REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Pn-43/2026-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi, po sucu ovog suda Ilki Leko, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB 84397956623 za Područni ured u Požegi, Ulica Republike Hrvatske 1c, Požega protiv tuženika Generali osiguranje d.d., Zagreb, Slavonska avenija 1b, OIB 10840749604, radi naknade štete, nakon glavne rasprave održane 23. srpnja 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja OF i presude objavljene 28. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužitelj s tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi "Tuženik je dužan platiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 13.214,68 eura sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos koja teče od dana podnošenja tužbe, od 12. rujna 2025. pa do isplate na račun Državnog proračuna broj [broj bankovnog računa] (s pozivom na broj – odobrenje, u pretpolje upisati 26, a u veće polje sljedeće šifre: 5908-19-19-03117487845) sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe."

II Svaka stranka snosi svoje troškove.

Obrazloženje

1. Tužitelj Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje podnio je tužbu protiv tuženika Generali osiguranje d.d. radi naknade štete. U tužbi navodi da na temelju pravomoćne presude Općinskog suda u Požegi broj K-21/16 od 31. svibnja 2016. tuženik bi bio u obvezi periodično podmirivati štetu za isplaćenu invalidsku mirovinu osiguraniku tužitelja JF, budući je imenovani zadobio teške tjelesne ozljede u prometnoj nezgodi koju je skrivio osiguranik tuženika ĐF. Odgovornost tuženika također je utvrđena u predmetu Općinskog suda u Požegi broj Pn-72/2017. Budući se isplata invalidske mirovine osiguraniku tužitelja JF vrši i poslije 31. prosinca 2021. do kada je šteta utužena, nastala je nova šteta koju je tuženik dužan nadoknaditi. Konkretno šteta iznosi 16.275,22 eura, a sastoji se od isplaćene invalidske mirovine u punom iznosu osiguraniku JF u razdoblju od 01. siječnja 2022. do 30. lipnja 2025. Tužitelj ističe da u sudskoj praksi ne postoji jedinstveni stav koji pravni propis primijeniti u ovakvim predmetima, da li članak 161. ZOMO (Narodne novine broj 157/13 i dr.) ili članak 27. ZOOP-a (Narodne novine broj 151/05 i dr.) te vezano za to tužitelj posebno upire u novi Zakon o mirovinskom osiguranju ( Narodne novine broj 96/2025) i njegove članke 156. do 165. u kojima je ponovno zakonodavac potvrdio da se u predmetima naknade štete od osiguravajućih zavoda ima primjenjivati kao kasniji i specijalniji zakon, Zakon o mirovinskom osiguranju, a ne Zakon o obveznim osiguranjima u prometu. Članak 165. novog Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 96/2025) izričito regulira da se na naknadu štete Zavodu primjenjuju isključivo odredbe ZOO i odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju. Iznos od 16.275,22 eura predstavlja za tužitelja štetu za koju temeljem čl. 161. do 170. ZOMO (Narodne novine broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 115/18 i dr,) odgovara tuženik, stoga tužitelj predlaže da sud donese sljedeću presudu kojom je tuženik dužan platiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 16.275,22 € sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos, koja teče od podnošenja tužbe pa do isplate, kao i naknaditi tužitelju parnične troškove, sve na račun Državnog proračuna br. [broj bankovnog računa] (s „poziv na broj- odobrenje“, u pretpolje upisati 26, a u veće polje sljedeće šifre 5908-19-19- 03117487845), sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

2. Tuženik Genarali osiguranje d.d. u odgovoru na tužbu naveo je da tuženik ne spori nastanak štetnog događaja, kao i odgovornost za nastanak istog, ali osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Tuženik prvenstveno ističe prigovor zastare na sve isplaćene iznose u razdoblju od siječnja 2022. do kolovoza 2022. Tuženik navodi da je sud u konkretnom slučaju dužan voditi računa o primjeni prava a imajući u vidu da je na sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova održanoj 9. lipnja 2022. izmijenjeno dosadašnje pravno shvaćanje prihvaćeno na sjednici Odjela trovačkih i ostalih sporova od 5. prosinca 2016. tako da promijenjeno pravno shvaćanje glasi „u sporu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO) protiv društva za osiguranje radi naknade štete nastale isplatom invalidske ili obiteljske mirovine koju je HZMO isplatio svom osiguraniku odnosno članovima osiguranikove obitelji primjenjuje se Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u trenutku isplate mirovine“ . Stoga, u konkretnom slučaju se ima primijeniti članak 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu kojim se određuje opseg i visina obveze društva za osiguranje na naknadu štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje i to na način da se izračuna razmjerni iznos mirovine u visini razlike između invalidske/ obiteljske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske/obiteljske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju ozljede na radu. Slijedom svega navedenog tuženik predlaže da Naslovni sud po provedenom parničnom postupku odbije tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom te ga obveže na plaćanje troškova parničnog postupka zajedno s zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa sve do isplate.

3. U podnesku od 14. listopada 2025. tužitelj se očitovao na odgovor na tužbu tuženika te je naveo da tužitelj prvenstveno ističe da je njegov obračun visine utužene tražbine odnosno isplaćene invalidske mirovine osiguraniku JF koji je izradio ovlašteni aktuar Odjela za pravne poslove Središnje službe javna isprava u smislu članka 140 a ZOMO i članka 230 ZPP. Dakle, bitno je da je tužitelj kao pravna osoba sa javnim ovlastima izdao obračun odnosno potvrdu kojom potvrđuje činjenicu isplate svom osiguraniku u određenom iznosu i da je taj dokument ovjeren pečatom tužitelja, te nije potrebno određivati vještačenje i kod odluke uzimati u obzir nekakvu pretpostavljenu invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu jer je Zakon o mirovinskom osiguranju lex specialis i ništa ne može biti iznad Zakona. Pojašnjenja radi, tužitelj ističe da je osiguraniku tužitelja JF rješenjem priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog predmetne prometne nezgode, te da nekakva druga fiktivna, pretpostavljena invalidska mirovina zbog ozljede na radu nikada neće biti u isplati. Dakle, što se tiče visine potraživanja koje se potražuje tužbom, tužitelj ističe da je on u spis uz tužbu dostavio obračun svoje službe za isplatu mirovina koji predstavlja javnu ispravu o isplaćenoj visini mirovine prema Zakonu o mirovinskom osiguranju (ZOMO) koju potražuje tužbom i koji zakon treba primijeniti kao lex specialis, te stoga tužitelj ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti. U odnosu na istaknuti prigovor zastare u ovome predmetu tužitelj ističe da tužitelj nije direktno pretrpio štetu iz prometne nezgode, već je štetu pretrpio osiguranik tužitelja JF, a tužitelj je kao osiguravatelj isplatio davanja iz mirovinskog osiguranja, a na što je obvezan po samim odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju (ex lege), a koja davanja sada (regresno) potražuje od tuženika, kao osiguravatelja. Kako Zakon o obveznim odnosima ne propisuje poseban zastarni rok za regresnu tražbinu primjenjuje se opći zastarni rok od pet godina. Isto tako tužitelj je u kontinuitetu redovito i nastavno potraživao naknadu štete po ZOMO, te su neprekidno vođeni sudski sporovi za osiguranika JF protiv osiguravajućih zavoda, te ne može biti govora o zastari. Nadalje, u prilog svojim tvrdnjama o primjeni materijalnog prava tužitelj kao dokaz prilaže rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revd-1177/2023 od 21.03.2023., u kojem se ističe da kod dileme u sudskoj praksi koji pravni propis primijeniti, da li čl. 161. ZOMO (NN 157/13 i dr.) ili čl. 27. ZOOP-a (NN 151/05 i dr.), još uvijek nije zauzet konačan stav, tj. kod tog pravnog pitanja sudska praksa viših sudova još uvijek nije jedinstvena, te o tom pravnom pitanju još uvijek nema definitivne prakse revizijskog suda. Dakle, revizijski sud za sada nema generalni stav, već se radi o pojedinačnim odlukama tog suda. Također, u prilog svojim tvrdnjama tužitelj kao dokaz prilaže rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revd-751/2024 od 10. srpnja 2024., u kojem se također ističe da kod dileme u sudskoj praksi koji pravni propis primijeniti, da li članak 161. ZOMO (Narodne novine broj 157/13 i dr.) ili članka 27. ZOOP-a (Narodne Novine broj 151/05 i dr.), da o tom pravnom pitanju sudska praksa viših sudova još uvijek nije jedinstvena odnosno da o tom pravnom pitanju nema prakse revizijskog suda. Tužitelj posebno upire u novi Zakon o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 96/2025) i njegove članke 156. do 165. u kojima je ponovno zakonodavac potvrdio da se u predmetima naknade štete od osiguravajućih zavoda ima primjenjivati kao kasniji i specijalniji zakon, Zakon o mirovinskom osiguranju, a ne Zakon o obveznim osiguranjima u prometu. Članak 165. novog Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 96/2025) izričito regulira da se na naknadu štete Zavodu primjenjuju isključivo odredbe ZOO i odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju. Kao završno, tužitelj za potvrdu svojih navoda prilaže presudu Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-674/2025 od 04 rujna 2025. gdje je preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku i gdje je presuđeno prema odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju, a ne prema odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu odnosno nije primijenjen članak 27. ZOOP-a.

4. U dokaznom postupku izvršen je uvid u preslik presude Općinskog suda u Požegi broj Pn-72/2017-28 od 4. prosinca 2017., rješenje HZMO, Područni ured Požega od 29. prosinca 2020. obračun isplate na teret proračuna HZMO za JF od 3. srpnja 2025., presudu Općinskog suda u Požegi broj K-21/2016-2 od 31. svibnja 2016., rješenje HZMO, Područnog ureda u Požegi od 28. prosinca 2018. i 11. veljače 2019., izvršen je uvid u izračun mirovine i ispis podataka o plaći, izvršen je uvid u rješenje HZMO, Područnog ureda u Požegi od 14. veljače 2019., nalaz i mišljenje o radnoj sposobnosti osiguranika i mišljenje Zavoda za vještačenja, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom.

5. Nesporno je između stranaka da je osiguranica tuženika LF dana 16. listopada 2015. prouzrokovala prometnu nesreću u kojoj je teške tjelesne ozljede zadobila osiguranica tuženika JF.

6. Nadalje, uvidom u rješenje HZMO Područnog ureda u Požegi od 28. prosinca 2018., 11. veljače 2019. i 14. veljače 2019. utvrđeno je da je kod osiguranice tužitelja JF zbog teških tjelesnih ozljeda zadobivenih u naprijed navedenoj prometnoj nesreći nastao djelomični gubitak radne sposobnosti te je tužitelj svom osiguraniku JF priznao pravo na invalidsku mirovinu zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti i ista je određena u najnižoj svoti od 1.485,67 kn.

7. Uvidom u obračun isplate na teret državnog proračuna Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 3. srpnja 2025. utvrđeno je da je tužitelj svom osiguraniku BF isplatio invalidsku mirovinu za razdoblje od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. u iznosu od 1.770,41 eur, za razdoblje od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. u iznosu od 1.879,83 eur, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 30. lipnja 2023. u iznosu od 2.040,30 eura, za razdoblje od 1. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023. u iznosu od 2.211,30 eur, za razdoblje od 1. siječnja 2024. do 30. lipnja 2024. u iznosu od 2.303,34 eur, za razdoblje od 1. srpnja 2024. do 17. srpnja 2024. u iznosu od 233,69 eur, za razdoblje od 18. srpnja 2024. do 31. prosinca 2024. u iznosu od 2.730,03 eur te za razdoblje od 1. siječnja 2025. do 30. lipnja 2025. u iznosu od 3.106,32 eur odnosno ukupno za razdoblje od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2025. u iznosu od 16.275,22 eur.

8. Tužitelj od tuženika potražuje naknadu štete na ime isplaćene invalidske mirovine svom osiguraniku JF za razdoblje od 1. siječnja 2022. do 31. lipnja 2025., zbog ozljede izvan rada i nastale u prometnoj nesreći od 16. listopada 2015. kada je njihov osiguranik zadobio tešku tjelesnu ozljedu.

9. Prema odredbi članka 165. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 96/2025) za naknadu štete Zavodu i nepripadne isplate, odnosno stjecanja bez osnove primjenjuju se isključivo odgovarajuće odredbe propisa kojim se uređuju obvezni odnosi i odgovarajuće posebne odredbe ovog zakona, osim ako ovaj zakon ne propisuje drukčije.

9.1. Prema odredbi članka 156. stavak 1. istog zakona zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju.

9.2. Člankom 159. stavak 1. istog zakona određeno je da zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz članka 156. ovog zakona izravno od društva za osiguranje kod kojeg su vlasnici odnosno korisnici motornih vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izravno pravo na naknadu štete).

10. Za odlučivanje o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje odnosno u trenutku kada je izvršena isplata mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štetnog događaja, ovdje prometne nezgode.

11. Prema odredbi članka 27. stavak 1., 2. i 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23) društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili imovinskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

11.1. Dakle, kada je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine prema odredbi članka 27. stavak 3. navedenog zakona obveza postoji ako postoji razlika između iznosa invalidske mirovine koja se isplaćuje i iznosa koji bi bio isplaćen i kada bi razlog isplate bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji odgovara osiguravatelj, ovdje tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika.

12. Nesporno je temeljem izvedenih dokaza sud utvrdio da je tužitelj priznao svom osiguraniku invalidsku mirovinu zbog ozljede izvan rada i djelomičnog gubitka radne sposobnosti, a koju nesposobnost za rad su prouzrokovale ozljede koje je osiguranik tužitelja zadobila u prometnoj nesreći od 16. listopada 2015. za koju je bio odgovoran osiguranik tuženika.

13. Tuženik nije osporio da je njegov osiguranik bio odgovoran za prometnu nesreću u kojoj je osiguranica tužitelja teško tjelesno ozlijeđena i tužitelj je svom osiguraniku priznao pravo na isplatu invalidske mirovine.

14. Obzirom na navedeno sud nalazi da tužitelj ima pravo od tuženika tražiti isplatu svih davanja koje je imao s osnova isplate invalidske mirovine svom osiguraniku.

15. Tuženik smatra da tužitelj ima pravo na isplatu razmjernog dijela naknade štete na ime isplaćene invalidske mirovine samo u slučaju ako postoji razlika između isplaćene invalidske mirovine zbog opće nesposobnosti za rad nastale izvan rada i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

16. Sud nalazi, a kako je to navedeno u presudi i rješenju Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-124/2026-2 od 21. travnja 2026. da je na tužitelju teret dokaza u pogledu postojanja štete u smislu odredbe članka 27. stavak 3. Zakona o obveznom osiguranju u prometu odnosno utvrđivanja razlike između invalidske mirovine koju tužitelj isplaćuje svom osiguraniku i iznos mirovine koji bi bio isplaćen kada bi razlog isplate bila ozljeda na radu što tužitelj nije dokazao.

17. Tužitelj je zatražio tužbom i tužbenim zahtjevom isplatu na ime naknade štete iznosa od 16.275,02 eur, a presudom ovoga suda broj Pn-67/2025-10 od 17. prosinca 2025. i to točkom II izreke tužitelj je bio odbijen s dijelom tako postavljenog tužbenog zahtjeva u iznosu od 2.360,54 eur koji dio je potvrđen presudom i rješenjem Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-124/2026-2 od 21. travnja 2026.

18. Tužitelj nije na naprijed navedene sporne okolnosti predložio izvođenje dokaza. 19. Obzirom na naprijed navedeno sud je tužbeni zahtjev tužbe tužitelja koji nije presuđen u iznosu od 13.214,08 eur kao i sa zahtjevom za isplatom zakonske zatezne kamate koja teče s danom podnošenja tužbe pa do isplate kao s neosnovanim odbio.

20. Tuženik je i u ponovljenom postupku istaknuo prigovor zastare potraživanja tužitelja.

21. Budući je sud našao da tužbeni zahtjev tužbe tužitelja nije osnovan iz naprijed iznesenih razloga to nije posebno odlučivao o istaknutom prigovoru zastare.

22. Budući da je tuženik u ovom postupku uspio, a trošak postupka nije tražio sud je odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove.

U Požegi 28. kolovoza 2026.

S u d a c

Ilka Leko

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana objave presude, odnosno od primitka prijepisa presude u 3 istovjetna primjerka.

DNA:

1. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Područni ured Požega, Požega, Ulica Republike Hrvatske 1 c

2. Generali osiguranje d.d., Zagreb, Slavonska avenija 1b