REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Pazinu
Stalna služba u Labinu
Broj: Pp-1647/2025-16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Labinu, Prekršajni odjel, po sutkinji Loreni Frančula Marinović, uz sudjelovanje zapisničarke Daniele Husić, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika FO zbog prekršaja iz čl. 14. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine broj 41/77, 55/89, 05/90, 30/90, 47/90, 29/94, 114/22 i 47/23) pokrenutom optužnim prijedlogom Policijske postaje Labin, nakon održane glavne i javne rasprave dana 11.kolovoza 2026. u odsutnosti okrivljenika i predstavnika tužitelja, istoga dana objavio je i
p r e s u d i o j e
Temeljem čl. 182.tč.3. Prekršajnog zakona okrivljenik :
FO, bez nadimka, OIB: [osobni identifikacijski broj], od oca F i majke H, rođen **.**.1978. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, veterinarski tehničar, neoženjen, bez djece, pismen, sss, nezaposlen, s pravom na socijalnu pomoć u iznosu od 160,00 eura, prekršajno osuđivan, kazneno neosuđivan
o s l o b a đ a se o p t u ž b e
da bi:
dana 26.srpnja 2025. u vremenu od 16,45 do 18,00 sati u autobusu prijevoznika Ariva, na redovnoj liniji koja prometuje na relaciji Rijeka – Pula, što je ograničeno otvoreno javno mjesto – sredstvo javnog prijevoza, došlo do remećenja javnog reda i mira vrijeđanjem moralnih osjećaja građana, na način da je okrivljenik FO prilikom ulaska u autobus sjeo na sjedište iza HO, nakon čega se ona ustala i premjestila na sjedište nasuprot njega, te da joj se on tada obratio riječima : "U čemu je problem, ako imaš šta za reći, reci" a po polasku autobusa sa autobusnog kolodvora u Rijeci da je svoju desnu ruku stavio u hlače i rukom vršio pokrete "gore – dole" karakteristične za samozadovoljavanje, što da je radio cijelim putem od Rijeke do Labina neprestano gledajući u njenom pravcu, što da je kod nje izazvalo strah, uznemirenost i omalovažavanje moralnih osjećaja,
pa da bi time počinio prekršaj iz čl.14. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
Temeljem čl.140.st.2.Prekršajnog zakona troškovi postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.
O b r a z l o ž e n j e
1.Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava istarska, Policijska postaja Labin je aktom kl: 211-07/25-5/19744, ur.br.511-08-25-25-1 od 29.07.2025.podnijela optužni prijedlog protiv imenovanog okrivljenika zbog prekršaja iz čl. 14.Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira činjenično opisanog u izreci presude.
2.Sukladno odredbi čl. 167.st.3. Prekršajnog zakona glavna rasprava zakazana za dan 11.08.2026. je održana bez nazočnosti okrivljenika jer se isti na uredno dostavljen poziv sudu nije odazvao ali kako je već iznio obranu, te kako je u spis dostavio pisanu obranu, sud je ocijenio da njegova nazočnost nije od utjecaja za pravilno i zakonito donošenje presude.
3. Prilikom ispitivanja pred zamoljenim Općinskim sudom u Sisku, Prekršajni odjelom Petrinja okrivljenik je porekao prekršaj za koji se tereti.
4. U obranu je iskazao da se kritičnog dana nalazio u autobusu prijevoznika "Ariva" i da je putovao na relaciji iz Rijeke za Pulu. Uočio je nepoznatu žensku osobu koja je sjedila sama, te je sjeo na sjedalo iza nje. Ona se odmah premjestila, te ju je on upitao da u čemu je problem a ona je odgovorila da nema problema. Sjela je dva – tri sjedala ispred njega ali u drugom redu sjedala tako da nije imala pogled prema njemu. Tvrdi da se nije samozadovoljavao u autobusu i da je slučajno iz autobusa izašao u [adresa] jer je pogriješio misleći da je to Pula.
5.U pisanoj obrani okrivljenik je dodatno naveo da ga je u autobusu ugrizao neki kukac, te da je osjetio svrbež i da se zbog toga nekoliko puta počešao po bedrima i donjim dijelovima nogu. Istaknuo je da je u autobusu bilo i drugih žena koje su sjedile bliže njemu ali da ni jedna od njih nije prijavila policiji navodno samozadovoljavanje, te je naveo da u autobusu osim njega i vozača nije bila ni jedna muška osoba.
6. Svjedokinja HO je prilikom zamolbenog ispitivanja u Općinskom sudu u Novom Zagrebu iskazala da je putovala iz Rijeke za [adresa]. Na sjedalo iza nje je sjeo jedan muškarac kojeg je već ranije uočila ispred autobusa. Osjećala se nelagodno, te se premjestila na sjedala sa druge strane. Iza nje je sjedila jedna gospođa sa djetetom. Kada se premjestila muškarac ju je upitao da u čemu je problem a ona mu nije ništa odgovorila. U jednom trenutku je uočila da je on naslonio glavu na sjedalo ispred sebe, te je pogledala u njegovom pravcu i jasno vidjela da drži ruku u hlačama i da radi pokrete gore – dolje pa je zaključila da se samozadovoljava. Pogledala je prema gospođi i vidjela da je i ona to primijetila, te da je svoju kćer privukla k sebi i prekrila joj lice rukama a ona je okrenula glavu prema prozoru. Događaj ju je uznemirio i prestrašio, te je osjetila mučninu i pozvala svog bratića PO u [adresa] i ispričala mu što se događa pa je on o tome obavijestio policiju. Kada je autobus došao u [adresa] ona je izašla iz autobusa a nepoznati muškarac je krenuo za njom, te su ga ispred autobusa zaustavili policijski službenici.
7.Proveden je dokaz čitanjem izvoda iz prekršajne evidencije na listu 13 spisa a ĆO koji je od strane tužitelja predložen kao svjedok nije ispitan jer je tijekom postupka nedvojbeno utvrđeno da nije bio neposredni očevidac događaja radi čega se njegovo ispitivanje ne ukazuje potrebnim.
8.Nakon ovako provedenog postupka, polazeći od obrane okrivljenika i ostalih provedenih dokaza, ocjenjujući pritom svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, te dovodeći utvrđene činjenice u međusobnu vezu, sud nalazi da nije utvrđeno da je okrivljenik počinio inkriminirani prekršaj.
19.Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira propisuje da prekršaj čini osoba koja na javnom mjestu vrijeđa ili omalovažava moralne osjećaje građana.
20. Međutim, u konkretnom slučaju nije sa potpunom izvjesnošću utvrđena odlučna činjenica da li se okrivljenik kritične prigode u autobusu samozadovoljavao i time vrijeđao i omalovažavao moralne osjećaje građana.
21.Naime, okrivljenik to kategorički poriče ističući da se samo počešao zbog ugriza kukca, te dovodi u pitanje mogućnost svjedokinje da je to s mjesta na kojem je sjedila nekoliko redova ispred njega mogla vidjeti.
22.Nasuprot tome ona okolnosno opisuje predmetni događaj navodeći da su isti vidjele i druge osobe koje su se nalazile u autobusu međutim, kako njihovi podaci nisu utvrđeni one nisu mogle biti ispitane kao svjedoci.
23.Slijedom iznesenog, kako Prekršajni zakon propisuje da sve činjenice koje idu na štetu okrivljenika moraju biti dokazane s potpunom izvjesnošću a da je činjenice koje okrivljeniku idu u korist dovoljno učiniti vjerojatnim sud je našao da u konkretnom slučaju treba primijeniti načelo "in dubio pro reo", te je zbog sumnje odlučio u korist okrivljenika.
24.Stoga je okrivljenik , sukladno odredbi čl. 182.tč.3. Prekršajnog zakona, oslobođen optužbe jer nije dokazano da je počinio prekršaj za koji se tereti.
25.Budući da je okrivljenik oslobođen optužbe troškovi postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.
U Labinu, 11.kolovoza 2026.
Sutkinja
Lorena Frančula Marinović
POUKA O PRAVU NA ŽALBU
Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu Visokom prekršajnom sudu u Zagrebu u roku od 8 (osam) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda.
Dostaviti :
- okrivljeniku
- tužitelju
- spis
