Poslovni broj: Povrv-466/2025-13

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok, Turinina 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu po sucu toga suda Nives Grubišić Đogić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Zagrebački Holding d.o.o. – Podružnica Čistoća, OIB: 85584865987, Radnička cesta 82, Zagreb, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Lui, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice VC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, 28. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u Samoboru, Bore Bubnjića, poslovni broj Ovrv-16674/2025, UPP/OS-Ovrv-1131/2025 od 28. kolovoza 2025., u dijelu kojim je naloženo tuženici platiti tužitelju iznos od 47,76 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. srpnja 2025. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te prethodno obračunatu zateznu kamatu do 30. lipnja 2025. u iznosu od 1,76 EUR, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 176,54 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. kolovoza 2026. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 31. srpnja 2025. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv tuženice radi naplate tražbine po osnovi računa za isporučene komunalne usluge. Kao vjerodostojna isprava označen je izvadak iz poslovnih knjiga P-4952/2025 od 30. lipnja 2025., a predmetna tražbina odnosi se na glavnicu u iznosu od 47,76 EUR, prethodno obračunatu zateznu kamatu u iznosu od 1,76 EUR te daljnju zakonsku zateznu kamatu na glavnicu od 1. srpnja 2025. do isplate.

2. Javni bilježnik Boro Bubnjić iz Samobora donio je 28. kolovoza 2025. rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-16674/2025 kojim je tuženici naloženo namiriti predmetnu tražbinu zajedno s odmjerenim troškovima postupka te je određena ovrha općenito na njezinoj imovini.

3. Tuženica je protiv navedenog rješenja pravovremeno podnijela prigovor. U prigovoru navodi da se protivi terećenju, pozivajući se u bitnom na to da je žrtva kažnjivih djela progona te da zbog svoje loše financijske situacije nije u mogućnosti podmiriti predmetni dug. Navodi da prima mirovinu koja joj nije dostatna za život te u prilog tome dostavlja dokaz o visini primanja.

4. Rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-466/2025-2 od 1. prosinca 2025. rješenje o ovrsi stavljeno je izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute su provedene radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

5. Istim su rješenjem stranke upozorene na obvezu pravodobnog iznošenja činjenica i predlaganja dokaza, kao i na činjenicu da se postupak u sporovima male vrijednosti provodi kao pisani postupak, dok se ročište održava samo ako sud to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka odnosno ako stranka podnese obrazloženi prijedlog za njegovo održavanje.

6. Tužitelj se podneskom od 10. prosinca 2025. očitovao na prigovor tuženice navodeći da predmetno potraživanje predstavlja naknadu za javnu uslugu sakupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada za nekretninu na adresi [adresa], koja je u vlasništvu tuženice, i to za razdoblje od srpnja 2024. do veljače 2025. Navodi da je za navedeno razdoblje uredno izdavao račune za predmetnu javnu uslugu, da računi nisu plaćeni o dospijeću te da tuženica prije pokretanja postupka nije podnijela reklamacije , ni prigovore na visinu računa, niti na samo pružanje javne usluge. Nadalje navodi da tuženica nije prijavila promjenu podataka relevantnih za status korisnika usluge, niti je obavijestila tužitelja o postojanju okolnosti zbog kojih bi, prema Odluci o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Grada Zagreba, bila oslobođena obveze plaćanja.

7. Sud je pročitao izvod iz poslovnih knjiga (list 13), potvrda o uplati (list 29), Odluku o pružanju javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Grada Zagreba (list 43-59), zk izvadak (list 60-61), knjigovodstveno stanje obveznika (list 62- 64, 68), matične evidencije (list 65-67) i račune (list 69-100).

8. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, u smislu članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03; 88/05; 2/07; 84/08; 123/08., 57/11., 148/11.,25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. S obzirom na vrijednost predmeta spora, radi se o sporu male vrijednosti. Sud je proveo pisani postupak jer, s obzirom na sadržaj isprava u spisu, nesporno činjenično stanje u dijelu odlučnom za postojanje obveze i prirodu prigovora tuženice, nije našao da je radi pravičnog vođenja postupka potrebno održati ročište. Za odluku o predmetu spora bilo je moguće utvrditi sve odlučne činjenice na temelju pisanih očitovanja stranaka i dostavljene dokumentacije.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade za javnu uslugu sakupljanja komunalnog otpada za nekretninu na adresi [adresa], za razdoblje od srpnja 2024. do veljače 2025.

11. Iz zemljišnoknjižnog izvatka proizlazi da je tuženica VC vlasnica predmetne nekretnine u cijelosti. Navedenu ispravu sud prihvaća kao vjerodostojan dokaz vlasništva, a tuženica u prigovoru nije iznijela činjenice, niti predložila dokaze kojima bi dovela u sumnju podatke iz zemljišnih knjiga.

12. Prema Odluci o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Grada Zagreba (Službeni Glasnik Grada Zagreba 7/22), korisnik javne usluge je vlasnik nekretnine, odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine, odnosno korisnik nekretnine kada je vlasnik obvezu plaćanja ugovorom prenio na korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge. Stoga vlasništvo tuženice nad predmetnom nekretninom, uz nepostojanje dokaza o prijenosu obveze na drugog korisnika ili o drugoj promjeni relevantnoj za odnos s davateljem javne usluge, predstavlja osnovu njezina svojstva korisnika javne usluge i obveze plaćanja iste.

13. Odlukom je nadalje propisano da je cijena obvezne minimalne javne usluge dio cijene javne usluge koju je korisnik dužan platiti davatelju usluge za obračunsko mjesto. Iznimka postoji u slučaju nekretnine koja se trajno ne koristi, pri čemu je za takav status potrebno utvrditi da se nekretnina najmanje 12 mjeseci ne koristi za stanovanje niti je pogodna za stanovanje, boravak ili obavljanje djelatnosti, odnosno da nije useljiva, a trajno nekorištenje dokazuje se na način predviđen Odlukom.

14. Tuženica u ovom postupku nije tvrdila, a niti dokazala, da su u odnosu na predmetnu nekretninu ispunjene pretpostavke za oslobođenje od plaćanja zbog trajnog nekorištenja nekretnine. Također nije dokazala da je tužitelja pravodobno obavijestila o bilo kakvoj promjeni podataka koja bi utjecala na njezin status korisnika javne usluge ili na obvezu plaćanja.

15. Iz izvoda iz poslovnih knjiga i računa proizlazi da je tuženica za razdoblje od srpnja 2024. do veljače 2025. mjesečno zaduživana iznosom od 5,97 EUR, i to s dospijećima 15. kolovoza 2024., 15. rujna 2024., 15. listopada 2024., 15. studenoga 2024., 15. prosinca 2024., 15. siječnja 2025., 15. veljače 2025. i 15. ožujka 2025., što ukupno iznosi 47,76 EUR.

16. Navedeni podaci iz izvoda iz poslovnih knjiga podudaraju se s računima, knjigovodstvenim stanjem obveznika i matičnom evidencijom tužitelja. Isprave sadrže identifikacijske podatke tuženice, oznaku predmetnog obračunskog mjesta i nekretnine te podatke o zaduženjima. Sud ih stoga cijeni vjerodostojnima i međusobno suglasnima. Tuženica nije iznijela konkretne tvrdnje kojima bi osporila pojedino zaduženje, obračunsko razdoblje, iznos od 5,97 EUR po mjesecu , niti je dostavila dokaz da je bilo koji od utuženih računa podmirila.

17. Iako je tuženica prigovorom izrazila protivljenje predmetnom terećenju, razlozi koje navodi ne dovode u pitanje ni pravnu osnovu ni visinu predmetne tražbine. Navodi da je žrtva kažnjivih djela progona, kao ni njezine tvrdnje o lošoj financijskoj situaciji i nedostatnosti mirovine za podmirenje životnih potreba, nisu od utjecaja na nastanak i postojanje obveze plaćanja predmetne javne usluge.

18. Slijedom navedenog, sud prihvaća navode tužitelja da je u utuženom razdoblju imao pravo evidentirati tuženicu kao korisnicu javne usluge te joj obračunavati i izdavati račune za obveznu minimalnu javnu uslugu. Dostavljeni dokazi, promatrani pojedinačno i u njihovoj međusobnoj povezanosti, potvrđuju i osnovu i visinu tužiteljeva potraživanja, dok navodi i dokazi tuženice ne dovode u pitanje odlučne činjenice na kojima se predmetno potraživanje temelji.

19. Slijedom toga, sud nalazi da je tužitelj dokazao potraživanje glavnice u iznosu od 47,76 EUR.

20. Budući da tuženica predmetne račune nije platila o dospijeću, tužitelju, sukladno članku 29. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023. - dalje: ZOO), pripada i zatezna kamata. Tužitelj je dostavljenim obračunom dokazao prethodno obračunatu zateznu kamatu do 30. lipnja 2025. u iznosu od 1,76 EUR, a zahtijevao je daljnju zakonsku zateznu kamatu na glavnicu od 47,76 EUR od 1. srpnja 2025. do isplate, zbog čega je i u tom dijelu zahtjev osnovan.

21. Slijedom svega navedenog, prigovori tuženice ocijenjeni su neosnovanima, pa je sukladno članku 451. stavku 3. ZPP-a valjalo održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi u dijelu kojim je tuženici naložena isplata predmetne tražbine te odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.

22. Odluka o trošku se temelji na čl. 154. st. 1. i 155. ZPP -a. Troškovi su odmjereni prema vrijednosti predmeta spora i troškovniku tužitelja, a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23) po kojoj vrijednost jednog boda iznosi 2,00 EUR.

23. Tužitelju je priznat trošak javnobilježničkog dijela postupka u iznosu od 25,00 EUR, trošak zastupanja odnosno jednokratne naknade u iznosu od 100,00 EUR, uvećan za PDV od 25%, odnosno ukupno 125,00 EUR, te sudske pristojbe na presudu u iznosu od EUR, što sveukupno iznosi 176,54 EUR.

24. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 28. kolovoza 2026.

Sudac:

Nives Grubišić Đogić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dostave presude. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu putem ovoga suda.

DNA:

- pun. tužitelja

- tuženici