REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-2271/2022-49

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu Siniši Marinoviću, u pravnoj stvari tužitelja HR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Kristini Delić, odvjetnici iz Zagreba, Samoborska 160, protiv tuženika Allianz Hrvatska d.d., Zagreb, Ulica Vjekoslava Heinzela 70, OIB: 23759810849, zastupanog po punomoćniku Ruđeru Aniću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Anić i partneri, Zagreb, Gajeva 53, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 17. srpnja 2026., u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja odvjetnice Jasne Orešić, i zamjenice punomoćnika tuženika odvjetnice Diane Novoselec Mistura, dana 28. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

I.

Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime naknade štete isplati iznos od 6.730,50 eura, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od 31. siječnja 2022. do isplate, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), za razdoblje do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem traži isplatu iznosa od 961,50 eura zajedno sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama, kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.483,18 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim od 28. kolovoza 2026. do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi i tijekom postupka navodio da se dana 4. prosinca 2019., dogodila ozljeda na radu, te se tužitelj jako ozlijedio. Naime, tužitelj je zaposlen u trgovačkom društvu AD-PLASTIK d.d., Matoševa ulica 8, Solin. Obavljao je radnu dužnost na radnom mjestu rukovoditelj strojevima za proizvodnju plastičnih proizvoda. Prilikom obavljanja redovite djelatnosti na adresi [adresa], prilikom upućivanje stroja (pregled stroja i kalupa u cilju pokretanja proizvodnje na stroju), tužitelj je pao preko plastične palete, te se pritom teško ozlijedio na način da je zadobio frakturu desne potkoljenice i nožnog zgloba.

Tužitelj se nakon štetnog događaja obratio tuženiku, u cilju mirnog rješenja ovog pravnog prijepora, a sve to odštetnim zahtjevom od 31. siječnja 2022. godine. Tuženik je u mirnom postupku tužitelju mailom od 18. veljače 2022. odbio isplatiti naknadu štete. Tužitelj je na predmetni uputio prigovor dne 21. veljače 2022., a na koji prigovor je tuženik 3. ožujka 2022. ostao u cijelosti kod odbijajuće odluke.

Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom iz podneska od 11. veljače 2025. potražuje ukupan iznos od 7.692,00 eura na ime naknade štete, a sve zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, kao i parnični trošak s zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da ne osporava procesnu legitimaciju stanaka, kao niti činjenicu da se dana 4. prosinca 2019. dogodio štetni događaj u kojem je sudjelovao tužitelj. Tuženiku je sporna odgovornost, osnov i visina tužbenog zahtjeva te utuženi tijek zateznih kamata.

Tuženik naglašava da je iz dostavljene dokumentacije uz tužbu jasno da je jedini i isključivi krivac za nastanak ovog štetnog događaja sam tužitelj. Čak niti tužitelj u tužbi ne objašnjava zbog čega smatra da bi tuženik odnosno osiguranik tuženika bili eventualno odgovorni za njegovo ozljeđivanje u ovom događaju. Tužitelj je uz tužbu dostavio Zapisnik o inspekcijskom nadzoru od 18. prosinca 2019. iz kojeg je jasno vidljivo da prilikom obavljenog inspekcijskog nadzora nisu utvrđeni nikakvi nedostaci u provedbi odredaba Zaštite na radu kod osiguranika tuženika kao tužiteljevog poslodavca. Sam prostor gdje se dogodio ovaj štetni događaj je bio uredan, čist i bez ikakvih zapreka koje bi predstavljale bilo kakvu opasnost za radnike koji tamo rade pa tako i tužitelja. Tužitelj je u trenutku ozljeđivanja bio osposobljen za rad na siguran način na radnom mjestu odnosno radnom stroju kod kojega je i stradao te je nos io je propisanu zaštitnu opremu. Pored radnog stroja na kojem je radio tužitelj su na predviđenom mjestu uredno bile postavljene plastične palete na koji se odlažu gotovi proizvodi i za koje je vlastitom nepažnjom zapeo sam tužitelj i pretrpio tjelesnu ozljedu. Znači, osiguranik tuženika nije ni na koji način mogao utjecati na nastanak ovog događaja te je ispunio sve svoje zakonske obveze da rad tužitelja bude siguran, pa je stoga jasno da je sam štetni događaj nastao isključivo uslijed nepažnje odnosno nedovoljne pažnje samog tužitelja. To potvrđuje i sam tužitelj koji je tijekom inspekcijskog nadzora izjavio inspektoru „prilikom kretanja možda nisam dovoljno pazio...“.

Do navedene ozljede tužitelja ne bi došlo da je tužitelj svoje radne zadatke obavljao u skladu sa pravilima zaštite na radu, da je postupao po pisanim uputama svog poslodavca za rad na siguran način te da je radio sa dužnom pažnjom i pozornošću. Do ozljeđivanja tužitelja je stoga došlo samo i isključivo zato što isti tada nije postupio prema svojoj obvezi iz čl. 68. Zakona o zaštiti na radu, a ne zbog nekog drugog razloga ili propusta za koji bi odgovarao njegov poslodavac kao osiguranik tuženika odnosno sam tuženik. Stoga tuženik tužitelja smatra isključivo odgovornim za nastanak ovog štetnog događaja.

Nadalje, tuženik osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva jer je isti svakako naznačen u previsokom iznosu imajući u vidu priležeću liječničku dokumentaciju i važeću sudsku praksu u Republici Hrvatskoj u sličnim slučajevima. Isti osporava utuženi tijek zateznih kamata na tužiteljevo potraživanje s osnove neimovinske štete jer isti ima pravo potraživati kamate tek od dana podnošenja tužbe pa do isplate. Zbog svega ranije iznesenog tuženik predlaže da se odbije tužitelja s njegovim tužbenim zahtjevom u cijelosti uz naknadu njemu prouzročenog parničnog troška sa pripadajućim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u Prijavu o ozljedi na radu, medicinsku dokumentaciju, Odštetni zahtjev od 31.01.2022., presliku e-mail poruke, Prigovor tužitelja od 21.02.2022., dopis tuženika od 03.03.2022. (str. 5-26 spisa), presliku zdravstvenog kartona tužitelja (str. 46-101 spisa), Zapisnik o inspekcijskom nadzoru od 18.12.2019. (str. 145-148 spisa), dokumentaciju dostavljenu od strane Državnog inspektorata (str. 151-161 spisa), saslušao je samog tužitelja kao i svjedoke VR, PR, sve na ročištu održanom 09.06.2025. (str. 141-143 spisa) i RR na ročištu održanom 03.02.2026. (str. 174-176 spisa), izvršio je uvid u nalaz i mišljenje sudskog vještaka dr. Predraga Pavića od 16.09.2024. (str. 106- 107 spisa), kao što ga je i usmeno saslušao na ročištu održanom 11.02.2025. (str. 119- 121 spisa), te u nalaz i mišljenje sudskog vještaka zaštite na radu Ivice Juričkog od 15.04.2026. i 28.05.2026. (str. 181-183, 193-195 spisa), kao što ga je i usmeno saslušao na ročištu održanom 17.07.2026. (str. 196-198 spisa), te je izvršen uvid u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

4. Provedeni dokazi ocijenjeni su u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN, 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. i 25/13., 89/14, dalje: ZPP).

5. Nakon provedenog dokaznog postupka, sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

6. Čl. 19. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 - dalje: ZOO) propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom dok je čl. 1100. st. 1. ZOO - a propisano da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

7. Čl. 1095. st. 1. ZOO-a propisano je da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je nadoknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi.

8. Odredbom čl. 111. st. 1. Zakona o radu (NN, 93/14, 127/17 - dalje: ZR) propisano je da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac mu je dužan štetu naknaditi po općim propisima obveznog prava.

9. Čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu (NN, 71/14, 118/14, 154/14 - dalje: ZZR) propisano je da se ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Stavkom 2. istoga članka propisano je da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

10. Među strankama je sporna odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja, te osnov i visina tužbenog zahtjeva.

11. Iz Prijave o ozljedi na radu je razvidno da je do ozljeđivanja došlo dok je radnik hodao oko stroja brizgalice KM 1000/2 radi pokretanja stroja držeći u ruci dokumentaciju za upućivanje stroja. Pri hodanju nije primijetio plastičnu paletu koja je bila na podu proizvodnog pogona, nogom je zapeo u paletu i pao, te je ozlijedio desnu nogu. U prijavi o ozljedi na radu se također utvrđuje kako nije bilo poremećaja u radnom procesu, a HZZO je predmetnu ozljedu priznao kao ozljedu na radu, što je vidljivo iz same prijave.

12. Uvidom u zapisnik o inspekcijskom nadzoru od 18.12.2019. utvrđeno je kako tijekom inspekcijskog nadzora, očevida, dobivenih izjava i pregleda dokumentacije u tvrtki AD Plastik d.d., povodom ozljede na radu tužitelja koja se dogodila 04.012.2018. nisu utvrđeni nedostatci u provedbi odredbi Zakona o zaštiti na radu. Iz zapisnika također proizlazi kako je tužitelj, prema vlastitoj izjavi obavljao pregled kompletnog stroja u cilju pokretanja proizvodnje na istom prilikom čega, kako navodi, možda nije dovoljno pazio pri čemu naglašava i boju plastičnih paleta koje su iste boje kao i pod, pa postaju skoro nevidljive tako da je i ta činjenica odigrala ulogu da ne primijeti paletu i da zapne za nju.

13. Svjedok VR u svom iskazu navodi da je bio zaposlen u AD Plastik kao direktor radne jedinice Zagreb, a tužitelju je bio hijerarhijski jedan od nadređenih. Navodi da štetni događaj nije vidio. Ne sjeća se je li se ozlijedio 4. prosinca, ali ako to ima u papirima onda se ozlijedio. Njemu se tužitelj nije javio ako se ozlijedio, niti je to bio dužan, trebao se javiti neposredno nadređenom i zaštiti na radu a to je bio RR. Oko strojeva na kojima se radi koji služe za brizganje plastičnih dijelova automobila ima paleta plastičnih i metalnih, na strojevima rade jedan ili dva radnika. Ne sjeća se je li potpisivao zapisnik o inspekcijskom nadzoru. Kad mu se predočava zapisnik o inspekcijskom nadzoru od 18. prosinca 2019. odgovara da se u donjem uglu nalazi njegov potpis i potpisao se na zadnjoj stranici zapisnika.

14. Svjedok PR u svom iskazu navodi da je bio zaposlen u AD Plastiku 2019. kao izmjenjivač kalupa, a tužitelj kao operater i sjeća se ozljeđivanja tužitelja, to je vidio, bio mu je najbliže, te navodi da je on te zgode stavljao alate u stroj, to su plastični dijelovi za branike ali i za druge dijelove automobila, a tužitelj je pokretao stroj da stroj počinje raditi taj proizvod. Tužitelj se ozlijedio kad je zapeo za paletu koja je bila na neoznačenom mjestu. Palete inače trebaju stajati na mjestima koja su označena, a ova je bila na neoznačenom mjestu nalazila se uz sam stroj, nije bila visoka, bila je uz stroj, misli da je bila metalna, bilo je više paleta koje nisu bile na označenom mjestu, na tom neoznačenom mjestu su ju ostavili viličaristi, bila je prazna. Tužitelj se ozlijedio kad je išao prema stroju staviti ga u pogon, ne može se sjetiti više zbog proteka vremena kako je tužitelj zapeo, zna da je zapeo pao i ozlijedio nogu, i on mu je priskočio u pomoć, tužitelj je zapeo i pao na pod, ne sjeća se je li okolo bilo još radnika. Tužitelj je imao na sebi propisano radno odijelo i radne cipele s kapicama to je morao imati. Nakon što se stroj pokrene što je bila tužiteljeva dužnost , nastavlja raditi sam stroj i pokrene proizvod. Sigurno nije stajao više od dva metra od tužitelja kad je pao. Zna da se prije tužitelja ozlijedio jedan kolega H ali ne zna kako. Mjesec dana nakon ovog događaja navodi da je bio pozvan na razgovor kod inspektora zaštite na radu i dao je izjavu i stoji kod svega što je rekao i što je ušlo. Mjesta za stavljanje plate su označena na podu kao kvadrati ali viličaristi nisu stigli ostavljati na označenom mjestu ili dalje, to se dogodio i u predmetnom slučaju. Ne zna koliko je bilo udaljeno najbliže označeno mjestu za polaganje palete od palete za koju je tužitelj zapeo. Tužitelj je kad je pao kretao prema naprijed i pao je naprijed, toga se sjeća. Misli da je tužitelju jedino on priskočio u pomoć tek su kasnije došli drugi kolege.

15. Svjedok RR iskazuje da je sada u mirovini a radio je u AD Plastik na radnom mjestu Rukovoditelja zaštite i to 24 godine do mirovine, a u mirovinu je otišao prije 3 godine. Poznaje tužitelja, sjetio ga se sada kada ga je vidio. Imao je puno prijavljenih ozljeda, nevezano za tužitelja, i zbog toga se ne može sjetiti konkretne ozljede. Uglavnom sve eventualne ozljede koje su se događale su prijavljene kod njega, i onda je on ili netko iz njegove Službe popunjavali prijavu o ozljedi na radu. AR koji je potpisao Prijavu o ozljedi na radu je bio ili d irektor ili rukovoditelj. Sjeća se, ako se radi o toj ozljedi, da je tužitelj išao sa stroja ili do stroja, i da se kod stroja nalazila neka paleta za koju je zapeo. Misli da je to bilo ucrtano mjesto za palete. Misli da je imao radne cipele i osobna zaštitna sredstva koja su se dijelila svim radnicima, inače bi napisali prijavu da nije imao zaštitna sredstva. Misli da su zvali Inspekciju zaštite na radu koja je došla i izvršila uviđaj te sastavila zapisnik. Sjeća se da je paleta bila u boji poda, pod je bio sivi a i paleta je bila siva. Palete su dobivali od kupaca a možda bi bilo bolje da je pod bio u drugoj boji. Bilo je paleta i u drugim bojama. Uvijek kada bi primijetili da se paleta nalazi npr. na nekom prolazu, morali bi upozorili nadređene viličarima da se te palete uklone odnosno stave na označeno mjesto, ali u proizvodnji je to toliko dinamično da to u jednom trenutku može biti tako u drugom ne. Teško je bilo kontrolirati jer je bilo više pogona. Ne sjeća se da je još bila neka ozljeda uzrokovana padom preko palete, moguće je da je bila još neka lakša takva ozljeda ali teža nije bila. Misli da je inspekcija nakon ozljede tužitelja rekla da bi boja poda trebala biti u drugoj boji u odnosu na palete. Inspektor je usmeno rekao da bi boja poda trebala biti drugačija, ali misli da to nije ušlo u zapisnik. Ne sjeća se da bi u blizini radnog mjesta tužitelja bilo nekakvih neuobičajenih zapreka. Svi su bili osposobljeni za rad na siguran način, pa tako je i tužitelj bio osposobljen.

16. Tužitelj u svom iskazu navodi da je kao operater imao zadatak ne samo pustiti stroj u rad nego i ovjeriti prvi proizvod koji izađe nakon što se stroj pusti u rad. Nakon što ga pustio u rad krenuo je prema pokretnoj traci da pregleda i prihvati prvi proizvod. S jedne strane stroja je mjesto za operatera a s druge je pokretna traka i on je s mjesta operatera krenuo oko stroja do pokretne strane i zapeo je za plastičnu paletu sive boje koju nije zapazio jer je bila iste boja kao i pod i na neoznačenom mjes tu, zapeo je desno dogom i pao i ozlijedio se. Ne zna koliko je bila udaljena ta paleta od najbližeg označenog mjesta, želi reći da se ta mjesta označavaju bojom i ljepljivim trakama u boji, ta mjesta znaju biti manje vidljiva, izližu se. Palete odlažu viličaristi. Paleta za koju je zapeo je bila prazna i na nju su trebale doći plastične kutije. Nije vidio kad su viličaristi odlagali konkretnu paletu o koju je zapeo, moguće je da se radilo i o paleti koja je služila za neki prethodni program. Može potvrditi da je dao izjavu inspektoru na radu i stoji kod te izjave, potpisao ju je. Imao je na sebi propisnu zaštitnu odjeću, odijelo i cipele koje mu je osigurao poslodavac. Bio je osposobljen za rad na siguran način na stroju. Moguće je da je inspektoru zaštite na radu rekao da je pao jer nije dovoljno pazio ali on nije vidio tu paletu i bila je tamo gdje nije trebala biti i upozorio je da je paleta jednake boje kao i pod pa ju je slabije mogao vidjeti, osvjetljenje je u redu. Ne zna kako je završio postupak za rad inspektora zaštite na radu. Njemu je bilo nelagodno razgovarati s državnim inspektorom jer je imao dojam da vrši pritisak na njega.

17. Radi utvrđenja okolnosti sigurnosnih radnih uvjeta na radnom mjestu tužitelja u vrijeme štetnog događaja sud je proveo vještačenje po vještaku zaštite na radu Ivici Juričkom. Iz zaključka vještaka proizlazi da je tužitelj dobio radni zadatak namjestiti stroj kako bi se njime mogao izrađivati odgovarajući proizvod. Prilikom namještanja odnosno obilaska stroja tužitelj se kretao po prostoru oko stroja pri čemu je zapeo za paletu i pao.

Prema čl. 68. toč. 1. Zakona o zaštiti na radu radnik je obvezan i odgovoran obavljati poslove dužnom pažnjom te pri tome voditi računa o svojoj sigurnosti.

Nije vidljivo da na mjestu rada tužitelja nisu bili osigurani sigurni radni uvjeti jer je tužitelj obavljao posao koji je u skladu s njegovim ugovorom o radu koji je potpisao s poslodavcem, isto kao što je bio osposobljen za rad na siguran način za poslove koje je obavljao prilikom ozljeđivanja, te je i okolina stroja bila čista i uredna.

18. Tužitelj je osporio zaključak stalnog sudskog vještaka za zaštitu na radu u dijelu u kojem je naveo „okolina stroja je bila čista i uredna“. Nalaz vještaka u tom dijelu je proturječan izvedenim dokazima te činjenično i pravno neodrživ. Tužitelj je već u mirnom postupku, a i u sudskom postupku pokazao maksimalnu korektnost i priznao 20% vlastite suodgovornosti na ime trenutka nepažnje. Međutim, preostalih 80% uzročnosti štete leži isključivo na strani tuženika, a sve radi dopuštanja nepropisnog zakrčenja prolaza oko stroja, nenamjenskog ostavljanja paleta na neoznačenim mjestima, neosiguravanja vizualnog kontrasta između poda i paleta.

19. Povodom prigovora tužitelja sud je proveo dokaz saslušanjem vještaka na ročištu održanom 17.07.2026. Vještak je na ročištu iskazao kako iz spisa nije vidljivo da bi se na mjestu događaja oko stroja, osim palete koja nije bila na označenom mjestu, nalazili neki drugi predmeti koji bi sprečavali kretanje oko samoga stroja te da je uobičajeno je da se oko stroja nalaze razne palete, sanduci u kojim se nalaze dijelovi koji su izrađeni.

Na pitanje punomoćnika tužitelja da li sukladno pravilima zaštite na radu paleta treba biti odložena na mjestu koje je predviđeno za odlaganje palete, vještak odgovara da isto nije navedeno u pravilima zaštite na radu ali pošto je tuženik odredio gdje se t reba nalaziti paleta i to mjesto je označio paleta je trebala biti odložena na to označeno mjesto. Bilo bi poželjno da paleta, stroj i pod oko stroja budu u različitim bojama da bude bolja vidljivost. Isto nije propisano niti jednim propisom, a nije moguće niti uvijek postići za to što su strojevi, pod i palete različite boje. Činjenica da paleta nije bila postavljana na mjesto koje je odredio poslodavac ne utječe na njegov zaključak iz nalaza i mišljenja zato što radnik koji se kreće okolo stroja mora obratiti pažnju na svoje kretanje i na predmete u blizini stroja. Ta ista činjenica ne znače da su povrijeđena pravila zaštite na radu.

20. Sud je iskaze tužitelja i saslušanih svjedoka cijenio pojedinačno i u njihovoj međusobnoj povezanosti, kao i u odnosu na ostale provedene dokaze, osobito Prijavu o ozljedi na radu, zapisnik o inspekcijskom nadzoru od 18. prosinca 2019. te nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka zaštite na radu Ivice Juričkog. Pri tome sud je iskazima tužitelja i svjedoka poklonio vjeru budući su njihovi navodi međusobno suglasni i podudaraju se s ranije citiranom dokumentacijom i ostalim provedenim dokazima.

21. Naime, iz Prijave o ozljedi na radu, a kako je to ranije već rečeno, proizlazi da je do ozljeđivanja tužitelja došlo tijekom obavljanja njegovog redovitog radnog zadatka, odnosno dok je hodao oko stroja brizgalice KM 1000/2 radi njegova pokretanja, držeć i u ruci dokumentaciju za upućivanje stroja, kada nije primijetio plastičnu paletu koja se nalazila na podu proizvodnog pogona, zapeo nogom za paletu i pao, uslijed čega je ozlijedio desnu nogu. Iz iste dokumentacije proizlazi i da u radnom procesu nije bilo poremećaja te da je predmetna ozljeda od strane HZZO-a priznata kao ozljeda na radu. Takav činjenični opis u bitnome odgovara iskazu tužitelja, ali i iskazu svjedoka PR, koji je neposredno vidio štetni događaj. Svjedok PR naveo je da je tužitelj, kao operater, pokretao stroj kako bi stroj počeo raditi proizvod, dok je on u neposrednoj blizini stavljao alate u stroj. Prema njegovu iskazu, tužitelj je pri kretanju prema stroju zapeo za paletu koja se nalazila uz sam stroj, paleta je bila na neoznačenom mjestu, bila je prazna, a nakon pada tužitelju je upravo on priskočio u pomoć. Posebno je naveo da su mjesta za odlaganje paleta bila označena na podu, ali da viličaristi nisu uvijek stizali palete ostavljati na tim mjestima, odnosno da se i u predmetnom slučaju dogodilo da je paleta ostavljena na neoznačenom mjestu. Iskaz svjedoka PR u bitnim okolnostima podudara se s iskazom tužitelja. Tužitelj je naveo da je, kao operater, nakon pokretanja stroja imao obvezu obići stroj i doći do pokretne trake radi pregleda i prihvata prvog proizvoda koji izađe iz stroja, te da je upravo prilikom tog kretanja zapeo za sivu paletu koja se nalazila na neoznačenom mjestu. Tužitelj je pritom naveo da paletu nije uočio jer je bila iste boje kao pod, zbog čega je bila teško uočljiva. Nadalje, naveo je da je imao propisanu zaštitnu odjeću i obuću koju mu je osigurao poslodavac te da je bio osposobljen za rad na siguran način.

22. Sud navedene iskaze cijeni kao međusobno suglasne u odlučnim okolnostima nastanka štetnog događaja. Naime, oba iskaza potvrđuju da je tužitelj tijekom obavljanja svog redovitog radnog zadatka morao proći oko stroja, da se na tom prostoru nalazila paleta, da paleta nije bila na mjestu predviđenom za njezino odlaganje te da je tužitelj za nju zapeo i pao.

23. Iskaz svjedoka RR sud također cijeni u vezi s navedenim iskazima. Iako se svjedok zbog proteka vremena nije mogao detaljno prisjetiti konkretne ozljede tužitelja, sjeća se da je tužitelj išao prema stroju ili od stroja i da se kod stroja nalazila paleta za koju je zapeo. Kao tadašnji rukovoditelj zaštite na radu, svjedok je naveo da su se palete odlagale na za to označena mjesta te da su radnici, kada bi primijetili paletu na prolazu ili drugom nepredviđenom mjestu, morali upozoriti nadređene odnosno viličariste da se paleta ukloni i postavi na označeno mjesto. Nadalje, naveo je da je proizvodni proces bio dinamičan i da je zbog više pogona bilo teško stalno kontrolirati položaj paleta. Potvrdio je i da je predmetna paleta, koliko se sjeća, bila sive boje, kao i pod, te da je upravo zbog toga mogla biti slabije uočljiva.

24. Iskaz svjedoka VR sud cijeni s obzirom na njegov sadržaj i činjenicu da sam događaj nije vidio. Stoga se njegov iskaz ne može koristiti kao neposredan dokaz načina nastanka ozljede, ali potvrđuje opće okolnosti organizacije rada u proizvodnom pogonu, odnosno da su se oko strojeva nalazile plastične i metalne palete te da su na strojevima radili jedan ili dva radnika. Njegov iskaz također potvrđuje da je potpisao zapisnik o inspekcijskom nadzoru od 18. prosinca 2019.

25. Sud je navedene iskaze povezao i s dokumentacijom koja se nalazi u spisu. Iz zapisnika o inspekcijskom nadzoru proizlazi da je nakon predmetne ozljede proveden inspekcijski nadzor, očevid, obavljeni razgovori sa zaposlenicima i pregledana dokumentacija društva AD Plastik d.d., pri čemu nisu utvrđeni nedostaci u provedbi odredaba Zakona o zaštiti na radu. U istom zapisniku sadržana je i izjava tužitelja da je obavljao pregled kompletnog stroja radi pokretanja proizvodnje, pri čemu je naveo da možda nije dovoljno pazio, ali i da su plastične palete bile iste boje kao pod pa su postajale gotovo nevidljive.

26. Sud cijeni činjenicu da inspekcijskim nadzorom nisu utvrđene povrede propisa zaštite na radu, međutim navedenu okolnost ne smatra odlučnom za pitanje građanskopravne odgovornosti tuženika. Naime, činjenica da inspekcijskim nadzorom nije utvrđena konkretna povreda odredaba propisa zaštite na radu ne znači sama po sebi da su time isključene sve okolnosti koje mogu biti relevantne za ocjenu odgovornosti za nastanak štete. Pri tome sud uzima u obzir i činjenicu da je tužitelj u svojoj izjavi inspektoru naveo da možda nije dovoljno pazio. Međutim, istodobno je ukazao na okolnost da je paleta bila iste boje kao pod i da se nalazila na mjestu na kojem nije trebala biti. Stoga sud navedenu izjavu ne tumači kao priznanje isključive odgovornosti za nastanak štetnog događaja, već kao potvrdu činjenice da tužitelj sam nije uočio paletu prije nego što je za nju zapeo, što je relevantno pri ocjeni njegova doprinosa nastanku štete.

27. U odnosu na nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka zaštite na radu Ivice Juričkog, treba prije svega reći kako sud isti prihvaća kao stručan i objektivan. Iz istog je prvenstvenog utvrđeno da je tužitelj dobio radni zadatak namjestiti odnosno pokrenuti stroj kako bi se njime mogao izrađivati odgovarajući proizvod te da se prilikom obilaska stroja kretao prostorom oko stroja, pri čemu je zapeo za paletu i pao. Takav zaključak vještaka u bitnome je sukladan iskazima tužitelja i svjedoka PR te podacima iz Prijave o ozljedi na radu. Vještak je nadalje naveo da iz raspoloživih podataka nije vidljivo da bi se na mjestu događaja, osim predmetne palete, nalazili drugi predmeti koji bi sprečavali kretanje oko stroja te da je uobičajeno da se oko stroja nalaze različite palete i sanduci u kojima se nalaze dijelovi potrebni za proizvodnju. Sud prihvaća navedeni dio nalaza, ali ga ne tumači na način da sama činjenica da oko stroja nije bilo drugih predmeta automatski znači da je radno mjesto bilo potpuno sigurno. Naime, na ročištu održanom 17. srpnja 2026. vještak je na izričito pitanje punomoćnika tužitelja potvrdio da je, s obzirom na to da je tuženik odredio mjesto za odlaganje paleta i to mjesto označio, paleta trebala biti odložena upravo na označeno mjesto. Nadalje, vještak je naveo da bi bilo poželjno da paleta, stroj i pod budu različitih boja radi bolje vidljivosti, iako takva mjera nije izrijekom propisana posebnim propisom. Sud navedeni dio iskaza vještaka dovodi u vezu s iskazima svjedoka PR i RR te iskazom tužitelja. Sva tri iskaza potvrđuju da su mjesta za odlaganje paleta bila označena, da se predmetna paleta nalazila izvan takvog označenog mjesta te da je zbog sličnosti odnosno podudarnosti boje palete i poda bila otežano uočljiva. Stoga sud zaključuje da se navedene okolnosti ne mogu zanemariti pri ocjeni sigurnosti konkretnog radnog prostora. Pri tome treba imati u vidu i iskaz svjedoka PR u dijelu u kojem navodi da je predmetna paleta bila uz sam stroj i na neoznačenom mjestu, te dio iskaza svjedoka RR u kojem navodi da su palete koje se nalaze na prolazima ili drugim nepredviđenim mjestima trebale biti uklonjene odnosno premještene na označeno mjesto.

Činjenica da predmetna paleta nije bila jedina stvar koja se uobičajeno mogla nalaziti u prostoru proizvodnog pogona sama po sebi ne znači da je njezino ostavljanje na neoznačenom mjestu bilo pravilno. Naprotiv, iz samog nalaza vještaka proizlazi da je, budući da je tuženik odredio i označio mjesto za odlaganje paleta, paleta trebala biti postavljena na to mjesto. Stoga je sud taj propust tuženika uzeo u obzir pri utvrđivanju uzroka štetnog događaja. Naime, za ocjenu odgovornosti bitne su sve konkretne okolnosti organizacije rada i sigurnosti radnog prostora. Ako je sam poslodavac odredio i označio mjesta na kojima se palete trebaju odlagati, tada činjenica da se paleta nalazila izvan tako određenog mjesta predstavlja relevantnu okolnost za ocjenu sigurnosti radnog prostora, neovisno o tome predstavlja li takvo postupanje istodobno i izravnu povredu određene odredbe Zakona o zaštiti na radu. Naime, treba imati u vidu i odredbu članka 44. stavka 1. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“, broj 71/14., 118/14., 154/14., 94/18. i 96/18.), kojom je propisano da je poslodavac obvezan planirati, pripremati i provoditi radne postupke te razraditi i primjenjivati tehnologiju rada tako da ne ugrožava sigurnost i zdravlje radnika, uvažavajući pri tome najvišu moguću razinu zaštite od rizika na radu i u vezi s radom, u skladu s pravilima zaštite na radu i drugim propisima. Navedenu odredbu sud smatra relevantnom za ocjenu postupanja tuženika u konkretnom slučaju. Naime, nije odlučno samo pitanje je li postojala izričita odredba kojom bi bilo propisano da predmetna paleta mora biti odložena upravo na označenom mjestu, već je potrebno ocijeniti je li radni proces bio organiziran i proveden na način kojim se sigurnost i zdravlje radnika štite od predvidivih rizika.

28. S druge strane, sud prihvaća zaključak vještaka da je tužitelj kao radnik koji se kretao oko stroja bio dužan obratiti pažnju na svoje kretanje i na predmete koji su se nalazili u neposrednoj blizini. Takav zaključak ujedno je u skladu s člankom 68. točkom 1. Zakona o zaštiti na radu, prema kojem je radnik obvezan i odgovoran obavljati poslove dužnom pažnjom te pri tome voditi računa o svojoj sigurnosti i sigurnosti drugih osoba.

29. Tužitelj je bio osposobljen za rad na siguran način, imao je propisanu zaštitnu odjeću i obuću te je poznavao radni prostor i način odvijanja radnog procesa. Iako se u trenutku događaja kretao radi obavljanja svog redovitog radnog zadatka, od njega se kao osposobljenog radnika opravdano očekivalo da pri kretanju oko stroja vodi računa o prostoru kojim prolazi i predmetima koji se u tom prostoru nalaze. Činjenica da tužitelj predmetnu paletu nije uočio prije nego što je za nju zapeo stoga predstavlja propust u postupanju s dužnom pažnjom koji ima uzročni značaj za nastanak štetnog događaja jer bi, da je paleta bila uočena i da je tužitelj pravodobno prilagodio svoje kretanje, do pada i ozljede vjerojatno ne bi došlo.

Navedenu obvezu tužitelja potrebno je povezati s odredbom članka 1092. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.“ – dalje ZOO), prema kojoj oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu. Primjenom navedene odredbe, sud je dužan ocijeniti u kojoj je mjeri ponašanje tužitelja pridonijelo nastanku štete, pri čemu se njegov doprinos ne može promatrati odvojeno od propusta tuženika. U konkretnom slučaju, s jedne strane postoji propust tužitelja koji se sastoji u tome što pri kretanju oko stroja nije uočio paletu koja se nalazila na površini kojom se kretao. S druge strane, tuženik je organizirao radni prostor na način da je za odlaganje paleta odredio i označio posebna mjesta, ali se predmetna paleta nalazila izvan tako određenog mjesta, neposredno uz stroj, odnosno u prostoru kojim se tužitelj morao kretati radi izvršenja svog redovitog radnog zadatka. Dodatno, prema suglasnim iskazima tužitelja i svjedoka PR te iskazu svjedoka RR, predmetna paleta bila je iste odnosno slične boje kao pod, što je otežavalo njezino uočavanje. Sud stoga zaključuje da su nastanku štetnog događaja pridonijele obje strane, ali ne u jednakom omjeru. Tužitelj je bio osposobljen za siguran rad i bio je dužan pri kretanju oko stroja postupati s dužnom pažnjom. Međutim, njegovo kretanje bilo je neposredno povezano s izvršenjem njegovog radnog zadatka, nije se kretao izvan prostora potrebnog za obavljanje posla, a prepreka za koju je zapeo nalazila se na mjestu na kojem prema organizaciji rada tuženika nije trebala biti.

Pri ocjeni stupnja doprinosa tužitelja sud osobito uzima u obzir da se ne radi o situaciji u kojoj bi tužitelj svjesno zanemario jasno uočljivu i posebno označenu opasnost, već o tome da nije uočio paletu koja je bila ostavljena izvan predviđenog mjesta i koja je, prema izvedenim dokazima, zbog podudarnosti boje s podom bila otežano uočljiva. Istodobno, činjenica da je tužitelj bio osposobljen za rad na siguran način i da je kao operater morao biti svjestan potrebe pažljivog kretanja oko stroja opravdava zaključak o njegovu vlastitom doprinosu nastanku štete.

Imajući u vidu sve navedeno, osobito uzročni značaj ponašanja obiju stranaka, okolnost da je tužitelj obavljao redoviti radni zadatak, činjenicu da je paleta bila izvan mjesta predviđenog za njezino odlaganje, njezinu otežanu uočljivost zbog boje te obvezu tužitelja da pri kretanju postupa s dužnom pažnjom, sud ocjenjuje da je doprinos tužitelja nastanku štete 30 %, dok doprinos tuženika iznosi 70 %. Takav omjer sud smatra pravičnim i primjerenim utvrđenom činjeničnom stanju, jer odgovarajuće odražava činjenicu da je ponašanje tužitelja imalo uzročni značaj za nastanak štetnog događaja, ali i da je do štetnog događaja došlo u radnom procesu, tijekom izvršavanja njegovog redovitog radnog zadatka, zbog prepreke koja se nalazila izvan mjesta predviđenog za njezino odlaganje. Stoga se, primjenom članka 1092. stavka 1. ZOO-a, naknada štete koju je tuženik dužan naknaditi tužitelju umanjuje za 30 % zbog njegova vlastitog doprinosa nastanku štete.

30. Nadalje, na činjenicu povrede prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje odnosno radi utvrđivanja visine naknade štete, sud je polazio od medicinske dokumentacije tužitelja kao i nalaza i mišljenja medicinskog vještaka dr. Predraga Pavića.

31. U nalazu i mišljenju vještak navodi da je tužitelj u štetnome događaju dana 4. prosinca 2019. zadobio prijelom lateralnoga maleola desne potkoljenice. Provedeno je u hospitalno liječenje u dva navrata, te ambulantno liječenje po traumatologu, potom ambulantno liječenje po fizijatru, uz RTG dijagnostičku obradu i višekratnu fizikalnu terapiju. Tužitelj je tijekom hospitalizacija podvrgnut u dva navrata operacijskome zahvatu na desnome gležnju (prvo osteosinteza, potom odstranjenje osteosintetskoga materijala). Transfiksacijski vijak je odstranjen ambulantno. Po završetku liječenja, kod tužitelja su zaostale navedene subjektivne smetnje i opisan klinički status. Postoji uzročno-posljedična veza između štetnoga događaja i ozljeda koje je tužitelj zadobio i zbog kojih je liječen.

Spisu prileže preslika zdravstvenoga kartona tužitelja, koji datira od 10. srpnja 2008. do 11. srpnja 2024. godine. Detaljnim uvidom u zdravstveni karton, osim evidencije koja se odnosi na liječenje ozljeda iz štetnoga događaja, nije zamijetio pisanih tragova ozljede i drugoga patološkoga stanja desnoga gležnja kod tužitelja u periodu prije ili nakon štetnoga događaja.

Liječenje tužitelja je završeno dana 4. rujna 2020., kada je, nakon hospitalizacije radi odstranjenja osteosintetskoga materijala i daljnje kućne njege, liječnik obiteljske medicine zaključio bolovanje.

32. Bol jačega intenziteta trajala je 3 dana, srednje jakoga intenziteta trajala je 6 tjedana, slabijega intenziteta 4 mjeseca.

33. Tzv. primarni strah (u trenutku ozlojeđivanja i neposredne životne opasnosti) bio je kratkotrajan i intenzivan. Sekundarni strah (radi zadobivenih ozljeda i njihovih posljedica) jačega intenziteta trajao je 3 dana, srednje jakoga intenziteta 10 dana, slabijega intenziteta 30 dana. Tzv. kasni strah (radi zabrinutosti za ishod liječenja) trajao je 4 mjeseca.

34. Smanjenja životne aktivnosti kod tužitelja cijeni 10%, u kojem obimu će trpjeti duševne boli i morati ulagati pojačane napore u svakodnevnome životu.

35. Tuđa pomoć i njega tužitelju je bila potrebna 4 sata dnevno tijekom prva 3 tjedna nakon prve hospitalizacije. Potom, 3 sata dnevno naredna 3 tjedna. Nadalje, tuđa pomoć je tužitelju bila potrebna 2 sata dnevno slijedećih mjesec dana. Nakon druge hospitalizacije (odstranjenje osteosintetskoga materijala), tuđa pomoć je tužitelju bila potrebna 2 sata dnevno tijekom tjedana dana.

36. Obzirom na opisane kože ožiljke i otok lijevoga stopala, mišljenja je da je kod tužitelja zaostala naruženost blažega stupnja.

37. Tuženik je u cijelosti prigovorio dostavljenom nalazu i mišljenju kao neprimjenjivom u ovom predmetu. Naime, vještak je u svom nalazu utvrdio da je tužitelj u ovom štetnom događaju zadobio prijelom lateralnog maleola desne potkoljenice. Sam vještak Pavić u svom nalazu i mišljenju navodi da je prvi operativni zahvat nakon ozljeđivanja tužitelja protekao uredno te je poslije operacijski RTG nalaz pokazao uredan položaj prijelomnih ulomaka i osteosintetskog materijala. Također vještak je naveo da je poslije operacijski period protekao uredno, da je kontrolni pregled obavljen 10. prosinca 2019. pokazao da je rana uredno zacijelila te da nije bilo otekline gležnja te da je njegov pokretljivost uredna. Prilikom osobnog pregleda tužitelja prije izrade ovog nalaza i mišljenja vještak Pavić je utvrdio da kretnje u gležnju tužitelja zaostaju u zadnjoj trećini (1/3). Pri takvoj smanjenoj pokretljivosti gležnja od 1/3 prema pravilima vještačke struke oštećeniku se priznaje smanjenje životne aktivnosti do 5%, a nikako čak 10% kako to navodi vještak u svom nalazu i mišljenju jer se tih 10% smanjenja životne aktivnosti cijeni samo ako je pokretljivost gležnja smanjena za 2/3, a što ovdje nije slučaj. Tuženik ističe da iz kompletne medicinske dokumentacije kao i obavljenog osobnog pregleda tužitelja ne proizlazi da bi bilo ikakvih dodatnih otežavajućih čimbenika koji je opravdali naznačeni stupanj smanjenja životne aktivnosti od čak 10% (nije bilo otoka, jutarnje ukočenosti, nestabilnosti, artrotskih promjena i sl.). Vezano za utvrđeni obujam potrebne tuđe pomoći i njege tuženik istom također prigovora kao izraženom u prevelikom obujmu. Naime, tužitelj je već drugi dan nakon obavljenog operativnog zahvata počeo koristiti štake te je počela fizikalna terapija, a petog dana je skinuta longeta. Stoga prema mišljenju tuženika ne postoji potreba za toliko sati tuđe pomoći i njege jer je tužitelj sam mogao obavljati higijenu, ići na zahod, hraniti se i slično. Jedino je tužitelju tuđa pomoć bila potrebna za nabavu i djelomično pripremu hrane, pa predlažemo da se o tome vještak dodatno očituje. Vezano za utvrđeni obujam fizičkih bolova tuženik isto tako smatra da su isti priznati u previsokom obujmu te da s obzirom na utvrđene činjenice tijekom liječenja tužitelju nisu trebali biti priznati bolovi slabijeg intenziteta u trajanju od 4 mjeseca, nego samo u trajanju do 2 mjeseca imajući u vidu pravila vještačke struke. Tuženik ističe da je iz medicinskog kartona tužitelja vidljivo da mu tijekom liječenja nije bilo propisano korištenje niti jednog analgetika dok je vidljivo da mu je prije ovog štetnog događaja više puta propisivan Brufen i Normabel radi bolova u leđima. Također se nakon 4. rujna 2020. u njegovoj medicinskoj dokumentaciji ne navode nikakve tegobe sa gležnjem.

Vezano za utvrđeni obujam straha, tuženik naglašava da iz medicinske dokumentacije ne proizlazi da je tužitelj tijekom liječenja prijavljivao strah specijalistima niti su liječnici tijekom kontrolnih pregleda primjećivali pojačanu pobuđenost ili neki drugi osjećaj koji bi iste potaknuo na preporuku za psihijatrijskih pregledom. Zbog toga isti smatra da ocjena trajanja kasnog straha od 4 mjeseca nema temelja u dostavljenoj medicinskoj dokumentaciji. Stoga tuženik predlaže pozvati vještaka dr. Pavića da usmeno obrazloži svoj pobijani nalaz i mišljenje te se očituje na njegove prigovore.

38. Vještak se usmeno očitovao na prigovore tuženika na pisani nalaz i mišljenje, na ročištu održanom 11. veljače 2025., navodeći da je tužitelj u štetnom događaju zadobio prijelom desnog gležnja radi čega je provedeno liječenje u ukupnom trajanju preko 8 mjeseci, te zbog čega je u dva navrata podvrgnut operacijskom zahvatu. Neovisno tome kakav je tijek operacijskog zahvata i poslije operacijski period bio, nakon ovakvog liječenja može zaostati smanjenje životne aktivnosti i biti potrebe za ocjenom ostalih vidova neimovinske štete. Tuženik praktični prigovora čitavom nalazu i mišljenju.

Što se tiče prigovora na ocjenu smanjenja životne aktivnosti, procjena vještaka od 10% je temeljena na vrsti i karakteru ozljede, na kliničkom statusa koji je utvrdio tijekom osobnog pregleda tužitelja, poznavanjem materije i osobnom kliničkom iskustvu. Obzirom na sve navedeno smatram da je ocjena smanjenja životne aktivnosti ispravno ocijenjena.

Što se tiče prigovora na ocjenu tuđu pomoći pri istoj je uzeo u obzir težinu i vrstu ozljede, oporavak nakon 2 operacijska zahvata kao i poznate detalje koji se odnose na otežanu pokretljivost pacijenata u takvim okolnostima.

Glede ocjene boli, također uvažavajući vrstu i težinu ozljede, dugotrajno liječenje i način oporavka, smatra da je i ta ocjena ispravno iskazana. Na prigovor za ocjenu straha navodi kako nije nužno da je tužitelj posebno liječen radi istoga, niti da je isto prijavljivao pri specijalističkim pregledima.

Zaključno, u cijelosti ostaje pri svom nalazu i mišljenju.

Ostaje i kod ocjene dane vezano za naruženje. Međutim, omaškom je navedeno lijevo stopalo u ocijeni naruženja, što ovog trenutka ispravlja i navodi kako se radi o desnome stopalu, dakle o stopalu noge koje je bila ozlijeđena u štetnom događaju. Na poseban upit zbog čega je kasni strah procijenio na 4 mjeseca odgovara kako je isti procijenio temeljem dugotrajnog liječenja koje je provedeno kod tužitelja, ali i tužitelj mu je tijekom pregleda iskazao zabrinutost za ishod o istome.

Nadalje, navodi kako u kliničkoj praksi liječenje nakon ovakve ozljede obično traje kraće, odnosno 6 tjedana je potrebno za cijeljenje koštanog prijelome, zbog čega je potrebna imobilizacija, a nakon toga nekoliko mjeseci (individualno) fizikalna terapija. U konkretnom slučaju radi se o liječenju u trajanju preko 8 mjeseci. To je također jedan od razloga njegove ocjene kasnoga straha.

Na poseban upit obrazloženja ocjene smanjenja životne aktivnosti, obzirom da se u konkretnom slučaju radi o umanjenoj pokretljivosti za jednu trećinu fizioloških pokreta odgovara kako je pravilo ili tablica u kojoj cenzor tuženika kao što i sama riječ kaže samo orijentacijska. Ovdje se ne radi o ugovornom osiguranju pri čemu bi se morali striktno pridržavati zelenih tablica, slijedom toga, a uvažavajući sve osta le relevantne činjenice, smatra da je njegova ocjena smanjenja životne aktivnosti iskazna korektno, prema njegovom dugogodišnjem iskustvu.

Na daljnji upiti je li njegova ocjena trajnih posljedica na vrstu ozljede u skladu s praksom vještaka koji ocjenjuju trajne posljedica za takvu ozljedu odgovara da je. Dalje napominje da u slučaju da ovu istu ozljedu vještači 10 vještaka moguće je da bi bilo razlike jer se radi o 10 vještaka.

39. Valja reći da ovaj nalaz i mišljenje liječnika vještaka, kao i usmenu dopunu, sud u cijelosti prihvaća i smatra da je napravljen u skladu s pravilima znanosti i vještine, te je potpuno prihvaćen kao stručna pomoć u dokazivanju tužiteljevih tegoba budući da je stručan i obrazložen u skladu s pravilima struke i temeljem postojeće medicinske dokumentacije, a vještak je detaljno, jasno i argumentirano dao razloge za nalaz i mišljenje decidirano navodeći koje činjenice nalazi utvrđenima temeljem takvoga nalaza i mišljenja. Konačno, vještak je svojim usmenim očitovanjem u potpunosti otklonio prigovore tuženika.

40. Nadalje, odredbom čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05, 41/08 - dalje: ZOO) propisano je da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako utvrdi da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Stavkom 2. istog članka određeno je da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, kojemu cilju i služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

41. Iz nalaza i mišljenja vještaka sud je utvrdio da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje čime joj je nastala neimovinska šteta, a isto tako joj je prouzročena i imovinska šteta budući da joj je bila potrebna tuđa pomoć i njega (čl. 19. st. 2. u vezi s čl. 1046. ZOO-a). Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja, po ocjeni ovog suda, opravdavaju dosuđivanje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl.1100.ZOO), te je stoga sud raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi (kasnije konačno postavljenom tužbenom zahtjevu), odnosno fizičke bolove, strah, smanjenje životnih aktivnosti i naruženje budući da su iste u smislu čl. 1100. st. 2. ZOO-a kvalifikacijske okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu. Isto tako, utvrđivana je i potreba tužitelja za tuđom pomoći i njegom (čl.1095.st.1. ZOO).

42. S obzirom na nalazom i mišljenjem vještaka utvrđenu vrstu, težinu i lokaciju zadobivenih ozljeda, dužinu trajanja i intenzitet bolova, utvrđen pretrpljeni strah tužitelja, zaostalo naruženje isto kao i smanjenje životnih aktivnosti u ovom štetnom događaju, a uzevši u obzir i dob tužitelja sud je na temelju čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a, utvrdio da je tužitelj pretrpio neimovinsku štetu s osnove povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u visini od 8.510,00 eura.

43. Nadalje, vještak je utvrdio da je tužitelju bila potrebna tuđa nestručna pomoć u trajanju od ukupno 221 sat. Kako se cijena sata tuđe pomoći i njege ocjenjuje prema cijeni sata najniže plaćene kategorije rada, a koja svakako nije manja od 5,00 eura po satu kada se utvrđeno trajanje tuđe pomoći i njege od 221 sat pomnoži sa cijenom jednog sata od 5,00 eura, dobije se iznos od 1.105,00 eura te tužitelju s ovog osnova pripada upravo taj iznos.

44. Dakle, tužitelju s osnova nematerijalne i materijalne štete (tuđe pomoći i njege) pripada ukupan iznos od 9.615,00 eura. Međutim, kada se uzme u obzir doprinos tužitelja od 30%, tužitelju je valjalo dosuditi iznos od 6.730,50 eura dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan.

45. Odredbom čl. 1103. ZOO-a propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Obzirom tužitelj potražuje zakonsku kamatu počevši od 31. siječnja 2022. pa do isplate odnosno od dana podnošenja odštetnog zahtjeva sud je zahtjev koji se odnosi tijek kamate ocijenio osnovanim. Odluka o stopi zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (NN, 156/22).

46. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, koja propisuje ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka, te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i u o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

47. U odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev tužitelj je uspio u omjeru od 87,50%, dok je u odnosu na osnovu uspio u omjeru od 100%. S druge strane, tuženik nije uspio u sporu u odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva, dok je u pogledu visine uspio u omjeru od 12,50%. Stoga je sud za tužitelja utvrdio sljedeći omjer uspjeha: 100% + 87,50% = 187,50% / 2 = 93,75%, a za tuženika: 0% + 12,50% = 12,50% / 2 = 6,25%. Kada se od omjera uspjeha tužitelja oduzme uspjeh tuženika preostane iznos od 87,50% uspjeha na strani tužitelja.

48. Visina troška tužitelja određena je sukladno odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN, 138/23, dalje OT), budući da je tužitelj zastupan po odvjetniku.

49. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku sukladno Odvjetničkoj tarifi i zatraženom trošku pri čemu je sud vodio računa o vrijednosti predmeta spora u trenutku poduzimanja svake pojedine radnje i to: za sastav odštetnog zahtjeva (100 bodova Tbr. 28 OTH), za sastav tužbe od 25.11.2022. (100 bodova po tbr. 7/1 OTH), za pristup na ročište održano 09.07.2024. (100 bodova po tbr. 9/1 OTH), za sastav podneska od 16.02.2024. (100 bodova po tbr. 8/1 OTH), za pristup na ročište održano 09.07.2024. (100 bodova po tbr. 9/1 OTH), za sastav podneska od 05.11.2024. (100 bodova po tbr. 8/1 OTH), za pristup na ročište održano 11.02.2025. (100 bodova po tbr. 9/1 OTH), za sastav podneska od 11.02.2025. (100 bodova po tbr. 8/1 OTH), za pristup na ročište održano 09.06.2025. (100 bodova po tbr. 9/1 OHT), za pristup na ročište održano 03.02.2026. (100 bodova po tbr. 9/1 OHT), za sastav podneska od 17.05.2026. (100 bodova po tbr. 8/1 OTH), za pristup na ročište održano 17.07.2026. (100 bodova po tbr. 9/1 OHT), dakle ukupno 1200 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura, iznosi 2.400,00 eura odnosno za omjer uspjeha od 87,50% 2.100,00 eura. Navedenom iznosu valja pridodati troškove vještačenja u iznosu do 383,18 eura, što ukupno iznosi 2.483,18 eura, koji trošak je tuženik dužan naknaditi tužitelju. Tužitelju nije priznat trošak sastava prigovora budući isti nije bio neophodan za vođenje ovog postupka dok mu zatraženi trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 59,73 eura nije priznat budući isti nije niti plaćen. Tužitelju također nije priznat niti trošak sastava podnesaka od 19.01.2023. te sastav podneska od 08.10.2024. (koji je zatražen dva puta) budući podnesci s navedenim datumima ne prileže spisu.

50. Odluka o kamati na parnični trošak donesena je sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a koja propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka.

Zagreb, 28. kolovoza 2026.

Suda c

Siniša Marinović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana. Žalba se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika