REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Stalna služba u Trogiru

Poslovni broj: P-3966/2022-41

Obala bana Berislavića 1

21220 Trogir

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu- Stalna služba u Trogiru, po sutkinji ovog suda Daniri Vujević, u pravnoj stvari tužiteljice PŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana punomoćnicima – odvjetnicima iz odvjetničkog društva Ljubičić – Vrdoljak & partneri u Splitu, Sukojišanska 4, protiv tuženika Hrvatski ured za osiguranje – Zagreb, Martićeva 73, zastupan po punomoćniku Zvonimiru Bućanu, odvjetniku u Splitu, radi isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 9. srpnja 2026. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti punomoćnika tuženika, dana 28. kolovoza 2026., na ročištu za objavu odluke,

p r e s u d i o  j e:

Nalaže se tuženiku u roku od 15 (petnaest) dana isplatiti tužiteljici daljnji iznos od 1.118,07 EUR (slovima: tisućustoosamnaest eura i sedam centi) s zakonskom zateznom kamatom, počam od dana 31.10.2022. godine (dan podnošenja tužbe sudu) do isplate, dok se odbija dio tužbenog zahtjeva za više traženo na ime naknade neimovinske i imovinske štete zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 5.607,13 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe do isplate (razlika od dosuđenog iznosa od 1.118,07 EUR do zatraženih 6.725,20 EUR) kao neosnovan, te se nalaže tuženiku u istom roku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.047,35 EUR (slovima: tisućučetrdesetsedam eura i tridesetpet centi) zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude (28. kolovoza 2026.) pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope (koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke ) ta tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se za više traženo trošak odbija.

Obrazloženje

1.U tužbi koja je podnesena dana 31. listopada 2022. godine, tužiteljica navodi da je dana 6. lipnja 2022. godine došlo do prometne nezgode u Kaštel Štafiliću koju je skrivio AŽ upravljajući vozilom strane reg. oznake i broja MAW 7247. U ovoj negodi tužiteljica je kao vozačica vozila reg. oznake i broja [registarska oznaka] zadobila teške tjelesne povrede.

1.1.Tužiteljica da se prije pokretanja ove parnice obratila tuženiku radi mirnog rješenja, spora – štete zbog povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje koju da je pretrpila zadobivši ozljede u predmetnoj nezgodi, te da joj je tuženik putem Sava osiguranja d.d. u svom umjesto stvarne neimovinske i imovinske štete platio iznos od samo 17.500,00 kn i to bez potpisane nagodbe, tako da tužiteljicu u ovom parničnom postupku pripada pravo od tuženika potraživati i razliku do stvarne štete. Stoga da tužiteljica sada zbog povrijeđenog prava osobnosti naročito zbog težine ozljede i svih okolnosti slučaja koje opravdavaju priznati joj pravičnu novčanu naknadu, posebice imajući u vidu jačinu i trajanje povredom izazvanih bolova, duševnih bolova, straha, tegoba tijekom liječenja i sl. time da sveukupna naknada po stavu tužiteljice iznosi i daljnjih 150.000,00 kn kao i troškova tuđe njege i pomoći iznos od 15.000,00 kao i troškova liječenja od 2.000,00 kn,

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 2. prosinca 2022. godine ne spori pasivnu legitimaciju kao ni nastanak prometne nezgode, a time i odgovornost za nezgodu.

2.1. Međutim, kada je riječ o potraživanju štete uslijed povrede prava osobnosti (neimovinska) i imovinske šteta za tuđu pomoć i njegu, tuženik da se protivi tužbenom zahtjevu kao previsoko postavljenom. Tuženik je tužitelju isplatio prije podnošenja tužbe nesporni iznos od 17.500,00 kn, a i danom primitka tužbe da je isplatio daljnji iznos od 18.000,00 kn ili sveukupno 35.500,00 kn osnova povrede prava osobnosti i tuđe pomoći i njege.

2.2. Zahtjev na ime troškova liječenja da nije osnova jer nije potkrijepljen dokazima, a i da radi se o troškovima koje u cijelosti tužiteljici kao osiguranici podmiruje HZZO, pa se predlaže zahtjev sa osnova troškova liječenja odbiti kao neosnovan. Predložena je pribava cjelokupnog zdravstvenog kartona tužiteljice od izabranog liječnika. Tuženik da se ne protivi provođenju dokaza medicinskim vještačenjem kao i saslušanjem tužitelja.

3. Sud je u tijeku postupka izveo sljedeće dokaze: potvrda MUP, PPSD, Postaja prometne policije Split, od 9.08.2022., klasa: 211-08/-4/14342, urbroj:511-12-36-22-2, zahtjev za mirno rješenje spora od 29. kolovoza 2022.g., specijalistički nalaz Opće bolnice Šibensko-kninske županije, od 29.10.2022., radiografsko snimanje srca i pluća od 3.10.2022., dopis Hrvatskog ureda za osiguranje pun. tužiteljice od dana 09.09. 2022.,otpusno pisamo Klinike za kirurgiju, KBC Split, specijalistički nalaz KBC Split, od 7.07.2022.g. , specijalistički nalazi priloženi na str. 14-17 spisa, radiološki nalaz KBC Split, 23.08.2022., preslik bolesničkog terapeutskog kartona, konzilijarni nalaz kardiologa KBC Split, od 3.10.2022.g, nalaz hitnog prijema, KBC Split, Klinika za kirurgiju od 3.10.2022., specijalistički nalaz Doma zdravlja Splitsko-dalmatinske županije Fizikalna Trogir, od 2.09.2022.g., specijalistički nalaz KBC Split, Klinike za psihijatriju, od 14.02.2023, specijalistički nalaz Doma Zdravlja Splitsko-dalmatinske županije Fizikalna Trogir, od 30.12.2022.g, specijalistički nalaz dr. TŽ od dana 1.03.2023., specijalistički nalaz dr. ZŽ od dana 17.03.2023., pribavljen je zdravstveni karton tužiteljice od dr. PŽB, pregledan je dopis Doma za starije i nemoćne osobe Lovret, Split, izveden je dokaz usmenim vještačenjem po stalnim sudskim vještacima dr. Danči Tripalo, specijalist ortoped, dr. GŽ, specijalist neurokirurg, dr.Nikola Sikirica, spec. psihijatar, izveden je dokaz saslušanjem tužiteljice, izveden je dokaz dopunskim nalazom i mišljenjem pod stalnoj sudskoj vještakinji dr. Danči Tripalo, specijalist ortoped.

4. Kao prvo valja kazati da je tužiteljica u tužbi postavila zahtjev za isplatu 167.000,00 kuna (22.165,71 eur) s osnove povrede prava osobnosti, od čega bi se pravična novčana naknada imajući u vidu sve okolnosti iznosila 150.000,00 kn, troškovi tuđe pomoći i njege u iznosu od 15.000,00 kao troškovi liječenja od 2.000,00 kuna.

5. Tuženik je podneskom – odgovor na tužbu naveo da je nakon podnošenja tužbe isplatio daljnji iznos od 18.000,00 kuna (2.389,01 eur), odnosno sveukupno sa ranije isplaćenim nespornim iznosom (17.500,00 kuna) sveukupno isplatio s osnove povrede prava osobnosti i tuđe pomoći i njege iznos od 35.500,00 kuna.

5.1. Tuženik na ročištu od dana 4. travnja 2023. godine nije sporio da je tuženik isplatio iznose kako je navedeno u odgovoru na tužbu.

5.2. Nakon provedenih vještačenja tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev podneskom od dana 2. travnja 2024. godine, na način da traži isplatu daljnjeg iznosa od 6.000,00 eura, na ime tuđe njege i pomoći iznos od 764,10 eura umanjen za iznos od 1.800,00 kn, odnosno za 238,90 eur, tako da na ime tuđe njege i pomoći tužiteljica traži isplatu daljnjeg iznos od 525,20 eura, na ime troškova liječenja 200,00 eura (troškovi odlaska i povratka s pregleda i terapija, po ovlaštenju suda iz članka 223 ZPP-a) tako da konačni tužbeni zahtjev glasi: „Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici daljnji iznos od 6.725,20 eura s zakonskom zateznom kamatom, počam od dana 31.10.2022. godine (dan podnošenja tužbe sudu) do isplate, te joj u istom roku naknaditi trošak spora s zakonskom zateznom kamatom, počam od dana presuđenja, pa do isplate“.

6. Tužbeni zahtjev tužiteljice je djelomično osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadom neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te zahtjev za naknadu imovinske štete.

8. Među strankama nisu sporne činjenice u pogledu nastanka štetnog događaja, osnov odgovornosti tuženika i pasivna legitimacija (tuženik priznao u odgovoru na tužbu.)

9. Među strankama je sporna visina naknade štete.

10. U ovom postupku su mjerodavne odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 dalje: ZOO), obzirom na trenutak nastanka štetnog događaja i Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (“Narodne Novine” br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14- dalje ZOOP).

11. Odredbom čl 20. ZOO-a obveze nastaju na osnovu pravnih poslova, prouzročenjem štete, stjecanjem bez osnove, poslovodstvo bez naloga, javnim obećanjem nagrade i izdavanjem vrijednosnih papira, a obveze mogu nastati i na osnovi odluke suda ili druge javne vlasti.

12. U konkretnom slučaju obvezni odnos između parničnih stranaka nastao je temeljem štetnog događaja (prometne nezgode) od dana 6. lipnja 2022. u Kaštel Štafiliću, koju je skrivio AŽ upravljajući vozilom strane reg. oznake i broja MAW 7247 u kojoj nezgodi je tužiteljica kao vozačica vozila reg. oznake i broja [registarska oznaka] zadobila teške tjelesne ozljede.

13. Kako je u ovom postupku valjalo raspraviti i utvrditi točnu visinu naknade štete, koju je tužiteljica pretrpjela u navedenom događaju, to je provedeno usmeno vještačenje po sudskim vještacima dr. Danči Tripalo, specijalist ortoped, dr. GŽ, neurokirurg, i dr. Nikola Sikirica, psihijatar, sve temeljeno na priloženoj medicinskoj dokumentaciji i pregledu tužiteljice.

14. Iz nalaza i mišljenja sudske vještakinje dr. Danči Tripalo, specijalist ortopedije, proizlazi da je tužiteljica primljena na zavod za ortopediju i traumatologiju KBC Split zbog kompresivnog prijeloma jedanaestog prsnog kralješka, da je napravljena kompletna obrada, međutim da jedino je imala navedenu ozljedu. Napravljen je i MSCT i MPR LS kralježnice, te da je uočena diskretna stepenica u ventralnom dijelu gornje pokrovne plohe u smislu blage kompresivne frakture. Otpuštena je kući 9.6.2022. godine, te da joj je preporučeno nošenje ortoze za kralježnicu sa naučenom vertikalizacijom. Vršila je redovito kontrole, nadalje 7.7.2022. godine da joj je rečeno da postepeno skida ortozu i da odlazi na fizikalne terapije, te pliva u moru. Fizikalnu terapiju da je obavljala od 26.9. do 7.10. 2022. godine. Navodi da je mišljenja da je navedena ozljeda ostavila umanjenje životnih aktivnosti u iznosu od 5 posto, što znači da će ulagati povećane napore kod svih težih tjelesnih radova, te kod nošenja tereta. Bolove jakog inteziteta da je trpila dva dana, srednjeg inteziteta dva tjedna, te slabog inteziteta 10 tjedana. Tuđa njega i pomoć da je bila potrebna 30 dana po 2 sata dnevno, i još 30 dana 1 sat dnevno.

15. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka dr. Mira Jurinovića, neurokirurga proizlazi da sa neurokirurškog gledišta da je vidio da je tužiteljica radila pretragu MMR (elektromio neurografiju) u mjesecu studenom iste godine. Pretraga da je ukazala na oštećenje dva živca i to petog slabinskog i prvo križnog. To oštećenje živčanog korijena nije u posljedično uzročnoj vezi sa ozljeđivanjem u predmetnoj prometnoj nesreći. U pogledu bolova po intezitetu i trajanju da se usuglašava sa procjenom vještakinje za ortopediju. Isto tako da se usuglašava u pogledu procjene potrebne pomoći i njege kod kuće od strane 3 osobe. Nadalje, da se usuglašava sa procjenom oštećenja tjelesnog zdravlja trajno poradi prijeloma jednog prsnog kralješka u 5 posto kako je vještačila i vještakinja za ortopediju. Tu da se dakle također usuglašava. U pogledu trajanja liječenja mišljenja je da je liječenje trajalo 6 mjeseci od dana kada je zadobila ozljedu i tada da se može smatrati trajnim njeno zdravstveno stanje, a poradi ozljede jednog prsnog kralješka. Tužiteljica da je zbog ove ozljede imala znatne neugodnosti, da je bila 3 dana u bolnici, neugodno da je za svakoga, pa tako i za nju taj dnevni boravak u bolnici, nadalje da je bila izložena rendgenskom snimanju, znači zračenju, da je napravljena pretraga CT. Poslije toga da je nosila zasigurno dva mjeseca ortozu, dakle prsluk za stezanje ili specijalni steznik po Pu. Nadalje, da je odlazila na fizikalnu terapiju, terapijske procedure da su također dijelom neugodne ili nelagodne.

16. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka psihijatra dr. Nikole Sikirice proizlazi da je spisu priložen jedan nalaz psihijatra od 14.2.2023. godine u kojem da se postavlja dijagnoza poremećaja prilagodbe kod tužiteljice, te da se opisuju simptomi tjeskobe, teškoća usnivanja, straha kod sudjelovanja u prometu. Nakon toga da se tužiteljica nije više javljala na kontrolne preglede kod psihijatra. Uzimajući u obzir sve navedeno, kao i mišljenje prethodna dva vještaka sudski vještak iskazuje mišljenje da je tužiteljica u trenutku traumatskog događaja doživjela primarni strah u trajanju od pola minute, nastavio se sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju sljedeća tri dana, zatim sekundarni strah umjerenog intenziteta sljedećih 3-4 tjedna, te sekundarni strah blažeg intenziteta sljedećih 4-5 mjeseci.

17. Tužiteljica je u podnesku od dana 2.04.2024. istaknula primjedbe na nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje Danči Tripalo i to isključivo u pogledu procjene vještakinje o stupnju umanjenja životne aktivnosti koje je vještakinja cijenila od samo 5 %, navodeći da bi bilo potrebno da se ista klinički pregleda i utvrdi stupanj umanjenja pokretljivosti torakalne kralježnice te da se sačini dopunski nalaz i mišljenje.

18. Obzirom na istaknute primjedbe tužiteljice na sačinjeno vještvo dr. Danči Tripalo, sud je zatražio usmeno obrazlaganje vještva u pogledu iskazanih prijimjedbi iz podneska od 2. travnja 2024. godine, zbog čega je sudska vještakinja na ročištu od dana 28. svibnja 206. godine dopunila svoj nalaz i mišljenje na način da je iskazala da nakon što je pregledala svoje prethodno vještvo i priloženu medicinsku dokumentaciju, a nakon čega da joj se tužiteljica javila na klinički pregled da je ustanovila da su pokreti u prsnoj kralježnici nešto malo umanjeniji u odnosu na procjenu prema nalazima i opisu rengenske snimke. Kako da je tužiteljica u srednjoj životnoj dobi da je uzela u obzir i njene moguće degenerativne promjene, pa da bi ovaj put promijenila svoje mišljenje u odnosu da je napravila i dodatni pregled i to bi povećala u jednom manjem postotku jer da se ipak ne radi o ograničenoj pokretljivosti u srednjem iznosu nego nešto između blage pokretljivosti i srednje pokretljivosti, tako da bi iznosilo 8%, to znači da će ulagati pojačane napore kod svih težih radova, kod radova u sagnutom položaju kod kojih da će osjećati bolove u prsnoj kralježnici te kod podizanja težeg tereta.

19. Obzirom da nije bilo daljnjih primjedbi u odnosu na provedena vještačenja, da su sudski vještaci dali jasna i nedvosmislena mišljenja, da je vještakinja spec. ortopedije odgovorila na sve primjedbe tužiteljice, te obrazložila svoju drugu procjenu koja je indicirana detaljnijim pregledom tužiteljice, ovaj sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka sa njegovim dopunama, budući je sačinjeno stručno i obrazloženo u skladu s pravilima struke. Naime, vještaci ortopedije, neurokirurgije i psihijatrije su vrlo detaljno opisali sve ozljede koje je tužiteljica zadobila nalazeći uporište za ocjenu istih u medicinskoj dokumentaciji, osobnom pregledu tužiteljice, te su isti sačinjeni na temelju nedvojbeno utvrđenih tjelesnih ozljeda i pretrpljenih boli te straha, te je dana ocjena trajnih posljedica, slijedom čega su predmetna vještva u cijelosti objektivna i prihvatljiva.

20. Odredbom čl. 1045. ZOO-a, propisano je da tko drugome prouzroči štetu dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, a odredbom čl. 1046. ZOO propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

21. Odredbom čl 19.st.2. ZOO-a propisano je da se pod pravima osobnosti u smislu ovoga Zakona razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i drugo.

22. Prema odredbi čl. 1100. st.1 ZOO-a sud će u slučaju povrede prava osobnosti ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, a prema stavku 2. pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

23. Nadalje, odredbom čl. 1095. st.1 ZOO propisano je da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi.

24. U ovom postupku nije sporno da je došlo do fizičkog ozljeđivanja tužiteljice, a takve tjelesne ozljede su potvrdili nalazi i mišljenja vještaka. Dakle tuženik je odgovoran za ozljede i posljedično za štetu koja je nastala tužiteljici iz predmetnog štetnog događaja, slijedom čega je dužan istu i naknaditi sukladno naprijed citiranoj odredbi.

25. U skladu s navedenom odredbom članka 1100. ZOO-a tužiteljici bi pripadalo pravo na pravičnu novčanu naknadu pod uvjetom da povreda prava osobnosti, uzimajući u obzir posebno njezin intenzitet i trajanje, nije neznatna. Također pravična novčana naknada zbog povrede prava na tjelesno zdravlje valja odrediti na temelju detaljno utvrđenih manifestacija svih posljedica na tužiteljičino psihičko i fizičko zdravlje, kako privremenih tako i trajnih, te na njezino osobno funkcioniranje u trenutku povrede i tijekom liječenja.

26. Valja kazati da odredbama ZOO-a propisana je objektivna koncepcija neimovinske štete u smislu da šteta nastaje samom povredom zaštićenog dobra tj. prava osobnosti, a subjektivni elementi povrede toga prava u području tjelesnog i duševnog zdravlja cijene se u vidu kvalifikatornih okolnosti, pri čemu je sud sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. ZOO-a dužan sagledati i vrednovati ukupnu težinu povrede prava osobnosti.

27. Navedeno znači da tužiteljica u postupku definira sve one činjenice koje upućuju na obujam povrede njezina prava osobnosti, odnosno kvalifikatorne okolnosti o kojima, zajedno sa ostalim okolnostima slučaja, ovisi visina naknade neimovinske štete i predlaže dokaze koji te činjenice potkrjepljuju.

28. U konkretnom slučaju tužiteljica je već u samoj tužbi za naknadu šete definirala kvalifikatorne okolnosti (fizičke boli, duševne boli zbog smanjenje životne aktivnosti, pretrpljeni strah), pa je sud pri odmjeravanju visine štete vezan tim činjeničnim supstratom i ne može svoju odluku temeljiti na činjenicama koje tužiteljica nije iznijela.

29. U odnosu na umanjenje životnih aktivnosti, treba navesti da sam postotak umanjenja životne aktivnosti nije osnova za naknadu štete već posebna osnova za naknadu štete koja oštećeniku pripada radi trpljenja duševnih bolova zbog smanjenja životnih aktivnosti,a koja obuhvaća sva ona ograničenja u životnim aktivnostima, koja je isti ostvarivao/la, ili bi po redovnom tijeku stvari u budućnosti mogao ostvarivati,da nisu prisutne trajne posljedice zadobivenih ozljeda. Što se tiče postotka umanjenja životnih aktivnosti usljed ozljeda zadobivenih u prometnoj nezgodi, sud je prihvatio medicinska vještačenja, kao stručna objektivna i obrazložena, te prihvatio ocjenu od 8% koju je u dopunskom nalazu i mišljenju obrazložila dr. Danči Tripalo, navodeći da se radi o tužiteljici srednje životne dobi, da se ipak ne radi o ograničenoj pokretljivosti u srednjem iznosu nego nešto između blage pokretljivosti i srednje pokretljivosti, što znači da će ulagati veće napore kod svih težih radova.

30. Tužiteljica u svom iskazu na ročištu od dana 9. travnja 2024. godine je navela da što se tiče ozljeda što je zadobila u ovoj prometnoj nezgodi, da nije mogla sama ustati, hodati, sama se okupati, oblačiti, te da joj je cijelo vrijeme bila potrebna tuđa pomoć i njega. Suprug i njena kćer da su joj pružali takvu njegu i pomoć. Inače, kad je odlazila na terapije kod doktora ili u bolnicu u početku da ju je vozila hitna pomoć, a kasnije suprug, da je odlazila u [adresa] na fizikalnu u više navrata, to bi bilo po 15 dana. Navodi da je uzimala i propisane lijekove za bolove, prije nezgode da je bila jako dobrog zdravstvenog stanja. Sada da se ne osjeća dobro, ima i dalje bolove u prsima, kao da ju noži probadaju, iz uspravnog položaja da ne može čučnuti. Inače prilikom obavljanja njenih svakodnevnih aktivnosti da joj je otežano obavljanje tih aktivnosti, da uspije otići u kupovinu, ali to da je sada dosta teže raditi nego prije, inače da ne može ništa teško ni nositi. Još uvijek da trpi strah od vožnje, da ju je strah i kada je suprug vozi, najsigurnije da se osjeća kada je autobus vozi. Na fizikalne terapije da više ne odlazi.

31. Cijeneći da su ozljede kod tužiteljice izazvale funkcionalni deficit zbog kompresivnog prijeloma jedanaestog prsnog kralješka, da je vještakinja specijalizirana za ortopediju procijenila umanjenje životnih aktivnosti na 8% posljedice koje je pretrpjela tužiteljica te njihove pojavne oblike (pojačani napori kod svih težih radova, kod svih radova u sagnutom položaju kod kojih će osjećati bolove u prsnoj kralježnici te kod podizanja težeg tereta) i to kako u fizičkoj sferi života gdje je tužiteljica uslijed ozljede pretrpila nesporno fizičke boli te neugodnosti i nelagodu uslijed prijema na bolničko liječenje, uključujući bolničke preglede i rendgenska zračenja ( MSCT, MPR LS kralježnice, MMR, RTG), specijalističkih pregleda i kontrola kod liječnika obiteljske medicine, fizikalnih terapija, da je dva mjeseca nosila ortozu (specijalni steznik po Pu) uvažavajući njenu srednju životnu dob, ranije dobro zdravstveno stanje, to isto daje pravo tužiteljici na pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti po tom kriteriju u iznosu od 1.200,00 EUR temeljem čl.1100. ZOO-a.

32. Odlučujući o visini pravične novčane naknade s osnova pretrpljenih bolova tužiteljice, sud je uzeo u obzir ponajprije jačinu i trajanje tih bolova kako su opisani u nalazu i mišljenju liječnika vještaka, a sud je imao na umu i druge okolnosti slučaja i težinu povrede te sve aspekte liječenja, osobito činjenicu da je tužiteljica trpila bolove jakog intenziteta dva dana, srednjeg intenziteta dva tjedna, slabog intenziteta još deset tjedana, to sud smatra primjerenom naknadom po kriteriju fizičkih bolova u iznosu od 1.736,01 EUR temeljem čl.1100. ZOO-a.

33. Cijeneći vrstu, intenzitet i opseg pretrpljenog straha, tužiteljici s naslova pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti, imajući u vidu da je tužiteljica opisanom tjelesnom nezgodom pretrpjela strah jakog intenziteta u trajanju od 2 minute, sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 6-7 dana, te strah srednjeg intenziteta u trajanju od tri tjedna, a strah blažeg intenziteta u trajanju od 6-8 tjedana, to sud smatra da tužiteljici po ovom kriteriju pripada iznos od 2.215,81 EUR temeljem čl.1100. ZOO-a.

34. Valja kazati da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela 5. ožujka i 15. lipnja 2020.godine prihvatio pravno shvaćanje o izmjeni orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete od 29. studenog 2002.g. na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama povećavaju za 50%, te da se ti iznosi primjenjuju i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. godine i stupanja na snagu ZOO/05, dakle i na već pokrenute parnične postupke.

35. Slijedom navedenog, utvrđena težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu prema citiranoj odredbi čl. 1100. ZOO-a. U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti, kao što je ovdje slučaj, povreda prava na tjelesno i duševno zdravlje za tako međusobno povezane oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve utvrđene vidove neimovinske štete. Stoga je sud odlučujući o visini pravične novčane naknade utvrđivao činjenice navedene u tužbi, dakle, fizičku bol, duševnu bol zbog umanjenja životne aktivnosti, pretrpljeni strah, kao kvalifikatorne okolnosti, koje zajedno s drugim okolnostima iz čl. 1100. ZOO-a opravdavaju u konkretnom slučaju dosuđenje pravične novčane naknade u jednom iznosu.

36. Naime, kod određivanja naknade neimovinske štete sud nema neki egzaktni vrijednosni kriterij po kojem bi mogao odrediti visinu te naknade, nego odluku o tome mora donijeti na temelju svih okolnosti konkretnog slučaja, vodeći pritom računa o tome da naknada bude pravična, odnosno da ona predstavlja adekvatan odgovor za učinjenu povredu. Novčana naknada za neimovinsku štetu osim funkcije novčane satisfakcije koja se daje oštećeniku kao subjektivno zadovoljenje s ciljem da mu omogući pribavljanje određenih životnih zadovoljstava kako bi se time ublažile posljedice štetnog događaja, odnosno što prije uspostavila njegova narušena duševna ravnoteža ima za funkciju poravnanja prouzročene neimovinske štete (kompenzacijsku funkciju), te funkciju odvraćanja štetnika od počinjenja takvih povreda- preventivnu funkciju.

37. Slijedom navedenog, tužiteljici bi pripadao iznos pravične novčane naknade za utvrđenu neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti sukladno odredbi čl. 1100. ZOO-a u jedinstvenom iznosu od 5.151,82 EUR.

38. Što se tiče naknade imovinske štete, ona je regulirana odredbom čl. 1095. st.1 ZOO-a gdje je propisano da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi.

39. Slijedom toga, iz nalaza i mišljenja vještaka ortopeda proizlazi da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega (nemedicinska) dva sata dnevno 30 dana, i jedan sat dnevno još 30 dana, što bi se odnosilo na kućanske poslove, ali i na potrebu i pripomoć kod odlaska na fizikalne terapije, kod liječnika. Takvu potrebnu njegu i pomoć pružali su joj ukućani, što je sud utvrdio i iz iskaza tužiteljice kojem poklanja povjerenje, pa se zasigurno radi o nemedicinskoj pomoći i njezi. U konkretnom slučaju visinu sata pružene pomoći i njege od strane nestručne osobe potrebno je utvrditi prema neto cijeni rada koju u mjestu stanovanja tužiteljice naplaćuje ustanova za pružanje takve nemedicinske usluge pa tako primjerice cijena tuđe pomoći i njege po satu koliko priznaje Dom za starije i nemoćne "Lovret" iznosi 5,31 eur koje podatke je pribavio sud prema dopisu navedene ustanove od 6. travnja 2023. godine. Stoga, sud je po slobodnoj ocjeni, imajući na umu mjesne prilike, te vrste ozljeda, brzinu oporavka tužiteljice utvrdio primjerenim iznos naknade na ime tuđe pomoći i njege u iznosu od 477,90 eur (90 sati x 5,31 euro), a sukladno odredbi čl. 223. ZPP- a. Tuženik je tužiteljici u mirnom postupku po osnovi imovinske štete, odnosno za tuđu pomoć i njegu isplatio iznos od 1.800,00 kuna (238,90 eur) prema fiksnom nepromjenjivom tečaju konverzije (1 euro=7,53450 kuna), dok drugom uplatom u tijeku postupka od 18.000,00 kuna (2.389,01 eur) nije specificirano koliko se odnosi na tuđu pomoć i njegu, a koliko za neimovinsku štetu.

40. Što se tiče isplate imovinske štete na ime troškova liječenja, tužiteljica u spis nije dostavila dokaze na okolnost visine troškova, ali sud ima ovlaštenje po slobodnoj ocjeni dokaza temeljem čl. 223. ZPP-a, prihvatiti zatraženu visinu iz zahtjeva tužiteljice od 200,00 eur, koji bi se odnosili na troškove odlaska i povratka s pregleda i terapija, jer je tužiteljica zasigurno takve troškove po redovnom tijeku liječenja imala, obzirom na priloženu medicinsku dokumentaciju u spisu.

41. Tužiteljica je konačnim tužbenim zahtjevom obuhvatila ujedno neimovinsku i imovinsku štetu, dakle nije specificirala potraživanje posebno po neimovinskoj šteti i posebno po imovinskoj šteti, zbog čega je istoj valjalo dosuditi sveukupan iznos od 5.829,72 EUR, zbrajajući gore utvrđene iznose ( 5.151,82 EUR + 477,90 EUR + 200,00 EUR).

42. Kako je tuženik tužiteljici ukupno isplatio u mirnom postupku i tijeku ovog postupka s osnove naknade neimovinske štete i imovinske štete iznos od 35.500,00 kn (4.711,65 EUR), prvi dio isplaćen dana u iznosu od 17.500,00 kuna (2.322,65 EUR), drugi dio isplaćen u iznosu od 18.000,00 kuna (2.389,01 EUR), te kada se odbije ukupan iznos od 4.711,65 EUR koji je tuženik već nesporno isplatio, to je osnovan zahtjev tužiteljice za naknadom daljnje neimovinske i imovinske štete u iznosu od 1.118,07 EUR (razlika između ukupno utvrđene štete od 5.829,72 EUR i nesporno isplaćenog iznosa od 4.711,65 EUR), slijedom čega je valjalo navedeni iznos dosuditi tužiteljici i odlučiti kao u izreci presude.

43. Na dosuđeni iznos tužiteljici je priznata pripadajuća zakonska zatezna kamata koja teče od dana podnošenja tužbe, odnosno od 31. listopada 2022. kako je zatraženo u tužbi, do isplate, sukladno čl. 1103. ZOO-a.

44. Za više zatraženi iznos od 5.607,13 EUR sa kamatom od dana podnošenja tužbe do isplate (razlika od dosuđenog iznosa od 1.118,07 EUR do zatraženih 6.725,20 EUR u konačno postavljenom zahtjevu) valjalo je odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan, zbog čega je odlučeno kao u izreci presude.

45. Sud je na temelju svih provedenih dokaza i rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, osnovom odredbi čl. 7. st. 1., čl. 8. i čl. 219. st.1 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08 , 123/08 , 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25- nastavno ZPP-a, koji se Zakon ima primijeniti u ovom postupku), ocjenom svakog dokaza zasebno i svih izvedenih dokaza zajedno u njihovoj međusobnoj vezi, odlučio kao u izreci presude.

46. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi čl. 154. st.2., čl. 155., čl. 158. st. 2. i čl. 164. ZPP-a, sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/23, 107/25 dalje OT), Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/2018 i 51/2023), Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" 53/19, 92/21, 51/23) i priloženom popisu parničnog troška, imajući u vidu vrijednost predmeta spora. Sud je uzeo u obzir da nastanak prometne nezgode i isključiva odgovornost tuženika nisu bili sporni, već je bila sporna visina štete i da su se dokazi izvodili radi utvrđenja visine štete.

47. Tijekom postupka tužiteljica je jednom uredila tužbeni zahtjev i to nakon provedenih vještačenja i nakon što je tuženik isplatio tužiteljici nesporni dio naknade štete, kada je konačni zahtjev snižen sa 22.165,71 EUR na 6.725,20 EUR (djelomično povlačenje tužbe).

48. Smanjenje tužbenog zahtjeva predstavlja djelomično povlačenje tužbe iz čl. 193. ZPP-a, do koje je došlo nakon što se tuženik uspustio u raspravljanje o glavnoj stvari, pa je za to potreban prstanak tuženika (pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela VSRH od dana 26. travnja 2021.) Tuženik se nije protivio djelomičnom povlačenju tužbe, ali je popisao trošak podneskom od dana 8.04.2024. za povučeni dio tužbenog zahtjeva.

49. Dakle, najprije treba izračunati trošak tuženika prema vrijednosti predmeta spora iz tužbe za razdoblje do smanjenja tužbenog zahtjeva. U konkretnom predmetu vrijednost predmeta spora se mijenjala tijekom postupka jer je tužbeni zahtjev smanjen, te se nakon smanjenja tužbenog zahtjeva primjenjuje drugi Tarifni bodovni razred. U konkretnoj situaciji tuženik bi imao pravo na naknadu troškova jer su troškovi izračunati prema vrijednosti predmeta spora ranijeg zahtjeva bili veći od troškova izračunatih prema vrijednosti predmeta spora smanjenog tužbenog zahtjeva (Vrhovni sud RH broj Rev-80/22 od 5.09.2023.). Tuženik je tako imao sljedeće troškove smanjenja tužbenog zahtjeva i to: za sastav odgovora na tužbu po 250 bodova, za ročište održano dana 30.01.2024., po 250 bodova, za sastav obrazloženog podneska od 3.04.2023. po 250 bodova, za sastav obrazloženog podneska od 08.04.2024., što sveukupno daje 1000 bodova, odnosno 2.000,00 EUR, uvećano za PDV (25%), iznosi 2.500,00 EUR. Od tako ukupno utvrđenog troška tuženiku pripada dio u postotku koji predstavlja razmjer između povučenog dijela tužbenog zahtjeva u iznosu od 15.440,71 EUR u odnosu na dotadašnji ukupni tužbeni zahtjev od 22.165,71 EUR, što je 69%, pa je tužiteljica u obvezi naknaditi tuženiku dio tog troška u iznosu od 1.725,00 EUR temeljem čl. 158.st.1. ZPP-a.

50. Prilikom odmjeravanja i utvrđivanja parničnog troška i uspjeha stranaka u postupku, sud je uzeo u obzir kao uspjeh tužiteljice i nesporno isplaćeni dio naknade štete nakon podnošenja tužbe u ukupnom iznosu od 4.711,65 EUR koji se pribraja ukupno dosuđenom dijelu od 1.118,07 EUR ( 5.829,72 EUR), dok nije uspjela u dijelu koji se odnosi na isplatu iznosa od 895,48 EUR (razlika od zatraženih 6.725,20 EUR do ukupno dosuđenog 5.829,72 EUR (Rev-1325/2013 i Rev-226/2021-2).

51. Tužiteljici koja je bila zastupana po kvalificiranom punomoćniku koji je odvjetnik da je u cijelosti uspjela u postupku priznao bi se sljedeći trošak: za sastav odštetnog zahtjeva u mirnom sporu po 100 bodova, za sastav tužbe po 100 bodova (Tbr.7.t.1. OT), zastupanje na ročištima od dana 8.11.2023.,30.01.2024.,9.04.2024., 28.05.2026., 9.04.2026. (5x) sve po 100 bodova (Tbr.9. t.1), za sastav obrazloženih podnesaka od 14.12.2022. i 2.04.2024. (2x) po 100 bodova, daje ukupno 900 bodova, prema vrijednosti boda od 2,00 EUR, daje ukupno iznos 1.800,00 EUR. Navedenom iznosu treba pridodati PDV od 25 %, što daje ukupni iznos od 2.250,00 EUR.

52. Uspjeh stranaka valjalo prosuđivati prema uspjehu u visini postupka. Tužiteljica je u postupku postigla uspjeh od 87 % od čega treba odbiti uspjeh tuženika od 13%, što bi značilo da je tužiteljičin uspjeh 74% slijedom čega valjao je dosuditi trošak u tom omjeru (74 % od ukupnog troška 2.250,00 EUR) što daje iznos od 1.665,00 EUR. Navedenom trošku treba pridodati trošak pristojbe presude u visini od 341,65 eur, i troškove za vještačenja u ukupnom iznosu od 765,70 EUR, što daje sveukupni trošak od 2.772,35 EUR. Tužiteljici nije priznat trošak pristojbe za tužbu jer nema dokaza o uplati pristojbe tužbe u spisu, pa je za više traženo trošak tužiteljici odbijen.

53. Kada se prebiju iznosi troškova dosuđenih tužiteljici (2.772,35 EUR) i tuženiku (1.725,00 EUR) dobije se iznos od 1.047,35 EUR, koji parnični trošak je tuženik dužan naknaditi tužiteljici.

54. Na iznos troška teku zatezne kamate od presuđenja do isplate temeljem čl. 151. st.3. ZPP-a, prema stopi zatezne kamate sukladno čl. 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08,125/11,78/15,29/18, 126/21,114/22, 156/22, 155/23, ZOO).

U Trogiru, 28. kolovoza 2026.

Sutkinja

Danira Vujević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovom sudu elektroničkom komunikacijom ili u pisanom obliku u 3 primjerka (čl.106.a st.5.ZPP), a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

- pun. tužiteljice odvjetnicima iz odvjetničkog društva Ljubičić – Vrdoljak & partneri u Splitu, Sukojišanska 4

- pun. tuženika Zvonimiru Bućanu, odvjetniku u Splitu

- spis