Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava Fašizma 7

Poslovni broj: P-2276/2023-57

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Rijeci po sucu Dariji Knez Grbčić, u pravnoj stvari tužitelja ČĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]/4a Bb, 70-403 Poljska Szczecin zastupanog po odvjetničkom društvu Volić&Ružička&Cabadaj Cafuta iz Garešnice, protiv tuženika 1. SINED MATULJI društvo s ograničenom odgovornošću za trgovinu i usluge, OIB 37536693528, Plitvička 7, 51 000 Rijeka i tuženik 2. DĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], oboje zastupani po zajedničkom punomoćniku Alenu Biliću, odvjetniku iz Rijeke, radi isplate i pobijanja dužnikovih pravnih radnji, nakon zaključene glavne rasprave 18. ožujka 2026. i izvršene objave 28. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku SINED MATULJI d.o.o Rijeka, Plitvička 7, OIB: 37536693528 da tužitelju HANS FINCK, Poljska, [adresa]/4A BB OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 37.600,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja se obračunava po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena počam od dana 16. veljače 2022. godine pa sve do isplate, kao i da mu nadoknadi troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja se obračunava po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena počam od donošenja prvostupanjske presude pa sve do isplate, sve u roku 15 dana.

II. Utvrđuje se da Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 25. srpnja 2023. godine koji su sklopili I. tuženik SINED MATULJI d.o.o Rijeka, Plitvička 7, OIB: 37536693528 i II. tuženik DĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] [adresa], a kojim je I. tuženik II. tuženiku prodao nekretnine, i to suvlasnički dio od 216/384 dijela čkbr [katastarska čestica] na vrteh dvorište sa 271 m2, 2087/3 na vrteh dvorište sa 113 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], gubi pravni učinak prema tužitelju EĐ [adresa]/4A BB OIB: [osobni identifikacijski broj] u dijelu kojem je potrebno za ispunjenje tražbine tužitelja prema tuženiku SINED MATULJI d.o.o Rijeka, Plitvička 7, OIB: 37536693528 u iznosu od 51.200,00 EUR-a/ 385.766,40 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja se obračunava po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena počam od dana 16. veljače 2022. godine pa sve do isplate, društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

I. tuženik SINED MATULJI d.o.o Rijeka, Plitvička 7, OIB: 37536693528 i II. tuženik DĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] [adresa], dužni su dopustiti da tužitelj ČĐ OIB: [osobni identifikacijski broj] naprijed navedeno potraživanje iz prethodne točke namiri prodajom nekretnine upisane u zemljišnim knjigama nekretnine, i to suvlasničkog dijela od 216/384 dijela čkbr [katastarska čestica] na vrteh dvorište sa 271 m2, 2087/3 dvorište sa 113 m2, k. č. br. [katastarska čestica] dvorište sa 21 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] a sve u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženicima da tužitelju solidarno nadoknade troškove ovog parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom koja se obračunava po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena počam od donošenja prvostupanjske presude pa sve do isplate, sve u roku 15 dana."

II. Tužitelj je dužan naknaditi tuženicima 1. i 2. prouzročeni parnični trošak u iznosu od 21.312,50 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. kolovoza 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 %-tna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi od 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 dana

i

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva učinjena na održanoj glavnoj raspravi 17. ožujka 2025.

Obrazloženje

Tužitelj je podnio tužbu protiv 1.tuženika radi isplate novčanog iznos u visini od 51.200,00 eur s pripadajućim sporednim davanjima tekućim od 16. veljače 2022. pa do isplate, kao i tužbu protiv tuženika 1. i 2. radi utvrđenja da ugovor o kupoprodaji nekretnina od 25. srpnja 2023. kojeg su zaključili tuženici, a kojim je 1. tuženik 2. tuženiku prodao suvlasnički dio nekretnine od 216/384 dijela, a odnosi se na k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] gubi pravni učinak prema tužitelju u dijelu kojim je potreban za ispunjenje tražbine tužitelja od strane 1.tuženika u iznosu od 51.200,00 eur, pri čemu su tuženici 1. i 2. dužni dopustiti tužitelju da navedeno potraživanje namiri prodajom predmetnog suvlasničkog dijela nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], uz obvezu tuženika da mu solidarno naknade parnične troškove postupka.

U činjeničnom opisu tužbe naveo je da je kao zakonski zastupnik tvrtke u osnivanju FORSYTHIA d.o.o. [adresa] zaključio s 1. tuženikom Predugovor o kupnji nekretnine koja u naravi čini stan pobliže opisan u samom predugovoru. Nakon postupka etažiranja predmetna nekretnina označena je kao stan S2 na 1.katu, površine 134,60 m2 kome pripada kao sporedni dio spremište, parkirno mjesto u garaži te parkirno mjesto na terenu, a koji stan se nalazi u zgradi sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Dalje je istaknuo da je Predugovorom ugovorena kupoprodajna cijena u iznosu od 320.000,00 eur, kao i obveza kupca da isplati 1.tužniku nakon predviđenog prijenosa porezne obveze iznos od 256.000,00 eur. Člankom 2. citiranog predugovora ugovoreno je plaćanje kapare kao dijela kupoprodajne cijene u iznosu od 25.600,00 eur, a koje plaćanje je izvršeno u depozit tvrtke OPATIJA NEKRETNINE d.o.o. kako je to dogovoreno predugovorom. Ostatak kupoprodajne cijene od 230.400,00 eur trebao je biti isplaćen nakon što stan bude spreman za useljenje i provedeno etažiranje, uz dostavu brisovnice za upisane terete kako bi se moglo pristupiti zaključenju glavnog ugovora.

Nakon sklapanja predugovora 1. tuženik i tvrtka FORSYTHIA d.o.o. [adresa] u dva navrata sklapaju Anekse kojima su produljivani rokovi za sklapanje glavnog ugovora i to isključivo iz razloga što prodavatelj nije ispunio preuzete obveze iz predugovora u pogledu etažiranja nekretnine i pribavljanja brisovnice. 28. ožujka 2023. naveo je da je osobno od strane punomoćnika 1.tuženika primio poruku kojom se raskida navedeni predugovor s svim naknadnim Aneksima uz poziv preuzimanja stvari iz predmetne nekretnine, s obzirom da tvrtka FORSYTHIA d.o.o. nije izvršila plaćanje prema Kent BANK d.d.

Tužitelj je istakao da je navedene razloge za otkaz ugovora osporio pokazujući spremnosti konačnog zaključenja ugovora o kupoprodaji. S obzirom, da je za neispunjenje ugovora krivnja na 1. tuženiku koji je primio kaparu u iznosu od 25.600,00 eur, istakao je zahtjev za vraćanjem kapare u dvostrukom iznosu i to njemu osobno s obzirom da je sa tvrtkom FORSYTHIA d.o.o. zaključen ugovor o cesiji kojom je tvrtka kao kupac prenijela svoju tražbinu s osnova povrata kapare na tužitelja. Imajući saznanje da 1.tuženik namjerava otuđiti predmetnu nekretninu kako bi osujetio svojim vjerovnicima da namire tražbine, a cijeneći da je upitna i mogućnost namirenja njegove tražbine s osnova kapare koja je postojala u vrijeme zaključenja kupoprodajnog ugovora od 25. srpnja 2023. zaključenog između tuženika 1. i tuženika 2. predložio je utvrđenje da predmetni ugovoru gubi pravni učinak prema istome u dijelu potrebnim za ispunjenje njegove tražbine.

Glede stranačke legitimacije naveo je da je zahtjev za isplatom istakao osobno, a ne kao z.z. tvrtke s obzirom na izvršenu cesiju temeljem zaključenog ugovora o cesiji sa tvrtkom FORSYTHIA d.o.o. [adresa].

Obrazlažući postavljeni zahtjev naveo je da bez korištenja instituta pobijanja dužnikovih pravnih radnji reguliran odredbama članka 66. do 71. ZOO -a neće biti u mogućnosti ostvariti svoju novčanu tražbinu od strane dužnika.

U odgovoru na tužbu, tuženici su u cijelosti osporili tužbu i postavljeni tužbeni zahtjev ne sporeći zaključenje Predugovora o prodaji nekretnine koji ističe tužitelj. Pojasnili su da je čl. 3 st. 5. citiranog Predugovora ugovoreno da ukoliko kupac najkasnije do 15. travnja 2022. ne isplati kupoprodajne cijene u cijelosti te ne ispuni preuzete ugovorene obveze će se Predugovor smatrati raskinutim te stranke nisu dužne davati nikakvu posebnu izjavu o raskidu. Dalje su istakli da je 1. tuženik u travnju 2022. saznao da tvrtka FORSYTHIA d.o.o. na računu nema novaca za ispunjenje kupoprodajne cijene zbog čega do 31. ožujka 2022. nije niti pristupila sklapanju glavnoga ugovora. Rezultat takvog slijeda je bio da je KENT BANKA d.d. aktivirala ovrhu na nekretnini koja je bila predmetnom Predugovora. U daljnjoj komunikaciji, 1. tuženik je zatražio iseljenje stvari iz stana od strane tvrtke FORSYTHIA d.o.o. što je i učinjeno te je ukazivao da je Predugovor raskinut kao i Aneks kojeg je naknadno tvrtka zaključila, iako znajući da na računu nema novca za isplatu kupoprodajne cijene.

U odnosu na iznos od 25.600,00 eur istakli su da tvrtka FORSYTHIA d.o.o. nikada navedeni iznos nije isplatila 1. tuženiku kao kaparu, a nije niti ugovorila po Predugovoru da će ju isplatiti 1. tuženiku. Prema zaključenom Predugovoru navedeni iznos obvezala se deponirati kod agencije OPATIJA NEKRETNINE d.o.o. koja nije poslovala s 1. tuženikom niti je preuzela prava i obveze iz predugovora, odnosno bila potpisnikom predmetnog predugovora. Istakli su da 1. tuženiku od strane tužitelja osobno, odnosno njegovog pravnog prednika nije isplaćena kapara, a niti je isplaćeni iznos društvu OPATIJA NEKRETNINE d.o.o. kako je to navedeno u predugovoru, već je iznos koji potražuje tužitelj privatno isplaćen na račun UĐ bez ikakvog znanja 1. tuženika zbog čega se takav iznos ne može smatrati kaparom.

Cijenili su da je tvrtka FORSYTHIA d.o.o. sa tužiteljem zaključila fiktivni ugovor o cesiji kako bi otežali 1.tuženiku prodaju nekretnine određenom zabilježbom tužbe. S obzirom da predmetna kapara kao dio kupoprodajne cijene nije bila isplaćena 1. tuženiku, a predmetni Predugovor je raskinut zbog ne postupanja upravo tvrtke, smatrali su u cijelosti neosnovani postavljeni zahtjev i prijedlog zabilježbe tužbe.

Opetovano su istakli da je tvrtka FORSYTHIA d.o.o. ušla u pravni posao kupoprodaje iz špekulativnih razloga gotovo godinu dana držeći u posjed predmet prodaje, odnosno stan. Nije isplatila kaparu prema predugovoru tvrtci OPATIJA NEKRETNINA d.o.o. već je cedirala svoju tražbinu tužitelju koji je bio zakonski zastupnik tvrtke FORSYTHIA d.o.o. Smatrali su da se radi o malicioznom i ne zakonitom ponašanju.

Glede merituma osporili su isticanje tužitelja da bi naknadnim Aneksima bio izmijenjen sadržaj prethodno zaključenog Predugovora. Stoga su cijenili da je predmetni Predugovor raskinut sa 15. travnja 2022. kako je to i ugovoreno u članku 3. stavak 5. citiranog Predugovora. Posebno su napomenuli da prema sadržaju Predugovora je bilo ugovoreno da je pravni posao raskinut navedenog datuma bez posebne izjave o raskidu. Naglasili su da tvrtka FORSYTHIA d.o.o. nije imala sredstava na otvorenom računu, koje saznanje su stekli u travnju 2022., zbog čega je i razvidno zašto nije postupila do 31. ožujka 2022. sklapanjem glavnoga ugovora. Upravo je prvotuženik ostao bez realizacije kupoprodaje, zbog čega je KNET BANKA aktivirala ovrhu na nekretnini koja je bila predmetom pravnoga posla (Predugovor).

Stoga su istakli prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije na strani tužitelja te predložili odbijanje postavljenog zahtjeva u cijelosti.

Podredno su naveli indikativnim da je bilo moguće u predstečajnom postupku otvorenom nad prvotuženikom prijaviti tražbinu, što od strane tužitelja, odnosno tvrtke FORSYTHIA d.o.o. nije učinjeno, a što vodi zaključku da de facto takva novčana tražbina spram prvotuženika nije niti postojala. Posebno su naglasili da je upravo tvrtka FORSYTHIA d.o.o. angažirala agenciju za promet nekretnina, ili je to učinio sam tužitelj kao fizička osoba, o čemu prvotuženik nije imao nikakvih saznanja niti je uopće glede prodaje nekretnine i s tim u svezi zaključenja Predugovora angažirao navedenu agenciju.

Glede izvršenog plaćanja novčanog iznosa na privatni račun ČĐS, posebno je naglašeno da prvotuženik takvo plaćanje nikada nije odobrio, niti su navedena novčana sredstva od strane ČĐS uplaćena na račun prvotuženika s naznakom da bi se radilo o ugovorenoj kapari između stranaka Predugovora.

Stoga su predložili da sud odbaci tužbeni zahtjev tužitelja, odnosno podredno odbije uz naknadu prouzročenog parničnog troška.

Tužitelj je u cijelosti osporio navode odgovora na tužbu kao neosnovane.

Napomenuo je da je temelj zahtjeva za povratom dvostruke kapare regulirano odredbom članka 2. citiranog Predugovora s obzirom da su stranke ugovorile da ugovorna strana za neispunjenje ugovora koja je primila kaparu je dužna istu i vratiti u dvostrukom iznosu. Osporio je da bi između istoga i tvrtke FORSYTHIA d.o.o. postojala fiktivna cesija, kao i da bi navedena tvrtka bila odgovorna za neispunjenje Predugovora uslijed pomanjkanje novca potrebnog za zaključenje glavnoga ugovora i realizaciju kupoprodaje. Posebno je napomenuo da bi i u takvoj situaciji isti pozajmio svoja vlastita sredstva tvrtci kako bi se realiziralo ugovoreno.

Glede isticanja mogućnosti prijave novčane tražbine u predstečaju otvorenom nad prvotuženikom, pojasnio je da je takav postupak otvoren 2. svibnja 2022. te je mogućnosti prijave tražbina postojala do 23. svibnja 2022. Prvotuženik se izjasnio o raskidu ugovornog odnosa sa prvotuženikom e-mailom 28. ožujka 2023. s obzirom da su sve do tada rokovi za realizaciju ugovorenih radnji bili produživani aneksima koje su naknadno ugovorne strane zaključivale.

Glede neisplaćene kapare prvotuženiku, istakao je netočnost takvog kazivanja, pri čemu se pozvao na odredbu članka 3. Predugovora u kojem je i navedeno da se kapara deponira u agenciji. Citirao je sadržaj naveden u predugovoru da kupoprodajna cijena predstavlja naknadu za prodanu stvar i pripada prodavatelju, prvotuženiku. Stoga je smatrao da je iz navedenog sadržaja razvidno da je agencija primila kaparu za prvotuženika uz njegovu suglasnost. U odnosu na faktično izvršenu isplatu kapare na račun ČĐS istakao je da je takvo plaćanje vršeno u ime i za račun agencije, čime je postupano skladno članku 3. citiranog Predugovora. Upravo je iz opisa plaćanja razvidno da se radi o kapari.

Tijekom postupka tužitelj je na održanom ročištu 17. ožujka 2025. uredio tužbu na način da je postavljenim zahtjevom kao u točci II. petita osim navedenih nekretnina obuhvatio i nekretninu oznake k. č. br. [katastarska čestica], dvorište sa 21 m2, upisanu u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dok je u odnosu na k. č. br. [katastarska čestica] ispravio opis nekretnine. Glede zatražene isplate umanjio je prvotno istaknuti iznos, sada potražujući iznos u visini od 37.600,00 EUR, što je obrazložio činjenicom da je dio kapare u iznosu od 13.600,00 EUR vraćeno od strane agencije Opatija.

Tuženici su smatrali da je tužitelj time izvršio preinaku tužbenog zahtjeva, a ne precizaciju, čemu su se izričito protivili.

Cijeneći da je tužitelj u odnosu na zahtjev za isplatom zatražio konačno postavljenim zahtjevom umanjeni iznos isplate od prvotno zatraženog, stav je ovoga suda da se ne bi radilo o preinaci tužbenog zahtjeva, s obzirom da takav slijed nije u skladu sa odredbom članka 1901 ZPP-a. Međutim, valja istaći da je tužitelj temeljem instituta pobijanja dužnikovih pravnih radnji konačno postavljenim zahtjevom osim obuhvaćenih nekretnina kao u tužbi istakao i daljnju nekretninu u čestici oznake k. č. br. [katastarska čestica] upisanu u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja nije bila obuhvaćena prvotnim zahtjevom. Kako se radi o povećanju prvotno istaknutog zahtjeva s navedene osnove, ovaj sud je smatrao ispravnim stav tuženika da se radi o preinaci tužbenog zahtjeva jer je uz postojeći zahtjev istaknut i drugi zahtjev, kako je to propisano člankom 191. ZPP-a.

Cijeneći svrsishodnim za konačno rješenje cjelokupnog odnosa stranaka koji proizlazi iz dogovorene kupoprodaje nekretnina, koji dogovor je popratio zaključeni Predugovor, ovaj sud je dopustio preinaku postavljenoga zahtjeva i odlučio kao u izreci rješenja.

Radi utvrđenja činjeničnog stanja, sud je proveo dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke, kao i saslušanjem svjedoka CĐ i ČĐSM. Proveo je dokaz čitanjem Predugovora o kupoprodaji nekretnine, zaključenog 15. veljače 2022. između prvotuženika i tvrtke FORSYTHIA d.o.o. [adresa] u osnivanju, kao i Aneksa Predugovora o kupoprodaji nekretnine od 22. ožujka 2022. i 31. kolovoza 2022. Proveo je dokaz uvidom u izvatke zemljišnih knjiga Zemljišno knjižnog odjela Opatija Općinskog suda u Rijeci, čitanjem e-mail poruka, kao i uvidom u preostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

Tijekom postupka sud nije proveo dokaz saslušanjem z.z. tuženika 1. NĐ i tuženika 2., saslušanjem svjedoka ĐĐ, kao niti dokaz financijskim vještačenjem. U odnosu na personalne dokaze valja istaći da su tuženici odustali od dokaznog prijedloga saslušanja z.z. tuženika 1. i tuženika 2., zbog čega sud nije bio u mogućnosti niti provoditi takve dokaze. Glede saslušanja svjedoka ĐĐ, supruge tužitelja, ovaj sud je smatrao da takav dokaz nije potrebno provoditi, s obzirom na ukupnost utvrđenja činjeničnoga stanja dovoljnog za donošenje meritorne odluke o postavljenome zahtjevu. Saslušanje navedenoga svjedoka koji boravi izvan sjedišta suda i ne govori službeni jezik suda imao bi za posljedicu povećanje troškova postupka s obzirom da bi bilo potrebno angažirati tumača za strani jezik, kao i eventualno podmiriti troškove dolaska svjedoka na sud, a što bi bilo protivno načelu ekonomičnosti postupka. U odnosu na predloženo financijsko vještačenje koje bi obuhvaćalo financijsku situaciju prvotuženika, ovaj sud e smatrao takav dokaz irelevantan za ishod spora, s obzirom na spornost elemenata relevantnih za ishod, a koji se tiču stranačke legitimacije.

Ocjenom svih provedenih dokaza kako svakog pojedinačno, tako i svih ukupno, sud je ocijenio konačan tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovanim.

Između stranaka nije sporno da su prvotuženik i tvrtka FORSYTHIA d.o.o. [adresa] u osnivanju 15. veljače 2022. zaključili Predugovor o kupoprodaji nekretnina koji je obuhvaćao buduću realizaciju kupnje nekretnine, u naravi stana od strane tvrtke FORSYTHIA d.o.o. [adresa], u osnivanju. Nije sporno da nakon zaključenja Predugovora nije došlo do zaključenja glavnog ugovora kojim bi bila realizirana kupoprodaja predmetne nekretnine.

Sporno je pitanje odgovornosti pojedine ugovorne strane za ne realizaciju predmetne kupoprodaje, pri čemu aktivno legitimirana strana, odnosno pasivno legitimirana strana upire u protivnu stranu kao ugovornu stranu koja nije poduzela sve potrebno u predviđenim rokovima prema odredbama Predugovora. Valja istaći da je pri tome sporno i tumačenje pojedinih ugovornih odredaba, a posebno činjenica je li po zaključenju Predugovora ugovoreno daljnjim aneksima daljnje vremensko razdoblje za ispunjenje ugovornih obveza, zbog čega tuženik 1. ne bi bio u mogućnosti raskinuti ugovor kao što je to i učinio 28. ožujka 2023. i slijedom čega bi isti bio u obvezi izvršiti povrat primljene kapare u dvostrukom iznosu.

Predmetni tužbeni zahtjev koji obuhvaća i institut pobijanja dužnikovih pravnih radnji de facto se odnosi na povrat dvostruke kapare koju potražuje tužitelj sada kao fizička osoba od strane prvotuženika kao ugovorne strane zaključenog Predugovora na temelju izvršene cesije kojom je tražbina s navedene osnove sa tvrtke FORSYTHIA d.o.o. [adresa] prešla na tužitelja kao fizičku osobu. U odnosu na tako postavljeni zahtjev za isplatom sporna je aktivna legitimacija tužitelja, pri čemu se ističu dva elementa takvih spornosti. Jedna se odnosi na po tuženicima fingirani ugovor o cesiji koji nije realiziran, a na koji se poziva tužitelj, dok se drugi element odnosi na činjenicu da prvotuženiku kao prodavatelju na temelju zaključenog Predugovora nikada nije isplaćena kapara od strane kupca, tvrtke FORSYTHIA d.o.o. [adresa], a niti je ista stranka dala privolu za predviđenu isplatu koja je učinjena na račun treće osobe od strane tvrtke FORSYTHIA d.o.o. [adresa].

Uvidom u Predugovor o kupoprodaji nekretnine, ugovorne strane su ugovorile (članak 3.) da će kupac kao dio kupoprodajne cijene iz članka 2. citiranog Predugovora u iznosu od 25.600,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB -a na dan isplate deponirati kod Agencije OPATIJA NEKRETNINE do sklapanja glavnog kupoprodajnog ugovora u roku od pet radnih dana od sklapanja predugovora. Citiranim ugovorom ugovorne strane su se suglasile da će se konačni kupoprodajni ugovor zaključiti ne ranije od 31. ožujka 2022., a ukoliko kupac najkasnije do 15. travnja 2022. ne isplati kupoprodajnu cijenu iz članka 2. u cijelosti te ukoliko prodavatelj ne ispuni preuzete ugovorne obveze, Predugovor se smatra raskinutim i stranke nisu dužne davati nikakvu posebnu izjavu o raskidu. U stavku 2. članka 3. citiranog Predugovora stranke su ugovorile da će ostatak kupoprodajne cijene (umanjen za kaparu) kupac isplatiti prodavatelju uz uvjet da predmetni stan bude spreman za useljenje uz provedeno etažiranje uz dostavu pismena namjere tj. brisovnice za upisane terete , pri čemu se ugovorne strane obvezuju sklopiti glavni ugovor o kupoprodaji nekretnine najkasnije do 31. ožujka 2022.

Iz priloženih Aneksa Predugovora o kupoprodaji nekretnine od 22. ožujka 2022. i 31. kolovoza 2022. utvrđeno je da je u članku 1. citiranih pravnih akata navedeno da će se ostatak kupoprodajne cijene (bez iznosa kapare)od strane kupca isplatiti prodavatelju uz uvjet da predmetni stan bude spreman za useljenje uz provedeno etažiranje, uz dostavu pisma namjere tj. brisovnice za upisane terete, pri čega se ugovorne strane obvezuju sklopiti glavni ugovor o kupoprodaji nekretnine sa predbilježbom prava vlasništva najkasnije do 31. svibnja 2022., odnosno 30. studenog 2022., sa mogućnošću produženja roka. Člankom 2. citiranih Aneksa navedeno je da sve ostale odredbe Predugovora od 15. veljače 2022. ostaju neizmijenjene i na snazi, dok e člankom 3. citiranih akata navedeno da u znak prihvaćanja prava i obveza ugovorne strane potpisuju predmetne anekse.

Iz navedenih Aneksa od 22. ožujka 2022. i 31. kolovoza 2022. razvidno je da je isključivo na njima potpis ovdje tužitelja kao z.z. kupca nekretnine FORSYTHIA d.o.o. [adresa]. Nigdje na predmetnim aneksima nije vidljiv potpis prodavatelja, ovdje prvotuženika, po zz. NĐ. Valja istaći da niti jedan drugi potpis na predmetnim aktima osim tužiteljevog nije vidljiv.

Saslušan tijekom postupka, tužitelj je u svom iskazu naveo da je vezano za predmetnu kupoprodaju i zaključeni predugovor pregovarao sa svjedokom DĐS iz Agencije OPATIJA NEKRETNINE. Nije se sjećao da bi uopće razgovarao sa NĐ te ga je prvi puta vidio kod javnog bilježnika povodom predmetnog Predugovora. Sam predugovor sastavio je DĐS koji je predložio deponiranje kapare u iznosu od 25.600,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti u samoj Agenciji i to u roku od pet dana od sklapanja predugovora, što je isti prihvatio.

Pojasnio je da je navedeni iznos isplatio sa računa tvrtke German Medicine net otvorenog u Poljskoj, i to direktno na račun ČĐS. Izričito upitan, naveo je da se radilo o privatnom računu navedene osobe.

Sjećao se da je 28. ožujka 2023. kada je izjavljen raskid predugovora od strane prvotuženika koji je zaprimljen e-mailom, spremao se letjeti za Rijeku radi potpisivanja glavnoga ugovora. Pojasnio je da u to vrijeme 28. ožujka 2023. nije još bilo sve postupljeno prema Predugovoru, a odnosilo se na privedenosti nekretnine namjeni i izdanim pismima namjere te brisovnim očitovanjima glede upisanih tereta na nekretnini u zemljišnim knjigama. Također, nije bilo izvedeno niti etažiranje nekretnine. Unatoč tome smatrao je da će se moći zaključiti glavni ugovor kako mu je to predočio DĐS, ističuć8i da će biti najbitnije otpuštanje hipoteke banke, a što da će se riješiti bez poteškoća, s obzirom da je šest stanova na prodaji, od čega su dva stana upravo bili u fazi prodaje, dok su preostali prodani na crno. Od ranije je imao saznanje kako mu je to predočio EĐS da će NĐ platiti novčani iznos kako bi se ZĐ uklonio sa tereta na nekretnini. U kontaktu sa NĐ u to vrijeme koje je prethodilo 28. ožujka 2023. stekao je saznanje putem njegovog odvjetnika Bilića koji mu je uputio pismo da postoje određeni problemi sa ZĐ, zbog čega je bilo potrebno angažirati i policiju. U jednom susretu u ugostiteljskom lokalu povodom toga mu je NĐ kazivao da će se moći potpisati glavni ugovor ukoliko on isplati određeni novčani iznos.

U odnosu na anekse koji su uslijedili po zaključenju Predugovora istakao je da ih je sačinio DĐS u čijoj prisutnosti je osobno potpisao anekse, iako tome nije bio prisutan nitko od strane prvotuženika.

Izričito upitan ima li ikakav dokaz da bi deponirani iznos s osnove kapare bio isplaćen prvotuženiku u daljnjem vremenskom tijeku, istakao je da nema. Glede predmetnog novčanog iznosa, naveo mu je u međuvremenu DĐS vratio djelomični iznos uplaćenih sredstava koji su se odnosili na deponiranu kaparu i to u visini od 13.600,00 EUR, dok je preostali iznos do 25.600,00 EUR zadržao ističući da se radi o naknadi Agencije za sastavljanje Predugovora.

Svjedok CĐ u svojem je iskazu navela da je određeni vremenski tijek bila direktor prvotuženika te unatoč tome nije bila upoznata sa zaključenjem pravnog posla između prvotuženika i tvrtke FORSYTHIA d.o.o. [adresa]. O tome je stekla saznanje početkom 2023. od strane tužitelja koji joj se obratio, s obzirom da je njezin brat ZĐ na nekretnini koja je bila predmetom kupoprodaje između navedenih tvrtki imao upisano založno pravo. Kako je nakon 2020. položaj zakonskog zastupnika prvotuženika imao NĐ, istakao je da nije imala nikakvih detaljnijih saznanja vezano za realizaciju predmetne kupoprodaje. U razgovoru sa tužiteljem početkom 2023. stekla je saznanje da je tužitelj predao kaparu za stan u predmetnoj nekretnini za koji je bio zaključen Predugovor te ga je zanimalo kako se može riješiti pitanje založnog prava njezinoga brata na predmetnoj nekretnini. Objasnila je da mu ne može pomoći, ali ga je pri tome i upoznala sa činjenicom da je cjelokupna nekretnina u kojoj se nalazio stan tada već bila predmetom ovršnog postupka.

U svom iskazu saslušani svjedok DĐS istakao je da mu se obratio tužitelj radi kupnje nekretnine te ga je doveo u vezu sa prvotuženikom koji je prodavao stanove u određenoj nekretnini. Po obraćanju tužitelja sa istim je Agencija zaključila Ugovor o posredovanju temeljem kojeg su mu predočili i neke druge nekretnine, međutim isti je bio zainteresiran isključivo za predmetnu nekretninu za koju je naknadno zaključen i Predugovor. Razgovorima je bio prisutan u više navrata tužitelj kao i odvjetnik Bilić u ime prodavatelja te je tužitelj u potpunosti bio upoznat sa problematikom navedene nekretnine, odnosno potrebe njezinog etažiranja, kao i brisanja tereta na nekretnini. Pojasnio je da tečno govori njemački jezik zbog čega je tužitelj bio dobro upoznat sa tadašnjom situacijom nekretnine.

Pojasnio je da je prvotna namjera tužitelja bila da osobno kao fizička osoba realizirala kupoprodaju stana u predmetnoj nekretnini, međutim kako je naknadno registrirao tvrtku FORSYTHIA d.o.o. odlučio je da upravo tvrtka kao kupac zaključi predmetni Predugovor sa prvotuženikom. To mu je bilo dobro poznato jer je Agencija vodila knjigovodstvo za predmetnu tvrtku FORSYTHIA d.o.o.

U odnosu na ugovoreni iznos kapare od 25.600,00 EUR plativo u kunskoj protuvrijednosti , a koja je ugovorena predmetnim Predugovor sjećao se da je isplaćena u tri rate na deponirani račun Agencije koji je ujedno bio i njegov osobni račun. Uplate su uslijedile iz Poljske i glasile na njegovo osobno ime. Smatrao je bitnim da isplata iz Poljske nije izvršena od strane kupca tvrtke FORSYTHIA d.o.o. već upravo osobno od strane tužitelja. Pojasnio je da je ranije bio postignut dogovor sa tužiteljem da se predmetni novčani iznos uplati na osobni račun svjedoka, a ne na račun prodavatelja prvotuženika, jer se time tužitelj želio dodatno osigurati za slučaj povrata iznosa.

Nakon što je uplaćen navedeni iznos a njegov račun, svjedok je bio izričit u kazivanju da se njime u daljnjem vremenskom slijedu nije disponirao pa nije niti isplaćen prodavatelju prvotuženiku jer je takav dogovor i postignut sa tužiteljem.

U daljnjem vremenskom tijeku svjedoku je bilo poznato da nije došlo do zaključenja glavnog ugovora, s obzirom da je prema dogovoru valjalo donijeti odluku o isplati novčanih sredstava s osnova kupoprodaje, što je kupac odbijao činiti. Pojasnio je da je tužitelj imao sve relevantne informacije od KENT BANKA-e vezano za upis njezinog tereta na nekretnini. Isti je bio asistiran od strane tri ili četiri kvalificirana punomoćnika u osobi odvjetnika, koji su provjeravali dokumentaciju. Kako unatoč postojanju pisma namjere banke u ugovorenom roku nije izvršena isplata kupoprodajne cijene kojom bi se isplatila banka i u tom dijelu oslobodio tereta stan kojeg je kupac imao namjeru kupiti, nije došlo do realizacije dogovora. Sam kupac je nakon nekog vremena odustao od kupoprodaje bez da je zatražio daljnju prolongaciju roka za zaključenje glavnoga ugovora te je potom zatražio povrat deponirane kapare, što je zaposlene u Agenciji jako iznenadilo.

Glede navedenih sredstava izričit je bio u kazivanju da je Agencija tužitelju potom izdala račun za razdoblje pruženih usluga u vidu posredovanja i osnivanja tvrtke, koji poslovi su u cijelosti izvršeni,. Kako je tužitelj odbio podmiriti predmetni račun, Agencija je izvršila povrat dijela sredstava koje je deponirao u visini od 13.600,00 EUR i to putem transakcijskog računa na isti broj računa od kuda je i uslijedila ranija uplata iznosa. Preostao je iznos deponiranih sredstava ostao u Agenciji te je tužitelj izviješten da će se taj iznos vratiti nakon što se podmiri izdani račun. Unatoč tome tužitelj je podnio tužbu protiv svjedoka radi povrata preostalih iznosa.

Izričito upitan je li određeni novčani iznos deponiranih sredstava u visini od 25.600,00 EUR Agenciji isplaćen prvotuženiku, svjedok je odgovorio niječno, ističući da takav dogovor prethodno nije bio niti postignut. Posebno je naveo da po primitku u Agenciju navedene isplate, tužitelj nikada nije zatražio da se navedena sredstva ili dio sredstava uplate prvotuženiku s osnove kapare.

U odnosu na preuzete obveze temeljem Predugovora naveo je da je u trenutku raskinutog ugovora 28. ožujka 2023. nekretnina bila etažirana, spremna za useljenje te je tužitelj dio svojih osobnih stvari i uselio u predmetni stan. Istakao je da je postojalo i pismo namjere te da je de facto trebala uslijediti isplata od strane kupca kako bi banka skinula terete sa nekretnine.

Iskaz svjedoka DĐS i CĐ ovaj sud je u cijelosti ocijenio objektivnim, životnim i logičkim te slijedom toga istinitim. Stranački iskaz tužitelja ovaj sud je u pretežitom dijelu ocijenio istinitim i objektivnim, posebno cijeneći da je kazivanje tužitelja u pretežitom dijelu u skladu sa sadržajem priložene dokumentacije i iskazima svjedoka.

Dio kazivanja stranke u kojem je stranka isticala da je imala namjeru doputovati u Rijeku 28. ožujka 2023. radi zaključenja glavnoga ugovora, ovaj sud nije ocijenio istinitim, već neživotnim i nelogičnim s obzirom na isticanje stranke da do tada nije izvršeno od strane kupca nekretnine uplata iznosa predviđenog za aktivnost KENT BANKA-e u svezi uklanjanja tereta na nekretnini koja je bila predmet prodaje, a koja obveza je bila preuzeta Predugovorom od strane tvrtke FORSYTHIA d.o.o. kao kupca. Stoga je nelogično i neživotno da bi tužitelj bio zatečen e-mail porukom prvotuženika od 28. ožujka 2023. kojim je izjavljen raskid predugovora. Naime, prema sadržaju Predugovora obje ugovorne strane preuzele su određene obveze, a tvrtka FORSYTHIA d.o.o. bila je pozvana izvršiti uplatu ugovorne kupoprodajne cijene do određeno ugovorenoga roka koji je bio protekao. Valja istaći da je iz iskaza svjedoka DĐS utvrđeno da je nekretnina bila privedena namjeni kao i da je etažiranost bila realizirana, a isključivo je bilo potrebno izvršiti brisanje tereta na nekretnini u zemljišnim knjigama za što je banka već bila sačinila pismo namjere u vidu brisovnog očitovanja, za što je prethodno trebala biti izvršena isplata ugovorenog dijela kupoprodajne cijene od strane kupca.

Po mišljenju ovoga suda, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje tijekom postupka za ocjenu osnovanosti postavljenog tužbenog zahtjeva tužitelja usmjerenog na isplatu određenog dijela koji se odnosi na kaparu, a koji zahtjev tereti prvotuženika, sasvim je irelevantno utvrđenje koja ugovorna strana od Predugovora nije ispunila preuzetu obvezu. Odnosno, je li to kupac ili prodavatelj, tvrtka FORSYTHIA d.o.o., odnosno prvotuženik.

Na temelju provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio slijedeće relevantne činjenice koje se taksativno navode:

- prvotuženik i tvrtka FORSYTHIA d.o.o. [adresa] u osnivanju 15. veljače 2022. zaključile su Predugovor o kupoprodaji nekretnine

- u daljnjem vremenskom nastavku iste ugovorne strane nisu zaključile Anekse Predugovora o kupoprodaji nekretnine 22. ožujka 2022., odnosno 31. kolovoza 2022. kojima bi bilo prolongirano vremensko razdoblje za izvršenje preuzetih obveza Predugovorom, a što bi se odnosilo između ostalog na obvezu kupca da isplati prodavatelju kupoprodajnu cijenu u preostalom iznosu od 230.400,00 EUR

Predmetni Aneksi isključivo su potpisani od strane tužitelja kao z.z. FORSYTHIA d.o.o. [adresa] kao kupca nekretnine, ali ne i od strane prvotuženika. Ne postoji daljnja isprava iz koje bi proizašlo da je prvotuženik kao prodavatelj prihvatio odredbe predmetnih aneksa i izjavio da prihvaća postupanje po istima.

- iznos ugovorene kapare prema Predugovoru kojeg su zaključile tvrtke FORSYTHIA d.o.o. i prvotuženik u iznosu od 25.600,00 EUR isplaćen je sa računa German Medicine net iz Poljske na račun Agencije OPATIJA NEKRETNINE, ujedno osobni račun svjedoka DĐS

- predmetni iznos , kao niti dio navedenog iznosa nije po izvršenoj uplati na račun Agencije OPATIJA NEKRETNINE, odnosno svjedoka DĐS uplaćen na račun prvotuženika niti je u tom smjeru dan nalog bilo pismenim putem, odnosno usmenim putem tužitelja, tada z.z. tvrtke FORSYTHIA d.o.o.

- nakon izvršene uplate dio navedenih novčanih sredstava u visini od 13.600,00 EUR isplaćen je na broj računa u Poljskoj s koje je išla uplata i to od strane Agencije OPATIJA NEKRETNINE. Preostali iznos do visine od 25.600,00 EUR ostao je pohranjen na računu Agencije.

- tužitelj je nakon izvršene uplate ranijeg iznosa od strane Agencije OPATIJA NEKRETNINE podnio tužbu protiv svjedoka DĐS radi povrata novčanog iznosa

Prema odredbi članka 303. ZOO-a, kapara je realni uglavak koji ima funkciju znaka da je ugovor sklopljen te predstavlja sigurnost da će ugovorne strane ispuniti svoje obveze iz ugovora. U slučaju ispunjenja ugovora, kapara se ili vraća ili uračunava u ispunjenje obveze, a u slučaju neispunjenja ili djelomičnog ispunjenja strana koja je dala kaparu, ukoliko je druga strana odgovorna za ne ispunjenje, može prema svojem izboru zahtijevati između ostalog povrat kapare, odnosno dvostruke kapare ukoliko je to ugovoreno.

U konkretnom slučaju tužitelj je i potraživao isplatu dvostruke kapare umanjenu za vraćeni mu iznos od strane Agencije OPATIJA NEKRETNINE.

Kada govorimo o vraćanju i uračunavanju kapare, po mišljenju ovoga suda valja posebno cijeniti članak 303. stavak 1. citiranog zakona, gdje je zakonodavac prvenstveno propisao da se kapara u trenutku sklapanja ugovora daje u vidu novca ili stanovite količine drugih zamjenjivih stvari kao znak da je ugovor sklopljen od strane jedne ugovorne strane drugoj ugovornoj strani.

U konkretnom slučaju radilo se o Predugovoru o kupoprodaji nekretnine te je stoga logično da je takav iznos upravo kupac nekretnine predao drugoj ugovornoj strani, odnosno prodavatelju.

Takav slijed, kao i preuzete obveze regulirane su pravnim poslom kojeg su stranke zaključile, a koji prati ranije citiranu zakonsku odredbu.

U Predugovoru kojeg su zaključile ugovorne strane člankom 3. ugovoreno je da će kupac kaparu kao dio kupoprodajne cijene u iznosu od 25.600,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti deponirati kod Agencije OPATIJA NEKRETNINE do sklapanja glavnog kupoprodajnog ugovora.

Niti jednom ugovornom odredbom nije ugovoreno što će se dogoditi sa deponiranim sredstvima od strane kupca kod Agencije OPATIJA NEKRETNINE ukoliko ne dođe do sklapanja glavnog kupoprodajnog ugovora, a niti je uopće ugovorena predaja predmetnog novčanog iznosa kao i vremenski tijek te predaje od strane Agencije OPATIJA NEKRETNINE prvotuženiku kao prodavatelju.

Valja istaći da Agencija OPATIJA NEKRETNINE nije ugovorna strana predmetnog Predugovora niti je prema ugovornim obvezama koje su stranke preuzele na sebe regulirano pitanje prijenosa deponiranih sredstava kod Agencije prodavatelju, ovdje prvotuženiku.

Isticanje tužitelja da je u predmetnom Predugovoru ugovoreno da je kupoprodajna cijena naknada koja za prodanu stvar pripada prodavatelju kao prvotuženiku, upravo sadržaj iz kojeg proizlazi pravo prvotuženika na deponirana sredstva nije osnovano.

Kao što je ranije navedeno, člankom 303. ZOO-a, kojim je regulirano pitanje kapare, propisano je izričito da u trenutku sklapanja ugovora jedna ugovorna strana daje drugoj ugovornoj strani određeni novčani iznos ili stanovitu količinu drugih zamjenjivih stvari kao znak da je ugovor sklopljen. U konkretnom slučaju tvrtka FORSYTHIA d.o.o. kao kupac nekretnine nije ugovorila sa prvotuženikom kao prodavateljem nekretnine predmetnim Predugovorom predaju novčanog iznosa kapare od strane tvrtke kupca tvrtci prodavatelja. Isticanje u predugovoru da kapara predstavlja dio kupoprodajne cijene je irelevantna za ocjenu takvoga slijeda jer je to de facto zakonski i određeno. Međutim, sama predaja novčanog iznosa s osnove kapare, da bi se u slučaju ispunjenih uvjeta zatraži povrat dvostruke kapare od strane kupca prodavatelju, nije dokazana.

Iz sukladnih kazivanja svjedoka DĐS i samoga tužitelja, nedvojbeno proizlazi da je tužitelj osobno izvršio uplatu naznačenog novčanog iznosa na račun Agencije OPATIJA NEKRETNINE i ujedno privatni račun svjedoka UĐS, koji iznos je i pohranjen skladno navodima članka 3. Predugovora kod navedene Agencije. Toj transakciji nije uslijedio nalog dan od strane kupca, odnosno tužitelja kao tadašnjeg z.z. kupca da se pohranjena sredstva isplate na račun prvotuženika. Prvotuženiku nedvojbeno niti jedan novčani iznos unutar pohranjenog kod Agencije OPATIJA NEKRETNINE nije nikada isplaćen.

Posebno valja napomenuti da je i prilikom povrata dijela pohranjenog novca tužitelju uplatitelj upravo naveden svjedok DĐS.

Cijeneći ranije navedeno, ovaj sud smatra dokazanim da ugovorna strana u predmetnom Predugovoru tvrtka FORSYTHIA d.o.o. nije izvršila isplatu kapare prodavatelju prvotuženiku, zbog čega bi isti kao primatelj takvog iznosa bio pozvan izvršiti porat kapare s obzirom da nije došlo do realizacije kupoprodaje nekretnine zaključenjem glavnoga ugovora. Pri tome je sasvim irelevantno po mišljenju ovoga suda tko je odgovoran za neispunjenje ugovornih obveza preuzetih Predugovorom, a što bi svakako bilo relevantno kod ocjene osnovanosti zahtjeva za isplatom dvostruke kapare, kao i same kapare.

U pravnoj situaciji kada prvotuženik nije zaprimio kao prodavatelj nekretnine niti jedan novčani iznos kapare, isti nije u obvezi, neovisno o ishodu samog ugovornog odnosa izvršiti povrat takvog novčanog segmenta.

Podredno se ističe da iz priloženog predugovora koji svojim odredbama obvezuje ugovorne strane nije ugovoreno da bi kupac isplatio kaparu prodavatelju, već je člankom 3. ugovoreno da će kupac, tvrtka FORSYTHIA d.o.o. u roku od pet dana od sklapanja predugovora deponirati novčani iznos s osnove kapare Agenciji OPATIJA NEKRETNINE. Stoga sama isplata kapare prodavatelju nekretnine nije Predugovorom ugovorena. Takav slijed nije bio niti predmetom Aneksa koji su uslijedili u vremenskom nastavku, iako valja istaći da obje ugovorne strane Predugovora nisu ni potpisale predmetne Anekse, pa stoga sadržaj istih ne može obvezivati prvotuženika kao prodavatelja.

Cijeneći ranije navedeno, ovaj sud smatra da je zahtjev tužitelja za isplatu određenog dijela deponiranih iznosa kapare od strane prvotuženika neosnovan . Naime, prvotuženik nije pasivno legitimiran spram tužitelja kada govorimo o zahtjevu za isplatom tražbine, koja obuhvaća dio sredstava kapare koja nisu vraćena, već se i nadalje nalaze deponirana u Agenciji OPATIJA NEKRETNINE.

Da je takav stav suda ispravan, ukazuje i činjenica da je tužitelj nakon što mu je izvršen povrat dijela deponiranih sredstava od strane Agencije OPATIJA NEKRETNINE i svjedoka ČĐS, pokrenu parnični postupak protiv svjedoka ČĐS, potražujući preostali novčani iznos deponiranih sredstava, s osnove kapare kod Agencije OPATIJA NEKRETNINE, a temeljem zaključenog Predugovora i ne realizirane kupoprodaje sa tuženikom. Dakle, iz takvog slijeda proizlazi shvaćanje tužitelja da bi upravo DĐS bio pasivno legitimiran kad govorimo o njegovom zahtjevu za isplatom preostalog dijela kapare koja se odnosila na ugovorni odnos između tvrtke FORSYTHIA d.o.o. i prvotuženika.

Suprotno stavu tuženika ovaj sud je smatrao da je tužitelj aktivno legitimiran isticati zahtjeve kao u tužbi, a to iz razloga jer je ranije navedena tražbina cedirana istome od strane tvrtke FORSYTHIA d.o.o. Da bi se radilo o fiktivnoj cesiji, tuženici su bili pozvani dostaviti dokaze takvome slijedu, što nisu učinili tijekom postupka. Tužitelj je dostavio dokaz o realiziranoj cesiji tražbine na temelju zaključenog Ugovora o cesiji, zbog čega je sud cijenio da je takav slijed i egzistirao.

S obzirom da je zahtjev tužitelja za isplatom novčanih sredstava po osnovi kapare u cijelosti neosnovan te tuženik 1. nije u obvezi podmiriti takav iznos s utuženim sporednim davanjima tekućim od 16. veljače 2022. pa do isplate, neosnovani su i daljnji zahtjevi temeljeni na institutu pobijanja dužnikovih pravnih radnji, obuhvaćenih preostalim dijelom tužbenog zahtjeva tužitelja

Slijedom navedenog, odlučeno je kao u stavku I. izreke presude. Temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a tuženicima je dosuđena naknada parničnog troška prema troškovniku koji prileži spisu, s obzirom da e tužitelj u cijelosti izgubio spor te je u obvezi protivnoj strani naknaditi prouzročeni parnični trošak. Tuženicima je dosuđen trošak sastava podnesaka od 9. siječnja 2024., 11. siječnja 2024., 14. veljače 2024., 24. listopada 2023., 3. studenog 2025. prema Tbr. 8/1, zastupanja punomoćnika na održanim ročištima 12. siječnja 2024., 19. siječnja 2024., 22. ožujka 2024., 17. ožujka 2024., 29. listopada 2025., 27. siječnja 2026. i 18. ožujka 2026. prema Tbr 9/1. Dosuđen je i trošak sastava odgovora na žalbu, odgovora na tužbu i sastava žalbe, sve prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Također, dosuđen je i iznos PDV-a u visini od 25 %, zbog čega je tuženicima dosuđen ukupan novčani iznos u visini od 21.312,50 EUR. Na dosuđeni iznos naknade troška dosuđena su i sporedna davanja tekuća od presuđenja pa do isplate.

Iako je Tarifom predviđena naknada za izradu četiri obrazloženih podnesaka u postupku, ovaj sud smatra da valja cijeniti kompleksnost pojedinog spora, što ima za posljedicu i veći broj očitovanja stranke. U konkretnom slučaju radi se o opsežnom predmetu u kojem je tužitelj bio vrlo aktivan i vrlo detaljno se podnescima tijekom postupka očitovao, proširujući činjenični supstrat, a što je svakako imalo za posljedicu da se tuženici očituju na navedeni sadržaj. Stoga je sud dosudio naknadu troška tuženicima za sve sastavljene podneske.

Slijedom navedenog odlučeno je kao u stavku II. izreke presude.

U Rijeci, 28. kolovoza 2026.

Sudac

Darija Knez Grbčić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa istog. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA

- pun. tužitelja

- pun. tuženika