Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

P-2611/2019-48

OPĆINSKI SUD U SPLITU

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji Snježani Cvitanović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja 1. OL, Oib: [osobni identifikacijski broj], 2. CL, Oib: [osobni identifikacijski broj], 3. ML: Oib: [osobni identifikacijski broj], 4. ĆL, OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćnicima Srđanu Graniću i Ajki Radić, odvjetnicima u Splitu, protiv tuženika SL, [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupan po OLČ. Odvjetnici iz Odvjetničkog društva Stanić i partneri d.o.o., Riva 4, Rijeka, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave 15. travnja 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja SArđana Granića, odvjetnika u Splitu i zamjenika punomoćnika tuženika Boška Bojkića, odvjetnika u Splitu, na ročištu za objavu 28. kolovoza 2026.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Utvrđuje se da su tužitelji OL OIB: [osobni identifikacijski broj], CL OIB: [osobni identifikacijski broj], ML OIB: [osobni identifikacijski broj] i ĆL OIB: [osobni identifikacijski broj], svi iz [adresa] stekli dosjelošću suvlasništvo i to svaki za 613/5150 dijela, dakle ukupno za 2452/5150 dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] ZU 1653 KO [katastarska općina], površine 1226 m2 i to baš onog dijela koji je označen u geodetskom vještačenju od ožujka 2025.g., sačinjenog od geodetskog vještaka Zdeslava Veiga i označen slovima A-B-C-D-F-GH-I-J-A i obojeno magenta bojom , koja skica je sastavni dio ove presude, a što je tuženik dužan priznati u roku od 15 dana i ispustiti ispravu podobnu za upis prava vlasništva, a što će u protivnom zamijeniti ova presuda.

Za slučaj da sud ne prihvati postavljeni tužbeni zahtjev, postavlja se i alternativni koji glasi:

2. Utvrđuje se da su tužitelji OL OIB: [osobni identifikacijski broj], CL OIB: [osobni identifikacijski broj], ML OIB: [osobni identifikacijski broj] i ĆL OIB: [osobni identifikacijski broj], svi iz [adresa] stekli građenjem suvlasništvo i to svaki za 613/5150, dakle ukupno za 2452/5150 dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] ZU 1653 KO [katastarska općina], površine 1226 m2 i to baš onog dijela koji je označen u geodetskom vještačenju od ožujka 2025.g., sačinjenog od geodetskog vještaka Zdeslava Veiga i označen slovima A-B-C-D-F-G-H-I-J-A i obojeno magenta bojom , koja skica je sastavni dio ove presude, a što je tuženik dužan priznati u roku od 15 dana i ispustiti ispravu podobnu za upis prava vlasništva, a što će u protivnom zamijeniti ova presuda.

3. Dužan je tuženik isplatiti tužiteljima parnični trošak sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužiteljima 1. OL, Oib: [osobni identifikacijski broj], 2. CL, Oib: [osobni identifikacijski broj], 3. ML: Oib: [osobni identifikacijski broj], 4. ĆL, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tuženiku Aleksandar Raimann, [adresa], 51000 Rijeka OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana parnični trošak od 2.500,00 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelji su podnijeli ovom sudu tužbu 03.06.2019. protiv tuženika radi utvrđenja prava vlasništva, navodeći u istoj kako je kao vlasnik nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] ZU 1653 KO [katastarska općina] upisan tuženika, međutim da su stvarni vlasnici tj suvlasnici dijela predmetne nekretnini tužitelju koji jedna dio nekretnine drže u svom posjedu preko 50 godina od svoga pravnog prednika sada pok. RL preminulog **.**.2007.

1.1 Prednik tužitelja pok. RL je na nekretnini označenoj kao čest. zem [katastarska čestica] ZU 1653 KO [katastarska općina] izgradio još 60-tih godina prošlog stoljeća stambenu zgradu te od trenutka izgradnje pa do današnjeg dana u predmetnoj nekretnini žive tužitelji. Štoviše tužitelj pod 1. OL je predmetnu kuću ozakonio, a oko izgrađenog objekta zasaditi su vrt i uredili okućnicu te uzgajaju poljoprivredne kulture.

1.2. U skici HL dipl. ing. geodezije tužitelji su suvlasnici dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] i to lika označenog kao A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-K-M- N-A površine od 1226m2 označeno crvenom bojom.

1.3. Dakle, tužitelji tvrde da su dosjelošću stekli pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini budući su isti osobno te putem svojih predaka bili u zakonitom, istinitom i poštenom posjedu zakonom propisano vrijeme kao i građenjem.

1.4. Radi navedenog tužitelji predlažu sudu donijeti presudu kojom bi se tužitelji od 1 do 4 utvrdili isključivim suvlasnicima materijalno odijeljenog dijela i to svaki za ¼ idealna dijela cjeline nekretnine označene kao čest. zem [katastarska čestica] ZU 1653 KO [katastarska općina] površine od 1226m2 i to baš onog dijela koji je označen u skici od 17.05.2019. sačinjene od HL mag. ing. geod označen slovima kao A-B-C-D-E-F-G-H-I- J-K-K-M-N-A i obojeno crvenom bojom koja skica je sastavni dio presude, da ovlasti tužitelji na provedbu parcelacije nekretnine označene kao čest. zem [katastarska čestica] ZU 1653 KO [katastarska općina] na način da se od navedene nekretnine izdvoji fizički i geometrijski točno određeni realno odijeljeni dio od iste, pobliže opisan u točki I ove presude i da se navedeni dio formira kao samostalna čestica zemlje s novim brojem te provede navedena parcelacije u katastru i zemljišnoj knjizi za KO [katastarska općina], da se ovlaste tužitelju na temelju presude i prijamnog lista u zemljišnim knjigama za KO [katastarska općina] izvršiti uknjižba prava vlasništva na novoformiranoj čestici zemlje nastaloj time prijavnim listom na ime tužitelja od 1-4 i to svakog za ¼ idealnog dijela cjeline uz istodobni izbris tog prava s imena tuženika za cijelo, te da im tuženik naknadi parnični trošak u roku od 15 dana.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 11.07.2019. protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti uz prijedlog sudu istu odbiti kao neosnovanu. Ovo stoga što je tuženik vlasnik predmetne nekretnine označene kao čest. zem [katastarska čestica] ZU 1653 KO [katastarska općina] u cijelosti što je vidljivo iz vlasničkog lista. Predmetnu nekretninu tuženik je naslijedio od svoje majke VL koja je odnedavno bila upisana i kao posjednik nekretnine. Tuženik je u svibnju 2019 podnio zahtjev katastru u Splitu da ga se upiše kao knjižnog vlasnika u posjedovni list za predmetnu nekretninu a što je katastar i udovolji te je tuženik sada upisan i kao vlasnik i kao posjednih nekretnine.

2.1. Majka tuženika VL imala je više nekretnina u Splitu ali kako je ista još 1950 odselila iz Splita u Zemun a potom 1952 u Rijeku i Opatiju, 1965 u Medulin time da je od 2005. živjela do svoje smrti 2012. u Rijeci. Ni tuženik a ni njegova majka iako su znali za nekretnine u Splitu isti nisu odlazili u Split niti su se o stanju tih nekretnina interesirali jer nisu mislili da bi im se moglo dogoditi da netko tko nije vlasnik okuša nepoštenim posjedom iste preuzeti. Tuženik je radio kao pomorac i puno izbivao iz Hrvatske a cijeli svoj radni vijek je živio sa svojom obitelji u Rijeci.

2.2. Majka mu je za života pričala o nekretninama u Splitu te mu je za predmetnu rekla da je bila vinograd koji je imao svoj manji gospodarski objekt koji je služio za potrebe iste ali i susjednih parcela koje su bila vlasništvo ĐL djeda tuženik do agrarne reforme 1930-1936. Od majke ima saznanja da nije otuđila niti ikome dopustila naplato ili besplatno korištenje nekretnina u Splitu, ali upravo radi toga što e odselila iz Splita nije nekretnine koristila.

2.3. Međutim, majka tuženika za života brinula se o tome da održi vlasništvo nekretnina te je poduzimala određene radnje kako bi popisala imovinu u Split u namjeri da tuženik kao njezin sin pobrine se za eventualnu prodaju ili drugačije korištenje njene imovine. Tako je ista uputila dopis odvjetniku Katalin Gastonu 21.08.1991. da popiše imovinu njezine obitelji oduzete nacionalizacijom kao i imovinu upisanu u njeno vlasništvo a među kojima se spominje i predmetna čest. zem [katastarska čestica]- zemljište na "Duilovu", molbu Općinskom sudu u Splitu, zk odjelu da ispravi pogrešku u upisu njezina prezimena, da upiše novu adresu.

2.4. VL umrla je 2012. te je sva njezina imovina pripala tuženiku kao jedinom nasljedniku. Upis tuženika kao posjednika u katastar isti je donio 03.06.2019.

2.5. Tuženik osporava pošteni zakonit i istinit posjed tuženika, jer su mogli i morali znati da koriste tuđe zemljište, jer je isto razvidno iz zemljišne knjige i katastra. Osim toga to što tuženik nije znao da netko gradi i živi na njegovoj nekretnini nije od utjecaja na njegovo prava vlasništva niti su tužitelji zbog neznanja tuženika stekli pravo vlasništva na nekretnini. Osim toga, tužitelji traže čak 1226 m2 dakle ne samo kuću i nužnu okućnicu nego veliku građevinsku parcelu koje se može podijeliti u dvije. Osim toga, tužitelju sve dokumenta koje prilažu tiču se posjeda kuće a nikako posjeda tako velike okućnice. Budući je poštenje dosjedatelja uvjet za dosjelost tužitelju nisu pošteni jer im vlasnici nisu nikada prinijeli vlasništvo nekretnine a isti su morali znati da nekretnina nije njihova pa nisu stečeni uvjeti za stjecanje vlasništva dosjelošću. Osi što nisu pošteni svakako nisu niti istiniti niti zakoniti posjednici jer nemaju nikakvu pravnu osnovu za svoje posjedovanje a u posjed su uši potajno tj bez znanja vlasnika nekretnine. Ovo je vidljivo i iz Rješenja o nasljeđivanju iza pol RL u kojem se navodi a po navodu tužitelja kako nemaju nikakvih valjanih dokumenata koji bi ukazivali da je predmetna nekretnina njihova.

3. Tuženik je podneskom od 23.08.2024. i od 04.09.2024. postavio protutužbeni zahtjev na način da su dužni predati tuženiku SL u isključivi posjed nekretninu k. č. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], slobodnu od osoba i stvari u roku od 30 dana, kao i da se tužiteljima – Protutuženicima ZL, IL, ML i ĆL naložiti da tuženiku plate naknadu za korištenje njegovog zemljišta: - za razdoblje od 1.8.2019.g. do dana donošenja presude, u mjesečnom iznosu od 500,00 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče za svaki pojedini mjesec od 10. dana narednog mjeseca do dana isplate, sve u roku od 15 dana od dana donošenja presude, a za razdoblje od donošenja presude do konačne predaju u isključivi posjed, u mjesečnom iznosu od 500,00 eura, najkasnije do 10. dana u mjesecu za prethodni mjesec, kao i da mu naknade parnični trošak.

4. Ovaj sud je raspravnim rješenjem od 19. rujna 2024. odlučio po protutužbi formirati poseban spis, time da je odbio prijedlog tuženika za spajanjem i zajedničkim raspravljanjem sa ovo predmetnim tužbenim zahtjevom jer bi to bilo neekonomično i neracionalno.

5. Tijekom postupka tuženik ističe kako kuća na predmetnoj čestici nije izgrađena 1960 g. je na karti iz 1968 jasno je vidljivo da kuća na istoj nije postojala time da za razliku od karte od 2011., time da od prve polovine 20 stoljeća na nekretnini je postojao puno manji objekt od današnjeg tj gospodarska zgrada koja je služila radu u vinogradu. Osim toga iz svih dostavljenih dokumenata od strane tužitelja ne vidi se da se ista odnosi na predmetnu nekretninu k. č. [katastarska čestica] kat. Oznake k.č. 10355ko Split, što više spominje se Ivankova ulica i objekt površine 52m2 a što nije u skladu sa veličinom objekta koji su iskazani u rješenju o izvedenom stanju iz 2014 a niti je u skladu sa adresom objekta [adresa].

5.1. Tuženik upire kako su tužitelji i njihov pravni prednik znao ili morao znati da čestica na kojoj su izgradili kuću nije njihova te da im ne pripada jer isto jasno proizlazi iz zemljišnih knjiga i katastarskih knjiga koje je prednica tuženika redovito ažurirala svojim izmjenama. Nadalje, 1989. Općina Split je RL tražila u svrhu izdavanja uvjerenja o uvjetima uređenja prostora za rekonstrukciju objekta na k. č. [katastarska čestica] jer je prije postojao gospodarski objekt, dostaviti izvadak iz katastarske ili zemljišne knjige , a koji uvjerenje je zatražio prednik tužitelja te je isti još 1989 za potrebe rekonstrukcije istražili vlasničko i posjedovno stanje od kojega časa su sigurno nepošteni. Prednik tužitelja očigledno nije dostavio niti vlasnički niti posjedovni list jer je kuća kasnije legalizirana, jer tada nije ishodio uvjerenje za rekonstrukciju. Osim toga, iz dostavljene dokumentacije tužitelja i to baš elektroenergetske suglasnosti za „poljsku kućicu sa dvije prostorije“ proizlazi da se ne radi o talijanskom bunkeru koji su dobili u posjed od tadašnjih vlasti o čemu ne dostavljaju niti jedan dokaz. Dostavljeni Izvadak iz katastra je djelomičan i iz njega nemoguće je pročitati na koju česticu se odnosi.

5.2. Detaljnim pregledom povijesnog izvatka vlasničkog lista na str.12 pod.br. 24. Vidljivo je da su neke nekretnine iz toga ZU su bile nacionalizirane ali da tijelo 11 koje predstavlja k. č. [katastarska čestica] nije nacionalizirano već je iz vlasništva Sardelić ŠL prešlo darovanje na GL i dalje se nasljeđivalo i prenosila među članovima obitelji i nema nikakvih upisa koji i upućivali na to da je predmetna čestica nacionalizirana. Stoga, se postavlja pitanje valjanosti vlasničkog lista koji su dostavili tužitelji u spis. Osim toga, tužitelji nisu dostavili nikakav dokaza da su dobili u posjed predmetnu nekretninu ali i da jesu nisu ga dobili od vlasnika već od nevlasnika.

5.3. Tuženik ne pristaje na preinaku tužbenog zahtjeva podneskom tužitelja od 17.09.2024.

6. Tužitelji u odnosu na navode tuženika ističu da su već tijekom trajanja pripremnog ročišta označili tužitelja s OIB te ispravili točno ime tužitelja pod 2. Sa IL na CL što je bila očigledna pogreška u pitanju jer mrtva osoba ne može biti stranka u postupku.

6.1. Tužitelji nakon izrađenog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Zdeslava Veiga, na koji nalaz i mišljenje isti nisu imali primjedbi i na temelju kojega su postavili glavni i podredni tužbeni zahtjev o kojem je sud odlučio u izreci ove presude.

6.2. Osim toga, ističu a u odnosu na dostavljeni povijesni izvadak za spornu nekretninu čest. zem. [katastarska čestica] KO [katastarska općina], ZKU 1653, u listu A, 11 zk tijelo nesporno proizlazi skraćena oznaka u Popisu nekretnina NAC. DOKAZ: nesporno, pregled lista A ZU-a 1653 u kontekstu dualiteta vlasništva za vrijeme SFRJ nije bilo nikakve dvojbe da se ova oznaka odnosila za nacionalizirana zemljišta. Iz tog razloga je prednik tužitelja i ishodio zk izvadak koji prileži spisu od 24.lipnja 1994.g. u kojem postoji NAPOMENA: čest. zem. [katastarska čestica] nacionalizirana je dana 8.kolovoza 1968.g. , te postala društveno vlasništvo. Iako je glavna nacionalizacija privatnih zgrada i građevinskog zemljišta provedena ranije (Zakonom iz 1958. godine), 15. veljače 1968. godine donesen je savezni Zakon o određivanju građevinskog zemljišta u gradovima i naseljima gradskog karaktera. Pa je tako navedenim Zakonom iz 1968. propisano " Ovim zakonom općine (uključujući tadašnju općinu Split) dobile su ovlasti da odrede zone građevinskog zemljišta koje time postaju društveno vlasništvo." To je u praksi značilo nastavak oduzimanja privatnih parcela za potrebe širenja grada i izgradnje velikih stambenih naselja (primjerice, projekt Split 3). Iz kojeg razloga se sada u povijesnom izvatku ZKU 1653 (osim u Listu A pod oznakom NAC) više ne spominje oznaka nacionalizirane nekretnine tužiteljima nije poznato. Ova razmatranja samo ukazuju da prednik tužitelja nikako nije mogao znati da je vlasnik sporne nekretnine upravo tuženik, odnosno njegovi prednici. Međutim, ako se pođe od činjenice da sporno zemljište nikada nije bilo nacionalizirano (po stanju iz zemljišne knjige), tada se radi o zemljištu u privatnom vlasništvu, nad kojim niti jedinica lokalne samouprave niti bivša SFRJ, a niti današnja RH nije mijenjala vlasnički status. To znači da je zemljište bilo u pravnom prometu bez ikakvog ograničenja koje bi nametnuo status društvenog vlasništva. Nekretnine u društvenom vlasništvu nisu se mogle prodavati, nad njima se moglo stjecati samo pravo korištenja i raspolaganja, ali ne i pravo vlasništva, i ograničeno su se mogle nasljeđivati, samo u okviru korištenja i raspolaganja. Nadalje, nad nekretninama u društvenom vlasništvu nije se moglo stjecati dosjelošću pravo vlasništva, temeljem čl. 29. tadašnjeg Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima. To u konkretnom slučaju znači da je rok dosijedanja počeo teći NE od 8.listopada 1991.g., nego od kada je prednik tužitelja stupio u posjed, negdje sredinom sedamdesetih godina i konzumiran je do sredine devedesetih godina prošlog stoljeća. Za to vrijeme je stalno držao nekretninu u posjedu, na njoj izgradio obiteljsku kuću gdje su mu se djeca i rodila, legalizirao je građevinu, ishodio sve upravne dozvole (voda , struja, kanalizacija, itd), održavao vrt, voćnjak i maslinik, a da mu se tuženik nikada nije obratio i tražio predaju posjeda. Dakle, tuženik nije niti znao za ovu nekretninu, nego je za nju saznao tek kada je primio tužbu 2019.g. To je izrijekom izjavio u svom stranačkom iskazu 4. ožujka 2025.g. U konkretnom slučaju za stjecanje vlasništva sporne nekretnine ne traži se dvostruki rok dosijedanja kao za nekretnine u vlasništvu jedinica lokalne samouprave, Crkve, karitativnih ustanova, nego protek roka od dvadeset godina koji se računa od kada je posjednik stupio u posjed nekretnine koja je podobna za dosijedanje. Stoga tužitelji drže kako je tužbeni zahtjev na zakonu osnovan.

7. Tuženik ustraje u navodima iz odgovora na tužbu i tijekom postupka te ističe kako tužitelju nisu mogli steći predmetnu nekretninu ni na temelju dosjelosti niti na temelju građenja na tuđem.

7. Sud je u postupku izveo dokaze pregledom i čitanjem Skice Topografije d.o.o. od 17.05.2019. ( str 3), Rješenje javnog bilježnika Zoje Puljiz br. O-15/08 UPP/OS-28/08 od 23.06.2008. iz smrti pok. RL rođ. **.**.1940., umrlog **.**.2007. ( str 9)., Izvadak iz zemljišne knjige za čest. zem. [katastarska čestica] ZU 1653, KO [katastarska općina] od 26.05.2019. ( str 11)., Zapisnik RH SD županije Ureda za rad, zdravstvo i socijalnu skrb, Pododsjek sanitarna inspekcija od 06.04.1995., ( str 12.), Obavijest Općine Split od 14.10.1989.( str 13.), Potvrda Općine Split, Mjesna zajednica Stobreč, br. 200/80 od 17.07.1980., Rješenje Grada Splita od 10.04.1996. o komunalnoj naknadi ( str 15.), Obavijest o kućnim brojevima Zavoda za izgradnju Split od 16.10.1981. ( str 16.), Rješenje Općine Split od 13.05.1991. i od 14.01.2002. ( str 17. i 18.), Dopis-_Uvjeti uređenja prostora – poziv za dopunu podneska Općine Split, Općinski komitet za urbanizam, građevinarstvo, imovinsko pravne stambene i komunalne poslove, Odjela za urbanizam i građevinarstvo, Odsjek za uvjete uređenja prostora od 12.12.1989. ( str 19.), Rješenje o izvedenom stanju RH, SD županije, Grada Splita, Upravni odjel za prostorno uređenje i graditeljstvo, Odsjek za prostorno uređenje, od 06.11.2014., ( str 2021), Rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Rijeci po javnom bilježniku Zoranu Vrsaloviću iza pok. VL rođ. ĐL iz [adresa] ( str 28)., Rješenje Općinskog suda u Splitu, ZK odjela u Splitu broj Z-11001/12 od 28.11.2012. 8 str 29.), Identifikacija čestica prema zemljišno-knjižnom stanju RH Državna geodetska uprava, Područni ured za katastar Split od 31.10.2012. ( str 30.), Rješenje PU za katastar Split od 03.06.2019. ( str 31.), Izvadak zemljišnog posjeda, porezni podaci za BL pok. O ( str 34,35.), Dopis odvjetnika Kalinić Gastona od 21.08.1991. upućen VL ( str 36,37), Molba Općinskom sudu u Splitu za ispravak imena od 10.04.2006. i ispravak adrese od 29.01.2007. ( str 38., 39), Prijavni list Geodetski zavod d.d. Split br. 19/98 za izvlaštenje ( str 40., 42.), parcelacijski nacrt za sud br. 19/989 od rujna 2000 ( str 43., 44.), Uvjerenje Skupštine općine Split, Odjel za financije, Odsjek za imovinsko pravne poslove od 09.09.1965. (46.), izvadak iz zemljišne knjige od 24.06.1994., uvjerenje područnog ureda za katastar 23.09.2024. ( 96) sa kopijom snimke iz zraka ( str 98.), povijesni izvadak za čest. zem. [katastarska čestica] ZU 1653, KO [katastarska općina] ( prilog spisu istovjetan kao na str 101-148.), Rješenje Elektrodalmacije Split od 23.01.1978. ( str 153. ), predračun od 23.01.1978., Uplatnica od 26.01.1978 ( str 153- 155.), Izvadak iz katastra zemljišta lista 6462 od 1977. ( str 156.) očevidom na licu mjesta od 03.03.2025. ( str 165,166), saslušanjem tužitelja 1., 2 i 4., tuženika svjedoka AL i ČL, ( str. 170-176), nalaz i mišljenje Veig ekspert d.o.o. po stalom sudskom vještaku za geodeziju Zdeslava Veiga od 17.03.2022. sa dopunom od 11.12.2025. ( str 183-194. i od 214-226), povijesna promjena na katastarskoj čestici k. č. br. [katastarska čestica] KO [katastarska općina] od RH Državna geodetska uprava, PU za katastar Split od 07.10.2025.( str 208).

8. Stranke su popisane parnični trošak.

9. Tužbeni zahtjevi tužitelja kako glavni tako i podredni nisu osnovani.

10. U ovoj pravnoj stvari trebalo je utvrditi je su li tužitelji stekli pravo vlasništva nad dijelom nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] ZU 1653 KO [katastarska općina], površine 1226 m2 i to baš onog dijela koji je označen u geodetskom vještačenju od ožujka 2025.g., sačinjenog od geodetskog vještaka Zdeslava Veiga i označen slovima A-B-C-D-F-GH- I-J-A, dosjelošću podredno građenjem na tuđem zemljištu tj nekretnini.

U odnosu na glavni tužbeni zahtjev koji se odnosi na stjecanje prava vlasništva tužitelja dosjelošću

11. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je su li tužitelji tj. njihov pravni predak stekli dio predmetne nekretnine temeljem dosjelosti, tj je li proteklo onoliko vremena za koje zakon predviđa da je potrebno da se na taj način stekne pravo vlasništva.

12. Odredbom iz članka 388. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („NN“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09 dalje: ZV) koji je stupio na snagu 01.01.1997., propisano je kako se stjecanje, promjene, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu toga Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. Kako se u tužbi i u tijeku postupka ističe samostalni i kvalificirani posjed koji, računajući i pravnog prednika tužitelja, traje od 60tih godina prošlog stoljeća, po navodima iz tužbe, odnosno dosjelost kao osnova stjecanja prava vlasništva, u konkretnom slučaju valjalo je utvrditi jesu li se ostvarile pretpostavke za stjecanje tog prava u skladu s pravnim pravilima iz paragrafa 1452. - 1477. Općeg građanskog zakonika (dalje OGZ), koji je bio na snazi u vrijeme početka dosjedanja, jer je ono započelo početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća, a u svakom slučaju prije 1980. kada je na snagu stupio Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (NN 53/91, 9/92 i 77/92, ZOVO).

12.1. Paragraf 1468. OGZ propisivao je 30 godina kao rok za dosjelost uz barem pošten posjed, međutim sudska praksa zauzela je stav kako je za dosjedanje dovoljan protek 20 godina takvog posjedovanja. Ovome valja dodati kako učinci dosjelosti nastupaju po samom zakonu, u trenutku kad se ispune za to zakonom određene pretpostavke, bez upisa u zemljišne knjige, ali je stjecatelj ovlašten ishoditi upis stečenog prava vlasništva. Dosjelošću se činjenično stanje pretvara u pravno, a posjednik stječe ono što je do tada posjedovao kroz zakonom određeno vrijeme, dok na drugoj strani nastaje gubitak prava vlasništva osobe koja je do tada bila vlasnik. Za redovitu dosjelost traži se kvalificirani posjed, što znači zakonit, istinit i pošten, a za izvanrednu dosjelost dovoljno je da je posjed barem pošten i to poštenje se zakonski presumira.

12.2. Po odredbi članka 28.st.2. ZOVO-a propisano je da savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom deset godina, st. 4 da savjesni posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva dosjelošću protekom 20 godina, st.5. je propisano da nasljednik postaje savjestan posjednik od trenutka otvaranja nasljeđa i u slučaju kada je ostavitelj bio nesavjestan posjednik a nasljednik to nije znao niti je mogao znati a vrijeme za dosjelost počinje teći od trenutka otvaranja nasljeđa. Odredom čanka 29. ZOVO propisano je da na stvari u društvenom vlasništvu pravo vlasništva ne može se steći dosjelošću, dok je čl. 30. istog zakona u st.1. propisao da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onog dana kada je posjednik stupio u posjed stvari a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost, a st.2. da u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prethodnici sadašnjeg posjednika posjedovali stvar kao savjesni i zakoniti posjednici odnosno savjesni posjednici.

12.3. Stjecanje prava vlasništva dosjelošću na praktički istovjetan način reguliraju i odredbe iz čl. 159. ZV, koje propisuju kako zakoniti, istiniti i pošteni posjednik pravo vlasništva na nekretnini stječe protekom 10 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, odnosno protekom 20 godina ukoliko je posjed barem pošten.

12.4. Odredbom čl.18.st.5. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ( Narodne novine broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/04, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14 - dalje ZV), propisano je da se posjed smatra poštenim dok se ne dokaže suprotno.

12.5. Odredbom članka 129.st.1 ZV-a propisano je da kad je zakon odredio da će se vlasništvo steći ispunjenjem određenih pretpostavaka koje nisu pravni posao, ni odluka suda ili drugoga tijela na temelju kojega se stječe vlasništvo, niti su nasljeđivanje, onaj kome se glede neke stvari ispune te pretpostavke stječe samim tim pravo vlasništva na njoj u trenutku ispunjenja tih pretpostavaka, a jedan od načina stjecanja vlasništva temeljem zakona je dosjelost koja je propisana člankom 159. ZV-a.

12.6. Odredbom članka 159.st.1. 2. i 3. propisano je st.1. da se dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari, st.2. samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja, dok je st.3. propisano da samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.

12.7. Odredbom čl. 160. st.1 propisano je vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnoga za dosjelost, st.2. u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici, st.3. nasljednik postaje poštenim posjednikom od trenutka otvaranja nasljedstva i u slučaju kad je ostavitelj bio nepošteni posjednik, ali ne ako je nasljednik to znao ili morao znati, st.4. kad se poštenom posjedniku čiji posjed nije zakonit i istinit uračunava vrijeme kroz koje je njegov prednik stvar posjedovao zakonito, pošteno i istinito, pravo vlasništva steći će istekom još onoliko vremena koliko je potrebno da pošteni posjednik stekne stvar dosjelošću.

12.8. Odredbom članka 128. st.1. propisano je da nasljednik stječe vlasništvo naslijeđenih stvari u času otvaranja nasljedstva, ako zakonom nije drukčije određeno.

12.9. Za stjecanje prava vlasništva u uvjetima redovne dosjelosti potrebno je da je stjecatelj ostvaruje kvalificirani posjed. Kvalificirani posjed je onaj koji je zakonit, istinit i pošten kako je to propisano čl. 18. ZV-a. Zakonit je onaj posjed za koji posjednik ima valjan pravni temelj posjedovanja, istinit je ako nije pribavljen silom potajno ili prijevarno niti zluporabom povjerenja, time da bi i taku pribavljen posjed postao miran kad osobi od koje je tako pribavljene prestane njezino pravo da štiti svoj posjed koji joj je tako oduzet, pošten je posjed ako posjednik u trenutku kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. Poštenje posjednika se predmijeva time da se radi o oborivoj zakonskoj predmijevi. Izvanredna dosjelost zadovoljena je ako je ispunjena pretpostavka samostalnog i poštenog posjeda time da se i jedno i drugo pretpostavlja pa suprotno treba dokazati onaj tko tvrdi da je nečiji posjed nesamostalna i nepošten. Prema odluci VSRH br. Rev- 1628/2015-2 od 11.12.2018. za stjecanje prava vlasništva dosjelošću posjed mora biti barem pošten i trajati zakonom određeno vrijeme, nije nužno da posjed bude i zakonit.

13. Da bi sud u konkretnom slučaju utvrdio je su li tužitelji tj. njihov prednik stekao predmetne nekretnine temeljem dosjelosti te je su li tužitelji stekli pravo vlasništva građenjem na tuđem zemljištu, izvedeni su sljedeći dokazi pregledom i čitanjem spisu priložene dokumentacije, pa tako:

- uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za KO [katastarska općina], čest. zem [katastarska čestica] Zkul [broj ZK uloška], kulture pašnjak od 2575 m2, kao vlasnik je upisan tuženik ( str 11),

- iz Rješenja "Elektrodalmacije" Split od 23.01.1978. proizlazi da je izdana elektroenergetska suglasnost RL za poljsku kučicu sa dvije prostorije u Splitu, put Barutne,

- iz izvatka iz katastra zemljišta od veljače 1977., br. 6462 broj PL 82 za zemlju naziva Duilovo bez oznake čest. zem. ali ukupne površine 2576 m2 proizlazi da je kao posjednik Općina Split te da je to zemljište nacionalizirano te da je to objavljeno u Službenom glasniku općine Split, br. 13/ ..;

- iz Potvrde Općine Split, Mjesne zajednice [adresa] br. 200/80 od 17.07.1980. proizlazi da je ta mjesna zajednica dala suglasnost za priključak na gradski vodovod [adresa] u [adresa] jer je imenovani ispunio svoje obveze prema toj mjesnoj zajednici ( str 14.),

- iz obavijesti o kućnim brojevima Zavoda za izgradnju – Split Sektora za gospodarenje građevinskom zemljištem broj 03-1-5803/1981 od 16.10.1981. proizlazi da se za kuću sagrađenu ili predviđenu za izgradnju provedbenim urbanističkim planom za područje na čest. zem [katastarska čestica] KO [katastarska općina] mjesna zajednica [adresa] da je kućni broj Poljička 28( str 16.),

- uvidom u Obavijest Općine Split Općinskog komiteta za urbanizam, građevinarstvo, imovinsko-pravne, stambene i komunalne poslove od 14.10.1989, proizlazi da je prednik tužitelja RL da se pod brojem 350-05/89-02/337 vodi postupak utvrđivanja uvjeta uređenja prostora za objekt obiteljske kuće ( str 13.),

- uvidom u Dopis- traženje Općine Split Općinskog komiteta za urbanizam, građevinarstvo, imovinsko-pravne, stambene i komunalne poslove, Odjel za urbanizam i građevinarstvo, Odsjek za uvjete uređenja prostora, Klasa: 350-5-89-02- 337-DB, Urbroj: 2181-08-05-02-89-2 od 12.12.1989. proizlazi da se istim traži dopuna podneska od 22.03.1989. koji je tom komitetu podnio FL, jer da zahtjevu nije priložio izvadak iz zemljišne knjige ili katastarske knjige da je objekt uknjižen, pa ga se poziva da u roku od 10 dana dopuni za traženom dokumentom, u protivnom ako ne postupi u ostavljenom roku da že smatrati kao zahtjev nije niti podnesen, ( str 19),

- iz Rješenja Općine Split Sekretarijata za komunalne poslove, zaštitu čovjekove okoline i saobraćaja od 13.05.1991., nalaže se RL plaćanje komunalne naknade za 52 m2 stambenog prostora, Odjela općih komunalnih poslova od 14.01.2002. proizlazi da se RL obvezuje na plaćanje komunalne naknade za stambeni prostor od 52 m2 ( str 18.)

- iz Zapisnika RH Županije splitsko-dalmatinska, Ured za rad, zdravstvo i socijalnu skrb, pododsjek sanitarne inspekcije Klasa: 540-02/95-01/88, Urbroj: 2131-03/95- 02/JT od 06.04.1995, razvidno je da je isti sastavljen u [adresa] pri izvršenom inspekcijom pregledu septičke jame vlasnosti RL iz [adresa], koja se nalazi na sjevernoj strani čest. zem. [katastarska čestica] te da je izgrađena kao nepropusna, pa se ista može koristi za dispoziciju otpadnih voda iz navedene zgrade ( str 12),

- uvidom u Rješenje o izvedenom stanju izdanom od strane Grada Splita Upravnog dojela za prostorno uređenje i graditeljstvo, Odsjek za prostorno uređenje, od 06.11.2014. razvidno je da je ozakonjena završena, manje zahtjeva slobodnostojeća stambena zgrada građevinske bruto površine od 276,50m2 na području gradskog kotara [adresa]., izgrađena na kat. čest. zem [katastarska čestica] tj sud. čest, zem 2013/1 KO [katastarska općina], koje rješenje je postalo pravomoćno 05.12.2014., ( str 20. -22),

- iz prerisa katastarskog plana Općine Split b. 82 od 24.02.1977. na čest. zem [katastarska čestica] ko [katastarska općina] "Duilovo" postojao je objekt na istoj čestici ( str 84),

- iz izvatka iz zemljišne knjige ZKUl [broj ZK uloška] za čest. zem [katastarska čestica] pašnjak površine 2576m2 od 24.06.1994., koji je izdan na traženje RL razvidno je da je ista upisana kao vlasništvo ŽL iz [adresa] za ½ dijela i na VL rođ. BL za ½ dijela cjeline uz napomenu da je ista nacionalizirana 08.08.1968. i postala društveno vlasništvo,

- iz Povijesti promjena na katastarskoj čestici izdane od strane RH Državne geodetske uprave, PU za katastar Split od 07.10.2025. proizlazi da je za k. č. zem [katastarska čestica] ( zemljišno knjižne oznake 2013/1 KO [katastarska općina]), kao posjednik na temelju nove izmjere 1964 bila upisna Skupština Općine Split , a potom Lornecin ŠL ud. SL a potom tuženik temeljem Rješenja 03.06.2019. ( str 31.)

- Uvidom u Rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Rijeci po javnom bilježniku Zoranu Vrsaloviću iz Rijeke , broj O-1757/12 od 05.11.2012. nakon smrti pok. VL rođ ĐL TL, ranijeg prezimena CLČ, utvrđeno da je u njenu ostavinsku imovinu pored drugih nekretnina ulazi i k. č. br. zem [katastarska čestica] pašnjak površine od 2575m2 ZkUl [broj ZK uloška] KO [katastarska općina] za cijelo, a kao njezin nasljednik se utvrđuje SL sin ostaviteljice ( str 28),

- Iz Rješenja Općinskog suda u Splitu br. Z-11001/12 od 28.11.2012. proizlazi da je tuženik upisan na predmetnu nekretninu oznake čest. zem. [katastarska čestica] KO [katastarska općina] za cijelo 8 str 29),

- iz Izvatka zemljišnog posjeda za BL proizlazi da je isti bio vlasnik čest. zem [katastarska čestica] ZU 1653 KO [katastarska općina], ( str 35.),

- iz dopisa od 21.08.1991. odvjetnika Katalinić Gastona upućenog ŠL proizlazi kako je isti izvijestio majku tuženika da se predmetna nekretnina čest zem 2013/1 površine od 2576 m2 Duilovo, nalazi u njezinom vlasništvu, tj da je upisana na njezino ime u zemljišnim knjigama za KO [katastarska općina] i da ista nije nacionalizirana, ( str 36- 37),

- iz Molbe od 10.04.2006. i od 29.03.2007. razvidno je da je pok. VL tražila od Općinskog suda u Split, zemljišnoknjižnog odjela točno označavanja njezinog prezimena u vlasničkom listu kao i promjenu adrese stanovanja,

- iz Prijavnog lista izdanog od Geodetskog zavoda d.d. Split od 05.10.2000., radi izvlaštenja a poradi izgradnje državne ceste D-8 III dioncie obilaznice Split proizlazi daje pok. CLČ rođ BL posjednica čest. zem [katastarska čestica] nad 2576 time da je nakon izvlaštenja ista ostala posjednica za 2575 m2, dakle, cesta joj je oduzela 1m2, što je prikazano iz parcelacijskog nacrta od 18.04.2000 ( str 40-44.),

- iz Uvjerenja Skupštine općine Split, Odjela za financije , Odjek za imovinsko pravne poslove od 9.09.1965. koje je tražila pok. LL pok. C, proizlazi da je zemljište čest. zem [katastarska čestica] KO [katastarska općina] položeno izvan užeg građevinskog rejona te nije nacionalizirano, a što je ista tražila radi dobivanja građevinske dozvole ( str 46),

- iz Uvjerenja RH Geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Split od 23.09.2024. proizlazi da je građevina evidentirana u KO [katastarska općina] na kat. č. zem br. [katastarska čestica] prije 15.02.1968., jer je identifikacijom utvrđena da je građevina označena slovom A locirana na k. č.zem. na 10355 prikazana na snimci iz zraka izrađenoj temeljem snimanja iz zgrada obavljenog 1952. , što je razvidno i iz kopije snimke iz zraka ( str 96, 98).

14. Uvidom u povijesni izvadak iz zemljišnih knjiga u ZK UL [broj ZK uloška] KO [katastarska općina] razvidno je da se predmetna nekretnine čest. zem [katastarska čestica] nalazila u 11 tijelu te da je prednik sada pok. VL (LL) rođena BL, pok. BL GL po. BL na temelju rješenja Narodnog odbora općine Split br. NZ917/59 i ugovora o darovanju od 02.09.1960. pravo vlasnosti zemljišta u tijelu 11 i 13 upisuje se na ime NL pok. BL u cjelini. Nakon toga na temelju rješenja o nasljeđivanju od 12.11.1964 br. O-468/64 sa vlasnosti GL pok. BL upisano na st.4.B a što se odnosi upravo na tijelo 11 i 13 uknjižuje se na ime LL iz [adresa] za ½ dijela. Na temelju rješenja o nasljeđivanju od 01.10.1968 br. 437/68 pravo vlasnosti sa imena JL uknjižuje sa na ime VL rođene GL za ½ dijela. Na temelju rješenja o nasljeđivanju od 05.11.2012. br. O-1757/12 upisuje se tuženik na tijelu 11 i 6. tuženik za cijelo. Iz cijelog povjesnog izvatka iz zemljišnih knjiga nigdje nije evidentirano da je predmetna nekretnina koja čini 11 tijelo oznake 2013/1 KO [katastarska općina], Duilovo, bila nacionalizirana, za razliku od drugih nekretnina tog zk uloška koje su bile nacionalizirane i što je vidljivo iz povjesnog izvatka iz zemljišnih knjiga.

15. Sud je u postupku izveo dokaze saslušanjem parničnih stranaka te svjedoka pa tako iz njihovih iskaza u bitnome proizlazi:

- iz iskaza tužitelja pod 1., 2 i 4. sinova i kćeri pok. RL proizlazi da su prije gradnje obiteljske kuće na predmetnoj nekretnini živjeli kao podstanari na predjelu Splita zvano Visoka, da su oca poticali na gradnju kako direktor poduzeća Obnova gdje je radio tako i radne kolege, da zbog izgradnje te kuće otac nije ostvario pravo na stan, da su obiteljsku kuću izradili na području talijanske stražarnice koji zidovi su bili debeli oko jedan metar, sada je to majčina soba u sredini izgrađene obiteljske kuće, uz oca kuću je gradila i majka koja je radila kao pomoćna radnica u obližnjim plastenicima. Tužitelj pod 1. je rođen 1969., tužiteljica pod 3. sestra 1972. a brat CL tužitelj pod 2. 1977. Po kazivanju roditelja, otac je prvo zatečene zidine osposobio za stanovanje, stavio je krov te su se tu preselili živjeti, nastavilo se raditi na kući kako se financijski moglo tako se izgrađivala i dograđivala soba po soba da bi kuća poprimila oblik kao danas prije jedno 15 do 20 godina. Sada u toj kući žive svi tužitelji sa svojim obiteljima. Obiteljska kuća sada da ima tlocrtnu površinu oko 130 m2. Za gradnju nisu dobili nikakvo rješenje ali je otac ishodio sve potrebne suglasnosti i dozvole za priključak vode, struje i kanalizacije. Nitko im nikada nije branio živjeti niti graditi na toj površini. Oni su bili uvjerenja da je to društveno vlasništvo i to sve do 2019. kada su predali dokumentaciju odvjetniku da nekretninu uknjiži, a sve nakon provedene legalizacije naše kuće, kada im je odvjetnik kazao da zemljište ima vlasnika. Tada da su prvi put doznali da to zemljište nije društveno već privatno. U vrijeme izgradnje obiteljske kuće to područje je bilo neizgrađeno, bilo je pod plastenicima dijelom a dijelom zapušteno, neobrađeno. Ističu da ih nitko nikada nije smetao u posjedu niti branio posjedovanje, korištenje i stanovanje u izgrađenoj obiteljskoj kući te na zemljištu. Roditelji su neko vrijeme na dijelu nekretnine gdje su posadili masline imali mali plastenik gdje su uzgajali cvijeće koje su prodavali i od toga živjeli. Sada je adresa obiteljske kuće [adresa], time da se adresa mijenjala tijekom vremena pa je negdje u dokumentaciji navedena kao adresa Poljička 28, a negdje Ivankova 972.

- pa tako tuženik navodi da je rođen 1951., da je živio na različitim mjestima gdje su živjeli i radili njegovi roditelji, a od 1952. je živio stalno u Rijeci. Majčine tete su ostale živjeti u [adresa] ali nisu imale nasljednika. Nakon smrti majke počeo je istraživati po zemljišniku i katastru te provjeravati određene nekretnine pa i ovu predmetnu a posebno nakon ove predmetne tužbe. Po njegovom saznanju predmetna nekretnina nije bila obuhvaćena nacionalizacijom i uvijek je bila u vlasništvu mojih prednika. On kao i njegova majka nije davao nikakva odobrenja za korištenje za predmetnu nekretninu doznao je nakon podizanja ovopredmetne tužbe. Ističe, kako ga je prilikom gradnje stambene zgrade koja se nalazi u neposrednoj blizini predmetnog zemljišta investitor kontaktirao radi davanja suglasnost za gradnju te zgrade i to kao vlasnika zemljišta.

- iskaza svjedoka AL, rođen 1954. , proizlazi kako se na predmetnoj lokaciji gdje se sada nalazi obiteljska kuća obitelji RL on se sa braćom igrao, isto je bilo zapušteno i svi su držali da je ničije odnosno da je državno, time da se njihova zemlja na kojoj su uzgajali cvijeće nalazi jugozapadno od talijanskog bunkera i dosta je velika tj. nalazi se južno od obiteljske kuće RL. Oni su tu došli i na zidinama koje su zatekli malo sjevernije od talijanskog bunkera, stavili su krov i tu su se doselili, taj prostor između zidina bio je manji od ove sudnice (25 m2, to je bilo negdje 1975. ili 1976. Malo po malo uz postojeću prostoriju M su izgradili obiteljsku kuću u sadašnjem obliku. Kako su se tu doselili a mi smo u plastenicima imali vodu, dali su im na crno vodu kasnije i struju. Oni su kasnije zatražili i legalno dobili priključak vode i struje. Njihova majka ML je radila kod njih u plastenicima. Koliko mu je poznato nitko tužitelje Ć nije ometao u posjedu niti je tražio da odu odatle, uvijek su svi cvjećari koji su tu imali plastenike smatrali kako je to ničije odnosno da je državno,

- iskaza svjedoka ČL rođen **.**.1973. proizlazi da se on i njegova obitelj doselili negdje 1979. u kuću koja se nalazi u blizini Lidla na Sirobuji, na tom području su bile su samo naše dvije kuće udaljene jedna od druge 30-40 metara, kada se doselio u kući ML postojala je jedna ili dvije prostorije time da je 1980-ih godina dograđena još jedna prostorija prema istoku, prema jugu je dograđena prostorija 1990.-ih godina, time da je 1990.-ih godina negdje do početka 2000. -ih izrađen kat kuće, od kada ta obiteljska kuća izgleda kao sada. U vrijeme kada se doselio imali su već vodu, time da su čini mi se negdje 1990. -ih činili novi priključak za vodu a kanalizaciju su dobili 2024. kada je stambena zgrada u njihovom susjedstvu dovršena. Koliko mu je poznato nitko nikada ih nije smetao u posjedu. Inače, kuća da se nalazi na mjestu gdje je nekad bio talijanski bunker. U vrijeme kada se doselio 1979. kako okoliš naše kuće tako i širi okoliš obitelji ML je bio zapušten, oni su obrađivali i uređivali zemlju oko svoje kuće. S vremenom je obitelj sadila povrće, masline, voćke i sl. tj držala je okoliš uređeno za svoje potrebe.

16. Sud je u postupku izveo dokaze očevidom na licu mjesta 03. ožujka 2025. uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka za geodeziju Zdeslava Veiga, koji je imao zadatak identificirati predmetnu nekretninu uz popratnu fotodokumetaciju stanja na terenu, izgrađenosti obiteljske kuće i uređenosti okoliša iste sve u odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja.

16.1. Tako je imenovani sudski vještak izradio svoj Nalaz i mišljenje od 17.03.2025. sa dopunom od 11.12.2025. u kojoj je na skici lica mjesta prikazao podignutu građevinu po prijedlogu tužitelja.

16.2. Iz izrađenog nalaza i mišljenja, koji je dan na temelju spisu dostavljene dokumentacije, očevida na licu mjesta, izvoda iz katarskog plana, geodetskog elaborata Grada Splita broj GE278/2023, proizlazi da je vještak identificirao predmet spora kao dio čestice sudske oznake 2013/1 k. o. [katastarska općina] knjižne površine 2575 m² upisane u ZK uložak [broj ZK uloška]. Predmetnoj čestici odgovara katastarska oznaka k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], upisana u PL 15172. Isto u naravi predstavlja izgrađeno i kultivirano zemljište, na kojem je izgrađen stambeni objekt, anagrafske oznake [adresa]. Zapadna granica predmeta spora utvrđena je geodetskim elaboratom 15/2023, izrađenim od strane tvrtke GEO-MOND d.o.o., dana 12.09.2023. u svrhu evidentiranja, brisanja ili promjena podataka o zgradama ili drugim građevinama. Prilikom identifikacije korištena je arhiva nadležnog katastarskog ureda, uvidom u navedeni geodetski elaborat. Predmet spora tj. dio č. zem. [katastarska čestica] (k. č. [katastarska čestica]), k. o. [katastarska općina] je vizualiziran u priloženoj skici identifikacije kao Lik A,B,C,D,E,F,G,H,I,J,A, označen magenta bojom. Na dani nalaz i mišljenje sa dopunom stranke nisu imale primjedbi.

16.3. Ovaj sud isti nalaz i mišljenje drži stručnim i istinitim proizišlim na temelju dokumentacije u spisu, očevida na licu mjesta te obrade katastarskih podataka, radi čega drži isti vjerodostojnim jer ničim nije dovede u bilo kakvu sumnju njegovu ispravnost i točnost.

17. Na temelju Zakona o određivanju građevinskog zemljišta u gradovima i naseljima gradskog karaktera koji je stupio na snagu 08.08.1968. a koji je prestao važiti 08.10.1991. člankom 4. tog zakona propisano je da će organ općinske uprave izdat rješenje prijašnjem vlasniku da je njegovo zemljište danom stupanja na snagu ovog zakona postalo društveno vlasništva sa uputom o njegovim pravima , dok je čl. 7. propisano da će zemljišnoknjižna služba općinskog suda uspostavit će zemljišnoknjižno stanje na onim zemljištima koja nisu obuhvaćena ovim zakonom a na kojima je izvršena uknjižba društvenog vlasništva na osnovi akta o nacionalizaciji donesenog poslije 07.04.1965.

17.1. Dakle, na temelju ovog zakona ukoliko je došlo do nacionalizacije onda je prednicima tuženika trebalo biti dostavljeno pojedinačno Rješenje temeljem čl. 4. toga zakona, time da nigdje u povijesnom izvatku ne stoji da je izvršena nacionalizacija tijela 11. koje čini predmetna nekretnina, pa kada se tome doda izdano uvjerenje iz 1965. koje je tražila prednica tuženika iz kojega decidirano proizlazi da ista nije nacionalizirana te da se ista nalazi izvan granica građevinskog obuhvata, ovaj sud drži kako ista nije nikada bila nacionalizirana tj da na njoj nije uspostavljen režim društvenog vlasništva. Isto proizlazi i iz dopisa odvjetnika Gastona Katalinića koji je izvijestio prednicu tuženika da je nad predmetnom nekretninom ista upisana u cijelosti kao vlasnica. Uzimajući u obzir od strane tužitelja dostavljeni izvadak iz zemljišnih knjiga od 24.06.1994., koji je izdan na traženje RL razvidno je da je ista nekretnina upisana kao vlasništvo ŽL iz [adresa] za ½ dijela i na VL rođ. GL za ½ dijela cjeline uz napomenu da je ista nacionalizirana 08.08.1968. i postala društveno vlasništvo. Međutim, obzirom da je Zakona o određivanju građevinskog zemljišta u gradovima i naseljima gradskog karaktera koji je stupio na snagu 08.08.1968. a koji je prestao važiti 08.10.1991. , te kraj činjenice da tuženici nisu dobili pojedinačni akt o nacionalizaciji za predmetnu nekretninu sukladno čl. 4. toga Zakona, te da nacionalizacija po tome zakonu za istu nije niti provedena niti evidentirana u zemljišnim knjigama za zaključiti je da je ista bila u režimu društvenog vlasništva od 08.08.1968 do 08.10.1991. na što bi se mogla odnositi napomena na izvatku iz 1994. Međutim, u zemljišnim knjigama nacionalizacija nikada nad ovom nekretninom nije upisana, a kako je za stjecanje prava vlasništva potreban pravni osnova i upis u zemljišne knjige, ovaj sud drži kako su prednici tuženika bili vlasnici predmetne nekretnine cijelo vrijeme. Ovo i stoga , što je i nakon stupanja na snagu Zakona o određivanju građevinskog zemljišta u gradovima i naseljima gradskog karaktera, pok. VL je na temelju rješenja o nasljeđivanju od 01.10.1968. upisana kao vlasnica predmetne nekretnine za daljnjih ½ dijela cjeline, na koji način je ista postala vlasnica za cijelo. Da je to tako isto proizlazi i iz uvidu u Povijest promjena na katastarskoj čestici izdane od strane RH Državne geodetske uprave, PU za katastar Split od 07.10.2025. proizlazi da je za k. č. zem [katastarska čestica] ( zemljišno knjižne oznake 2013/1 KO [katastarska općina]), kao posjednik na temelju nove izmjere 1964 bila upisna Skupština Općine Split , a potom VL ud. SL a potom tuženik temeljem Rješenja 03.06.2019. ( str 31.).

18. Ovaj sud ocjenom svih izvedenih dokaza kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti utvrdio je da je prednik tužitelja sada pok. RL, bez suglasnosti ili odobrenja bilo kojeg tadašnjeg državnog ili općinskog tijela, kao i bez suglasnosti prednika tuženika, dakle bez pravnog osnova, na ruševinama, koje su kao takve postojale na predmetnoj nekretnini, a koje su vidljive na avionskoj snimci iz 1952., negdje 1975. ili 1976 godine, površine od 52 m2 kako to proizlazi iz Rješenja na temelju kojih je isti plaćao komunalnu naknadu iz 1991., 1996. i 2002., počeo taj prostor uređivati za stanovanje, kako to proizlazi iz iskaza tužitelja te svjedoka AL, rođen 1954. i svjedoka ČL, rođ. 1973., time da sve do 80.-tih godina prošlog stoljeća nisu bili priključeni na vodu i struju, već su to dobivali od susjeda AL i njegovog plastenika, time da su obiteljsku kuću u sadašnjem obliku i kvadraturi izgradili tijekom vremena najranije 2005 a najkasnije 2010., a koja je kao takva legalizirana, kako to proizlazi iz Rješenja o izvedenom stanju od 2014., površine od 130 m2.,

dakle, tužitelji tj njihov prednik, su stupili u posjed predmetne nekretnine negdje 1976. time da ih od tada nitko nije uznemiravao u njihovom posjedu ili im na bilo koji način to posjedovanje ograničavao, time da je za izvanrednu dosjelost u konkretnom slučaju, jer njihov posjed nije zakonit, bilo potrebno protek od 20 godina savjesnog posjedovanja, time da se savjesnost posjeda pretpostavlja, a suprotno je tuženik trebao dokazati, koji a kako to iz njegova iskaza proizlazi za predmetnu nekretninu nije niti znao a pogotovo gdje se nalazi sve do podnošenja ove tužbe 2019., stoga bi tužitelji u slučaju da su imali svjesni i istinit posjed, vlasništvo stekli 1996. dosjelošću tj protekom 20 godina.

19. Međutim, prema okolnostima slučaja valja uzeti u obzir i to:

- da je u zemljišnim knjigama za predmetu nekretninu kroz cijelo vrijeme bila uknjižena prednica tuženika, dakle i u vremenu od 1976. do 1996.,

- da je u katastarskim knjigama za predmetnu nekretninu bila kao posjednica upisana prednica tuženika , dakle i u vremenu od 1976. do 1996.,

- da je prednik tužitelja pok. RL podnio zahtjev Općini Split Općinskog komiteta za urbanizam, građevinarstvo, imovinsko-pravne, stambene i komunalne poslove od 14.10.1989, koji je zaveden pod brojem 350-05/89-02/337 utvrđivanja uvjeta uređenja prostora za objekt obiteljske kuće ( str 13.), te kako iz uvida u Dopis- traženje Općine Split Općinskog komiteta za urbanizam, građevinarstvo, imovinsko- pravne, stambene i komunalne poslove, Odjel za urbanizam i građevinarstvo, Odsjek za uvjete uređenja prostora, Klasa: 350-5-89-02-337-DB, Urbroj: 2181-08-05-02-89-2 od 12.12.1989. proizlazi da se istim traži dopuna podneska od 22.03.1989. koji je tom komitetu podnio RL, jer da zahtjevu nije priložio izvadak iz zemljišne knjige ili katastarske knjige da je objekt uknjižen, pa ga se poziva da u roku od 10 dana dopuni za traženom dokumentom, u protivnom ako ne postupi u ostavljenom roku da se smatrati kao zahtjev nije niti podnesen, ( str 19),

za zaključiti je, da je prednik tužitelja 1989. morao prema gornjim okolnostima saznati da je prednica tuženika upisana kao vlasnica i posjednica na predmetnoj nekretnini, jer je trebao dostaviti ili izvod iz katastra ili zemljišnih knjiga, time da isti nije dostavio dokaze kako je taj postupak završio, pa uzimajući obzir činjenicu da su tužitelji tražili legalizaciju objekta za zaključiti je da taj postupak nije okončan jer prednik tužitelja nije dostavio tražene izvode, te je u tome trenutku isti postao nesavjestan, radi čega se tijek vremena potrebnog za stjecanje prava vlasništva na temelju izvanredne dosjelosti prekida i ne može se računati u vrijeme potrebno za dosjelost tužitelja kao njegovih nasljednika temeljem odredbe članka 160 ZV-a. Kraj činjenice da je prednik tužitelja umro **.**.2007. kako to proizlazi iz Rješenja Javnog bilježnika Zoje Puljiz iz Splita broj O-15/08 od 23.06.2008. ( str 9), kraj tvrdnji tužitelja da nisu do 2019. znali da je predmetna nekretnina u vlasništvu prednice tuženika tj tuženika, a što su isti mogli saznati obzirom da su zemljišne knjige javne knjige i dostupne građanima, to je rok od 20 godina potreban za izvanrednu dosjelost u odnosu na njih, počeo teći od 19.11.2007. te isti nije istekao u vrijeme podnošenja tužbe, 03.06.2019. već bi protekao 20.11.2027.

19.1. Dakle, tužitelji nisu u ovoj pravnoj stvari uspjeli dokazali da su stekli pravo vlasništva predmetne nekretnine dosjelošću tj da je proteklo zakonom potrebno vrijeme u kojemu su isti bili savjesni i pošteni posjednici, time da je tuženik na temelju dostavljene i ocjenjene dokazne građe u ovom postupku uspio dokazati da posjed prednika tužitelja nije bio pošten iako je bio samostalan, jer je prednik tužitelja tijekom samostalnog i savjesnog posjedovanja, radi pribavljanja svih suglasnosti i odobrenja ( priključak vode, struje, septička jama, dobivanja kućnog broja) nije imao razloga posumnjati u svoju savjesnost, sve do podnošenja zahtjev utvrđivanja uvjeta uređenja prostora za objekt obiteljske kuće 1989., kada se njegova savjesnost prekida, radi čega je valjalo odbiti glavni tužbeni zahtjev kao neosnovan. U odnosu na tvrdnju tužitelja da su cijelo vrijeme mislili da je navedeno zemljište državno, za kazati je da na temelju ZOVO-a pravo vlasništva temeljem dosjelosti se nad tim zemljištem nije moglo steći. Međutim, kako je već ranije rečeno u obrazloženju ove presude, predmetna nekretnina nije bila nikada upisana kao društveno vlasništvo, već je bila upisana kao vlasništvo prednika tuženika.

U odnosu na podredni tužbeni zahtjev koji se odnosi na stjecanje prva vlasništva građenjem na tuđem.

20. U ovoj pravoj stvari prema okolnostima slučaja i gornjih utvrđenja do kojih je sud došao iz izvedenih dokaza a to da je prednik tužitelja počeo sa rekonstrukcijom i nadogradnjom postojećeg objekta na predmetnoj nekretnini 1976. time da je isti objekat dovršen početkom 2000-tih godina, to je u vrijeme početka gradnje bio na snazi ZOVO a nakon toga stupanjem na snagu ZV od 01.01.1997. za koje vrijeme je prednica tuženika je bila upisana u zemljišne knjige kao vlasnica iste, a od 1991. kao posjednica.

21. Stoga, se u ovom slučaju valjalo primijeniti odredbe oba zakonska propisa i to odredbe:

- čl. 24. ZOVO kojom je propisano u st.1. da osoba koja može biti nosilac prava vlasništva, a koja izgradi zgradu ili drugu građevinu (građevinski objekt) na zemljištu na koje drugi ima pravo vlasništva (graditelj), stječe pravo vlasništva i na zemljište na kojem je izgrađen građevinski objekt, a i na zemljište koje je neophodno za redovnu upotrebu toga građevinskog objekta, ako nije znala niti je mogla znati da gradi na tuđem zemljištu, a vlasnik zemljišta je znao za izgradnju i nije se odmah usprotivio, st.2. da u slučaju iz stava 1. ovog člana vlasnik zemljišta ima pravo za vrijeme od tri godine od dana saznanja za završenu izgradnju, ali najksanije u vrijeme od deset godina od završene izgradnje, tražiti da mu graditelj nadoknadi vrijednost zemljišta u visini njegove prometne cijene u vrijeme donošenja sudske odluke,

- čl. 25. ZOVO kojom je propisano u st. 1. da sko je graditelj znao da gradi na tuđem zemljištu ili ako to nije znao, a vlasnik se tome odmah usprotivio, vlasnik zemljišta može tražiti da mu pripadne pravo vlasništva na građevinski objekt ili da graditelj poruši građevinski objekt i vrati mu zemljište u prvobitno stanje ili da mu graditelj isplati prometnu cijenu zemljišta, st.2. da iznimno od odredbe stava 1. ovog člana, sud može odlučiti da se izgrađeni građevinski objekt ne poruši ako rušenje građevinskog objekta, s obzirom na okolnosti slučaja a posebno na vrijednost objekta, imovinske prilike vlasnika zemljišta i graditelja, a i njihovo ponašanje u toku izgradnje, ne bi bilo u javnom interesu, st.3. da u slučajevima iz stava 1. ovog člana vlasnik zemljišta ima pravo i na naknadu štete, st.4. da ako vlasnik zemljišta zahtijeva da mu pripadne pravo vlasništva na građevinski objekt, dužan je nadoknaditi graditelju vrijednost objekta u visini prosječne građevinske cijene objekta u mjestu u kojem se nalazi u vrijeme donošenja sudske odluke, u st.5. da pravo izbora iz stava 1. ovog člana vlasnik zemljišta može ostvariti najkasnije u roku od tri godina od dana završetka izgradnje građevinskog objekta. Nakon proteka tog roka vlasnik može zahtijevati isplatu prometne cijene zemljišta,

- članku 26. ZOVO kojom je propisano u st. 1. da ako je graditelj savjestan a vlasnik zemljišta nije znao za izgradnju, u slučaju kad građevinski objekt vrijedi znatno više od zemljišta, građevinski objekt zajedno sa zemljištem pripada graditelju, a on za zemljište duguje vlasniku naknadu po prometnoj cijeni zemljišta, st.2. da ako je vrijednost zemljišta znatno veća, sud će na zahtjev vlasnika zemljišta građevinski objekt dosuditi njemu i obvezati ga da graditelju nadoknadi građevinsku vrijednost objekta u visini prosječne građevinske cijene objekta u mjestu u kojem se nalazi. Ovaj zahtjev vlasnik može podnijeti u roku od tri godine od dana završetka izgradnje građevinskog objekta, st.3. da ako je graditelj savjestan a vlasnik zemljišta nije znao za izgradnju, u slučaju kada su vrijednost građevinskog objekta i vrijednost zemljišta približno jednake, sud će građevinski objekt odnosno građevinski objekt i zemljište dosuditi vlasniku zemljišta ili graditelju, vadeći računa o njihovim potrebama, a osobito o njihovim stambenim prilikama, st.4. da vlasniku zemljišta odnosno graditelju pripada naknada za zemljište odnosno građevinski objekt prema odredbi stava 1. ovog člana,

- članku 152. ZV-a kojom je propisano u st. 1. da zgrada koju netko bez znanja i volje vlasnika zemljišta izgradi na tuđem zemljištu pripada vlasniku tog zemljišta, st.2. da vlasnik ima pravo zahtijevati da mu se preda u posjed njegovo zemljište sa zgradom, a graditelj će moći od vlasnika tražiti naknadu, ako je na to ovlašten po pravilima obveznoga prava, u st.3. da vlasnik zemljišta koji za to ima pravni interes može, umjesto prava iz stavka 2. ovoga članka, zahtijevati uspostavu prijašnjega stanja, pa će graditelj biti dužan po tom zahtjevu postupiti, ne tražeći nikakve naknade za to, ali je ovlašten sav materijal koji je bio njegov uzeti za sebe, u st.4 da pravo vlasnika na naknadu od graditelja prosuđuje se po pravilima obveznoga prava, st.5. da sa stajališta ovoga Zakona smatra se zgradom svaki građevinski objekt koji se razmjerno trajno povezao sa zemljišnom česticom na njezinoj površini ili ispod nje, s time da je zgrada izgrađena kad je dovedena u takvo stanje da ju je moguće rabiti za svrhu kojoj takve zgrade redovito služe.;

- članku 153. propisano je da ako je vlasnik zemljišta znao za građenje, a nije bez odgode zabranio daljnju gradnju poštenom graditelju, zemljišna čestica sa zgradom koja je na njoj izgrađena pripada graditelju, a prijašnji vlasnik zemljišta ima samo pravo zahtijevati naknadu tržišne vrijednosti zemljišta.

- članku 154. propisano je u st. 1. da ako graditelj nije bio pošten, zgrada je pripala vlasniku zemljišta i kad nije bez odgode zabranio gradnju, no vlasnik zemljišta tada nema pravo zahtijevati uspostavu prijašnjega stanja, u st.2. da graditelj je u slučaju iz stavka 1. ovoga članka ovlašten uspostaviti prijašnje stanje o svom trošku i uzeti za sebe svoj materijal koji je bio ugradio u zgradu, ali ne nakon što protekne rok u kojem bi po pravomoćnosti odluke suda trebao dobrovoljno predati posjed zemljišta sa zgradom njezinu vlasniku.

22. Dakle, prednik tužitelja u vrijeme početka privođenja svrsi stanovanja zatečenog objekta u prostoru, kako je to vidljivo na avio snimci iz 1952. ( str 98.), 1976 g. te kraj dobivenih suglasnosti radi priključaka na vodu, struju, izgradnju septičke jame te dobivanja kućnog broja u razdoblju od 1980. do 1997. do kada je vrijedio ZOVO te nadalje nakon smrti prednika tužitelja 2007. sami tužitelji sve do izgradnje objekta u sadašnjem obliku, a kako je to utvrđeno Rješenjem o izvedenom stanju kada je objekt kao takav legaliziran, time da iz iskaza tužitelja i svjedoka proizlazi daje objekta kao takav izgrađen najranije 2005. a najkasnije 2010. kada je vrijedio ZV, prema okolnostima slučaja bili su nesavjesni graditelji jer su imali saznanja da bi zemljište na kojem su gradili, bilo državno tj društveno vlasništvo. Isto tako, je prednik tuženika zasigurno saznao iz ranije rečenog u ovoj presudi vezano za dosjelost, 1989. ili 2000 kada je izgrađena državna cesta D-8 obilaznica Splita, kojom prigodom je oduzet 1m2 od predmetne nekretnine, da je vlasnica zemljišta fizička osoba tj prednica tuženika tj tuženik. Dakle, ovaj sud drži kako su tužitelji zajedno sa svojim prednikom nesavjesni graditelji jer su znali ili morali znati da grade na tuđoj nekretnini.

22.1. Tuženik kao i prednica tuženika kao vlasnici predmetne nekretnine nisu znali za gradnju tužitelja i njegova prednika, jer su živjeli i radili izvan Splita te nisu dolazili niti obilazili svoje nekretnine time da ničim nisu dokazali da bi branili bilo kakvu gradnju tuženicima,( tužitelj je doznao za nekretninu 2019), pa bi i oni prema okolnostima slučaja i prema ZOVO i prema ZV bili nesavjesni vlasnici nekretnine.

22.2. Dakle, u slučaju kada su i graditelji obiteljske kuće-objekta i vlasnik nekretnine – zemljišta nad kojim je ista izgrađena, nesavjesni, to tužitelji kao takvi graditelji ne mogu steći pravo vlasništva na nekretnini tj djelu zemljišta na kojem se nalazi u ovom slučaju obiteljska kuća te onom dijelu zemljišta koje je neophodno za njegovu upotrebu, radi čega je valjalo dobiti i podredni tužbeni zahtjev tužitelja.

23. U odnosu na protivljenje tuženika na navode tužitelja iz podneska od 28.10.2025. za kazati je da postavljenim tužbenim kako glavnim tako i podrednim tužbenom zahtjevom nije došlo do preinake tužbenog zahtjeva već usklađenju sa nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka Zdeslava Veiga, a ispravak imena tužitelja pod 2. koji je napravljen a obrazložen pogreškom u pisanju ovaj sud drži da se radi o istome te označavanju tužitelja na aktivnoj strani sukladno odredbi članka 83. ZPP-a.

24. Radi navedenog valjalo je odlučiti kao u točki I izreke ove presude.

25. Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi članka 154. st.1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08,3 57/11,148/11 (pročišćeni tekst) - dalje ZPP i 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22, 155/23 ) i Tbr. 7. 8., 9.,10.,36., 42, 48. i 50 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 62/93, 87/93,16/94, 11/96, 91/04, 148/09,142/12 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 126/22, 138/23- dalje Tarife).

25.1. Obzirom da tužitelji u ovoj parnici nisu uspjeli to tuženika pripada priznati parnični trošak koji se sastoji od sastava odgovora na tužbu od 11.07.2019., sastava obrazloženih podnesaka od 30.09.2024., 19.12.2025., 01.09.2025. za svaku radnju po 100 bodova, za zastupanje na ročištima od 19.09.2024., 26.11.2024., 03.03.2025., 04.03.2025., 29.10.2025., 15.04.2026. za svaku radnju po 100 bodova, što ukupno iznosi 1000 bodova. Prema vrijednosti boda po važećoj Tarifi priznati parnični trošak iznosi 2000 eura koji valja uvećati za 25%PDV-a od 500,00 eura što ukupno iznosi 2.500,00 eura za koji iznos valja obvezati tužitelje na isplatu u roku od 15 dana.

U Splitu 28. kolovoza 2026.

S u t k i n j a

Snježana Cvitanović

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude ( članak 348. ZPP-a) . Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena ( članak 335. ZPP-a).

DNA:

-pun.tužitelja

-pun. tuženika

- u spis

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte