REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. Pn-844/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivani Marangunić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice CE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupa je Ines Bojić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB:52634238587, koju zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 6. svibnja 2026. u prisutnosti punomoćnika obiju parničnih stranaka i tužiteljice osobno, 28. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženici da u 15 dana plati tužiteljici 1.000,00 eura sa zateznim kamatama od 1.11.2024. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamate proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine.

II. Odbija se preostali dio zahtjeva za isplatom iznosa od 4.000,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 31.10.2024. do isplate.

III. Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 25.4.2025. podnijela tužbu radi naknade štete koju je pretrpjela time što je 17.3.2024. u večernjim satima, nakon neosnovane prijave njezinog bivšeg supruga NE, privedena od strane policijskih službenika uz obrazloženje da je riječ o uobičajenoj proceduri, odvedena u prostorije VII. PP Zagreb, u kojoj je dala svoju izjavu, nakon čega je smještena u pritvor policijske postaje, testirana na alkohol (negativno), zadržana u policijskoj postaji otprilike do ponoći, a nakon toga prevezena u Jedinicu za zadržavanje i prepratu PU Zagrebačke na Oranicama, gdje je provela noć. Ujutro je ponovno policijskim vozilom odvezena u prostorije VII. postaje, gdje je boravila još nekoliko sati, a potom odvedena na Općinski prekršajni sud u Zagreb, u pritvor u prostorijama suda u prostoriju s rešetkama do 13,30. kada je odvedena pred sud. Nakon što je iznijela svoju obranu, sud je donio rješenje o puštanju tužiteljice na slobodu. Prekršajni postupak okončan je presudom Pp-3826/24 od 25.4.2024. kojom je tužiteljica oslobođena optužbe.

2. Tužiteljica apostrofira da je tijekom trajanja braka sa NE bila izložena obiteljskom naselju s njegove strane, da je protiv njega donesena pravomoćna presuda Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu P-1158/24 od 24.1.2024. kojom je osuđen na obiteljsko naselje na njezinu štetu, da je u tijeku još jedan takav postupak, da se vodi i kazneni postupak pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu K-1783/23, da je jedan od policijskih službenika koji su je priveli već ranije postupao u obitelji i da mu je bilo poznato da je suprug tužiteljice prethodno već prijavljivan i osuđivan za obiteljsko nasilje. Osim toga, tužiteljica navodi da je svo vrijeme od privođenja u večernjim satima 17.3.2024. do sljedećeg dana do 13,30 bila bez hrane, da je nije bila upućena u svoja prava, da joj nije pročitan optužni prijedlog, nije znala što joj se točno stavlja na teret, niti upućena da može kontaktirati odvjetnika. Tužiteljicu je naročito uznemirilo što je u konkretnom slučaju bila riječ o banalnoj prijavi za događaj koji se ne može kvalificirati za obiteljsko nasilje (optužnim prijedlogom tužiteljica je terećena da je riječima "idiote lažljivi, šta pričaš" koje je navodno uputila suprugu i time uzrokovala njemu osjećaj straha, uznemirenosti i povredu dostojanstva), privedena, pri čemu se nije uzelo u obzir da je njezin suprug osuđivan za obiteljsko nasilje na njezinu štetu, da se protiv njega vodi kazneni postupak, čime je kao žrtva dovedena u izrazito nepovoljan položaj. Tužiteljica je, dakle, neosnovano bila lišena slobode, izložena ponižavajućem postupanju, smještena u neprikladnim uvjetima, nije joj bilo ponuđeno jelo niti omogućen kontakt s članovima obitelji, nije joj je bio poznat razlog uhićenja niti optužba koja joj se stavlja na teret, osjećala se nemoćno i poniženo i izgubila povjerenje u policiju koja ju je bila trebala kao žrtvu nasilja štititi, zbog toga je patila zbog nesanice, glavobolje i potražila psihološku pomoć. Zbog svega navedenog tužiteljica traži naknadu štete zbog neosnovanog uhićenja od 5.000,00 eura i naknadu parničnog troška.

3. Tuženica je u odgovoru na tužbu osporila visinu zahtjeva ocijenivši je previsokom.

4. Sud je tijekom postupka pročitao presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu Pp-1158/24 od 24.1.2024., Pp-1783/23 od 7.3.2024., rješenje Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske Ppž-385/24, optužni prijedlog MUP PU Zagrebačke VII PP od 17.3.2024., izviješće o uhićenju, izvješće o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji, presudu Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu Pp-384/24 od 5.4.2024., specijalistički nalaz od 27.3.2024. i drugu dokumentaciju u spisu te saslušao tužiteljicu i ocjenom svih dokaza po čl. 8. Zakona o parničnom postupku utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu štete zbog neosnovanog uhićenja. Sporna je visina zahtjeva.

6. Nije sporno da je tužiteljica od 17.3.2024. u večernjim satima do 18.3.2024. do 13,30 sati, kada je bila izvedena pred sud, bila smještena u pritvoru VII. PP, Jedinice za zadržavanje i prepratu PU Zagrebačke, niti da je prekršajni postupak koji je protiv nje vođen pred Općinskim prekršajnim sudom u Zagrebu okončan presudom Pp- 3826/24, kojom je tužiteljica oslobođena optužbe. Po čl. 480. st. 1. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku (NN 110/97, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02, 178/04, 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, dalje: ZKP) propisano je da pravo na naknadu štete pripada osobi koja je bila u pritvoru, a nije došlo do pokretanja kaznenog postupka ili je postupak obustavljen pravomoćnim rješenjem ili je pravomoćnom presudom oslobođena optužbe ili je optužba odbijena. Po čl. 1100. st. 2. Zakona o obveznim odnosima sud će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih bolova, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

7. Utvrđujući spornu visinu štete u konkretnom slučaju sud je uzeo u obzir sve dokaze koje je tužiteljica dostavila, kao i njezin iskaz.

8. Tužiteljica je u tužbi kao okolnosti koje su dovele do povrede prava njezine osobnosti istakla činjenicu da joj prilikom privođenja nije bilo rečeno koji su razlozi privođenja, što joj se stavlja na teret, što je kod nje izazvalo osjećaj neizvjesnosti, nesigurnosti i straha, činjenicu da je njezin suprug, koji je pravomoćnom presudom već osuđen zbog nasilja u obitelji prijavio neosnovano, i to zbog banalnog razloga, , što je kod nje izazvalo osjećaj straha, nepovjerenja u sustav, osjetila se diskriminiranom, i to u odnosu na osobu čija je ranije bila žrtva i kojeg je više puta ranije prijavljivala policiji.

9. U svome je iskazu, koji je sud ocijenio iskrenim, uvjerljivim i istinitim potvrdila navode iz tužbe, naročito naglašavajući osjećaj nesigurnosti i straha, koji je nakon ovog događaja potenciran zbog toga što je policija znala koliko je puta (sada bivšeg) supruga prijavljivala, a prošla - prema svojim riječima - gore nego on. Tužiteljica je ustvrdila da se zbog njega već dugo osjeća nesigurno, no sada je shvatila da nije zaštićena niti od strane policije.

10. Istinitost tužiteljičinih tvrdnji potkrjepljuje i sadržaj isprava koje su dostavljene uz tužbu, a tuženica ih nije osporila. Ocjenjujući sve navedeno, sud je utvrdio da su okolnosti tužiteljičinog pritvaranja, razlozi privođenja i postupanje prema tužiteljici koja je, iako ranije pravomoćnom odlukom suda utvrđeno žrtva obiteljskog nasilja, privedena i držana u pritvoru zbog prijave da se prijavitelju obratila riječima: "idiote lažljivi, šta pričaš", takvi da su kod nje izazvali osjećaj straha, nesigurnosti, srama, nepovjerenja u sustav od kojeg je očekivala zaštitu, osjećaj diskriminiranosti u odnosu na osobu koja je protiv nje već činila obiteljsko nasilje, u mjeri koja opravdava dosudu novčane naknade (čl. 1100. ZOO). Tijela tuženice dužna su se u postupanju prema svojim građanima odnositi profesionalno, nepristrano i objektivno. Ocjena je ovog suda da je se konkretnom slučaju prema tužiteljici, koja je promptno privedena i držana u pritvoru zbog verbalnog nasilja u obitelji, postupalo nesrazmjerno težini prekršaja za koji je se teretilo, za što tužiteljica nije dala povoda, pri čemu se očigledno nije uzelo u obzir ranije osuđivanje prijavitelja za nasilje u obitelji niti tužiteljičine višekratne prijave. Tužiteljica je zbog traume koju je proživjela zatražila i medicinsku pomoć, što je dokazala specijalističkim nalazom psihijatra od 27.3.2024. Sud je predloženo medicinsko vještačenje odbio, ocijenivši da je u konkretnom slučaju ono nepotrebno. Tužiteljica ne tvrdi da je konkretan događaj kod nje ostavio trajne posljedice i sud je smatrao opravdanim na temelju svega iznesenog odluku o spornoj visini zahtjeva donijeti po čl. 223. ZPP.

11. Uzevši u obzir da je povreda prava osobnosti koju je tužiteljica pretrpjela u izravnoj vezi s povredom prava na slobodu, izazivanjem nepovjerenja u funkcioniranje sustava tuženice i s time povezanim osjećajem nesigurnosti, diskriminacije, poniženja i straha, cijeneći sve tužiteljičine navode i njezin iskaz, sud joj je dosudio naknadu štete od 1.000,00 eura. Preostali zatraženi iznos od 4.000,00 eura odbijen je kao neosnovan. Zatezna kamata dosuđena je po čl. 29. i čl. 1103. ZOO od 31.10.2024.

12. Tužiteljica je u sporu uspjela sa 20% svoga zahtjeva pa bi po čl. 154. st. 2. ZPP bila u obvezi naknaditi parnične troškove tuženici. Time bi u suštini izgubila cijelu ovom presudom dosuđenu naknadu. Pritom se uzima u obzir i činjenica da tuženica, koja je osporila samo visinu zahtjeva kao previsoku, nije tužiteljici ponudila niti isplatila iznos koji smatra primjerenim, što je svakako moralo dovesti tužiteljicu u poziciju da podnese ovu tužbu. Zato je, polazeći od stajališta izraženog u odlukama Europskog suda za ljudska prava u slučaju Klauz protiv Hrvatske, Čolić protiv Hrvatske i Mafalani protiv Hrvatske, prema kojem u situaciji kada visoku troškovi postupka „konzumiraju“ veći ili cijeli iznos dosuđene naknade štete, ako ne postoje valjani razlozi za opravdavanje takvog rezultata postupka, pokretanje parničnog postupka čini uzaludnim, a pravo stranke na pristup sudu samo teoretskim i iluzornim, sud odlučio da tužiteljica nije u obvezi naknaditi tuženici trošak postupka, već da svaka od stranaka snosi svoj parnični trošak.

Zagreb, 28. kolovoza 2026.

Sudac

Ivana Marangunić

Uputa o pravom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu županijskom sudu koja se predaje putem ovog suda, pisana, u 4 primjerka u roku od 15 dana.

Dostaviti:

- tužiteljici po punomoćniku

- tuženici po ODO