REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, 23000 Zadar

Poslovni broj: P-687/2026-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Zadru, po sucu pojedincu, Jasenki Glavan u pravnoj stvari tužitelja ŠB iz [adresa], 15. Maja 1301/29, Ruma, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Johnu Mateku, odvjetniku u Zadru, protiv tuženika: 1) ZB, OIB: [osobni identifikacijski broj], 2) OB, OIB: [osobni identifikacijski broj], tuženici pod 1) i 2) iz [adresa]) GB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi tuženici zastupani po punomoćniku RB, odvjetniku u [adresa], radi utvrđenja ništetnosti , nakon održane glavne i javne rasprave dana 23. travnja 2026. u nazočnosti pun. tužitelja i pun. tuženika , te presude objavljene 28. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o darovanju sklopljen između ZB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao darovatelja, te OB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i AB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao daroprimatelja koji Ugovor je potvrđen od strane javnog bilježnika Davora Miškovića pod brojem OV-1972/2014 dana 25. ožujka 2014 i to u dijelu koji se odnosi na površinu od 390 m2, čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

II. U preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja pod toč. I. odbija se kao neosnovan.

III. Nalaže se brisanje zemljišnoknjižnog stana nastalog na osnovi rješenja Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Z-4856/2014 te uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja na način da se kao vlasnik za cijelo upiše ZB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na nekretnini upisanoj u ZK ulošku [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to čest. zem. [katastarska čestica], ZGRADA I DVORIŠTE, ZGRADA, površine 115 m2, DVORIŠTE, površine 866 m2, ukupne površine 981 m2 te da se istovremeno izvrši brisanje toga prava s imena suvlasnika OB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i AB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

r i j e š i o  j e

Svaka stranka snosi svoj trošak.

Obrazloženje

1. Tužitelj ŠB (dalje u tekstu: tužitelj) u tužbi, u bitnom, navodi da su tuženice pod 2) i 3) u zemljišnoknjižnom ulošku [broj ZK uloška], uknjižene kao suvlasnice, svaka za 1/2 suvlasničkog dijela na čest. zem. [katastarska čestica], zgrada i dvorište, ukupne površine 981 m2. Predmetnu nekretninu tuženice pod 2) i 3) su stekle temeljem Ugovora o darovanju između njih dvije kao daroprimatelja i tuženika pod 1), supruga tuženice pod 2) i oca tuženice pod 3), ovjerenog po javnom bilježniku Davoru Miškoviću iz [adresa] pod poslovnim brojem OV-1972/2014 dana 25. ožujka 2014. Tvrdi da je dio predmetne nekretnine stekao kupoprodajom 1979. i koja je u naravi izvršena, a to podrazumijeva da na predmetnoj čestici tužitelj ima i pravo uživanja, ali mu je to pravo silom uskratio okrivljenik, pa je stoga morao ustati tužbom radi utvrđenja jačeg prava na posjed, a što je sud i prihvatio i naložio tuženiku pod 1) da mu preda taj dio nekretnine, slobodan od stvari i posjeda (ispravno: osoba), u roku od 15 dana. Tuženik pod 1) je bio svjestan da mu je dužan predati u posjed nekretninu, a sve to stoga jer je zaprimio pravomoćnu presudu Županijskog suda u Zadru pod poslovnim brojem Gž- 2902/17 od 22. siječnja 2014., međutim, on nije postupio po istoj, već je nakon nepuna dva mjeseca otuđio nekretninu darovanjem svojoj supruzi, koje su se uknjižile kao vlasnice u zemljišnoj knjizi te ga je na taj način onemogućio u ostvarivanju njegovih prava na nekretnini. Presudom ovog suda pod poslovnim brojem K-102/19, tuženik pod 1) je proglašen krivim što je onemogućio tužitelja u korištenju predmetne nekretnine, istu otuđio darovanjem supruzi i kćeri, koje su se potom kao vlasnice uknjižile u zemljišnim knjigama, čime je počinio kazneno djelo protiv imovine povredom tuđih prava iz čl. 241. st. 1. Kaznenog zakona, te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od četiri mjeseca, a temeljem čl. 56. st. 1., 2. i 3. Kaznenog zakona, prema tuženiku pod 1) je izrečena uvjetna osuda, tako da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 4 mjeseca neće izvršiti ako okrivljenik u roku kušnje od jedne godine ne počini novo kazneno djelo. Županijski sud u Varaždinu je odbio žalbu tuženika pod 1), te potvrdio navedenu prvostupanjsku presudu. Dakle, tuženice pod 2) i 3) su predmetnu nekretninu stekle počinjenjem kaznenog djela, odnosno predmetni Ugovor o darovanju protivan je Ustavu RH, prisilnim propisima i moralu društva pa je kao takav ništetan. Predlaže da sud prihvati postavljeni tužbeni zahtjev.

2. Tuženici pod 1) ZB, 2) OB i 3) AB (dalje u tekstu: tuženici pod 1), 2), 3)) u odgovoru na tužbu, u bitnom, navode da se protive tužbi i tužbenom zahtjevu jer je tužba neutemeljena u cijelosti, a razlog koji je naveden u povjesnici tužbe i kao osnova za podnošenje ove tužbe i samog tužbenog zahtjeva je neutemeljena i ne može biti nikako pravna osnova, kako za podnošenje ove ili ovakve tužbe, tako i u odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev. Istina, u predloženim dokazima, tužitelj pored uvida u spis K-102/19, što jedino i može biti dokaz u predmetu, pojedinačno kao dokaz predlaže i prvo i drugostupanjsku presudu koje su donesene u tom kaznenom postupku. Međutim, tužitelj, svjesno, da bi sud doveo u zabludu, prešućuje da je presudom Općinskog suda Zadar broj K-102/19 od 18. travnja 2021. ovdašnji tužitelj, a tamo oštećenik, koji je podnio odštetni zahtjev u tom kaznenom postupku protiv tuženika pod 1), upućen s imovinskopravnim zahtjevom u parnicu. Ovo iz prednjeg stavka znači da je tužitelj, a nakon što je već ranije bio strankom u spisu Općinskog suda Zadar broj. P-1023/14 i u kojoj parnici je podlegao, tj. odbijen s tužbenim zahtjevom, a znajući pri tome da mu je nakon donošenja te presude, jedino moguće tražiti odštetu od tuženika pod 1) ZB, u kaznenom postupku podnio odštetni zahtjev, a presudom je upućen s imovinskopravnim zahtjevom u parnici, na koji način je on iscrpio svoje pravo potraživati bilo što od tuženika pod 1). Tužitelj je prešutio u povjesnici tužbe priopćiti Općinskom sudu Zadar da je tužitelj ŠB u parnici protiv ovdašnjih tuženika, u spisu Općinskog suda Zadar broj P-1023/14 izgubio parnični postupak, odnosno da je odbijen s tužbenim zahtjevom, u predmetu u kojemu je tražio pobijanje dužnikovih radnji. Prema tome, u odnosu na ovako postavljeni tužbeni zahtjev kao u ovoj tužbi, bez obzira što igrom riječi i rasporedom riječi u petitu bi se moglo zaključiti da se radi o nečemu novome, radi se o istovrsnom sporu kao u parničnom postupku toga suda broj P-1023/14. Kada se već inzistira na kaznenoj presudi kao u tužbi, tuženici pod 2) i pod 3) moraju istaći da one nisu nikada bile ni u kakvom pravnom odnosu sa tužiteljem, niti su ovoga zakinule u njegovim pravima na bilo koji način, kao ni onaj pod 1) i da ovakva „igra“ tužitelja sa njima dvjema je više nego nekorektna, a neutemeljena do kraja. Predlažu odbiti tužitelja sa tužbenim zahtjevom i obvezati ga naknaditi im prouzročeni parnični trošak.

3. U ovoj pravnoj stvari ovaj sud je donio presudu P-2411/2022 od 06. veljače 2024. kojom je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja, te je povodom žalbe tuženika Županijski sud u Zagrebu pod posl. br. Gž-2049/2024-2 od 24. ožujka 2026. donio rješenje kojim je ukinio cit Prvostupanjsku presudu i predmet vratio na ponovno suđenje. U obrazloženju drugostupanjske odluke navodi se da tuženici u žalbi osnovano ukazuju da je pravomoćnom presudom utvrđeno da tužitelj ima pravo na jači posjed samo na određenom dijelu predmetne nekretnine, te da je tuženik predmetnim darovnim ugovorom raspolagao cijelom nekretninom koja je predmet spora. Ovaj sud da je propustio dati razloge o odlučnoj činjenici, o prihvaćanju tužbenog zahtjeva usmjerenog na utvrđenje ništetnosti cijelog darovnog ugovora. U ponovnom postupku da će ovaj sud otkloniti bitnu povredu parničnog postupka na koji je ukazan ovim rješenjem te održati novu glavnu raspravu na kojoj će razmotriti odlučne činjenice u pogledu tužiteljevog prava na jači posjed samo na određenom dijelu predmetne nekretnine, te donijeti odluku i dati jasne i valjane i potpune razloge.

4. U konkretnom slučaju sud je izveo dokaze uvidom i čitanjem isprava i dokumentacije u spisu: povijest zk. upisa (l.s.4-5), zk. izvadak (l.s.6, 42-43), pregledao izvod iz katastarskog plana (l.s.41), prijepis posjedovnog lista (l.s.44), ugovor o mdarovanju (l.s.45-47), saslušao tuženike pod 1) i 2) (l.s.50-52), te je pročitao spise ovog msuda broj K-102/19, P1391/07 i P-1023/14.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužiteljev zahtjev za utvrđenjem ništetnosti Ugovora o darovanju sklopljen između tuženika pod 1) kao darovatelja i tuženica pod 2) i 3) kao daroprimateljica koji ugovor je potvrđen od strane javnog bilježnika Davora Miškovića pod brojem OV-1972/2014 dana 25. ožujka 2014., uz mzahtjev za brisanje zemljišnoknjižnog stana nastalog na osnovi rješenja ovog suda broj Z-4856/2014 i uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja.

6. Tuženici su osporavajući tužbeni zahtjev tužitelja istakli i prigovor presuđene stvari pozivajući se na predmet vođen kod ovog suda pod poslovnim brojem P- 1023/14, a koji prigovor ovaj sud nalazi u cijelosti neosnovanim.

7. Naime, uvidom i čitanjem spisa ovog suda broj P-1023/14 utvrđeno je da se taj postupak vodio po tužbi i ovdje tužitelja protiv ovdje tuženika pod 1) do 3) radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji na način da predmetni ugovor o darovanju gubi učinak u dijelu u kojem je potrebno ispunjenje tužiteljeve tražbine prema tuženiku pod 1), te ujedno da tuženice pod 2) i 3) dopuste namirenje na način da tužitelj stupi u posjed dijela navedene nekretnine. Tužitelj u tom postupku tvrdi da ima tražbinu prema tuženiku pod 1) koji mu je dužan predati u posjed dio čest. 4280/4 k. o. [katastarska općina] koji je označen na skici sudskog očevida i označeno posebnim točkama, a da je u međuvremenu tuženik pod 1) predmetnim darovnim ugovorom darovao navedenu nekretninu tuženicama pod 2) i 3) čime je njemu nanijeta šteta. Presudom od 3. srpnja 2014. odbijen je tužbeni zahtjev kao neosnovan, a ova presuda potvrđena je odlukom Županijskog suda u Zadru broj Gž-2570/14 od 30. kolovoza 2016.

8. Prema čl. 333. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19 i 80/22, dalje u tekstu: ZPP), prvostupanjski sud tijekom cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi je li stvar pravomoćno presuđena; i ako utvrdi da je parnica među istim strankama pokrenuta o zahtjevu o kojemu je već pravomoćno odlučeno, odbacit će tužbu.

9. Za postojanje presuđene stvari potrebno je da su ispunjeni slijedeći uvjeti: 1. da postoji identitet stranaka u istoj ili obrnutoj ulozi (subjektivni identitet spora) te identičan tužbeni zahtjev i ista činjenična osnova (objektivni identitet spora), a u konkretnom slučaju ne postoji identičan tužbeni zahtjev niti pak ista činjenična osnova kao u predmetu broj P-1023/14. Što se pak tiče pozivanja tuženika na imovinskopravni zahtjev postavljen u kaznenom postupku, tvrdeći da je time tužitelj iscrpio svoje pravo potraživati bilo što od tuženika pod 1), navesti je da ni taj prigovor tuženika nije osnovan, budući da je tužitelj u navedenom kaznenom postupku postavio imovinskopravni zahtjev za isplatu iznosa od 39.000,00 EUR, dok ovdje postavljenim tužbenim zahtjevom, kako je to već navedeno, traži utvrđenje ništetnosti ugovora o darovanju, te brisanje.

10. U konkretnom slučaju među strankama nije sporno da je doista presudom Županijskog suda u Zadru broj Gž-2902/13 od 22. siječnja 2014. preinačena presuda Općinskog suda u Zadru broj P-1391/07 od 30. rujna 2013. i utvrđeno da ovdje tužitelj naspram tuženika pod 1) ima jače pravo na posjed dijela čest. 4280/4 k. o. [katastarska općina] u površini od 390 m2, koji dio je prikazan na skici sudskog očevida od 21. prosinca 2012. označen posebnim likom i točkama, slijedom čega je ovdje tuženik pod 1) dužan predati navedeni dio nekretnine slobodan od stvari i osoba u posjed tužitelju, u roku od 15 dana.

11. Nadalje nije sporno da je ovrha na temelju navedene presude dovršena uvođenjem u posjed ovdje tužitelja, koji nakon toga više nije pristupao na predmetnu nekretninu.

12. Nije sporno ni to da je u kaznenom predmetu ovog suda broj K-102/19 presudom od 16. travnja 2021. tuženik pod 1) proglašen krivim što je dana 25. ožujka 2014., iako svjestan da je u parničnom postupku broj P-1391/07 u kojem je sudjelovao kao tuženik radi utvrđenja jačeg prava na posjed dijela kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] donesena presuda koja je preinačena presudom Županijskog suda u Zadru broj Gž- 2902/13 od 22. siječnja 2014. i kojom je utvrđeno da ovdje tužitelj ima jače pravo na navedenoj nekretnini te da je dužan predati dio nekretnine slobodan od osoba i stvari u posjed tužitelja u roku od 15 dana, kako bi onemogućio tužitelja u korištenju navedene nekretnine, istu otuđio darovanjem supruzi i kćeri, koje su se potom kao vlasnice uknjižile u zemljišnim knjigama, dakle, s ciljem da osujeti ostvarenje prava na stvari otuđi svoju stvar na kojoj drugi ima pravo uživanja, čime je počinio kazneno djelo protiv imovine – povredom tuđih prava iz čl. 241. st. 1. Kaznenog zakona, te mu je izrečena kazna zatvora time da je primijenjena uvjetna osuda. Nije sporno ni to da je ovdje tužitelj kao oštećenik sa svojim imovinskopravnim zahtjevom upućen u parnicu. Ova presuda potvrđena je odlukom Županijskog suda u Varaždinu broj Kž-295/21 od 17. kolovoza 2021.

13. Na koncu nije sporno ni to da je na čest. zem. [katastarska čestica] zgrada i dvorište ukupne površine 981 m2, upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao jedini vlasnik bio uknjižen ovdje tuženik pod 1), koji je spornim ugovorom o darovanju ovjerenim dana 25. ožujka 2014. kod javnog bilježnika Davora Miškovića pod brojem OV-1972/14 ovu nekretninu darovao ovdje tuženicama pod 2) i 3), svakoj za ½ dijela, koje su uknjižene kao suvlasnice na temelju rješenja ovog suda broj Z-4856/14.

14. Tuženik pod 1) u svojem iskazu, u bitnom, navodi da je sklopio ovaj predmetni ugovor, kojim je svoju parcelu darovao ženi i kćeri, i to iz razloga što se tolike godine sudio i uslijed toga se razbolio te mu je žena rekla da joj da polovicu jer je ona ionako vlasnik polovice na ime bračne stečevine, a onda je svoju polovicu darovao kćeri jer one obje žive s njim, već se razbolio i to je bilo s ciljem da se oslobodi tog tereta, bez ikakve zle namjere da nekog ošteti, a k tome tužitelj nigdje nije niti utvrđen vlasnikom tog dijela. U vrijeme kad se savjetovao s odvjetnikom da bi napravio ugovor o darovanju, još nije bila donesena drugostupanjska presuda, kod odvjetnika je bio 2,3 mjeseca prije nego li je stvarno sklopio taj ugovor. Misli da još nije bio zaprimio drugostupanjsku odluku u trenutku kad su u konačnici sklopili taj darovni ugovor. Tvrdi da tužitelj nikad u životu nije bio u posjedu ni dijela ove parcele, niti je to danas. Cijela parcela je jedna cjelina i u cijelosti je ograđena i on tu živi sa svojom obitelji. Točno je da je tužitelj pokrenuo ovršni postupak na temelju te presude županijskog suda, međutim, ovrha glasi na njega kao tuženika, a vlasnice ove parcele su njegova supruga i kćer. Sud je donio rješenje da je ovrha dovršena i da je tužitelj uveden u posjed, međutim, to se nije desilo u stvarnosti, jer niti je on ikad došao na ovu parcelu, niti stupio u posjed, oni su i dalje u posjedu cijele ove parcele i to kontinuirano od 1985. Cijela nekretnina je ograđena sa zidom i žicom, kuća se nalazi s gornje strane, a dolje je dvorište, a ovih spornih 390 m2 se nalazi na dnu dvorišta, uz česticu UB i tih spornih 390 m2 nalazi se unutar ogradnog zida. Ulaz na parcelu je na onoj strani gdje je kuća i to je jedini ulaz. Ovih 390 m2 je unutar jedinstvene parcele, nikad to nije parcelirano ili podijeljeno na terenu. Na kraju navodi da su kuću izgradili zajedno on i supruga svojim rukama te posadili voćnjak, te da je pola ove nekretnine bračna stečevina supruge.

15. Tuženica pod 2) se pak u svojem iskazu u cijelosti suglasila s iskazom svojeg supruga, ovdje tuženika pod 1), te dodala da je ova nekretnina njihova bračna stečevina, da je ona jednako radila i stjecala. Također, da kad je treći put došao ovršni sud, da je ona po savjetu odvjetnika pokazala papir da je to njezino vlasništvo i rekla im da oni nemaju kuda pristupiti na sporni dio, osim preko njezinog, na njezin ulaz, a koji nije u spornom dijelu, oni su je tom prilikom gurnuli te je ona pala u nesvijest i intervenirala je hitna. Tužitelj je tom prigodom došao do ovog spornog dijela i pitao sud i policiju kako će on sad pristupati do tog dijela, na što su mu oni odgovorili da to njih nije briga. Kad je završilo uredovanje, on je otišao zajedno s ostalima i više se nikad nije vratio. Tvrdi da je ona tražila da joj suprug prepiše njezinu polovicu jer ionako ima pravo na to iz razloga jer se razbolio i bojala se da mu se što ne desi, a onda je on odlučio da svoju polovicu daruje kćeri. Ne sjeća se koliko je prošlo vremena između ovog njezinog traženja i samog sklapanja darovnog ugovora, niti zna je li u to vrijeme već bila donesena drugostupanjska presuda kojom je preinačena ona odluka suca Bage.

16. U nastavku postupka nakon ukidne odluke Županijskog suda u Zagrebu održano je ročište dana 23. travnja 2026. na kojem ročištu je pun. tužitelja naveo da ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva i svih navoda tijekom postupka, te isto tako pun. tuženika da ostaje kod odgovora na tužbu i svih navoda, prijedloga podnijetih tijekom postupka. Pun. stranaka nisu imali dokaznih prijedloga

17. Ocjenjujući iskaze saslušanih tuženika ovaj sud im poklanja vjeru osim u dijelu u kojem tvrde da u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o darovanju nisu zaprimili drugostupanjsku odluku, budući da je takav iskaz u suprotnosti sa sadržajem dostavnice koja prileži uz navedenu odluku, a iz koje proizlazi da je tuženik pod 1) po 6 svojim punomoćnicima ovu odluku zaprimio 18. veljače 2014., dok je ugovor sklopljen 25. ožujka 2014.

18 Što se pak tiče dijela iskaza koji se odnosi na motiv, odnosno pobudu za sklapanje prijepornog ugovora, navesti je da je prema čl. 12. st. 3. ZPP sud u parničnom postupku u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim. To također znači da je prvostupanjski sud vezan za činjenični opis kaznenog djela i ne može odlučne činjenice utvrditi drugačije nego kako su utvrđene u kaznenom postupku (tako i VTSRH broj Pž-6804/14).

19. Citiranom presudom kaznenog suda, koja je pravomoćna, utvrđeno je da je ovdje tuženik pod 1) kako bi onemogućio tužitelja u korištenju navedene nekretnine, istu otuđio darovanjem supruzi i kćeri, koje su se potom kao vlasnice uknjižile u zemljišnim knjigama, dakle, s ciljem da osujeti ostvarenje prava na stvari, otuđi svoju stvar na kojoj drugi ima pravo uživanja, čime je počinio kazneno djelo protiv imovine – povredom tuđih prava iz čl. 241. st. 1. Kaznenog zakona, a ovaj sud je u smislu odredbe čl. 12. st. 3. ZPP vezan za takvu presudu kaznenog suda.

20. Iz navedenog dakle, slijedi da je predmetni darovni ugovor, koji je predmet ovog postupka, sklopljen s ciljem da tuženik pod 1) osujeti ostvarenje prava na stvari na kojoj drugi ima pravo uživanja, čime je počinio kazneno djelo protiv imovine iz čl. 241. st. 1. Kaznenog zakona.

21. Pretpostavke ništetnosti određene su odredbom čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje u tekstu: ZOO) po kojoj je ništetan onaj ugovor koji je protivan: 1. Ustavu Republike Hrvatske, 2. prisilnim propisima ili 3. moralu društva. To pod uvjetom ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

22. Obzirom na navedeno kao i utvrđenja iz pravomoćne kaznene presude, to ovaj sud nalazi da je predmetni darovni ugovor djelomično ništetan i to u dijelu koji se odnosi na površinu od 390 m2, čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], jer je u tom dijelu protivan kako Ustavu Republike Hrvatske, tako i prisilnim propisima te moralu društva.

23. Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao u toč I. i toč. II. izreke ove presude.

24. Također je slijedom navedenog valjalo prihvatiti dio tužbenog zahtjeva kojim se traži uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, brisanje upisanog prava vlasništva s imena tuženica pod 2) i 3) uz istovremeni upis prava vlasništva na nekretnini na ime tuženika pod 1).

25. Obzirom na postignuti uspjeh stranaka u sporu ovaj sud je sukladno odredbi čl.154 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 43/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22– u daljnjem tekstu ZPP) odlučeno kao u izreci rješenja.

U Zadru,28. kolovoza 2026.

S u t k i n j a:

Jasenka Glavan

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu, pismeno u 3 (tri) istovjetna primjerka.

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženicima po pun.

Nakon pravomoćnosti:

- Porezna uprava Zadar.