Poslovni broj: Povrv-29/2026-9

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU

STALNA SLUŽBA U KORČULI

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku- Stalna služba u Korčuli, po sucu tog suda Mariji Gugić, u pravnoj stvari tužitelja: OI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Marko Petković, odvjetnik u [adresa], protiv tuženog: ĆI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje-Čipčić-Bragadin, odvjetnik u Zagrebu, Masarykova 15, radi naplate novčane tražbine, nakon glavne rasprave zaključene 20. srpnja 2026. u prisutnosti parničnih stranaka i njihovih punomoćnika, na ročištu zakazanom radi objave odluke, 28. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se djelomično na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Ovr- 830/2023 od 27. prosinca 2023. koje je donio javni bilježnik Nikša Mozara u Dubrovniku, pa se nalaže tuženiku ĆI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da ovrhovoditelju OI, naziv obrta / OPG-a / slobodnog zanimanja:

ODVJETNIK OI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u roku od 15 dana isplati iznos od 10.107,11 EUR uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od 16. rujna 2021. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, na račun ovrhovoditelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR67, s pozivom na broj 25071926169.

Poslovni broj: Povrv: 29/2026-9

II. U preostalom dijelu, do zatraženih 10.862,03 eur, ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi posl. br. Ovr-830/2023 od 27. prosinca 2023. koje je donio javni bilježnik Nikša Mozara u Dubrovniku, te se tužbeni zahtjev u tom dijelu odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi i isplati troškove parničnog postupka u iznosu 1.134,34 EUR uvećanim za zakonske zatezne kamate od donošenja prvostupanjske presude pa do namirenja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena (u ostalim odnosima) tekućom od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa do isplate odnosno namirenja, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. U ovom sud zaprimljen je povodom prigovora spis javnog bilježnika Nikše Mozare u Dubrovniku pokrenut povodom prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave. U navedenom prijedlogu navodi se kako je temeljem vjerodostojne isprave – Računa br. 3-1-1 od 15. rujna 2021. ovršenik dužan platiti ovrhovoditelju iznos od ukupno 81.840,00 kn (10.862,03 eur) s dospijećem 15. rujna 2021. Budući ovršenik nije dobrovoljno ispunio svoju obvezu predloženo je donošenje rješenja o ovrsi.

2. U prigovoru zaprimljenom 10. siječnja 2024. ovršenik je prigovorio osnovanosti, dospijeću i visini potraživanja. Ovršenik potvrđuje da ga je tužitelj zastupao u sudskim postupcima i poduzimao radnje u postupku. Međutim, nakon prestanka zastupanja da je s tužiteljem postignut dogovor da će isti svoje troškove zastupanja specificirati po dovršetku tih postupaka i naplatiti prilikom naplate ovršenika od suprotne strane i to iz imovine koja je bila predmetom tih sudskih postupaka. Dakle, da će točan iznos odvjetničkih troškova, uzimajući u obzir primljene akontacije, biti utvrđen po dovršetku postupaka, a dospijeće plaćanja da je vezano uz trenutak naplate ovršenikove tražbine u tim postupcima. Samim time da tražbina tužitelja kao odvjetnika ne postoji jer ista još nije dospjela. Predloženo je stoga ukinuti pobijano rješenje o ovrsi kao i da se postignuti dogovor s tužiteljem "pravnouobliči" u sudsku nagodbu u vezi iznosa i dospijeća plaćanja troškova.

3. Postupajući po zaprimljenom prigovoru, rješenjem Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli posl. br. Povrv-30/2024 od 23. siječnja 2024. stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha te su ukinute provedene radnje. Po osnovi čl. 58. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12, 25/13, 93/14, 73/17, 131/20) postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. U podnesku zaprimljenom 13. veljače 2024., očitujući se na prigovor tuženika, tužitelj navodi da je tuženik tužitelju otkazao (op. opozvao) punomoć za zastupanje. Osporava da su parnične stranke postigle dogovor kako to opisuje tuženik. Isto tako

Poslovni broj: Povrv: 29/2026-9

da tuženik nikada, do podnošenja prigovora, nije osporavao osnovanost tužiteljevog potraživanja ni u jednoj stavci (niti je spominjao akontaciju ), pa niti prilikom dostave obračuna iznosa ukupnih odvjetničkih usluga koji je tuženiku upućen 11. ožujka 2021., a zaprimljen 15. ožujka 2021., već je tad postignut dogovor oko odgode plaćanja. Naime, da je na zamolbu tuženika plaćanje odgođeno za dan 15. rujna 2021., što jasno proizlazi iz mail komunikacije.

5. Po provedenom dokaznom postupku ovaj sud je 10. listopada 2024. donio presudu Poslovni broj: Povrv-30/2024 kojom je u djelomično održao na snazi platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi (za 10.107,11 eur) dok je u preostalom dijelu (do zatraženih 10.862,03 eur) platni nalog ukinut. Postupajući po prijedlogu za dopunu, sud je rješenjem Poslovni broj: Povrv:30/2024 od 6. prosinca 2024. odlučio o naknadi parničnog troška. Rečena presuda kao i rješenje o trošku su povodom od strane tuženika izjavljenih žalbi ukinute rješenjem Županijskog suda u Sisku Poslovni broj:

Gž-60/2025 od 1. travnja 2026. te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U obrazloženju citirane ukidne odluke navodi kako je ovaj sud bez obrazloženja i postojanja ikakvog opravdanog razloga odlučio izvesti dokaz saslušanjem tužitelja bez da je istu mogućnost dao i tuženiku radi čega je povrijeđeno pravo na jednakost oružja. Stoga je u ponovljenom postupku valjalo saslušati i tuženika.

6. U postupku je proveden dokaz pregledom isprava priloženih spisu i to Računa br. 3-1-1 od 15. rujna 2021., dostavnice potpisane 15. ožujka 2021. i obračuna od 23. veljače 2021., mail poruka, poruka od 23. studenog 2022., 9. veljače 2023., čitanjem spisa P-192/2016, P-295/2016 i O-1591/2015. te saslušanjem tužitelja i tuženika u svojstvu parničnih stranaka.

7. Predmet ovog spora jest potraživanje naknade za od strane tužitelja obavljene odvjetničke usluge zastupanja tuženika u sudskim postupcima i u postupku primopredaje automobila Volva. U postupku je nesporno da je tužitelj kao odvjetnik zastupao tuženika u sudskim postupcima posl. br. O-1591/2015, P-192/2016 i P- 295/2016.

8. Između parničnih stranaka je prije svega sporno kada dospijeva nagrada za zastupanje po punomoćniku odvjetniku, a sporan je osnov i visina utuženih potraživanja.

9. Vjerodostojnu ispravu u ovom postupku predstavlja račun tužitelja od 2. rujna 2021., ali ova isprava ne predstavlja javnu ispravu u smislu odredbe čl. 230. st. 1. ZPP, uz koju se veže presumpcija istinitosti. Iako vjerodostojna isprava, za razliku od ovršne isprave za koju vrijedi oboriva zakonska predmnijeva istinitosti, nema tu kvalitetu ovršne isprave, njome se s obzirom na izdatnika i njezin sadržaj u visokom stupnju vjerojatnosti ukazuje na postojanje tražbine koja je u njoj navedena ali, ukoliko se vjerodostojna isprava ospori u cijelosti ili u nekom dijelu, tada je tužitelj dužan dokazati istinitost sadržaja te isprave. Zastara potraživanja odvjetnika za obavljane radnje zastupanja počinje teći od dana kada su te radnje obavljene, jer zakonom nije za potraživanje odvjetnika za obavljanje odvjetničke usluge ništa drugo propisano.

10.1. Saslušan kao parnična stranka tužitelj navodi kako je njegov sin bio u dobrim odnosima s tuženikom. Prije par godina da je došlo do tragedije u obitelji ĆI

Poslovni broj: Povrv: 29/2026-9

kada je preminuo otac tuženika, a potom i brat tuženika. Nakon toga se ukazala potreba za zastupanje tuženika obzirom da je pokojni otac istog ranije bio u braku s majkom tuženika, a nakon toga je živio u zajednici s drugom ženom u kojoj zajednici je rođeno još dvoje djece. Uslijed sporova koji potom nastali u vezi nasljedstva oca tuženika da je kao odvjetnik i punomoćnik dolazio na rasprave u ovaj sud. Na izričit upit suda tužitelj je naveo da s tuženikom nije ništa dogovorio niti da su sklopili bilo kakav pisani Ugovor predmetom kojeg je bilo zastupanje tuženika u svim ovim postupcima. čak da nisu niti usmeno bilo što dogovorili. U vezi postupka primopredaje automobila Volva tvrdi da je radnje oko toga poduzimao njegov sin koji je te 2015. godine u radio kao pripravnik-vježbenik. Račun koji je priložen spisu izdan je nakon što je tuženik opozvao punomoć, a stavke su popisane prema odvjetničkoj tarifi.

10.2. Tuženik u svom iskazu navodi kako ne osporava troškove i račune proizašle iz zastupanja njega kao stranke od tužitelja kao odvjetnika. Međutim, da isplatu nije izvršio uslijed nedaća i problema u kojima se našao. Upitan od strane suda da li je između njih sada parničnih stranaka bio i ako jest u kojem pravcu postignut dogovor o isplati zastupanja za vrijeme trajanja sudskih postupaka tuženik navodi kako su tada dogovorili naknadu za putne troškove i naknadu za rad prilikom završetka spora, odnosno postupka. Sudski postupci u kojima ga je tužitelj zastupao i to ostavinski postupak i postupak za plaćanje naknade koristi da do danas nisu pravomoćno završeni. Ujedno tuženik navodi kako je naknada za odvjetničku uslugu bila dogovorena u postotku vrijednosti ostavine a tako je bilo dogovoreno i za ovaj drugi parnični postupak. Za putne troškove je bilo dogovoreno da se plaća svaki dolazak iz [adresa] do Korčule ili gdje je već trebalo otići za obaviti neku radnju. Sjeća se tako da je tuženik dolazio automobilom do Ploča odakle bi se prevezao trajektom do Trpnja nakon čega je boravio kod članova njegove obitelji pa je tako ostajao za jedno ročište dan ili dva.

11. Odredbom čl. 19. st. 2. ZO je propisano da u imovinskopravnim stvarima odvjetnici mogu sa strankom ugovoriti nagradu za rad i u razmjeru s uspjehom u postupku odnosno, u pravnim radnjama koje će za stranku poduzeti sukladno Odvjetničkoj tarifi ali je takav ugovor valjan samo ako je zaključen u pisanom obliku.

11.1. Budući da je između stranaka nesporno kako nije zaključen pisani ugovor kojim bi ugovorile nagradu za rad tužitelja u razmjeru s uspjehom u postupku to je tuženik u ispunjenju obveza iz čl. 773. ZOO dužan tužitelju naknaditi troškove za obavljene radnje prema odredbama Tarifa koje su važile u vrijeme poduzimanja tih radnji. Obzirom da nije zaključen pismeni ugovor o nagradi, valja poći od odredbe čl. 18 Zakona o odvjetništvu ("Narodne novine" br. 9/94, 117/08, 50/09, 75/09,18/11 i - dalje ZO-a). St. 3 citiranog članka glasi: "Odvjetnik je dužan stranci izdati račun nakon izvršene usluge. U slučaju otkaza ili opoziva punomoći odvjetnik je dužan izdati račun u roku od 30 dana od dana otkaza ili opoziva punomoći." U konkretnom slučaju postupka P-192/2016 pravomoćno je okončan dok je u postupku O-1591/2015 (O- 453/2016) ovdje tuženik tužitelju opozvao punomoć podneskom od 24. studenog 2020.-list 165 spisa), a u postupku P-295/2016 na dan 23. studenog 2020. – list 33 spisa).

12. Pregledom priloženih spisa proizlazi da je tuženik dao nalog za zastupanje tužitelju kao odvjetniku, a što sud utvrđuje uvidom u punomoći koje su priložene i to u ostavinskom postupku O-453/2016 (O-1591/2015) na listu 50 spisa datirana s 9. listopada 2015., u sada već pravomoćno okončanom postupku P-192/2016 na listu 34

Poslovni broj: Povrv: 29/2026-9

prilog 1 datirana s 7. ožujka 2016. i u parničnom postupku P-295/16 na listu 12 prilog 1 spisa datirano 21. travnja 2016. Da je tome tako proizlazi i iz poruka koje prileže spisu uz podnesak zaprimljen 13. veljače 2024. Tako iz e mail poruke od 23. veljače proizlazi da je tužitelj tuženiku dostavio obračun za obavljene pravne radnje dok iz poruke datirane 2. rujna 2021. tužitelj ponovno poziva tuženika na uplatu. Ujedno se u takvoj poruci navodi da je prethodno tuženik zamolio odgodu plaćanja do proteka sezone 2021. godine. Istina, navedenim porukama ne prethodi pa niti slijedi poruka koja bi predstavljala odgovor tuženika, no istog dana VI koja je prema utvrđenjima u postupku supruga tuženika na ured tužitelja šalje poruku u kojoj navodi da će isplatiti tužitelja unatoč navodnom neuspjehu u zastupanju. I u porukama iz studenog 2022. proizlazi kako je sin tužitelja, kao odvjetnik i nekoć prijatelj tuženika pozivao potonjeg na uplatu potraživanja prema tužitelju na koje poruke je tuženik odgovarao u smislu traženja produljenja roka za uplatu jer je u postupku traženja odobrenja kredita.

13. Uvidom u ostavinski predmet O-1591/2015 sud je utvrdio kako je tužitelj zastupao tuženika kao utvrđenog zakonskog nasljednika pok. ĐI i pok. II. Radi se o ostavinskom postupku gdje je javni bilježnik Ivna Kaliman u Korčuli kao povjerenik ostavinskog suda utvrdila vrijednost ostavine u iznosu od preko 280.000,00 kn. U tako označenom postupku tužitelj je kao punomoćnik tuženika istog zastupao na ročištu održanom 15. listopada 2015. (500 bodova), zatim je sastavio obrazloženi podnesak u koje je iznesen sastav ostavine datirano s 30. listopada 2015. (500 bodova) i obrazloženi podnesak s prijedlogom za donošenje djelomičnog rješenja o nasljeđivanju (500 bodova), obrazloženi podnesak od 17. lipnja 2016. (500 bodova)i žalbu protiv djelomičnog rješenja o nasljeđivanju (625 bodova) i još dva podneska od 3. prosinca 2015 i 5. veljače 2016 (po 125 bodova). Tužitelj pak nije do zaključenja prethodnog postupka dostavio dokaz na okolnost da je podnio prijedlog za zabilježbu vođenja ostavinskog postupka niti je priložio isprave na okolnosti zastupanja u postupku primopredaje Volva pa potraživanje u tom dijelu sud nije utvrdio osnovanim sve pozivom na izneseno u toč. 12) obrazloženja. Prema glavi V. Tarife raspravljanje ostavine je izvanparnični postupak te je za zastupanje na ročištu u procjenjivim predmetima prema Tbr. 17. predviđena nagrada u visini 75% nagrade iz Tbr. 7. t. 1. u svezi Tbr. 8 toč. 1 i 3, Tbr. 9., Tbr. 10 i Tbr 50 (vrijednost boda 10,00 kn) Tarife. Stoga je tužitelju za zastupanje tuženika u ostavinskom postupku priznat iznos od 21.562,00 kn (75% od 28.750,00kn), tj. 2.861,77 eur. Za primijetiti je kako je tužitelj u izdanom računu pogrešno zbrojio stavke pod A), B) i C) budući zbroj takvih stavki premašuje iznos od 25.750,00 kn, no utvrdivši dugovanje tuženika u manjem iznosu po Tarifi koja je bila na snazi uz odgovarajući postotak od 75% sud navedeno i nije uzimao u obzir prilikom odlučivanja o visini tog dijela sada platnog naloga.

14. Uvidom u sada već pravomoćno okončani postupka P-192/2016 sud nalazi kako su tuženiku na ima zastupanja po sada tužitelju kao odvjetniku priznati troškovi zastupanja na ročištima održanim 20. ožujka 2017., 29. svibnja 2017., 29. kolovoza 2017., 13. listopada 2017., 18. siječnja 2018., 16. ožujka 2018. i 8. lipnja 2018. po 500 bodova, tj 5.000,00 kn. Ovdje tužitelju u tom postupku nije priznat trošak sastava tužbe koju tužitelj kao punomoćnik odvjetnik nije sastavio (op. tužba sastavljena po punomoćnicima odvjetnicima Ivan Miočić i Boris Bulj, odvjetnicima u Splitu) time da je i punomoć izdana nakon podnošenja tužbe zaprimljene pod P-192/2016. Stoga je u tom dijelu osnovano potraživanje tužitelja za ukupno 35.000,00 kn, tj. 4.645,30 eur. U bitnom identično se može navesti i za zastupanje u parničnom postupku P-295/2016

Poslovni broj: Povrv: 29/2026-9

u kojem postupku je tužitelj kao odvjetnik zastupa tuženika samo na ročištu 26. siječnja 2017. za koje zastupanje je određen trošak u visini 500 bodova, tj. 5.000,00 kn, tj 663.61 eur dok je tužba također sastavljena po odvjetnicima Ivan Miočić i Boris Bulj, dakle bez učešća tužitelja. Tužitelj je u tako označenoj parnici zastupao tuženika i na ročištu održanom 20. ožujka 2017. no za takvo ročište nije popisao trošak zastupanja. Osnovano je onda potraživanje tužitelja za zastupanje u navedena dva parnična postupka u iznosu od 4.645,30 eur+663,61 eur).

15. Tužitelj je u svom računu zatražio i troškove puta, dnevnice, korištenja osobnog automobila kao i obračunatu dnevnicu u visini dnevnice suca županijskog suda. Prema st. 3 Tbr. 46 Tarife a upotrebu vlastitog automobila odvjetniku pripada nadoknada u visini 30% cijene bezolovnog benzina od 98 oktana za svaki prevaljeni kilometar. Budući je tužitelj iz sjedišta ureda u [adresa] najmanje osam puta doputovao u sjedište ove Stalne službe koja udaljenost u jednom smjeru iznosi 199km to je po tom osnovu tužitelju priznat i trošak puta ukupno 9.233,00 kn, tj. 1.225,43 eur. ((199kmx2 (povratni smjer)x2,9kn(30%cijene bezolovnog benzina od 98 oktana za svaki km) x 8 ročišta)). Tužitelj je sukladno Tbr 48 obračunao dnevnicu u visini dnevnice suca Županijskog suda na području kojeg se nalazi odvjetnička pisarnica u iznosu od 765,37 kn pa mu na ime tako popisanog troška za sedam pristupa na sud pripada iznos od 5.357,00 kn, tj. 711,00 eur.

16. Kako između stranaka nije bilo sporno da su zaključile Ugovor o nalogu u smislu odredbe čl. 763. ZOO, prema kojoj se odredbi tim Ugovorom obvezuje i ovlašćuje nalogoprimac poduzimati za račun nalogodavca određene poslove a nalogoprimac ima pravo na naknadu za svoj trud osim, ako je drukčije ugovoreno ili proizlazi iz naravi međusobnih odnosa, tuženik je, s obzirom da tijekom postupka nije utvrđeno da bi drukčije ugovorile niti to proizlazi iz naravi međusobnih odnosa, u ispunjenju obveza iz čl. 773. ZOO dužan tužitelju naknaditi troškove prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 142/12, 107/15, dalje u tekstu Tarifa) koje su važile u vrijeme poduzimanja radnji po tužitelju.

17.1. Glede prigovora zastare imaju se primijeniti odredbe čl. 18. st. 1. ZO te čl. 215. st. 1. ZOO prema kojoj zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano dok prema odredbi čl. 225. ZOO predmetne tražbine tužitelja zastarijevaju u roku od pet godina.

17.2. Sukladno odredbi Tbr. 48. 5. Tarife, naplata odvjetničke usluge u svim postupcima, osim kaznenim ili prekršajnim, dospijeva okončanjem ovršnog postupka ili pravomoćnim okončanjem postupka ukoliko se ne provodi ovrha, otkazom punomoći, opozivom punomoći ili raskidom ugovora o zastupanju. U smilsu iznesenog nagrada za rad odvjetnika dospijeva kada odvjetnik ispuni nalog stranke u cijelosti, pravomoćnim okončanjem postupka ili otkazom punomoći jer kod odvjetničkog zastupanja punomoć izdana za određeni postupak predstavlja skup pojedinačnih radnji pa završava tek kada taj postupak završi ili pak ( u ovom slučaju) i otkazom punomoći. Slijedom iznijetog rok zastare ne počinje teći kad su poduzete određene radnje, već sukladno naprijed iznesenom.

Poslovni broj: Povrv: 29/2026-9

17.3. U konkretnom slučaju postupak P-192/2016 pravomoćno je okončan 29. travnja 2020., a u ostalim označenim sudskim postupcima tuženik je tužitelju punomoć opozvao punomoć kako je to izneseno u toč. 11 obrazloženja tj tijekom 2020. Budući je prijedlog za ovrhu u ovoj pravnoj stvari podnesen u studenom 2023. to prema stajalištu ovog suda nije protekao opći zastarni rok od 5 godina za potraživanje tužitelja.

18. Radi svega navedenog valjalo je djelomično prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu troškova zastupanja u sudskim postupcima po zbroju iznosa kako je to gore navedeno i to u ukupnom iznosu od 10.107,11 eur pa je i presuđeno kao u izreci pod toč. I/. U preostalom pak dijelu zatražene naknade za zastupanje u označenim sudskim postupcima kao i naknade za zastupanja u postupku primopredaje automobila Volva valjalo je tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan pa je i presuđeno kao u izreci pod toč. II/.

19. Odlučujući o troškovima ove parnice o istima je sud odlučio sukladno odredbi čl. 154 st. 2 ZPP-a. Prema ocjeni ovog suda stranke su djelomično uspjele u parnici, s tim da je po ocjeni ovog suda tužitelj u parnici uspio s 93%, a tuženici 7%. Potom je od postotka tužitelja, kao stranke koji su u većoj mjeri uspjeli u parnici valjalo oduzeti postotak tuženika koji je u manjoj mjeri uspio u parnici, što bi onda iznosilo 86% u korist tužitelja. Tužitelju je tako priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to za sastav obrazloženog pisanog podneska od 12. veljače 2024. te za zastupanje na ročištima održanim 6. lipnja 2024. i 26. kolovoza 2024-po 100 bodova kao i u ponovljenom postupku na ročištima održanim 8. lipnja 2026. - 50 bodova i 20. srpnja 2026. – 100 bodova kao i za sastav podneska od 10. lipnja 2026., sve sukladno Tbr. 8. toč. 1, Tbr. 9 toč. 1 i 2 Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23) Tužitelju nije priznat trošak sastav pisanog podnesak od 21. studenog 2023. kojim je nakon podnošenja prijedloga za ovrhu dostavio punomoć za zastupanje, a isto tako ni trošak sastava podnesaka od 5. lipnja 2024. uz koji je tek priložena zamjenička punomoć kao ni za sastav podnesaka od 8. rujna 2023. i 23. studenog 2023. jer takvi podnesci ne prileže spisu. Sud nije našao osnovanim niti trošak sastava ovršnog prijedloga jer tužitelju pripada jednokratna uzimajući u obzir da je rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha stavljeno izvan snage i postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga te se radi o jedinstvenom postupku u kojem se o troškovima postupka odlučuje odlukom kojom se završava postupak pred sudom u smislu odredbe čl. 164. st. 4. ZPP-a pa stoga tužitelj nema pravo na tako zatraženi trošak. Tužitelju je pored zastupanja po punomoćniku odvjetniku priznat trošak puta i to iznos putene karte na relaciji [adresa] cijena koje karte iznosi 13,00 eur kao prosječna cijena kao i iznos katamaranske karte na relaciji Split-Korčula-Split u iznosu od 60,00 eur i to kako za ročište u postupku koji je prethodio ukidnoj odluci tako i za ročišta održana u ponovljenom postupku. Naime, prihvaćajući navode tužitelja iz podneska od 10. lipnja 2026. sud smatra da je tuženik neopravdano izostao s ročišta koje je bilo zakazano radi saslušanja stranaka. Naposljetku tužitelju je priznat trošak javnobilježničke nagrade i to u popisanom iznosu od 12,50 eur te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 155,07 eur. Tužitelju nije priznat putni trošaka punomoćnika odvjetnika – katamaranske karte za dolazak u Korčulu na ročište 8. lipnja 2026. Naime, stranka ima pravo slobodnog izbora odvjetnika bez obzira na sjedište, ali trošak tog slobodnog izbora — kada u sjedištu suda ima dovoljno ovlaštenih odvjetnika — snosi sama stranka, a ne protivna stranka. Tarifna prava odvjetnika prema stranci postoje i punomoćnik ih može naplatiti od svoje

Poslovni broj: Povrv: 29/2026-9

stranke, ali ta ista stranka nema pravo refundacije tih troškova od protivne stranke kao parničnog troška. Odmjeravajući naknadu ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotka prema uspjehu u sporu, sud je tužitelju dosudio trošak u iznosu od 1.134,34 eur pa je i presuđeno kao u izreci.

U Korčuli, 28. kolovoza 2026. godine

S u t k i n ja

Marija Gugić

PRAVNA POUKA:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana održavanja ročišta za objavu presude ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu odnosno od primitka ovjerenog prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.