-na iznos od 17,39 EUR od 16.7.2014. do isplate (rata 240)

-na iznos od 17,39 EUR od 16.8.2014. do isplate (rata 241)

-na iznos od 17,39 EUR od 16.9.2014. do isplate (rata 242)

-na iznos od 17,39 EUR od 16.10.2014. do isplate (rata 243)

-na iznos od 17,39 EUR od 16.11.2014. do isplate (rata 244)

-na iznos od 17,39 EUR od 16.12.2014. do isplate (rata 245)

-na iznos od 17,39 EUR od 16.1.2015. do isplate (rata 246)

-na iznos od 17,39 EUR od 16.2.2015. do isplate (rata 247)

-na iznos od 17,39 EUR od 16.3.2015. do isplate (rata 248)

-na iznos od 17,39 EUR od 16.4.2015. do isplate (rata 249)

-na iznos od 17,39 EUR od 16.5.2015. do isplate (rata 250)

-na iznos od 17,39 EUR od 16.6.2015. do isplate (rata 251)

-na iznos od 17,39 EUR od 16.7.2015. do isplate (rata 252)

-na iznos od 17,39 EUR od 16.8.2015. do isplate (rata 253)

-na iznos od 17,39 EUR od 16.9.2015. do isplate (rata 254)

-na iznos od 17,39 EUR od 16.10.2015. do isplate (rata 255)

-na iznos od 17,39 EUR od 16.11.2015. do isplate (rata 256)

-na iznos od 17,39 EUR od 16.12.2015. do isplate (rata 257)

-na iznos od 17,39 EUR od 16.1.2016. do isplate (rata 258)

-na iznos od 17,39 EUR od 16.2.2016. do isplate (rata 259)

-na iznos od 17,39 EUR od 16.3.2016. do isplate (rata 260)

-na iznos od 17,39 EUR od 16.4.2016. do isplate (rata 261)

-na iznos od 17,39 EUR od 16.5.2016. do isplate (rata 262)

-na iznos od 17,39 EUR od 16.6.2016. do isplate (rata 263)

-na iznos od 17,39 EUR od 16.7.2016. do isplate (rata 264)

-na iznos od 17,39 EUR od 16.8.2016. do isplate (rata 265)

-na iznos od 17,39 EUR od 16.9.2016. do isplate (rata 266)

-na iznos od 17,39 EUR od 16.10.2016. do isplate (rata 267)

-na iznos od 17,39 EUR od 16.11.2016. do isplate (rata 268)

-na iznos od 17,39 EUR od 16.12.2016. do isplate (rata 269)

-na iznos od 17,39 EUR od 16.1.2017. do isplate (rata 270)

-na iznos od 17,39 EUR od 16.2.2017. do isplate (rata 271)

-na iznos od 17,39 EUR od 16.3.2017. do isplate (rata 272)

-na iznos od 17,39 EUR od 16.4.2017. do isplate (rata 273)

-na iznos od 17,39 EUR od 16.5.2017. do isplate (rata 274)

-na iznos od 17,39 EUR od 16.6.2017. do isplate (rata 275)

-na iznos od 253,28 EUR od dana podnošenja tužbe do isplate,

i to iz vrijednosti založene nekretnine – stana koji se nalazi u zgradi sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica], upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], upisan kao 10. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-10), Etaža 0/0: suvlasnički dio koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi s kojima je povezan posebni dio zgrade u [adresa] Dvosobni stan broj 10 na tavanu, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, hodnika, lođe, drvarnice, ukupne površine od 53,91 m2. dobivene sudskom prodajom založene nekretnine."

II. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 750,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počevši od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizišla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za nadoknadu parničnog troška u preostalom dijelu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 29. listopada 2025. navodi da je prednik tužitelja Narodno kazalište „Ivan Zajc“ Rijeka, kao prodavatelj, dana 27. lipnja 1994. sklopio s kupcem MĐ Ugovor broj 14980 o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo (s obročnom otplatom) na temelju odredbi Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (NN broj 43/92, 69/92, 87/92, 25/93, 26/93, 48/93, 2/94, 44/94, 47/94, 58/95, 103/95, 11/96), a kojim Ugovorom je prodavatelj prodao, a kupac kupio stan na kojem postoji stanarsko pravo zajedno sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade nužnim za redovitu uporabu zgrade, koji se nalazi na adresi u [adresa], ulaz 1, tavan, broj stana 010, izgrađenog na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], koji je upisan u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] (prenesen u z. k. ul. br. [broj ZK uloška]), a koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, hodnika, lođe, drvarnice u ukupnoj površini 53,91 m2. . U članku III. citiranog Ugovora kupac da se obvezao platiti prodavatelju, ugovorenu cijenu stana iz članka II. Ugovora, u iznosu od 39,420,00 kn, kroz 28 godina od dana sklapanja Ugovora, u mjesečnim obrocima, a prvi obrok (učešće) u iznosu od 1.183,00 kuna u roku od 8 dana od sklapanja tog Ugovora. U članku IV. Ugovora stranke su ugovorile kako ukupni iznos svih obročnih otplata cijene stana, s unaprijed obračunatom kamatom od 1%, na dan sklapanja Ugovora iznosi 44.016,00 kuna te da se preostalih 336 mjesečnih obroka kupac obvezuje otplaćivati prodavatelju do 15-og u mjesecu za svaki mjesec počevši od 1. kolovoza 1994., a da prvi mjesečni obrok, do revalorizacije sukladno pozitivnim propisima, iznosi 131,00 kn. U članku VIII. Ugovora, kupac je dopustio prodavatelju, izvršiti uknjižbu založnog prava (hipoteke), na kupljenom stanu, u zemljišnim knjigama odnosno u knjizi položenih ugovora, za iznos ostatka cijene i kamata od 44.016,00 kuna iz tog Ugovora, kao i revalorizirane cijene stana sukladno Zakonu o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo do potpune isplate. Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca Rijeka je dana 27. veljače 1996. donijelo Odluku da u svojstvu prodavatelja stanova na kojima postoji stanarsko pravo, prenosi i ustupa sva prava i obveze po svojim prodanim stanovima na Grad Rijeku s danom 1. ožujka 1996. Tužitelj ističe da nisu ispunjene obveze preuzete Ugovorom opisanim u točki I. ove tužbe, tj. da nisu podmireni dospjeli ugovoreni obroci cijene stana te kamata na obroke plaćene sa zakašnjenjem, tako da na dan 10. travnja 2025. ukupna tražbina iznosi 1.851,03 EUR koja se odnosi na dospjele, a nepodmirene mjesečne obroke cijene predmetnog stana (razdoblje 9/2009-4/2017) te zatezne kamate na obroke plaćene s zakašnjenjem. Kao vlasnik predmetnog stana 10. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-10), Etaža 0/0: suvlasnički dio koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi s kojima je povezan posebni dio zgrade u [adresa] Dvosobni stan broj 10 na tavanu, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, hodnika, lođe, drvarnice, ukupne površine od 53,91 m2, a nalazi u zgradi sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica], upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. uknjižen je tuženik. Tuženik da je uknjižbom prava vlasništva na svoje ime i u svoju korist na predmetnom stanu, opterećenom hipotekom, stekla položaj hipotekarnog dužnika u odnosu na tužitelja, na kojeg su prenesena sva prava i obveze hipotekarnog vjerovnika. Protivno navodima tuženika založno pravo hipoteka upisana da je i odobrena za glavnicu i kamate što je vidljivo iz ugovora koji je dostavljen u spisu. Obveza iz hipoteke da slijedi na sve slijedeće zemlj. knjižne stjecatelje pa tako i tuženika te u tom smislu nije bila potrebna bilo kakva njegova suglasnost. Presuda na koju se poziva tuženik da nije u svezi s ovim predmetom budući je predmet zahtjeva hipotekarna tužba sa svim pravilima naplate kao i zastarnim rokovima u smislu čl. 222. st. 1 ZOO-a pa da se tuženik neosnovano poziva na taj prigovor Predlaže usvajanje tužbe i tužbenog zahtjeva uz nadoknadu parničnog troška, sve u roku od 15 dana.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. U odnosu na ugovor broj 14980 od dana 27. lipnja 1994. ističe kako tuženik nije stranka ugovora. Temeljem članka VIII. stoji da se osigurava iznos od 44.016,00 kn , dakle, kada bi i ako bi tužitelj imao kakvo pravo, a što se osporava, isti da zasigurno ne bi imao pravo na ostvarivanje kamata. U odnosu na odluku HNK Ivana pl. Zajca od 27. veljače 1996 da predstavlja jednostranu odluku donositelja koja nije relevantna za tuženika niti istog obvezuje, pristanak Grada Rijeke, Klasa: 370-03/2007-01/129, Ur.broj: 2170/01-02-20-2007-3/AG( IK) da predstavlja jednostranu odluku tužitelja koja nije relevantna za tuženika niti istog obvezuje jer isti nije adresat predmetnog pristanka., a pristanak Grada Rijeke, Klasa: 370-03/17-05/89, Ur.broj: 2170/01-17-30- 17-3/TK, da predstavlja jednostranu odluku tužitelja koja je irelevantna za tuženika obzirom se radi o jednostranoj ispravi koja kao takva tuženika ne obvezuje. Ukazuje kako je u presudi Županijskog suda u Vukovaru posl.br. Gž – 206/2022 od 09. siječnja 2024. na stranici 5. presude jasno naznačeno kako se ne može zaključiti iz predmetne isprave da bi tuženik preuzeo obvezu ispunjanja, slijedom čega da je razvidno kako je predmetna isprava nebitna i neobvezujuća za tuženika. Osporava se vjerodostojnost isprava obzirom tuženik nije preuzeo obvezu plaćanja navedenog potraživanja tužitelja, tražbina je tužitelja očito zastarjela. Tužitelj da ničime na dokazuje da je od MĐ pokušao kakvu naplatu odnosno kako je taj postupak završio, ako je i vođen, već opetovano pokušava od tuženika naplatiti tražbinu na koju jednostavno pravo nema. Ističe kako je uvidom u izvadak iz zemlj. knjige razvidno da je samo glavnica uknjižena kao dugovanje odnosno osporava zak. zateznu kamatu u cijelosti, te troškove, te ističe da tuženik nije potpisao ugovor Predlaže odbijanje tužbe i tužbenog zahtjeva.

3. Radi utvrđenja činjeničnog stanja proveden je dokaz uvidom u cjelokupnu dokumentaciju priležeću spisu, i to uvid u presliku Ugovora o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo (s obročnom otplatom), broj 14980 od dana 27. lipnja 1994. , Odluku od 27. veljače 1996. uvid u izvadak iz poslovnih knjiga na dan 10. travnja 2025.

- uvid u obračune zateznih , kamata, izvadak iz zemljišne knjige z. k. ul. [broj ZK uloška], uvid u predmet posl.br. Povrv-420/2021., saslušanje tuženika kao stranke.

4. Sud je odbio izvesti dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem kao suvišan, jer je činjenično stanje u postupku utvrđeno u dovoljnoj mjeri radi odlučivanja o osnovanosti zahtjeva tužitelja, a izvođenjem suvišnih dokaza postupak se nepotrebno odugovlači i troškovi postupka rastu.

5. Ocjenom izvedenih dokaza sud je ocijenio da je zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan.

6. Predmet spora jest hipotekarna tužba protiv tuženika jer da nisu podmireni dospjeli ugovoreni obroci cijene stana te kamata na obroke plaćene sa zakašnjenjem, tako da na dan 10. travnja 2025. ukupna tražbina iznosi 1.851,03 EUR koja se odnosi na dospjele, a nepodmirene mjesečne obroke cijene predmetnog stana (razdoblje rujan 2009 do travanj 2017) te zatezne kamate na obroke plaćene s zakašnjenjem . U postupku je sporna aktivna i pasivna legitimacija, kao i osnova i visina tražbine, kako to tuženik osporava u odgovoru na tužbu..

7. U postupku je uvidom u cjelokupnu dokumentaciju priležeću spisu utvrđeno:

- Iz ugovora o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo broj 14980 od 27. lipnja 1994. da je između Poduzeća za građevni konzalting RI-19 i Narodno kazalište Ivan Zajc kao prodavatelja i FĐ kao kupca zaključen ugovor o kupnji stana na adresi K [adresa] površine 53,91 m2, ugovorena cijena stana 39.420,00 kn, da ukupni iznos svih obročnih otplata cijene stana s unaprijed obračunatom kamatom u visini od 1% godišnje iznosi 44.016,00 kn, plaćanje mjesečnog obroka 15 og u mjesecu , rok otplate 28 godina te da je kupac dozvolio uknjižbu založnog prava na navedenoj nekretnini u korist Narodno kazalište Ivan Zajc za iznos ostatka cijene stanova i kamata ( 44.016,00 kn) ,

- Iz izvatka iz zemljišne knjige z. k. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] da je temeljem ugovora 14980 o prodaji stana od 27. lipnja 1994. upisana hipoteka za iznos od 44.016,00 kn na stan upisan u odjeljku A II u korist Narodno kazalište „Ivan Zajc“, Rijeka , Jadranski trg 3A ( ZS-6541/94 od 9. kolovoza 1994), dakle ukupni iznos svih obročnih otplata cijene stana s unaprijed obračunatom kamatom u visini od 1% godišnje

- da je kao vlasnik stana na adresi u [adresa], K [adresa], ulaz 1, tavan, broj stana 010, izgrađenog na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], koji je upisan u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] (prenesen u z. k. ul. br. [broj ZK uloška]), a koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, hodnika, lođe, drvarnice u ukupnoj površini 53,91 m2 uknjižen ovdje tuženik, ujedno i založni dužnik u vrijeme podnošenja tužbe

- Iz Odluke Narodnog kazališta Ivan Zajc Rijeka od 27. veljače 1996. da uknjiženi hipotekarni vjerovnik prenosi i ustupa sva prava i obveze po prodanim stanovima na kojim postoji stanarsko pravo ( dakle, i na stanu koji je predmet ovog postupka), i to naplata cijene i knjigovodstveno praćenje prodanih stanova na ovdje tužitelja s danom 1. ožujak 1996,. a tužitelj dopisom od 27. veljače 1996 prihvaća nastavak knjigovodstvenog praćenja prodanih stanova koji su bili u vlasništvu HNK Ivan pl. Zajc

- da iz izvatka iz poslovnih knjiga na dan 10. travanj 2025. proizlazi kako je neplaćeni dug po osnovi nepodmirenih dospjelih obroka prema ugovoru 14980 iznos od 1.851,03 eura (bez obračunatih zakonskih zateznih kamata)

- da obračun zakonskih zateznih kamata prema ugovoru 14980 na obroke plaćene sa zakašnjenjem prema priloženim obračunima dostavljenim po tužitelju iznosi 253,28 eura

- da na predmetnim nekretninama u zemljišnim knjigama nije upisano pravo zaloga

-hipoteka u korist tužitelja, nego upisana hipoteka u korist Narodnog kazališta Ivan Zajc Rijeka( ZS-6541/94 od 9. kolovoza 1994)

- da tuženik u postupku niti ne tvrdi a niti ne dokazuje da bi u potpunosti ili barem djelomično podmirio utuženo dugovanje, odnosno jasno iskazuje da nije podmirio tražbinu niti prema tužitelju a niti prema HNK Ivan pl. Zajc, već samo da nije vršio uvid u vlasnički list i ne zna je li uknjižena hipoteka na nekretnini , a stan da je stekao od UĐ temeljem ugovora o kupoprodaji, a ovaj kupoprodajom od ranijeg vlasnika FĐ

8. U postupku posl. br. Povrv-420/2021 utvrđeno je kako je ovdje tuženik KĐ bio tužen radi isplate obroka cijene stana koje tužitelj potražuje temeljem Ugovora o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo broj 14980 od 27. lipnja 1994., te je pravna osnova bila obvezno pravne prirode. U ovom postupku tužitelj traži donošenje presude da je tuženik, kao vlasnik stana i založni dužnik, dužan trpjeti namirenje predmetne tražbine- hipotekarna tužba, pa je pravna osnova stvarno pravne prirode (čl. 338. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima), te se tuženik neosnovano poziva na pravomoćnu sudsku presudu kojom je tužbeni zahtjev između istih stranaka pravomoćno okončan odbijanjem tužbenog zahtjeva, jer nema objektivnog identiteta spora, te je prigovor tuženika (ukoliko ističe prigovor res iudicata) u tom smislu neosnovan.

9. U svom iskazu tuženik kao stranka navodi da je predmetni stan kupio još 2008. putem agencije Lider, i to od vlasnika stana UĐ, te navodi da je sve uvjete kupoprodaje ugovarao putem te agencije i svoju obvezu prema agenciji i prodavatelju ispunio. Prodavatelj da je rekao da je sve u redu što se tiče obaveza, nije napomenuo da bi išta trebao dodatno plaćati vezano za taj stan. Nije gledao vlasnički list i ne zna da je na stanu upisana hipoteka. Zaključio je kupoprodajni ugovor, a novčana sredstva dobio temeljem kredita sa Erste bankom. Navodi da nije ništa podmirivao ni prema Gradu Rijeci, ni prema Kazalištu s osnove ugovora o prodaji stana. Na upit pun. tužitelja tko je sastavljao kupoprodajni ugovor, odg. da misli uglavnom agencija. Nije mu rečeno od strane agencije da u vlasničkom listu postoji teret. Ne zna je li u kupoprodajnom ugovoru sa prodavateljem pisalo da postoji hipoteka, misli da nije. Misli da nisu tražili vlasnički list banka, kada je tražio i zaključio ugovor o kreditu. Na upit pun. tuženika odg. da ništa on osobno nije potpisivao sa Gradom Rijeka, a niti sa Kazalištem Ivan Zajc. Navodi da je prodavatelj ranije kupio stan od vlasnika M, a tuženik od UĐ.

10. Neosnovano tuženik ističe i prigovor promašene pasivne legitimacije . Naime, sukladno odredbi čl. 297. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, dalje ZV) založno pravo je ograničeno stvarno pravo na određenoj stvari (zalog) koje ovlašćuje svakog nositelja (založnog vjerovnika) da određenu tražbinu, ne bude li ona o dospijeću ispunjena, namiri iz vrijednosti te stvari, ma čija ona bila, a njezin svagdašnji vlasnik (založni dužnik) dužan je to trpjeti. Sukladno odredbi čl. 300. ZV zalog se opterećuje založnim pravom u korist svagdašnjeg vjerovnika određene tražbine čije se namirenje time osigurava.

11. Odredba čl. 336. st. 1. ZV-a propisuje da ako se zalogom osigurana tražbina ne ispuni o dospijeću, založni vjerovnik ovlašten je ostvariti svoje pravo na namirenje te tražbine iz vrijednosti zaloga, a prema stavku 3. tog članka založni vjerovnik ima pravo od svagdašnjeg vlasnika založene stvari, a i od svakog trećeg zahtijevati da trpi namirenje zalogom osigurane tražbine iz vrijednosti založene stvari, ako nije što drugo zakonom određeno.

12. Imajući u vidu navedene zakonske odredbe, te neprijeporno utvrđenje da tuženik jest uknjižen kao vlasnik nekretnine u [adresa], te da je u zemljišnim knjigama javno publicirano upisano založno pravo-hipoteka u korist hipotekarnog vjerovnika na navedenoj nekretnini, za zaključiti je kako je založni vjerovnik ovlašten zahtijevati od tuženika kao vlasnika založenih nekretnina namirenje zalogom osigurane tražbine iz vrijednosti založene nekretnine, dakle, da je tuženik pasivno legitimiran u ovom postupku.

13. Međutim, u odnosu na prigovor tuženika, da tužitelju ne pripada pravo na ostvarenje zakonske zatezne kamate, ističe se kako se založno pravo stječe upisom u zemljišne knjige i taj upis ima konstitutivno značenje, pa se tražbina osigurana založnim pravom (hipotekom) iz založene nekretnine može namiriti samo za iznos koji je upisan u zemljišne knjige u skladu s općim i posebnim pravilima za upis hipoteke.

Ukoliko u zemljišnim knjigama nije upisano založno pravo glede sporednog potraživanja-kamata, kako to propisuje Zakon o zemljišnim knjigama ( Narodne novine br. 63/2019, 128/2022, 155/2023, 127/2024ZZK, i to članak 40. stavak 2. ZZK , tada tužitelj nema pravo na namirenje kamata.

Odredba čl. 40. st 2 ZZK propisuje da uz tražbinu za koju je ugovoreno da se plaćaju kamate upisuje se i kamatna stopa. Ako su ugovorene zakonske kamate, umjesto kamatne stope upisat će se: zakonska kamata.

14. Iz izvatka iz zemljišne knjige razvidno je da kamata nije upisana , a osobito ne na način kako je određeno čl.40 ZZK-a, zakonska kamata, pa stoga osnovano tuženik prigovara zahtjevu tužitelja za plaćanjem zakonske zatezne kamate koju potražuje u ovom postupku. Ovo jer je upis založnog prava strogo formalan, izvire iz zemljišnoknjižnog prava koje zahtjeva publicitet onoga što je upisano u zemljišne knjige, pa kako je utvrđeno da nisu upisane zatezne kamate na način koji propisuje odredba članka 40 ZZK, ocjena je ovog suda da kamate ne mogu biti predmetom utvrđenja tražbine i namirenja.

15. U odnosu pak na istaknuti prigovor zastare, ističe se kako je odredbom čl. 222 ZOO-a propisano u st. 1 da kad protekne vrijeme zastare, vjerovnik čija je tražbina osigurana zalogom ili hipotekom može se namiriti samo iz opterećene stvari ako je drži u rukama ili ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi, na koju odredbu se tužitelj osnovano poziva u ovom postupku

16. Tuženik kao založni dužnik i vlasnik nekretnine, na kojoj je na temelju pravnog posla uknjiženo pravo zaloga radi osiguranja namirenja tražbine, dužan je trpjeti namirenje (iz vrijednosti nekretnine) dospjele i nepodmirene (i založnim pravom osigurane) tražbine, ali točno određene tražbine, odnosno tražbine koja ne prelazi visinu upisanu u zemljišnim knjigama. U ovom slučaju, imajući u vidu da je tuženik hipotekarni dužnik, ali ujedno ne i osobni dužnik, ocjena je ovog suda da ne može biti obvezan na plaćanje hipotekarne tražbine, već je obveza tuženika trpjeti da založni vjerovnik svoju dospjelu tražbinu namiri iz založene nekretnine.

17. U takvoj situaciji, na tužitelju je teret dokaza da je sav dug po ugovoru dospio na naplatu, jer tek trenutkom dospijeća ukupnog neplaćenog iznosa po ugovoru br. 14980 , dakle, raskidom ugovora, tražbina tužitelja više nema karakter povremenog potraživanja. Tek bi u takvoj situaciji ( ali koje činjenice u ovoj pravnoj stvari tužitelj niti ne iznosi i ne dokazuje), budući da je založno pravo upisano u zemljišnim knjigama, vjerovnik imao pravo na namirenje i zastarjele tražbine (ali samo onog vjerovnika čije je potraživanje osigurano založnim pravom upisanim u zemljišne knjige), odnosno mogao bi se namiriti iz založene stvari, čak i onda kada je tražbina prema dužniku zastarjela.

18. Sukladno odredbi čl. 2 st. 1 ZPP-a, sud u parničnom postupku odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Međutim, tužitelj ne tvrdi da bi ugovor br. 14980 bio raskinut, a niti kada, a niti da bi cjelokupni iznos tražbina dospio na naplatu, već potražuje mjesečne obroke prema ugovoru, s obračunatom zakonskom zateznom kamatom, iako zapravo traži ostvarenje tražbine hipotekarnom tužbom od založnog dužnika.

19. Pri tome valja istaknuti, kako ovaj sud prihvaća osnovanim istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja.

20. Naime, stvarno pravno osiguranje na nekretninama utemeljeno na pravnom poslu, kao što je to u ovom slučaju, stječe se upisom u zemljišnu knjigu tog stvarnog prava u korist stjecatelja. Upis stvarnog prava za korist stjecatelja konstitutivan je za stjecanje stvarnog prava u smislu čl 119. do 120., čl. 263. i čl 309. ZV-a . Ukoliko kod stjecanja kojeg od stvarnih prava na nekretninama temeljem pravnog posla ne dođe do upisa u zemljišne knjige kao valjanog načina stjecanja, stjecatelj nije postao nositelj stvarnog prava.

21. Tužitelj na temelju Ugovora 14980 od 27. lipanj 1994. nije dokazao da je stekao založno pravo, jer nije dokazao da je ispunjen modus, upis u zemljišne knjige tog svog prava na kojem temelji tužbeni zahtjev. Tužitelj nije proveo uknjižbu založnog prava u zemljišnim knjigama u svoju korist, pa je ocjena ovog suda da zato ne može niti tražiti hipotekarnom tužbom javnu prodaju nekretnine na kojoj je založno pravo trebalo osnovati.

22. Odredba čl. 320. st 2 ZV-a propisuje kako će novi vjerovnik moći izvršavati ovlasti koje ima na temelju hipoteke koja je prešla na njega zajedno s tražbinom koju osigurava pošto ona bude upisana u zemljišnim knjigama kao njegovo pravo. Isto tako, i odredba čl. 336. ZV-a propisuje kako je pretpostavka za podnošenje hipotekarne tužbe da je došlo do stjecanja založnoga prava na nekretnin i, dok je čl. 340. ZV-a propisano da založni vjerovnik mora svoje pravo dokazati, ali što tužitelj u ovom postupku, u okviru činjenica iznesenih u tužbi i tijekom postupka, nije uspio .

23. Tužitelj nije dokazao niti pretpostavke iz čl. 319. ZV -a, koja propisuje da prijeđe li na bilo kojem pravnom temelju tražbina osigurana založnim pravom na drugu osobu, na nju je time ujedno prešlo i to založno pravo bez posebnog pravnog temelja zato i bez posebnog načina stjecanja, osim ako je što drugo bilo određeno. Tužitelj nije ispravama dostavljenim uz tužbu dokazao da bi založno pravo prešlo na tužitelja sa uknjiženog založnog vjerovnika Narodno kazalište Ivan Zajc, jer dostavlja samo pisanu dokaz o tome da je tužitelj preuzeo obvezu knjigovodstvenog praćenja stanova ranije u vlasništvu založnog vjerovnika, ali što ne predstavlja valjani modus stjecanja založnog prava sukladno zakonu. Kako tužitelj nije dokazao da je aktivno legitimiran za podnošenje hipotekarne tužbe, to je zahtjev tužitelja valjalo odbiti, i presuditi kao u točki I. izreke presude.

24. Tuženiku je temeljem odredbe čl. 154. stavak 1. ZPP-a priznat parnični trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku budući je u cijelosti uspio u sporu i to imajući u vidu vrijednost predmeta spora (vrijednost boda 100), i to trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika), trošak pristupa na dva ročišta u iznosu od 200,00 eura svako (Tbr. 9. t. 1. Tarife), sve uvećano za pdv 25 %, (150,00 eura ), odnosno sveukupno parnični trošak u iznosu od 750,0 eura, slijedom čega je valjalo presuditi kao u točki II. izreke presude.

25. S preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška kao previsoko postavljenim i budući isti nije bio nužan za vođenje postupka, sud nije prihvatio, pa je u tom dijelu kao previsoko postavljen zahtjev tuženika za nadoknadu parničnog troška odbijen, slijedom čega je valjalo presuditi kao u točki III. izreke presude.

U Rijeci 28. kolovoza 2026.

Sutkinja:

Danijela Mandekić Lerga

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka ovom sudu, a o istoj odlučuje Županijski sud.

Dna:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika