Republika Hrvatska
Trgovački sud u Splitu
Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: 5 P-87/2020-41

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, po sutkinji Zrinki Ćosić, u pravnoj stvari prvotužitelja
ROMULIĆ d.o.o., OIB: 21493294786, Bilje, Orlov put 41, drugotužitelja MARIA
ROMULIĆA, OIB: 75395339596, Bilje, Orlov put 41, trećetužitelja DRAŽENA
STOJČIĆA, OIB: 01941137877, Osijek, Otokara Kersovanija 19a, koje zastupa
punomoćnica Valentina Vižintin, odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu Saša
Poldan, Goran Gatara, Valentina Vižintin, Marko Komorski, Ana Ilić i Soča Fruk
Morina u Rijeci, Jadranski trg 4/II, protiv tuženika TURISTIČKA ZAJEDNICA OPĆINE
ROGOZNICA, OIB: 04183310488, Rogoznica, Obala Hrvatske Mornarice 56, kojeg
zastupa punomoćnik Zoran Vukić, odvjetnik u Rijeci, N. Tesle 9/V-VI, radi zaštite
autorskog prava, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene 15. prosinca

2023. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Lole Ninčević Ive, odvjetnice u
Splitu i zamjenika punomoćnika tuženika Brune Putnika, odvjetničkog vježbenika u
Odvjetničkom društvu Hanžeković & partneri d.o.o., na ročištu za objavu presude 21.
veljače 2024.

p r e s u d i o j e

I Utvrđuje se da je tuženik TURISTIČKA ZAJEDNICA OPĆINE ROGOZNICA
povrijedio imovinska autorska prava prvotužitelja ROMULIĆ d.o.o., na način
da je tri fotografije koautora Maria Romulića i Dražena Stojčića oznaka:

1_kanjonkrke
2_rokislapogrlice
3_visovac

koristio na svojim internetskim stranicama na poveznicama:

http://loverogoznica.eu/sto-posjetiti/
original fotografija: 2_rokislapogrlice

http://loverogoznica.eu/np-krka/ original fotografija: 2_ rokislapogrlice

2 Poslovni broj: 5 P-87/2020-41

http://loverogoznica.eu/np-krka/
original fotografija: 3_visovac

https://loverogoznica.eu/np-krka/
original fotografija: 1_kanjonkrke

sve bez ovlaštenja prvotužitelja kao nositelja imovinskih autorskih prava na
predmetnim fotografijama, te mu se zabranjuje svaka buduća objava
predmetnih fotografija bez odobrenja prvotužitelja.

II Utvrđuje se da je tuženik TURISTIČKA ZAJEDNICA OPĆINE ROGOZNICA
povrijedio moralna autorska prava drugotužitelja MARIA ROMULIĆA i
trećetužitelja DRAŽENA STOJČIĆA na način da je tri fotografije koautora
Maria Romulića i Dražena Stojčića oznaka:

1_kanjonkrke
2_rokislapogrlice
3_visovac

koristio na svojim internetskim stranicama na poveznicama:
http://loverogoznica.eu/sto-posjetiti/ original fotografija: 2_rokislapogrlice

http://loverogoznica.eu/np-krka/ original fotografija: 2_ rokislapogrlice

http://loverogoznica.eu/np-krka/
original fotografija: 3_visovac

http://loverogoznica.eu/np-krka/
original fotografija: 1_kanjonkrke

sve bez navođenja drugotužitelja i trećetužitelja kao koautora, te mu se
zabranjuje svako takvo postupanje ubuduće.

III Nalaže se tuženiku TURISTIČKOJ ZAJEDNICI OPĆINE ROGOZNICA da
isplati prvotužitelju ROMULIĆ d.o.o. iznos od 1.592,67 eura / 12.000,00 kuna
sa zateznim kamatama koje teku od 29. svibnja 2017. do 31. prosinca 2022.
po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne
kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje
prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do
31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište,
uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na
svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog
kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja
2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem
referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište
primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo

3 Poslovni broj: 5 P-87/2020-41

polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

IV Odbija se tužbeni zahtjev prvotužitelja ROMULIĆ d.o.o. u dijelu kojim zahtijeva
da mu tuženik TURISTIČKA ZAJEDNICA OPĆINE ROGOZNICA isplati iznos
od 2.389,01 eura / 18.000,00 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 29.
svibnja 2017. do isplate, kao neosnovan.

V Nalaže se tuženiku TURISTIČKOJ ZAJEDNICI OPĆINE ROGOZNICA da
solidarno isplati drugotužitelju MARIU ROMULIĆU i trećetužitelju DRAŽENU
STOJČIĆU iznos od 663,61 eura / 5.000,00 kuna sa zateznim kamatama koje
teku od 29. svibnja 2017. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za
svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita
odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem
polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023.
po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope
koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne
operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg
polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi
koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri
postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa
koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa
koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

VI Odbija se tužbeni zahtjev drugotužitelja MARIA ROMULIĆA i trećetužitelja
DRAŽENA STOJČIĆA u dijelu kojim zahtijevaju da im tuženik TURISTIČKA
ZAJEDNICA OPĆINE ROGOZNICA solidarno isplati iznos od 1.327,23 eura /
10.000,00 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 29. svibnja 2017. do
isplate, kao neosnovan.

VII Izreka ove presude će se po njenoj pravomoćnosti objaviti na trošak tuženika

u "Večernjem listu" u roku od 15 (petnaest) dana.

VIII Nalaže se tuženiku TURISTIČKOJ ZAJEDNICI OPĆINE ROGOZNICA da
tužiteljima naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.332,08 eura /
25.105,56 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 21. veljače 2024. do
isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne
stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje
referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište
referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15
(petnaest) dana.

IX Odbija se zahtjev tužitelja u dijelu kojim zahtijevaju da im tuženik TURISTIČKA
ZAJEDNICA OPĆINE ROGOZNICA naknadi troškove parničnog postupka u
iznosu od 450,77 eura / 3.396,33 kuna sa zateznim kamatama koje teku od
21. veljače 2024. do isplate, kao neosnovan.

4 Poslovni broj: 5 P-87/2020-41

Obrazloženje

1. Tužitelji su 13. veljače 2020. ovom sudu podnijeli tužbu protiv tuženika, u kojoj
navode da su drugotužitelj Mario Romulić i trećetužitelj Dražen Stojčić koautori tri
fotografija sljedećih oznaka:

- 1_kanjonkrke

- 2_rokislapogrlice - 3_visovac

a koje fotografije je tuženik neovlašteno objavio i koristio u komercijalne svrhe na
svojim internetskim stranicama, na sljedećim poveznicama:

- http://loverogoznica.eu/sto-posjetiti/ (original fotografija: 2_rokislapogrlice)
- http:// loverogoznica.eu/np-krka/ (original fotografija: 2_ rokislapogrlice)
- http:// loverogoznica.eu/np-krka/ (original fotografija: 3_visovac)
- http:// loverogoznica.eu/np-krka/ (original fotografija: 1_kanjonkrke).

2. Dalje navode da je prvotužitelj Romulić d.o.o. nositelj imovinskih autorskih
prava na tim fotografijama. Tvrde da tužitelji nisu nikada nikakva autorska prava na
tim fotografijama ili pravo iskorištavanja istih prenijeli na tuženika, a da je tuženik bez
ikakvog odobrenja, bez sklapanja autorskopravnog ugovora i bez plaćanja ikakve
naknade koristio fotografije tužitelja na svojim internetskim stranicama, na gore
navedenim poveznicama. Navode da drugo i trećetužitelj, koji su koautori predmetnih
fotografija, kao takvi nisu navedeni prilikom objave odnosno korištenja fotografija i da
je takvo postupanje protivno članku 15. Zakona o autorskom pravu i srodnim
pravima. Osim toga, ističu da je tuženik neovlašteno javno prikazivao predmetna
autorska djela odnosno ista stavljao na raspolaganje javnosti, za što tvrde da je
protivno članku 21. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima. Nadalje navode da
su se tužitelji 29. svibnja 2017. obratili tuženiku sa zahtjevom za prestanak vršenja
povrede autorskog prava, za isplatu naknade za neovlašteno korištenje fotografije i
naknade zbog povrede moralnih autorskih prava, kao i sa zahtjevom za dostavu
informacija sukladno članku 187. Zakona o autorskom prvu i srodnim pravima,
međutim, da tuženik nije udovoljio njihovom zahtjevu.

3. Slijedom svega, tužitelji zahtijevaju da se utvrdi da je tuženik povrijedio
imovinska autorska prava prvotužitelja Romulić d.o.o. na način da je tri predmetne
fotografije koautora Maria Romulića i Dražena Stojčića koristio na svojim internetskim
stranicama na gore navedenim poveznicama, sve bez ovlaštenja prvotužitelja kao
nositelja imovinskih autorskih prava na predmetnim fotografijama te da mu se
zabrani svaka buduća objava predmetnih fotografija bez odobrenja prvotužitelja.
Nadalje, tužitelji zahtijevaju da se utvrdi da je tuženik povrijedio moralna autorska
prava drugotužitelja Maria Romulića i trećetužitelja Dražena Stojčića, na način da je
tri predmetne fotografije koautora Maria Romulića i Dražena Stojčića koristio na
svojim internetskim stranicama na gore navedenim poveznicama, sve bez navođenja
drugo i trećetužitelja kao koautora te da mu se zabrani svako takvo postupanje
ubuduće. Nadalje, prvotužitelj Romulić d.o.o. zahtijeva od tuženika plaćanje penala
sukladno članku 183. stavku 1. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, u
dvostrukom iznosu od uobičajene naknade, navodeći da je pravo autora povrijeđeno,
u najmanju ruku, iz krajnje nepažnje tuženika, u iznosu od 1.327,23 eura / 10.000,00
kuna po fotografiji, odnosno ukupno iznos od 3.981,68 eura / 30.000,00 kuna sa
zakonskom zateznom kamatom koja teče od 29. svibnja 2017. do isplate, ističući
pritom da su fotografije učinjene dostupnim i vidljive najširem krugu ljudi, a da je u

5 Poslovni broj: 5 P-87/2020-41

iste uloženo puno truda i novčanih sredstava. Nadalje, drugotužitelj Mario Romulić i
trećetužitelj Dražen Stojčić na ime naknade zbog povrede moralnih autorskih prava
zahtijevaju solidarno plaćanje iznosa od po 663,61 eura / 5.000,00 kuna po
fotografiji, odnosno ukupno iznos od 1.990,84 eura / 15.000,00 kuna sa zakonskom
zateznom kamatom koja teče od 29. svibnja 2017. do isplate, ističući pritom da su oni
profesionalni fotografi kojima je fotografija poziv i koji jako paze kome će svoje
fotografije prodati, a posebno da paze i inzistiraju na tome da uvijek budu navedeni
kao autori odnosno koautori. Također, tužitelji zahtijevaju da se odredi da će se
izreka presude nakon pravomoćnosti objaviti na trošak tuženika u „Večernjem listu“.

4. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Ističe
prigovor nedostatka aktivne legitimacije svih tužitelja, navodeći kako tužbi ne prileži
niti jedan dokaz da bi prvotužitelj bio nositelj imovinskih prava na predmetnim
fotografijama, kao niti dokaz da bi drugo i trećetužitelj bili autori predmetnih
fotografija. Također tuženik osporava da bi povrijedio prava tužitelja na način kako to
tužitelji navode u tužbi. Ističe da su tuženiku predmetne fotografije ustupljene na
korištenje od strane Nacionalnog parka Krka, da je tuženik od strane djelatnika
Nacionalnog parka Krka obaviješten da se fotografije mogu slobodno koristiti, da su
iste izrađene za Nacionalni park Krka i uredno otkupljene, a da na fotografijama
objavljenim na stranici Nacionalnog parka Krka nije bilo označeno ime autora pa da
tuženik nije mogao imati saznanja o tome tko je autor istih. Navodi da je tuženik
koristio predmetne fotografije smatrajući da Nacionalni park Krka ima suglasnost
autora za korištenje fotografija i ovlaštenje uslijed otkupa autorskih prava na
neograničeno vrijeme, s obzirom na to da je tako izvješten od strane Nacionalnog
parka Krka. Tuženik navodi da su fotografije korištene samo na jednom mjestu
(internetskoj stranici), pri čemu ističe kako se ne radi o komercijalnom korištenju
(budući da tuženik nije pravna osoba osnovana s namjerom stjecanja dobiti), niti
tiskanim promotivnim materijalima, već isključivo o upućivanju na posjete
Nacionalnom parku Krka odnosno promicanju i razvoju hrvatskog turizma što je
jedna od djelatnosti tuženika. Tuženik ističe da je odmah nakon primitka dopisa
tužitelja, 1. odnosno 2. lipnja 2017. uklonio predmetne fotografije s internetske
stranice tuženika, budući da nije postojala nikakva namjera povrede bilo čijih
autorskih prava. Tuženik ističe kako u konkretnom slučaju nisu ostvareni uvjeti za
naplatu penala prema članku 183. stavku 1. Zakona o autorskom pravu i srodnim
pravima jer imovinsko autorsko pravo nije povrijeđeno krajnjom nepažnjom tuženika,
pa da bi tužitelji imali pravo zahtijevati naplatu u dvostrukom iznosu od odgovarajuće
uobičajene naknade. Tuženik osporava i visinu tužbenog zahtjeva, kako u pogledu
iznosa koji se potražuje radi naknade navodne povrede imovinskih prava autora, tako
i u pogledu iznosa s osnove navodne povrede moralnih prava autora. Navodi da su
traženi iznosi penala i traženi iznos naknade za povredu moralnih prava previsoko
odmjereni i nerazmjerni okolnostima povrede te tržišnim cijenama za otkup
fotografija. Zaključno, tuženik predlaže da sud u cijelosti odbije tužbeni zahtjev
tužitelja kao neosnovan.

5. Tijekom postupka sud je izveo dokaz pregledom i čitanjem isprava i
dokumentacije sadržane u spisu i to: poziv za prestanak radnje povrede autorskog
prava i zahtjev za naknadu od 29. svibnja 2017 (stranica 10-13 spisa), požurnica od

27. listopada 2017. (stranica 17 spisa), račun otpremnica broj 68/08 od 17. rujna

2008. (stranica 18 spisa), račun otpremnica broj 63-1-1 od 28. studenoga 2016.
(stranica 19 spisa), račun broj 58/2010 od 29. rujna 2010. (stranica 20 spisa), račun

6 Poslovni broj: 5 P-87/2020-41

otpremnica broj 51/2009 od 24. lipnja 2009. (stranica 21 spisa), račun otpremnica
broj 19-1-1 od 27. lipnja 2019. (stranica 22 spisa), račun otpremnica broj 22-1-1 od 1.
lipnja 2017. (stranica 23 spisa), račun otpremnica broj 11-1-1 od 22. ožujka 2017.
(stranica 24 spisa), novinarski članak od 17. ožujka 2020. (stranica 44-47 spisa),
podaci o broju pregleda internetske stranice (stranice 48 spisa), ispisi zaslona
računala s prikazom internetskih stranica tuženika (stranica 49-51 spisa), račun od 5.
listopada 2012. (stranica 52 spisa), ugovor o autorskom djelu (stranica 53 spisa),
obračun drugog dohotka od 23. rujna 2019. (stranica 54 -55 spisa), ponuda za
produkciju promidžbenog filma i 200 fotografija (stranica 56-60 spisa), račun broj 11-
01-01 od 19. rujna 2016. (stranica 62 spisa), ugovor o uređenju međusobnih odnosa
od 9. siječnja 2009. (stranica 70-71 spisa), izvadak iz sudskog registra za
prvotužitelja (stranica 72-74 spisa), presuda Visokog trgovačkog suda u Zagrebu
poslovni broj Pž-7378/2017 od 10. listopada 2019. (stranica 75-79 spisa), presuda
Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-5475/2016 od 29. kolovoza

2019. (stranica 80-84 spisa), ugovor od 9. lipnja 2014. (stranica 97a i 97b spisa),
ugovor od 10. rujna 2015. (stranica 97c i 97d spisa), ispis s internetskih stranica NP
Krka (stranice 107-108 i 112 spisa), ispis cjenika (stranica 109-111 spisa), presuda
Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-504/2018 od 25. rujna 2020. (stranica
120-128 spisa). Nadalje, pregledane su predmetne fotografije koje prileže stranicama
14-16 spisa te je pregledan sadržaj optičkih medija za pohranu podataka (CD-a), koji
prileže stranici 25 i 86 spisa. Također, izveden je dokaz vještačenjem po stalnom
sudskom vještaku za identifikaciju audiovizualnih djela i intelektualnog vlasništva te
prepoznavanje originalnosti proizvoda Ljudevitu Ostoiću koji je svoj nalaz i mišljenje
podnio u pisanom obliku (stranica 163-180 spisa).

6. Na ročištu od 24. svibnja 2021. saslušani su drugotužitelj Mario Romulić i
trećetužitelj Dražen Stojčić, a na ročištu od 15. prosinca 2022. saslušani su svjedoci
Tomislav Karabatić i Mario Mladinić.

7. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju
rezultata cjelokupno provedenog postupka, u skladu s člankom 8. Zakona o
parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01.,
117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14.,
70/19., 80/22. i 114/22.; dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično
osnovan.

8. Predmet spora je utvrđenje povrede autorskog imovinskog prava prvotužitelja
Romulić d.o.o. i zabrana takve povrede ubuduće, kao i utvrđenje povrede moralnog
prava drugotužitelja Maria Romulića i trećetužitelja Dražena Stojičića kao koautora tri
fotografije oznaka "1_kanjonkrke", "2_rokislapogrlice" i "3_visovac" (dalje: predmetne
fotografije) i zabrana takve povrede ubuduće, zatim isplata uobičajene naknade i
penala prvotužitelju Romulić d.o.o., isplata naknade neimovinske štete zbog učinjene
povrede moralnog prava drugotužitelju Mariu Romuliću i trećetužitelju Draženu
Stojčiću, te objava izreke pravomoćne prvostupanjske presude u sredstvima javnog
priopćavanja.

9. Među strankama nije sporno da je tuženik predmetne fotografije (koje
prikazuju kadrove Nacionalnog parka Krka) koristio na način da ih je bez odobrenja i
bez plaćanja naknade prvotužitelju Romulić d.o.o. objavio na svojoj internetskoj
stranici, na poveznicama navedenim u točki I i II izreke ove presude, te da pritom nije

7 Poslovni broj: 5 P-87/2020-41

naveo imena i prezimena drugotužitelja Maria Romulića i trećetužitelja Dražena
Stojčića kao koautora. Također nije sporno da su drugo i trećetužitelj u ožujku 2017.
saznali da su predmetne fotografije objavljene na internetskoj stranici tuženika, a da
ih je tuženik uklonio sa svoje internetske stranice u lipnju 2017.

10. Među strankama je sporno jesu li drugotužitelj Mario Romulić i trećetužitelj
Dražen Stojčić koautori predmetnih fotografija i jesu li prenijeli imovinska prava na
predmetnim fotografijama na prvotužitelja Romulić d.o.o.

11. Nadalje, među strankama je sporno je li tuženik objavom predmetnih
fotografija povrijedio autorska imovinska prava prvotužitelja, zatim visina naknade za
neovlašteno korištenje predmetnih fotografija, kao i osnovanost zahtjeva za isplatu
penala. Također je sporno je li tuženik objavom predmetnih fotografija povrijedio
autorska moralna prava drugotužitelja i trećetužitelja kao (ko)autora te visina
naknade zbog povrede moralnih prava drugo i trećetužitelja kao (ko)autora
predmetnih fotografija.

12. Prije svega, za navesti je kako pri donošenju odluke o ovoj pravnoj stvari treba
poći od svrhe i cilja zaštite autorskog prava kako ga uređuje Zakon o autorskom
pravu i srodnim pravima ("Narodne novine", broj 167/2003., 79/2007., 80/2011.,
125/2011., 141/2013., 127/2014., 62/2017., 96/2018.; dalje: ZAPSP), te obveza koje
predmetni zakon pojedinim sudionicima u vezi s navedenom zaštitom određuje.

13. Autorsko pravo sadržava moralna prava autora, imovinska prava autora i
druga prava autora. Autorskim pravom štite se osobne i duhovne veze autora s
njegovim autorskim djelom (moralna prava autora), imovinski interesi autora u
pogledu njegovoga autorskog djela (imovinska prava autora) i ostali interesi autora u
pogledu njegovoga autorskog djela (druga prava autora). Za svako korištenje
autorskog djela autoru pripada naknada, ako odredbama ZAPSP-a ili ugovorom nije
drukčije određeno. Naknada se određuje kao cijena korištenja u privatnopravnom
odnosu (čl. 13. ZAPSP-a).

14. Pritom treba reći da je autorsko djelo originalna intelektualna tvorevina iz
književnoga, znanstvenog i umjetničkog područja koja ima individualni karakter, bez
obzira na način i oblik izražavanja, vrstu, vrijednost ili namjenu (čl 5. st. 1. ZAPSP-a),
a autorskim se djelima, među ostalim, smatraju fotografska djela i djela proizvedena
postupkom sličnim fotografskom (čl. 5. st. 2. alineja 8 ZAPSP-a).

15. Nadalje, Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima propisuje da je autor
djela fizička osoba koja je djelo stvorila (članak 9. stavak 1. ZAPSP-a), dok su
koautori djela osobe koje su zajedničkim radom stvorile autorsko djelo, a čijim se
doprinosima ne može samostalno koristiti. Koautorima pripada zajedničko autorsko
pravo na stvorenom autorskom djelu, tako da svakome pripada dio toga autorskog
prava računski određen razmjerno prema cijelom autorskom pravu (koautorski dio). U
sumnji koliki su koautorski dijelovi smatra se da su jednaki (članak 11. stavci 1.-3.
ZAPSP-a).

16. Autor, a tako i koautor, ima pravo biti priznat i označen kao autor djela, a
osoba koja javno koristi autorsko djelo dužna je pri svakom korištenju naznačiti
autora, osim iznimno, ako autor u pisanom obliku izjavi da ne želi biti naveden ili ako

8 Poslovni broj: 5 P-87/2020-41

način pojedinog javnog korištenja autorskog djela onemogućava navođenje autora
(članak 15. ZAPSP-a). Nadalje, autor ima isključivo pravo sa svojim autorskim djelom
i koristima od njega činiti što ga je volja, te svakog drugog od toga isključiti, ako
zakonom nije drukčije određeno. To pravo obuhvaća osobito pravo reproduciranja
(pravo umnožavanja), pravo distribucije (pravo stavljanja u promet), pravo
priopćavanja autorskog djela javnosti i pravo prerade (čl. 18. ZAPSP-a).

17. Radi utvrđivanja činjenice jesu li drugo i trećetužitelj autori predmetnih
fotografija sud je izveo dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za
identifikaciju audiovizualnih djela i intelektualnog vlasništva te prepoznavanje
originalnosti proizvoda Ljudevitu Ostoiću. Sud je nalaz i mišljenje vještaka u cijelosti
prihvatio ocjenjujući da je dan objektivno, u skladu s pravilima struke kojoj vještak
pripada, te na temelju dokaza priloženih u spisu, a stranke nisu imale prigovora na
nalaz i mišljenje vještaka.

18. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je da su drugo i trećetužitelj
autori predmetnih fotografija koje je tuženik koristio na svojoj internetskoj stranici, pa
stoga tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije drugo i trećetužitelja nije
osnovan. Također je, na temelju nalaza i mišljenja vještaka, utvrđeno da je fotografija
1_kanjonkrke snimljena 9. svibnja 2014., da je fotografija 2_rokislapogrlice snimljena

10. svibnja 2014. i da je fotografija 3_visovac snimljena 25. ožujka 2008.

19. Nadalje, člankom 44. stavkom 1. ZAPSP-a propisano je da autor (a tako i
koautor) može za drugoga osnovati pravo iskorištavanja autorskog djela ili mu
prepustiti ostvarivanje autorskog prava ugovorom, davanjem odobrenja (dozvole) za
korištenje ili drugim pravnim poslom, dok je člankom 76. ZAPSP-a propisano da ako
se u izvršavanju obveza iz radnog odnosa stvaraju autorska djela, ugovorom o radu
određuje se, između ostalog, stječe li poslodavac pravo na iskorištavanje autorskog
djela, te posebice, ako ga stječe, opseg i trajanje prava iskorištavanja autorskog
djela.

20. Čitanjem Ugovora o uređenju međusobnih odnosa (stranica 70-71 spisa) sud
je utvrdio da je isti sklopljen 9. siječnja 2009. između drugotužitelja Maria Romulića i
trećetužitelja Dražena Stojčića, s jedne strane, kao autora, te prvotužitelja Romulić
d.o.o., s druge strane, kao naručitelja. Navedenim ugovorom konstatira se da su
drugo i trećetužitelj profesionalni fotografi koji su stvorili, stvaraju i stvarati će
autorska djela fotografske, audiovizualne i druge prirode, da su isti s prvotužiteljem
već dulji niz godina u poslovnom odnosu u kojem oni izrađuju i isporučuju autorska
djela prvotužitelju, a prvotužitelj ih distribuira i imovinski iskorištava te da su drugo i
trećetužitelj s prvotužiteljem i u radnom odnosu predmet kojeg je stvaranje i isporuka
autorskih djela. Nadalje, ugovorom se konstatira da je prvotužitelj nositelj svih
imovinskih prava na svim autorskim djelima koja su drugo i trećetužitelj stvorili bilo u
okviru poslovnog, bilo u okviru radnog odnosa s prvotužiteljem, kao i na svim
autorskim djelima koja će drugotužitelj i trećetužitelj stvarati za cijelo vrijeme
međusobne suradnje, a da se naknada za prijenos prava iskorištavanja isplaćuje
drugo i trećetužitelju kroz plaću ostvarenu u radnom odnosu, kroz isplate bonusa i
drugih materijalnih naknada. Navedenim ugovorom drugo i trećetužitelj su ovlastili
prvotužitelja da samostalno brine o ostvarivanju i zaštiti svih imovinskih autorskih
prava nad svim autorskim djelima koja su predmet tog ugovora te je određeno da za
sva djela nastala do trenutka prestanka važenja tog ugovora, prvotužitelj ima pravo i

9 Poslovni broj: 5 P-87/2020-41

nakon prestanka važenja ugovora poduzimati radnje u cilju zaštite i ostvarivanja autorskih imovinskih prava koja su na njega prenesena tim ugovorom.

21. Dakle, iz sadržaja Ugovora o uređenju međusobnih odnosa i njegove svrhe
proizlazi da su drugo i trećetužitelj osnovali za prvotužitelja isključivo (prostorno i
vremenski neograničeno) pravo iskorištavanja svih autorskih djela fotografske i
audiovizualne prirode koja su oni stvorili i koja će stvoriti u budućnosti tijekom radnog
odnosa kod prvotužitelja te poslovne suradnje s istim, a navedene činjenice proizlaze
i iz iskaza drugotužitelja danog na ročištu od 24. svibnja 2021.

22. S obzirom na to da su predmetna autorska djela stvorena 2008. i 2014.
godine, odnosno za vrijeme međusobne suradnje drugo i trećetužitelja s
prvotužiteljem, kako to proizlazi iz gore navedenog ugovora i iskaza drugotužitelja, to
je sud utvrdio da je prvotužitelj nositelj imovinskih autorskih prava na predmetnim
fotografijama. Stoga tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije prvotužitelja
nije osnovan.

23. Nadalje, člankom 172. stavkom 1. ZAPSP-a propisano je da nositelj prava iz
tog zakona koje mu je protupravno povrijeđeno, ima pravo na zaštitu tog prava.
Stavkom 2. istog članka propisano je da ako nije što posebno propisano zakonom,
pravo na zaštitu iz stavka 1. toga članka ovlašćuje svojeg nositelja da od osobe koja
je njegovo pravo povrijedila, ili njezinog sveopćeg slijednika, zahtijeva prestanak
radnje koja to pravo vrijeđa i propuštanje takvih ili sličnih radnji ubuduće (prestanak
uznemiravanja), popravljanje nanesene štete (naknada štete), plaćanje naknade za
neovlašteno korištenje, plaćanje zakonom određenog penala, vraćanje ili
naknađivanje svih koristi koje je bez osnove stekla od povrijeđenog prava (vraćanje
stečenog bez osnove), utvrđenje učinjene povrede, kao i objavu pravomoćne
presude kojom je sud, makar i djelomično, udovoljio zahtjevu usmjerenom na zaštitu
prava iz toga zakona. Stavkom 3. istog članka propisano je da uz izvornog nositelja
prava iz toga zakona, pravo na odgovarajuću zaštitu imaju i osobe koje su na temelju
pravnog posla stekle izvedeno pravo iz tih prava, a sukladno sadržaju i naravi tog
izvedenog prava.

24. U tijeku postupka, na ročištu od 24. svibnja 2021., saslušani su drugotužitelj
Mario Romulić i trećetužitelj Dražen Stojčić. Iz njihovih iskaza, koje je sud ocijenio
kao iskrene, uvjerljive i životno logične, proizlazi da su drugo i trećetužitelj
profesionalni fotografi koji se dugi niz godina bave izradom atraktivnih turističkih
fotografija koje prodaju svojim klijentima (trgovačkim društvima u RH i inozemstvu,
hotelima, turističkim zajednicama i dr.), što im predstavlja glavni izvor prihoda. Oni su
autorski tim i zajednički potpisuju sve fotografije. Poznati su po svom radu i njihov rad
je široko prepoznat, pa su tako dobitnici mnogih domaćih i međunarodnih nagrada, a
njihove fotografije su bile izložene i u zgradi Vijeća Europe u Bruxellesu, povodom
pristupanja Republike Hrvatske Europskoj Uniji. Radi snimanja fotografija imaju
velike troškove putovanja budući da fotografiraju atraktivne turističke lokacije po
cijeloj Republici Hrvatskoj. Također, puno ulažu u fotografsku i informatičku opremu,
a sve kako bi fotografije koje izrađuju bile atraktivne i prepoznate kao nešto vrijedno
za kupiti. U nastanak svake fotografije ulažu jako puno truda, pa tako prvo pronalaze
lokaciju, obilaze istu kako bi vidjeli gdje mogu napraviti najbolje fotografije, u koje
godišnje doba i u koje doba dana. Kada odluče početi sa snimanjem na određenoj
lokaciji, sa sobom nose veliku količinu opreme, a samo snimanje najčešće traje

10 Poslovni broj: 5 P-87/2020-41

tijekom cijelog dana i cijele noći. Nakon što provedu puno vremena snimajući
fotografije (što uključuje penjanje, spavanje na otvorenom i sl.) tada još uvijek
fotografije nisu gotove, nego ih u studiju dodatno pregledavaju, obrađuju, spajaju i sl.,
a njihov rad se isprepliće u svim fazama, tj. u svim fazama drugo i trećetužitelj
sudjeluju zajednički. Nadalje, iz iskaza drugo i trećetužitelja proizlazi da su
predmetne fotografije nastale u razdoblju od 2010. do 2015. godine, a da su
predmetnu povredu su utvrdili u ožujku 2017. kada su pretraživali internetske
stranice u potrazi za novim klijentima. S obzirom na to koliko puno truda, vremena,
odricanja i novaca ulažu u nastanak svake fotografije, kada netko drugi koristi njihovu
fotografiju bez pitanja, bez dopuštenja i posebno bez navođenja njihovih imena kao
autora, osjećaju se tužno, povrijeđeno i razočarano. Brine ih sve učestalija povreda
njihovih autorskih prava, budući da o tom poslu ovisi njihova egzistencija.

25. Na ročištu od 15. prosinca 2022. saslušan je svjedok Mario Mladinić. Iz
njegovog iskaza proizlazi da je on u razdoblju od 2012. godine do svibnja 2021.
godine bio direktor tuženika, da su predmetne fotografije bile objavljene na
internetskoj stranici tuženika u rubrici što posjetiti, da je uz fotografije bila objavljena i
poveznica na internetsku stranicu Nacionalnog parka Krka, s koje stranice svjedok
tvrdi da su preuzete predmetne fotografije. Ističe da je on sudjelovao u odluci da se
predmetne fotografije objave na internetskoj stranici tuženika i da prilikom objave na
stranici tuženika nisu bila navedena imena autora fotografija jer da ista nisu bila
navedena niti na stranici NP Krka, s koje stranice su fotografije preuzete, već da je
na stranici NP Krka bilo navedeno samo „autor: admin“, pa da je zaključio da su
fotografije u vlasništvu NP Krka. Nadalje proizlazi da su predmetne fotografije
uklonjene s internetske stranice tuženika u lipnju 2017. godine, odmah nakon što su
tužitelji obavijestili tuženika da je povrijedio njihova autorska prava.

26. S obzirom na to da je u postupku utvrđeno da su drugotužitelj Mario Romulić i
trećetužitelj Dražen Stojčić koautori predmetnih fotografija te da je prvotužitelj
Romulić d.o.o. nositelj imovinskih autorskih prava na predmetnim fotografijama, a da
u postupku nije bilo sporno da su predmetne fotografije bez odobrenja tužitelja i bez
navođenja imena i prezimena koautora bile objavljene na internetskoj stranici
tuženika, to tužitelji imaju pravo na zaštitu autorskog prava utvrđenjem učinjene
povrede i zabranom takve povrede ubuduće, zbog čega je na temelju članka 172.
stavaka 1., 2. i 3. ZAPSP-a odlučeno kao pod točkama I i II izreke ove presude.

27. Pritom je za istaknuti da fotografije koje su predmet ovog spora predstavljaju
autorska djela jer se radi o originalnim intelektualnim tvorevinama koje imaju
individualni karakter. Iste su produkt rada priznatih i renomiranih fotografa koji se
fotografijom bave profesionalno te su nastale profesionalnom opremom i posebnim
odabirom kadra, kuta snimanja, osvjetljenja, odabirom kompozicije i drugih detalja
koji profesionalnu fotografiju čine drugačijom i posebnom. Iako ne predstavlja svaka
fotografija autorsko djelo, u konkretnom se slučaju radi o umjetničkim i originalnim
fotografijama koje uživaju taj status.

28. Nadalje, u odnosu na zahtjev za plaćanje naknade za neovlašteno korištenje i
penala prvotužitelju Romulić d.o.o., treba reći da kada je autorsko pravo protupravno
povrijeđeno, nositelj autorskog prava ima pravo na zaštitu tog prava, koje ga
ovlašćuje da zahtijeva, između ostalog, plaćanje naknade za neovlašteno korištenje
odnosno plaćanje cijene koja je uobičajena za tu vrstu korištenja i plaćanje penala,

11 Poslovni broj: 5 P-87/2020-41

odnosno može zahtijevati plaćanje te naknade u dvostrukom iznosu, u skladu s
člancima 172., 179. i 183. ZAPSP-a.

29. Prvotužitelj Romulić d.o.o. radi povrede imovinskih autorskih prava
(neovlaštenim korištenjem predmetnih fotografija) potražuje od tuženika naknadu u
dvostrukom iznosu od uobičajene naknade, i to u iznosu od 10.000,00 kn po
fotografiji, odnosno ukupno 30.000,00 kn za korištenje tri fotografije.

30. Radi dokazivanja visine uobičajene naknade koju nositelj imovinskih autorskih
prava prvotužitelj Romulić d.o.o. inače ostvaruje za ustupanje prava iskorištavanja
nad svojim fotografijama, isti je u spis dostavio preslike računa (stranica 18-24 spisa).

31. U odnosu na račune koje je dostavio prvotužitelj Romulić d.o.o. radi
utvrđivanja visine uobičajene naknade, treba naglasiti da sukladno članku 179.
stavku 1. ZAPSP-a, nositelj prava čije je pravo povrijeđeno može zahtijevati cijenu
koja je uobičajena za tu vrstu korištenja.

32. Iz računa broj 68/08 od 17. rujna 2008. proizlazi da ga je izdao prvotužitelj
Romulić d.o.o. kupcu Libertas Rixos d.o.o., za autorska prava na upotrebu
pojedinačno navedenih fotografija s motivima Rixos Libertas hotela u Dubrovniku, i to
za neograničenu dozvolu uporabe fotografija bez prava daljnje prodaje trećim
osobama, pri čemu se cijene fotografija kreću u rasponu od 800,00 EUR-a do

1.400,00 EUR-a po fotografiji, uvećano za PDV.

33. Iz računa broj 63-1-1 od 28. studenoga 2016. proizlazi da ga je izdao
prvotužitelj Romulić d.o.o. kupcu Komakino d.o.o., za autorska prava na dva kadra
Baranje (polje s balama slame i Kopački rit) snimana dronom u Full HD rezoluciji za
potrebe promotivnog spota za suhomesnate proizvode „Dobro“ tvrtke „Žito“, s time da
je otkup autorskih prava na kadrove ograničen na vremenski period od tri godine
(online bez teritorijalnog ograničenja, uporabno ograničenje na TV, WEB, interne
prezentacije, sajmove i sl.), te je cijena jednog kadra 5.250,00 kn, uvećano za PDV.

34. Iz računa broj 58/2010 od 29. rujna 2010. proizlazi da ga je izdao prvotužitelj
Romulić d.o.o. kupcu Bruketa & Žinić OM, za otkup pet fotografija (rijeke, žita,
bubnja, dukata i auta za Coca-colu), i to za potpuni otkup fotografija bez
ekskuziviteta, pri čemu je cijena jedne fotografije 3.600,00 kn, uvećano za PDV.

35. Iz računa broj 51/2009 od 24. lipnja 2009. proizlazi da ga je izdao prvotužitelj
Romulić d.o.o. kupcu Belje d.d. PC Baranjka, za ustupanje fotografije „Baranjska
kuća“ na trajno korištenje, za cijenu od 5.180,00 kn, uvećano za PDV.

36. Iz računa broj 19-1-1 od 27. lipnja 2019. proizlazi da ga je izdao prvotužitelj
Romulić d.o.o. kupcu McCann d.o.o., za jednokratna autorska prava na upotrebu
fotografija "Osijek Aero" i "Kopačevo Aero", pri čemu je cijena jedne fotografije

4.000,00 kn, uvećano za PDV. Iz računa je nadalje vidljivo da je ugovoreno
vremensko ograničenje korištenja tih fotografija (rok ograničenja nije vidljivo otisnut),
teritorijalno ograničenje (korištenje je ograničeno na područje Republike Hrvatske i
online) te uporabno ograničenje (korištenje je ograničeno na OOH, print i izloge
dućana). Pritom je za istaknuti da OOH ili eng. "out of home" znači vanjsko
oglašavanje i odnosi se na oglašavanje na reklamnim materijalima velikog formata

12 Poslovni broj: 5 P-87/2020-41

(npr. jumbo plakati, svjetleće reklame i sl.) smještenim u centralnim dijelovima
gradova, na glavnim prometnicama, pješačkim zonama, na parkinzima trgovačkih
centara i sl.

37. Iz računa broj 22-1-1 od 1. lipnja 2017. proizlazi da ga je izdao prvotužitelj
Romulić d.o.o. kupcu McCann d.o.o., za jednokratna autorska prava na upotrebu
fotografije "Pozdrav Suncu", za iznos od 4.000,00 kn, uvećano za PDV. Iz računa je
nadalje vidljivo da je ugovoreno vremensko ograničenje korištenja te fotografije (do

31. kolovoza 2017.), teritorijalno ograničenje (korištenje je ograničeno na područje
Republike Hrvatske i online) te uporabno ograničenje (korištenje je ograničeno na
Priceless platformu i online kampanju oglašavanja te platforme, zatim na OOH -
vanjsko oglašavanje, print, oglašavanje na benzinskim crpkama, ljekarnama i sl., te
na brošure i online kanale). Također je vidljivo da je za kupca ugovoreno ekskluzivno
korištenje fotografije do 31. kolovoza 2017.

38. Iz računa broj 11-1-1 od 22. ožujka 2017. proizlazi da ga je izdao prvotužitelj
Romulić d.o.o. kupcu McCann d.o.o., za jednokratna autorska prava na tri fotografije,
pri čemu je cijena jedne fotografije 5.000,00 kn, uvećano za PDV. Iz računa je
nadalje vidljivo da je ugovoreno vremensko ograničenje korištenja tih fotografija (do

31. prosinca 2017.), teritorijalno ograničenje (korištenje je ograničeno na područje
Republike Hrvatske) te uporabno ograničenje (korištenje je ograničeno na tisak na
bočicama Coca-Cole i na promotivnim materijalima na mjestima prodaje bočica).

39. Čitanjem navedenih računa sud je utvrdio da se uobičajena naknada koju su
tržišni subjekti spremni platiti za korištenje fotografija kao što su predmetne ili s njima
usporedivih fotografija, i to za korištenje na internetskim stranicama za obavljanje
gospodarske djelatnosti, na TV-u, izlozima dućana, prezentacijama, sajmovima,
jumbo plakatima, promotivnim materijalima, u brošurama i sl., uglavnom nalazi u
rasponu od 3.600,00 kn do 5.250,00 kn (uvećano za PDV) za jednu fotografiju, pri
čemu iznos cijene ovisi o vremenskom, teritorijalnom i uporabnom ograničenju
korištenja.

40. S obzirom na to da je tuženik, u konkretnom slučaju, predmetne fotografije
koristio samo na svojoj internetskoj stranici (a ne i na ostalim sredstvima
oglašavanja) i to kraće vremensko razdoblje, sud je, uzimajući u obzir sve okolnosti
slučaja, utvrdio da uobičajena naknada za predmetnu vrstu korištenja iznosi 265,45
eura / 2.000,00 kn po fotografiji, odnosno 796,37 eura / 6.000,00 kn ukupno za
korištenje tri fotografije.

41. Prilikom utvrđivanja visine naknade za neovlašteno korištenje predmetnih
fotografija odnosno visine cijene koja je uobičajena za tu vrstu korištenja, sud je na
umu imao i činjenicu da su autori predmetnih fotografija dugogodišnji profesionalni
fotografi, koji su za svoj rad nagrađeni mnogobrojnim domaćim i međunarodnim
nagradama, kao i sadržaj predmetnih fotografija, i to da se radi o fotografijama koje
prikazuju atraktivne turističke lokacije, za koje, da bi nastale, je potrebno puno truda,
vremena i novčanih sredstava. Zatim, sud je na umu imao način i razlog korištenja
predmetnih fotografija od strane tuženika. Naime, tuženik je neprofitna organizacija
kojoj je cilj promicanje turizma Republike Hrvatske, a u koju svrhu su fotografije očito
i objavljene na internetskoj stranici tuženika, na koji način su učinjene dostupnim i
vidljivim širem krugu ljudi. Međutim, sud je uzeo u obzir i okolnost da su se

13 Poslovni broj: 5 P-87/2020-41

predmetne fotografije nalazile na internetskoj stranici tuženika kraće vremensko
razdoblje (od ožujka do lipnja 2017.). Naime, tužitelji su za predmetne povrede
saznali u ožujku 2017. godine, te u svojim navodima niti ne tvrde da su se predmetne
fotografije nalazile na internetskoj stranici tuženika i prije toga, dok iz iskaza svjedoka
Maria Mladinića proizlazi da su predmetne fotografije uklonjene s internetske stranice
tuženika odmah po zaprimanju obavijesti tužitelja, u lipnju 2017. godine, te na taj dio
iskaza svjedoka tužitelji nisu imali prigovora.

42. Tuženik je u postupku predlagao da sud pribavi očitovanje od Nacionalnog
parka Krka o tome jesu li predmetne fotografije objavljene na njihovoj internetskoj
stranici odnosno jesu li u svezi istih s društvom K & K PROMOCIJA d.o.o. zaključili
ugovor kojim su stekli pravo raspolaganja istih te je li tuženik kontaktirao Nacionalni
park Krka u vezi preuzimanja predmetnih fotografija. Navedeni dokazni prijedlog je
sud odbio na ročištu od 15. prosinca 2023. budući da te činjenice nisu bitne za
odluku u ovoj pravnoj stvari. Naime, za odluku u ovoj pravnoj stvari nije bitno od kuda
ili s koje internetske stranice je tuženik preuzeo predmetne fotografije i je li ta treća
osoba imala pravo korištenja predmetnih fotografija, već činjenica da je tuženik
predmetne fotografije koristio bez odobrenja i bez plaćanja naknade prvotužitelju te
bez navođenja imena i prezimena drugo i trećetužitelja kao koautora. Pritom je
potrebno naglasiti da tuženik nije dokazao da je predmetne fotografije preuzeo od
treće osobe kojoj su tužitelji prenijeli neograničeno pravo iskorištavanja predmetnih
fotografija, a za dodati je i da je drugotužitelj u svom iskazu naveo kako mu društvo
K&K PROMOCIJA d.o.o. nije poznato odnosno kako tužitelji nikada nisu imali
poslovnu suradnju s navedenim društvom, a da je trećetužitelj u svom iskazu naveo
kako tužitelji prilikom poslovne suradnje s Nacionalnim parkom Krka istom nikada
nisu dali suglasnost da njihove fotografije ustupa bilo kojim trećim osobama. Iskaze
drugo i trećetužitelja ovaj sud je ocijenio istinitima, a isti su i u skladu s dokazima
dostavljenim u spis.

43. Također je za navesti da sud prilikom utvrđivanja visine naknade za
neovlašteno korištenje predmetnih fotografija odnosno visine cijene koja je
uobičajena za tu vrstu korištenja nije uzimao u obzir dokaze koje je tuženik dostavio
u spis koji se odnose na cijene korištenja autorskih djela nekih drugih autora. Naime,
za odluku u ovoj pravnoj stvari nije bitno koja je cijena korištenja autorskih djela
drugih autora, već koja je uobičajena cijena korištenja autorskih djela upravo drugo i
trećetužitelja. Isto tako za navesti je da iz ugovora sklopljenih između društva K&K
PROMOCIJA d.o.o. i Nacionalnog parka Krka (stranica 97a-97d spisa), koje je
tuženik dostavio u spis, ne proizlazi da bi se radilo o ugovaranju izrade fotografija od
strane drugo i trećetužitelja, a čak i kada bi to bio slučaj, navedeno ne bi utjecalo na
drugačiju odluku ovog suda, budući da i iz tih ugovora proizlazi da je cijena izrade
(korištenja) jedne fotografije oko 2.000,00 kuna, koliko je sud i utvrdio u ovom
postupku.

44. Nadalje, u odnosu na zahtjev prvotužitelja Romulić d.o.o. za plaćanje penala
odnosno naknade za neovlašteno korištenje u dvostrukom iznosu, treba reći da je
člankom 183. stavkom 1. ZAPSP-a propisano da onaj čije je imovinsko autorsko
pravo povrijeđeno namjerno ili krajnjom nepažnjom ima pravo zahtijevati naknadu u
dvostrukom iznosu (penal) od ugovorene, a ako nije ugovorena od odgovarajuće
uobičajene, od osobe koja je njegovo pravo povrijedila namjerno ili krajnjom
nepažnjom.

14 Poslovni broj: 5 P-87/2020-41

45. U konkretnoj situaciji, objavljivanje i korištenje predmetnih fotografija u
obavljanju djelatnosti tuženika, bez pažljivog provjeravanja od kud potječu fotografije
odnosno bez pažljivog provjeravanja postojanja prava iskorištavanja predmetnih
fotografija, može se pripisati krivnji tuženika, i to krajnjoj nepažnji tuženika. Naime,
tuženik je u okviru obavljanja svoje profesionalne djelatnosti morao postupiti s
povećanom pažnjom, prema pravilima struke (članak 10. stavak 2. Zakona o
obveznim odnosima, "Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15.; dalje:
ZOO/15), što je u konkretnom slučaju propustio učiniti. Zbog toga je tuženik, kao
neprofitna organizacija kojoj je cilj promicanje turizma Republike Hrvatske, koji je
javno koristio predmetna autorska djela, dužan platiti naknadu za neovlašteno
korištenje u dvostrukom iznosu od odgovarajuće uobičajene naknade (penal), dakle,
ukupno iznos od 1.592,67 eura / 12.000,00 kuna (6.000,00 kuna x 2), dok je zahtjev
prvotužitelja Romulić d.o.o. u preostalom zatraženom iznosu od 2.389,01 eura /

18.000,00 kuna prekomjerno postavljen, pa ga je u tom dijelu trebalo odbiti kao
neosnovan.

46. Tražbina prvotužitelja Romulić d.o.o. u ovom je dijelu dospjela neovlaštenim
korištenjem predmetnih fotografija, no zatezne su kamate, zbog kašnjenja tuženika u
ispunjenu ove obveze, dosuđene sukladno postavljenom tužbenom zahtjevu (članak

2. stavak 1. ZPP-a), počevši od 29. svibnja 2017. do isplate, po stopi određenoj u
skladu s člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine",
broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022.,
156/2022., 155/2023.; dalje: ZOO/23), mjerodavnoj za ostale odnose.

47. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkama III i IV izreke ove presude.

48. Nadalje, tuženik je u konkretnom slučaju povrijedio i moralna autorska prava
drugotužitelja Maria Romulića i trećetužitelja Dražena Stojčića jer ih prilikom
korištenja i objave predmetnih fotografija na svojim internetskim stranicama nije
označio kao koautore (čl. 15. ZAPSP-a).

49. S obzirom na to da je tuženik na opisani način povrijedio moralna autorska
prava drugotužitelja Maria Romulića i trećetužitelja Dražena Stojčića, to oni imaju
pravo na popravljanje na opisani im način nastale neimovinske štete odnosno na
dosuđivanje pravične novčane naknade (članak 172. stavak 2. i članak 178. ZAPSP-
a u vezi s člankom 1100. ZOO-a/15). Ta pravična novčana naknada ne predstavlja
ekvivalentnu novčanu nagradu već satisfakciju za učinjene povrede izraženu u novcu
te mora biti unutar konteksta prostora i vremena u kojem živimo. Prilikom odlučivanja
o visini pravične novčane naknade ovaj sud je uzeo u obzir karakter učinjene
povrede, značenje povrijeđenog dobra, cilj kojemu služi ta naknada, ali i to da se
njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom
svrhom. Činjenice vezane za pravičnu novčanu naknadu sud je utvrdio iz iskaza
drugo i trećetužitelja, poglavito uzimajući u obzir da se drugo i trećetužitelj
fotografijom profesionalno bave dugi niz godina, da se radi o fotografima koji su
nagrađeni velikim brojem domaćih i međunarodnih nagrada te da se s obzirom na
sav uloženi trud, rad i novac, kada neka treća osoba koristi njihovu fotografiju bez
pitanja, bez dopuštenja i posebno bez navođenja njihovih imena kao koautora,
osjećaju tužno, povrijeđeno i razočarano, a da im je objava njihovih imena kao
koautora izuzetno bitna jer to predstavlja priznanje za njihov rad te je to ujedno i

15 Poslovni broj: 5 P-87/2020-41

način na koji se prezentiraju javnosti. Međutim, sud je uzeo u obzir i činjenicu da je
tuženik uklonio predmetne fotografije sa svoje internetske stranice odmah po
zaprimanju obavijesti tužitelja o povredi njihovih autorskih prava.

50. Uzimajući u obzir sve navedene okolnosti, prema ocjeni ovog suda,
primjerenom je, u konkretnom slučaju, utvrđena pravična novčana naknada u iznosu
od 663,61 eura / 5.000,00 kuna za oba koautora za objavu sve tri fotografije, dok je u
preostalom dijelu, za iznos od 1.327,23 eura / 10.000,00 kuna, zahtjev za isplatu
naknade zbog povrede moralnih autorskih prava prekomjerno postavljen, pa ga je u
tom dijelu trebalo odbiti kao neosnovan.

51. Zatezne kamate zbog kašnjenja tuženika u isplati naknade neimovinske štete
drugo i trećetužitelju pripadaju, sukladno članku 1103. ZOO-a/15, počevši od
podnošenja odštetnog zahtjeva 29. svibnja 2017. (stranica 10-13 spisa), po stopi
određenoj u skladu s člankom 29. stavkom 2. ZOO-a/23, mjerodavnoj za ostale
odnose.

52. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkama V i VI izreke ove presude.

53. Nadalje, člankom 180. ZAPSP-a propisano je da osoba čije je pravo iz tog
zakona povrijeđeno ima pravo zahtijevati da pravomoćna presuda kojom se makar i
djelomično udovoljilo zahtjevu usmjerenom na zaštitu tog prava bude objavljena u
sredstvima javnog priopćavanja na trošak tuženika. Sud će na prijedlog tužitelja
odlučiti u kojem će sredstvu javnog priopćavanja presuda biti objavljena te hoće li se
objaviti cijela presuda ili njezin dio. Odluči li sud da se objavi samo dio presude mora
se objaviti barem izreka kao i onaj dio presude iz kojeg je vidljivo o kakvoj se povredi
radi i tko je povrijedio odnosno pravo.

54. S obzirom na to da je u konkretnom slučaju sud utvrdio povredu autorskih
imovinskih prava prvotužitelja Romulić d.o.o., te autorskih moralnih prava
drugotužitelja Maria Romulića i trećetužitelja Dražena Stojčića, to je na temelju
članka 180. ZAPSP-a, a sukladno prijedlogu tužitelja, sud odlučio da se izreka ove
presude objavi na trošak tuženika u "Večernjem listu", koji se, općepoznato, prodaje
na području cijele Republike Hrvatske, pa će tom objavom tužitelji biti dodatno
zadovoljeni u svojim traženjima autorskopravne zaštite jer bi takva objava trebala
obeshrabriti slična ponašanja trećih osoba u budućnosti.

55. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom VII izreke ove presude.

56. Odluka o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova postupka temelji se na članku

154. stavku 5., članku 155. i članku 164. ZPP-a.

57. Pritom je za navesti kako prilikom određivanja razmjernog djela parničnih
troškova sud treba voditi računa ne samo o visini prihvaćenog tužbenog zahtjeva,
već i o osnovi tužbenog zahtjeva, a u konkretnom slučaju je utvrđena povreda, pa
razmjer uspjeha u sporu treba procjenjivati kvalitativno, a ne samo kvantitativno
(presuda ESLJP 28963/10 od 18. srpnja 2013.). Naime, prilikom odlučivanja o
troškovima parničnog postupka treba uzimati u obzir kako uspjeh tužitelja, tako i
uspjeh tuženika u parnici, a kod parcijalnog uspjeha stranaka u postupku (članak

154. stavak 2. ZPP-a) potrebno je prilikom određivanja troškova postupka izraze

16 Poslovni broj: 5 P-87/2020-41

„djelomični uspjeh“ i „razmjerni dio troškova“ ocjenjivati kako s obzirom na osnovu, tako i s obzirom na visinu prihvaćenog, odnosno odbijenog dijela tužbenog zahtjeva.

58. U tom smislu treba istaknuti da je prvotužitelj u sporu u odnosu na utvrđenje
povrede i zabranu daljnje povrede uspio 100%, da je u odnosu na pravo na naknadu
uspio 100%, da je u odnosu na visinu zahtjeva za isplatu naknade uspio 40%, te da
su drugo i trećetužitelj u sporu u odnosu na utvrđenje povrede i zabranu daljnje
povrede uspjeli 100%, da su u odnosu na pravo na naknadu uspjeli u 100%, da su u
odnosu na visinu zahtjeva za isplatu naknade uspjeli 33,33%, kao i da su sva tri
tužitelja u odnosu na zahtjev za objavu presude uspjeli 100%.

59. Slijedom navedenog, postotak koji je tuženik ostvario u odnosu na
prvotužitelja Romulić d.o.o., kao i u odnosu na drugotužitelja Maria Romulića te
trećetužitelja Dražena Stojčića, sukladno članku 154. stavku 5. ZPP-a, opravdava
dosudu cjelokupnog iznosa troškova upravo tužiteljima jer oni nisu uspjeli samo u
razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog toga nisu nastali posebni troškovi
(tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Pž-7378/2017
od 10. listopada 2019., presudi poslovni broj Pž-5475/2016 od 29. kolovoza 2019. te
presudi poslovni broj Pž-504/2018 od 25. rujna 2020).

60. Kako su sva tri tužitelja u ovom postupku zastupali isti odvjetnici, to su tužitelji
postavili zajednički zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka, a kako se radi
o djeljivoj obvezi u kojoj ima više vjerovnika, to se predmetna tražbina naknade
troškova parničnog postupka među njima dijeli na jednake dijelove (čl. 41. st. 1. i 3.
ZOO-a/23).

61. S obzirom na odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad
odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/2014., 118/2014., 107/15., 37/22.,
126/22.; dalje: Tarifa) i postavljeni zahtjev za naknadu troškova (stranica 199-200
spisa), tužiteljima su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po
osnovi odvjetničkog zastupanja i to za:

- sastav tužbe (Tbr. 7/1, Tbr. 42 i Tbr. 50 Tarife) iznos od 250,00 eura;
- sastav podneska od 16. listopada 2020. (Tbr. 8/1, Tbr. 42 i Tbr. 50 Tarife)
iznos od 250,00 eura;

- zastupanje na ročištu od 10. studenoga 2020. (Tbr. 9/1, Tbr. 42 i Tbr. 50

Tarife) iznos od 250,00 eura;

- sastav podneska od 10. ožujka 2021. (Tbr. 8/1, Tbr. 42 i Tbr. 50 Tarife) iznos

od 250,00 eura

- zastupanje na ročištu od 27. travnja 2021. (Tbr. 9/1, Tbr. 42 i Tbr. 50 Tarife)

iznos od 250,00 eura;

- zastupanje na ročištu od 24. svibnja 2021. (Tbr. 9/1, tbr. 42 i Tbr. 50 Tarife)

iznos od 250,00 eura;

- zastupanje na ročištu od 15. prosinca 2022. (Tbr. 9/1, Tbr. 42 i Tbr. 50 Tarife)

iznos od 250,00 eura:

- sastav podneska od 13. travnja 2023. (Tbr. 8/4, Tbr. 42 i Tbr. 50 Tarife) iznos
od 62,50 eura;

- sastav podneska od 26. rujna 2023. (Tbr. 8/4, Tbr. 42 i Tbr. 50 Tarife) iznos od
62,50 eura;

- zastupanje na ročištu od 15. prosinca 2023. (Tbr. 9/1, tbr. 42 i Tbr. 50 Tarife)

iznos od 250,00 eura.

17 Poslovni broj: 5 P-87/2020-41

Ovako priznate troškove po osnovi odvjetničkog zastupanja u ukupnom iznosu od

2.125,00 eura treba uvećati za 20 % radi zastupanja tri tužitelja (Tbr. 40. Tarife), što
ukupno iznosi 2.550,00 eura.

62. Nadalje, tužiteljima je, sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama
("Narodne novine" broj 118/18) i Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine"
broj 53/19.) te rješenjima ovog suda poslovni broj P-87/2020-4 i P-87/2020-5 od 19.
veljače 2020. priznat i trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 165,90 eura /

1.250,00 kuna (750,00 kn + 500,00 kn), te im je sukladno odredbama Zakona o
sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18., 51/23.) i Uredbe o Tarifi sudskih
pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23.) trebalo priznati i trošak sudske pristojbe za
presudu u iznosu od 106,18 eura / 800,00 kuna. Tužiteljima je priznat i trošak
vještačenja u iznosu od 510,00 eura.

63. Dakle, prvo, drugo i trećetužitelju je trebalo priznati troškove postupka po
osnovi odvjetničkog zastupanja, sudskih pristojbi i troška vještačenja u ukupnom
iznosu od 3.332,08 eura.

64. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom VIII izreke ove presude.

65. Tužiteljima nije priznat zatraženi trošak sastava podnesaka od 27. rujna 2020.
(62,50 eura) budući da isti ne prileži spisu. Nadalje, tužiteljima nije priznat trošak
sastava podneska od 21. listopada 2020. (62,50 eura), kojim su dostavili sudu optički
medij za pohranu podataka (CD), budući da su isti mogli dostaviti sudu i u prilogu
tužbe, a za sastav koje je tužiteljima priznat trošak u cijelosti. Tužiteljima nije priznati
niti trošak sastava podneska od 9. studenoga 2020. (250,00 eura) budući da je isti
predan sudu na pripremnom ročištu održanom 10. studenoga 2020., a za koje
zastupanje je tužiteljima priznat trošak u cijelosti. Također, tužiteljima nije priznat niti
trošak sastava podneska od 25. studenoga 2022. (62,50 eura) budući da istim
zahtijevaju odgodu ročišta, pa taj podnesak nije bio potreban za svrhovito vođenje
postupka. Tužiteljima nije priznat niti zatraženi trošak dodatne pristojbe (opomene)
na rješenje o pristojbi za tužbu (13,27 eura), s obzirom na to da je tužiteljima bilo
naloženo plaćanje dodatne pristojbe (opomene) iz razloga što nisu postupili po
članku 4. točki 1. Zakona o sudskim pristojbama i pristojbu na tužbu platili odmah
prilikom podnošenja tužbe, pa trošak dodatne pristojbe nije bio potreban za svrhovito
vođenje ovog postupka.

66. Stoga, zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 450,77 eura nije osnovan, te ga je u tom dijelu trebalo odbiti.

67. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom IX izreke ove presude.

U Splitu 21. veljače 2024.

Sutkinja Zrinka Ćosić

18 Poslovni broj: 5 P-87/2020-41

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od
dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila
uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za
stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi
Trgovačkom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike
Hrvatske.

DNA:

- tužiteljima po punomoćniku
- tuženiku po punomoćniku
- u spis