Poslovni broj: Povrv-547/2025-4
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU
Novi Zagreb - Istok, Turinina 3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Nives Grubišić Đogić, u pravnoj stvari tužitelja MEĐIMURJE-PLIN d.o.o., OIB: 29035933600, Čakovec, Obrtnička ulica 4, zastupanog po punomoćnicima iz Remenar & Remenar odvjetničkog društva d.o.o., Zagreb, Gajeva ulica 57, protiv tuženika BT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, 28. kolovoza 2026.,
p r e s u d i o j e
I) Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Stjepana Volarića iz Jastrebarskog, poslovni broj Ovrv- 14606/2025, u dijelu kojim je naloženo tuženiku BT platiti tužitelju MEĐIMURJE-PLIN d.o.o. iznos od 5,45 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. veljače 2025. do isplate, kao i trošak ovršnog postupka u iznosu od 37,50 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, te se tužbeni zahtjev u cijelosti odbija kao neosnovan.
II) Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj, ranije ovrhovoditelj, podnio je prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave – izvatka iz poslovnih knjiga na dan 5. lipnja 2025. – protiv tuženika BT radi naplate iznosa od 5,45 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 19. veljače 2025. do isplate.
2. Tuženik je pravodobno izjavio prigovor protiv rješenja o ovrsi i osporio tražbinu u cijelosti. Naveo je da nije vlasnik nekretnine na adresi [adresa] niti je korisnik usluge tužitelja, da to nikada nije bio te da s navedenom adresom nema nikakve veze. Istaknuo je da živi i prebiva na adresi [adresa], te da račune koji se odnose na adresu [adresa] nikada nije ni primao.
3. Rješenjem poslovni broj Povrv-547/2025 od 4. studenog 2025. ovaj sud je stavio izvan snage rješenje o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave javnog bilježnika u dijelu u kojem je određena ovrha odnosu na ovršenika i ukinuo provedene radnje, te riješio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Istim rješenjem sud je upozorio stranke da se, obzirom na vrijednost predmeta spora, radi o sporu male vrijednosti (čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku) i da će se temeljem čl. 456.a. st. 3. ZPP-a provesti pisani postupak, osim ako sud smatra da je potrebno održavanje ročišta ili ako jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog, time da sud može takav prijedlog ukoliko smatra da se, obzirom na sve okolnosti slučaja, pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta.
4. Tužitelj je u podnesku od 24. studenog 2025. naveo da je tuženik korisnik usluge tužitelja, a što proizlazi iz dostavljenih računa i ostale dokumentacije koju u prilogu dostavlja.
5. Sud je pročitao izvadak iz poslovnih knjiga (list 7), osobnu iskaznicu (list 25-26), potvrdu o prebivalištu (list 27), Uvjete ugovora o opskrbi plinom u obvezi javne usluge (list 37-49), Odluku od 29. svibnja 2024. (list 50-60), Opće uvjete opskrbe plinom (list 61), salda konti kartica (list 62-63), račun (list 64), pregled promjena (list 65), ispis iz evidencije (list 66-70) i Odluku o iznosu tarifnih stavki za distribuciju plina (list 71-74).
6. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03; 88/05; 2/07; 84/08; 123/08., 57/11., 148/11.,25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje ZPP), ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.
7. Predmet spora je osnovanost zahtjeva tužitelja za isplatu iznosa od 5,45 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, koji je tužitelj evidentirao na teret tuženika za obračunsko mjerno mjesto na adresi [adresa], za obračunsko razdoblje od 1. listopada do 31. prosinca 2024.
8. Među strankama nije sporno da je tužitelj u svom poslovnom sustavu izdao račun na ime tuženika i da se taj račun odnosi na obračunsko mjerno mjesto na adresi [adresa]. Sporno je, međutim, postoji li uopće pravna i stvarna povezanost tuženika s tom nekretninom i obračunskim mjernim mjestom, odnosno je li tuženik vlasnik, posjednik, korisnik nekretnine ili ugovorna strana tužitelja te je li zbog toga obveznik plaćanja predmetne usluge.
9. Naime, tuženik je od početka postupka osporio bilo kakvu vezu s nekretninom na adresi [adresa]. Nije ostao samo kod paušalnog poricanja, već je dostavio službenu dokumentaciju iz koje proizlazi da mu je prebivalište od 1983. godine prijavljeno na sasvim drugoj adresi – [adresa].
10. Sama činjenica da tuženik nema prijavljeno prebivalište na adresi obračunskog mjernog mjesta, sama za sebe, ne bi nužno značila da on ne može biti vlasnik nekretnine, njezin korisnik ili ugovorna strana opskrbljivača plinom. Međutim, nakon što je tuženik izrijekom osporio vlasništvo, korištenje nekretnine i postojanje ugovornog odnosa te svoje navode potkrijepio službenim ispravama, na tužitelju je bio teret da dokaže konkretnu pravnu osnovu po kojoj upravo tuženika tereti predmetnim računom.
11. Tužitelj takav dokaz nije pružio. U spis nije dostavljen ugovor o opskrbi plinom sklopljen s tuženikom, zahtjev tuženika za sklapanje ugovora, zahtjev za promjenu krajnjeg kupca, izjava ili suglasnost vlasnika nekretnine, dokaz o vlasništvu tuženika na predmetnoj nekretnini, ugovor o najmu ili druga isprava iz koje bi proizlazilo njegovo pravo korištenja nekretnine, niti bilo koja druga isprava iz koje bi se moglo utvrditi kada, na koji način i na kojoj pravnoj osnovi je tuženik postao korisnik predmetnog obračunskog mjernog mjesta.
12. Upravo suprotno, iz Uvjeta ugovora o opskrbi plinom u obvezi javne usluge, koje je sam tužitelj dostavio, proizlazi da ugovor o opskrbi plinom sklapaju opskrbljivač plinom i krajnji kupac koji koristi opskrbu plinom. Nadalje, ako krajnji kupac nije ujedno vlasnik građevine ili samostalne uporabne cjeline, takav ugovor može se sklopiti samo uz suglasnost vlasnika. Ugovor, prema tim istim Uvjetima, sadrži podatke o ugovornim stranama, mjestu isporuke plina i identifikacijskoj oznaci obračunskog mjernog mjesta .
13. Unatoč tim pravilima, tužitelj nije dostavio upravo onu dokumentaciju iz koje bi se moglo utvrditi da je ugovorni odnos za predmetno obračunsko mjerno mjesto postojao između njega i tuženika. Osim toga, nije obrazložio je li tuženika smatrao obveznikom kao vlasnika, najmoprimca, posjednika, drugog korisnika nekretnine ili na nekoj drugoj pravnoj osnovi.
14. Evidentiranje imena i OIB [osobni identifikacijski broj]a tuženika uz određeno obračunsko mjerno mjesto u poslovnim ili drugim evidencijama, bez dokaza o pravnoj osnovi takvog evidentiranja, ne može samo po sebi biti dovoljno da se, nakon izričitog osporavanja tuženika, utvrdi postojanje obveznopravnog odnosa između stranaka. Isto vrijedi i za račun koji je tužitelj jednostrano izdao na ime tuženika. Činjenica da račun glasi na određenu osobu nije dokaz da između izdavatelja računa i te osobe postoji pravni odnos na temelju kojeg je ona dužna račun platiti, ako je upravo postojanje tog odnosa predmet spora.
15. Sud je pritom cijenio i sadržaj predmetnog računa. Iz njega proizlazi da se za razdoblje od 1. listopada do 31. prosinca 2024. tuženika tereti ukupno 5,45 EUR, od čega se 5,19 EUR odnosi na fiksnu naknadu, a 0,26 EUR na PDV. Iz podataka o očitanju plinomjera ne proizlazi stvarno utrošena količina plina na temelju koje bi bilo moguće zaključiti da je tuženik u utuženom razdoblju stvarno koristio uslugu. Dakle, ni sam račun ne potvrđuje navod da je tuženik osobno koristio plin na predmetnoj adresi.
16. Činjenica da je tužitelj Odlukom Hrvatske energetske regulatorne agencije određen za opskrbljivača u obvezi javne usluge na distribucijskom području Gradske plinare Zagreb dokazuje njegov status opskrbljivača, ali ne dokazuje da je upravo tuženik bio njegov krajnji kupac na konkretnom obračunskom mjernom mjestu. To su dvije različite odlučne činjenice.
17. Sud je također uočio da dostavljeni podnesak tužitelja od 24. studenog 2025. na svojim početnim stranicama nije sastavljen u ovoj pravnoj stvari, već je označen poslovnim brojem Povrv-588/2025 i kao tuženika navodi ČT. U njemu se navode i obračunska mjerna mjesta koja ne odgovaraju obračunskom mjernom mjestu iz računa koji glasi na BT. Takav podnesak stoga ne sadrži konkretno činjenično obrazloženje na temelju kojeg bi se u ovoj pravnoj stvari moglo utvrditi kako je BT povezan s nekretninom u [adresa].
18. Prema članku 219. ZPP-a svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika. Kada sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o njezinu postojanju zaključuje primjenom pravila o teretu dokazivanja iz članka 221.a ZPP-a. Kako nije dokazano da između stranaka postoji obveznopravni odnos koji bi tuženika obvezivao na plaćanje troška za obračunsko mjerno mjesto na adresi [adresa], sud nije našao osnovanim zahtjev za isplatu glavnice od 5,45 EUR, pa posljedično nisu osnovani niti akcesorni zahtjev za zakonsku zateznu kamatu.
19. Stoga je odlučeno kao u točki I. izreke.
20. Budući da tužitelj nije uspio u parnici, ne pripada mu pravo na naknadu parničnog troška, slijedom čega je njegov troškovni zahtjev odbijen kao neosnovan, kako je odlučeno u točki II. izreke.
21. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 28. kolovoza 2026.
Sudac:
Nives Grubišić Đogić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.
DNA:
- pun. tužitelja
- tuženiku
