REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. Pn-1406/2021- 98

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Heleni Frigo Bomeštar, u pravnoj stvari tužitelja JČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupan po punomoćniku Davoru Pavičiću odvjetniku iz Odvjetničkog društva Pavičić & partneri iz Zagreba, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d. iz Zagreba, Listopadska 2, OIB:94472454976, zastupan po punomoćniku Mislavu Biočiću odvjetniku iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 8. srpnja 2026.godine u prisutnosti tužitelja osobno uz punomoćnika i punomoćnika tuženika, dana 28. kolovoza 2026 godine,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 106.082,99 eur s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a koje teku:

na iznos od 101.792,80 eur od 10.08.2022.god., pa do isplate,

na iznos od 106,20 eur od 25.11.2020.god., pa do isplate,

na iznos od 212,36 eur od 24.07.2020.god., pa do isplate,

na neto iznos od 26,63 eur od 15.08.2020.god., pa do isplate,

na neto iznos od 158,65 eur od 15.09.2020.god., pa do isplate,

na neto iznos od 135,10 eur od 15.10.2020.god., pa do isplate,

na neto iznos od 150,92 eur od 15.11.2020.god., pa do isplate,

na neto iznos od 50,69 eur od 15.01.2021.god., pa do isplate,

na neto iznos od 220,06 eur od 15.02.2021.god., pa do isplate,

na neto iznos od 254,20 eur od 15.03.2021.god., pa do isplate,

na neto iznos od 151,66 eur od 15.04.2021.god., pa do isplate,

na neto iznos od 185,84 eur od 15.05.2021.god., pa do isplate,

na neto iznos od 220,02 eur od 15.06.2021.god., pa do isplate,

na neto iznos od 189,50 eur od 15.07.2021.god., pa do isplate,

na neto iznos od 189,50 eur od 15.08.2021.god., pa do isplate,

na neto iznos od 189,50 eur od 15.09.2021.god., pa do isplate,

na neto iznos od 223,68 eur od 15.11.2021.god., pa do isplate,

na neto iznos od 189,50 eur od 15.12.2021.god., pa do isplate,

na neto iznos od 155,32 eur od 15.01.2022.god., pa do isplate,

na neto iznos od 223,68 eur od 15.02.2022.god., pa do isplate,

na neto iznos od 257,86 eur od 15.03.2022.god., pa do isplate,

na iznos od 45,57 eur od 15. 05. 2021.god., pa do isplate

na iznos od 45,57 eur od 15. 06. 2021.god., pa do isplate

na iznos od 45,57 eur od 15. 07. 2021.god., pa do isplate

na iznos od 45,57 eur od 15. 08. 2021.god., pa do isplate

na iznos od 45,57 eur od 15. 09. 2021.god., pa do isplate

na iznos od 45,57 eur od 15. 10. 2021.god., pa do isplate

na iznos od 45,57 eur od 15. 11. 2021.god., pa do isplate

na iznos od 33,42 eur od 15. 12. 2021.god., pa do isplate

na iznos od 36,75 eur od 15. 01. 2022.god., pa do isplate

na iznos od 45,57 eur od 15. 02. 2022.god., pa do isplate

na iznos od 45,57 eur od 15. 03. 2022.god., pa do isplate

na iznos od 45,57 eur od 15. 04. 2022.god., pa do isplate

na iznos od 45,57 eur od 15. 05. 2022.god., pa do isplate

na iznos od 45,57 eur od 15. 06. 2022.god., pa do isplate

na iznos od 45,57 eur od 15. 07. 2022.god., pa do isplate

na iznos od 45,57 eur od 15. 08. 2022.god., pa do isplate

na iznos od 45,57 eur od 15. 09. 2022.god., pa do isplate

na iznos od 45,57 eur od 15. 10. 2022.god., pa do isplate

sve sa zakonskom zateznom kamatom tekućom do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 1. siječnja 2023.godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te mu na ime trajne rente s osnova tuđe pomoći i njege plaćati stalnu mjesečnu rentu u iznosu od 45,57 eur počevši od 01. 10. 2022. god., pa ubuduće dok za to budu postojali zakonski uvjeti, s time da je tuženik dužan dospjele obroke platiti odjednom, a buduće dospijevajuće najkasnije do svakog 15-og u mjesecu, kao i nadoknaditi tužitelju prouzročen parnični trošak u iznosu od 26.758,35 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. kolovoza 2026. do isplate sve u roku 15 dana.

II Odbija se tužitelj sa zahtjevom za isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice u točci I izreke presude u visini od 101.792,80 eur za razdoblje od 12.2.2021. do 10.8.2022., u visini od 106,20 eur za razdoblje od 25.11.2020. do 12.02.2021. i u visini od 106,20 eur za razdoblje od 24.7.2020. do 12.02.2021. godine.

i

r i j e š i o  j e :

Dopušta se preinaka tužbenog zahtjeva povećanjem istog kako je to naveo tužitelj podnescima od 13. listopada 2022. i 11. rujna 2025. godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu dana 27. svibnja 2021. godine navodi da je stradao kao pješak u prometnoj nezgodi koja se dogodila dana 23. srpnja 2020. u Zagrebu, na križanju Horvaćanske ceste-Hrgovići. Za nezgodu je odgovoran ZČ, odnosno osiguranik tuženika koji je vozilom reg. ozn. [registarska oznaka], a uslijed neprilagođene brzine te pod utjecajem alkohola i droga, naletio na tužitelja dok je isti prelazio cestu na označenom pješačkom prijelazu, dok je na semaforu za pješake bilo upaljeno zeleno svjetlo. Tužitelj ističe da je povrijeđen u predmetnom štetnom događaju, da je zbog istog imao troškovi liječenja, da mu je uništena odjeća i da je zbog istog gubio na zaradi. U mirnom postupku dana 11. veljače 2021., odštetnim zahtjevom obratio se tuženiku koji je isti otklonio kao neosnovan. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom i to podneskom od 11. rujna 2025. godine tužitelj zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje potražuje isplatu iznosa od 100.000,00 eur na ime imovinske štete za tuđu pomoć i njegu potražuje ukupno isplatu iznosa od 1.792,80 eur sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 12. veljače 2021.godine odnosno odštetnog zahtjeva do isplate, na ime troškova liječenja isplatu iznosa od 106,20 eur sa kamatama od 25.11.2020., na ime uništenih stvari isplatu iznosa od 212,36 eur sa kamatama od 24.07.2020., izgubljenu zaradu na svaki pojedinačni mjesečni iznos od dospijeća do isplate sve pobliže označeno u izreci ove presude i rentni zahtjev u visini od 45,57 eur od 1.10.2022. godine sve uz naknadu prouzročenog parničnog troška s pripadajućim kamatama tekućim od prvostupanjske presude do isplate.

2. U odgovoru na tužbu podneskom od 28. lipnja 2021. godine tuženik priznaje pasivnu legitimaciju i nastanak štetnog događaja. U bitnom dijelu tuženik navodi da je do predmetne prometne nezgode došlo u raskrižju u kojem je promet bio reguliran urednim radom semafora i da je barem jedan od sudionika prometne nezgode, a prema njegovim saznanjima tužitelj, istu skrivio i to prelaženjem kolnika na znak crvenog svjetla pješacima za njihov smjer kretanja. Nastavno ističe da je tužitelj prelazio kolnik nešto izvan obilježenog pješačkog prijelaza i u alkoholiziranom stanju na koji način je osiguraniku tuženika učinio prometnu nesreću neizbježivom pa stoga u cijelosti osporava odgovornost. Nadalje, tuženik osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti. Priznaje činjenicu da mu se tužitelj odštetnim zahtjevom obratio u mirnom postupku. Osporava osnov i visinu konačno postavljenog tužbenog zahtjeva te predlaže isti odbiti u cijelosti uz naknadu prouzročenog parničnog troška.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je proveo po strankama sve predložene dokaze i to dokaz uvidom u zapisnik o očevidu, skicu lica mjesta, zapisnik o vještačenju sve na listu 7 do 25 spisa, u optužnicu ODO Zagreb na listu 26 do 30 spisa, u obračunske isprave, u potvrdu Centra za socijalnu skrb na listu 179 spisa, u nalaz i mišljenje kombiniranog sudsko medicinskog vještačenja po vještacima dr. Davoru Mayeru i ing. MČ u predmetu Kir-Do-1680/20, presudu Općinskog suda u Zlataru na listu 447 do 458 spisa, dokaz uvidom u medicinsku dokumentaciju koja prileži spisu, dokaz toksikološkim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku ing. Zdravku Kovačiću uz dokaz usmenim očitovanjem vještaka, dokaz medicinskim vještačenjem po stalnim sudskim vještacima dr. Jakši Filipović Čugura i dr. Gordanu Makariću uz dokaz usmenim očitovanjem vještaka, dokaz medicinskim vještačenjem po specijalisti medicine rada dr. HČ, dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Lidiji Tkalec Gradinščak iz Vještak Tkalec d.o.o., dopunsko prometno vještačenje po stalnim sudskom vještaku ing. Berislavu Šimunoviću uz dokaz usmenim očitovanjem vještaka, dokaz saslušanjem svjedoka ZČ i BČ i dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke u svrhu dokazivanja te dokaz uvidom u svu ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

4. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, brižljivom i savjesnom ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju cjelokupnog postupka dokazivanja, a temeljem odredbe čl. 8 Zakona o parničnom postupku (NN 53/01, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 - nastavno ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

5. Među strankama nije sporna pasivna legitimacija i nastanak štetnog događaja.

5.1. Isto tako nije sporno da se tužitelj odštetnim zahtjevom od dana 11. veljače 2021.godine, a što je i od strane suda utvrđeno uvidom u e mail koji prileži na listu 99 spisa, obratio tuženiku.

5.2. Nadalje nije sporno da je nepravomoćnom presudom Općinskog suda u Zlataru posl.br.K-323/2021 od 29. ožujka 2024. osiguranik tuženika, odnosno FČ ZČ oglašen krivim za nastanak štetnog događaja koji je predmet ovog spora te da je osuđen na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci i da je istom izrečena sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom svih kategorija u trajanju od 1 godine.

5.3. Uvidom u e spis utvrđeno je da se traženi kazneni spis povodom žalbe okrivljenika nalazi na Županijskom sudu u Puli od 5. lipnja 2024.

6. Sporna je odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja, te osnov i visina neimovinske štete.

7. Radi utvrđenja činjeničnih navoda tužbe i samim time osnovanosti tužbenog zahtjeva sud je proveo po strankama sve predložene dokaze.

8. Na ročištu održanom dana 2. veljače 2022. stranke su se usuglasile da se provedeni dokazi provedeni u kaznenom postupku K-323/21 Općinskog suda u Zlataru i to nalaz i mišljenje od 12.8.2020. u odnosu na tužitelja, provedeno prometno vještačenje po ing. MČ i dr. Davoru Mayeru od 18.1.2021. koriste u svrhu dokazivanja u ovom predmetu kao i zapisnik o ispitivanju alkoholoiziranosti alkohola u organizmu u odnosu na DČ i zapisnik o vještačenju u odnosu na ZČ od Centra Ivan Vučetić.

9. Iz nalaza i mišljenja pokojnog stalnog sudskog vještaka ing. MČ i dr. Davora Mayera od 18.1.2021. iz spisa br. Kir-Do-1680/2020, kasnije K-323/2021 proizlazi da prema međusobnoj podudarnosti oštećenja nastalih na vozilu okrivljenika i povreda na tijelu oštećenika opisanih u nalazu i mišljenju liječnika vještaka za sudsku medicinu prof. dr. Davora Mayer proizlazi da je u trenutku nesreće vozilo okrivljenika naletjelo prednjom više desnom stranom na lijevu bočnu stranu tijela oštećenika koji se kretao vozilu od desna ulijevo tj. od sjevera prema jugu. Dinamika nesreće odvijala se po tipu potpunog čelnog naleta. Primarni kontakt uspostavljen je između lijeve potkoljenice oštećenika i prednjeg branika vozila okrivljenika. U nastavku je tijelo oštećenika bilo rotirano oko uzdužne osi u smjeru kretanja kazaljke sata te je nabačeno na poklopac motora i prednje vjetrobransko staklo o koje je uslijedio udarac glavom nakon čega jle došlo do odbačaja tijela i njegovog pada na kolnik ispred i udesno od mjesta naleta. Prema međusobnoj podudarnosti intenziteta oštećenja nastalih na vozilu okrivljenika i povreda na tijelu oštećenika te nabačaja tijela oštećenika na vozilo proizlazi da se u trenutku naleta na oštećenika vozilo okrivljenika kretalo brzinom od oko 45 do 50 km/h. Do naleta vozila okrivljenika na oštećenika uslijedilo je u položaju prednjeg dijela vozila okrivljenika na oko 0,9 m istočno od istočnog ruba pješačkog prijelaza na lijevoj prometnoj traci sjevernog kolnika Horvaćanske ceste i položaju oštećenika južnije od sjevernog ruba kolnika za oko 5,6 m tj. na oko 0,9 m istočnije od istočnog ruba pješačkog prijelaza. Ukoliko se vozilo okrivljenika kretalo neposredno prije mjesta naleta na oštećenika istom brzinom kao i u trenutku naleta tj. brzinom od oko 45 do 50 km/h moglo se intenzivnim kočenjem zaustavljati s prosječnim usporenjem od oko 7m/sek. i zaustaviti na putu od oko 20,9 m. Od sjevernog ruba kolnika do mjesta naleta vozila okrivljenika oštećenik je prevalio put od oko 5,6 m brzinom koraka od oko 5 km/h u vremenu od oko 4 sekunde. U trenutku započetog prelaženja oštećenika preko kolnika vozilo okrivljenika nalazilo se udaljeno od mjesta naleta na oštećenika u pravcu istoka za oko 52,8 m na kojoj je udaljenosti okrivljenik mogao pri brzini kojom se kretao i prikočavanjem izbjeći nalet na oštećenika.

9.1. Radi dopune nalaza i mišljenja prometnog dijela sudsko medicinskog vještačenja, a u skladu s raspravnim rješenjem suda od 2. veljače 2022. zatražen je priklop kaznenog spisa br. K-323/21 od strane Općinskog suda u Zlataru te su isti dopisom od 15. svibnja 2025. dostavili očitovanje iz kog je razvidno da spis ne mogu dostav8iti jer se povodom žalbi nalazi na Županijskom sudu u Puli, a što je već rečeno.

10. Dana 17. listopada 2024. godine proveden je dokaz saslušanjem tužitelja i svjedoka ZČ, odnosno sudionika prometne nesreće.

11. U bitnom dijelu obojica su iskazali da su u trenutku nastanka štetnog događaja kretali se na znak zelenog svjetla na semaforu. Isto se ukazuje životnim i uobičajenim postupanjem sudionika prometne nesreće budući svaki od njih umanjuje svoj stupanj krivnje za nastanak štetnog događaja.

12. Tužitelj je u privitku podneska od 9. svibnja 2025. dostavio CD fotoelaborata prometne nezgode i skicu lica mjesta te je provedeno dopunsko prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku ing. Berislavu Šimunoviću.

13. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka ing. Berislava Šimunovića od 20. srpnja 2025., a nakon uvida u dostavljenu skicu lica mjesta, kao i fotografije fotoelaborata koje je policija sačinila neposredno nakon štetnog događaja, u cijelosti je suglasan s prometnim dijelom kombiniranog vještačenja prometnog vještaka g. MČ, koji je dao zajedno s vještakom sudskomedicinske struke dr. Davorom Mayerom. Prema navedenom nalazu, tužitelj je na kolnik stupio vremenski oko 4 s prije naleta, udaljen oko 5,6 m od mjesta naleta. U tom trenutku vozilo osiguranika tuženika se nalazilo udaljeno oko 52,8 m od mjesta naleta, odnosno bilo je oko 20,5 m ispred svoje zaustavne linije raskrižja. Pregledom spisa je utvrdio da istom ne prileži dijagram rada semafora za predmetno raskrižje. Međutim da je isti i dostupan, samo na temelju dijagrama, tehničkim putem ne bi mogli utvrditi pod kojim svjetlom na semaforu je svaki od sudionika ovog štetnog događaja ušao u raskrižje. Prema zapisniku o očevidu, u trenutku štetnog događaja promet u raskrižju je bio reguliran radom semafora koji su radili automatski i ispravno. S obzirom na smjerove kretanja tužitelja i vozila osiguranika tuženika prije štetnog događaja, isključeno je da bi oni istovremeno imali upaljeno zeleno svjetlo na semaforu za svoje smjerove kretanja u trenutku ulaska u raskrižje. Stoga je jedan od sudionika ovog štetnog događaja morao ući u raskrižje dok je za njegov smjer kretanja bilo upaljeno crveno svjetlo na semaforu. Na raspravi 17.10.2024. oba sudionika ovog štetnog događaja su iskazala da su u raskrižje ušli pod zelenim svjetlom na semaforu za svoj smjer kretanja. Međutim, tehničkim putem nije moguće utvrditi tko je od ova dva sudionika u raskrižje ušao pod zelenim svjetlom na semaforu. Da je sudionik koji je u raskrižje ušao pod crvenim svjetlom na semaforu ispoštivao prometnu signalizaciju i zaustavio se prije ulaska (stupanja) u raskrižje, do ovog štetnog događaja ne bi došlo.

14. Na ročištu održanom dana 19 svibnja 2026. godine proveden je dokaz saslušanjem svjedoka BČ koji je u bitnom dijelu naveo da već iskazivao pred sudom u Zlataru i da se radilo o nesreći kada je auto udario pješaka koji je pretrčavao cestu izvan obilježenog pješačkog prijelaza.

14.1. U svom usmenom očitovanju na ročištu održanom dana 19. svibnja 2026. stalni sudski vještak ing. Berislav Šimunović je naveo, a nakon što je slušao iskaz saslušanog svjedoka BČ i to u dijelu u kojem je naveo da je pješak pretrčavao, može reći da bi u tom slučaju na vozilu bio izraženo poprečno oštećenje, a koje prema fotografijama foto elaborata nisu pronađene. Na postavljeno pitanje da li je do naleta moglo doći 30 do 50 m nakon pješačkog prijelaza kako tvrdi svjedok, vještak je iskazao da se mjesto naleta moralo nalaziti prije pojave prvih tragova krhotina vjetrobranskog stakla vozila u skici policije označene 1, čiji početak se nalazi pri završetku pješačkog prijelaza. Iz navedenog proizlazi da se nalet nije mogao desiti 50 m od pješačkog prijelaza kako to navodi svjedok. Mjesto naleta odredio je kolega ing. MČ na mjestu pada krhotina stakla u odnosu na naletnu brzinu vozila. Po njemu, a i po ing. MČ to bi bilo točno ispred pješačkog prijelaza.

14.2. Provedenim prometnim vještačenjem kao i dopunom vještačenja utvrđena je dinamika nastanka štetnog događaj. Vještak Berislav Šimunović je naveo da bez obzira na činjenicu što spisu ne prileži dijagram rada semafora da je isti i dostupan, samo na temelju dijagrama, tehničkim putem ne bi mogli utvrditi pod kojim svjetlom na semaforu je svaki od sudionika ovog štetnog događaja ušao u raskrižje. To nadalje znači da provedeno prometno vještačenje i sudsko medicinsko vještačenje treba dovesti u vezu sa ostalim provedenim dokazima u ovom postupka.

15. Sud provedeno dopunsko prometno vještačenje cijeni istinitim i u skladu sa dokumentacijom u spisu kao i ranijem provedenom sudsko-medicinskim vještačenjem te pravilima prometne znanosti.

16. Radi utvrđenja stupnja alkoholiziranosti sudionika štetnog događaja proveden je dokaz toksikološkim vještačenjem.

16.1. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka ing. Zdravka Kovačića od 20. ožujka 2022. proizlazi da iz dokumentacije koja prileži spisu tužitelj je u vrijeme štetnog događaja dana 23.07.2020.godine u 22,15 sati bio u pijanom stanju s koncentracijom apsolutnog alkohola u krvi od najmanje 1,58 g/kg, a u štetnom događaja zadobio je i traumatsku ozljedu glave, difuznu ozljedu mozga, traumatsko subduralno krvarenje, višestruko krvarenje u moždanu masu i krvarenja ispod mekih moždanih ovojnica. Zbog postojanja niza slučajeva osoba s teškom kraniocerebralnom ozljedom ili nadoknadom velikih količina nadomjesnih tekućina (više od 1.000 mL) izdvojenih iz sudskih spisa RH u kojima je analiza alkohola u krvi ili u krvi i mokraći rađena zaživotno i postmortalno, a dobiveni rezultati se ne mogu objasniti normalnom krivuljom razgradnje alkohola, potvrđuje da je u takvim situacijama metabolizam alkohola izmijenjen, kao što je izmijenjen i metabolizam u čitavom organizmu. Metabolizam ovako ozlijeđene alkoholizirane osobe ne podliježe nikakvim zakonitostima pa zato nije ni na koji način usporediv s metabolizmom zdrave alkoholizirane osobe koji ima svoje eksperimentalno provjerljive zakonitosti. Karakter i opseg ozljeda, tj. ozljeđivanje pojedinih organa i organskih sustava varira od ozljeđenika do ozljeđenika po svom opsegu i intenzitetu pa dovodi do različitih, ali strogo individualnih, odgovora organizma što nije moguće niti eksperimentalno reproducirati, pa prema tome nije moguće niti iskazati kao dokazive i potvrdive pravilnosti. Službeni stav vještaka toksikologa i vještaka sudske medicine Zavoda za sudsku medicinu i kriminalistiku iz Zagreba je da se u takvim slučajevima ne može retrogradno vještačiti stupanj alkoholne opijenosti u trenutku događaja. Navedeno iz razloga što ne postoji uobičajeni tijek resorpcije i eliminacije koji bi odgovarao alkoholnoj krivulji kod zdrave, ali alkoholizirane osobe. Potrebno je naglasiti da su takve osobe u vrijeme događaja bile pod utjecajem alkohola s točno neutvrđenom koncentracijom apsolutnog alkohola u krvi. Koncentracija analizom utvrđenog apsolutnog alkohola u krvi ovisi isključivo o trenutku uzimanja krvi na analizu, a ne o metabolizmu alkohola. Koncentracija apsolutnog alkohola u krvi NČ u vrijeme prometne nesreće mogla je biti identična analizom utvrđenoj koncentraciji od 1,32 g/kg, mogla je biti niža od analizom utvrđene koncentracije, ali je mogla biti i viša od analizom utvrđene koncentracije. Alkohol djeluje negativno na ponašanje pješaka u prometu a što ovisi o koncentraciji apsolutnog alkohola u krvi. U pripitom stanju (0,50 – 1,50 g/kg apsolutnog alkohola u krvi) dolazi do promjena u hodu i kretnjama, smanjeno je zapažanje i uočavanje, naročito u noćnim uvjetima. U pijanom stanju (1,50 – 2,50 g/kg) apsolutnog alkohola u krvi zbog sve jačeg narušavanja središnjeg živčanog sustava izazvanog alkoholom dolazi do poremećaja vida što se očituje smanjenom oštrinom i suženjem vidnog polja, pogrešna je procjena udaljenosti i brzine vozila koje dolazi u susret, u kretanju dolazi do nemogućnosti održavanja ravnoteže, a što se manifestira nepredvidivom brzinom kretanja koja nije konstantna, dolazi do iskoračivanja u lijevo ili desno, zastajkivanja, zatrčavanja, a sve u svrhu održavanja ravnoteže, shvaćanje opasnosti svedeno je na minimum, stvarnost se ne uočava realno. Zaključno, kako toksikološkim vještačenjem nije moguće iz navedenih razloga utvrditi sa sigurnošću koncentraciju apsolutnog alkohola u krvi pješaka NČ, nije moguće zaključivati o njegovom ponašanju (motorici, donašanje odluka i dr.) u vrijeme prometne nesreće, osim načelno da je zbog alkoholiziranosti bila smanjena. Na listu 10 spisa u mišljenju Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“ MUP-a RH navedeno je „da je u trenutku prometne nesreće imenovani bio pijan obzirom da je koncentracija u krvi bila najmanje 1,58 g/kg“. Navedena koncentracija apsolutnog alkohola u krvi NČ bila bi u slučaju da imenovani nije zadobio u prometnoj nesreći citirane kraniocerebralne ozljede.

16.2. Iz dokumentacije koja prileži spisu vozač ZČ je u vrijeme prometne nesreće – štetnog događaja bio u pijanom stanju jer mu je koncentracija apsolutnog alkohola u krvi bila najmanje 1,75 g/kg. Za pijano stanje s toksikološkog gledišta karakteristično je da kod većine ovako alkoholiziranih osoba dolazi do suženja intelektualnih funkcija, gubitka samokontrole i samokritičnosti, osobe su dezorijentirane u vremenu i prostoru, u vožnji se to očituje kao cik-cak vožnja, govor im je nejasan i dolazi do zamuckivanja. Trijezna osoba u sekundi primi do 18 individualnih optičkih podražaja od kojih stvara cjeloviti sliku, osoba s oko 1,00 g/kg apsolutnog alkohola u krvi primi u sekundi 4 – 5 optičkih podražaja, a kod oko 2,00 g/kg apsolutnog alkohola u krvi primi još samo 1 optički podražaj u sekundi. Zbog navedenog slike pred ovako alkoholiziranom osobom postaju mutne i nejasne pa oni mnogo toga oko sebe ne zapažaju. Zbog alkoholiziranosti dolazi do bitnog suženja vidnog polja zbog čega nisu u mogućnosti vidjeti predmete - osobe koji im dolaze sa strane ili ih prekasno uoče. Vrijeme reakcije na iznenadne zapreke u prometu prosječnih trijeznih vozača iznosi između 0,5 i 1,5 sekundi, prosječno 0,75 sekundi. S porastom koncentracije apsolutnog alkohola u krvi ovo se vrijeme produžuje pa vozači s koncentracijom od 1,75 g/kg apsolutnog alkohola u krvi imaju prosječno vrijeme reakcije od 3,20 sekundi. Svaka, pa i najmanja koncentracija apsolutnog alkohola u krvi utječe na smanjenje vozačkih sposobnosti, a s povećanjem koncentracije apsolutnog alkohola u krvi raste i vjerojatnost vjerojatnosti nastanka prometne nesreće zbog smanjenja ili bitnog smanjenja vozačkih sposobnosti a što ovisi o koncentraciji apsolutnog alkohola u krvi. Do koncentracije od 1,30 g/kg apsolutnog alkohola u krvi vozači su smanjenih vozačkih sposobnosti, a iznad 1,30 g/kg apsolutnog alkohola u krvi vozačke sposobnosti su bitno smanjene tako da su apsolutno nesposobni za sigurno upravljanje motornim vozilom. Iz navedenog proizlazi da je ZČ s toksikološkog gledišta u vrijeme štetnog događaja s koncentracijom apsolutnog alkohola u krvi od najmanje 1,75 g/kg bio apsolutno nesposoban za sigurno upravljanje motornim vozilom i zbog toga i bitno smanjenih vozačkih sposobnosti. Osim utvrđenih najmanje 1,75 g/kg apsolutnog alkohola u krvi u vrijeme štetnog događaja, u krvi uzetoj na analizu 2,36 sati nakon štetnog događaja utvrđeno je i:

- 418,3 μg/L diazepama odnosno 0,4183 mg/L,

- 154,3 μg/L nordazepama odnosno 0,1543 mg/L,

- 26,6 μg/L alprazolama odnosno 0,0266 mg/L i

- 28,6 μg/L benzoilekgonina.

Benzodiazepinski anksiolitik diazepam ima tzv. vrijeme poluodstranjivanja ili poluživota (vrijeme u kojem inicijalna koncentracija smanji za 50%) 20 – 100 sati, prosječno 48 sati, u krv se brzo i kompletno apsorbira s vršnom koncentracijom u plazmi za 30 do 90 minuta. Metabolit diazepama nordazepam ima vrijeme poluodstranjivanja 40 – 100 sati. Da bi se izlučilo 99% droge iz organizma potrebno je približno šest t1/2 (poluživota). U mokraći je moguće detektirati benzodiazepine 1 – 6 tjedana po konzumaciji. Diazepam se koristi u liječenju anksioznih stanja (napetost, uznemirenost, agresivnost, strah), za ublažavanje simptoma apstinencije od alkohola, kao dodatna terapija pri grčevima mišića, za kratkotrajno liječenje nesanice, kod konvulzija (dodatak drugim antikonvulzivima u prevenciji epileptičkih napada), za smirenje bolesnika prije operativnog zahvata (u premedikaciji). Diazepan je djelatni sastojak lijekova Apaurin, Normabel, Diazepam i dr. Terapijske koncentracije diazepama u krvi prema literaturnim podacima nalaze se u području između 0,63 mg/L do 1,84 mg/L. Analizom utvrđena koncentracija diazepama i nordazepam u krvi iznosila je 2 sata i 36 minuta nakon prometne nesreće ukupno 0,5726 mg/L. U krvi je utvrđena i koncentracija od 0,0266 mg/L alprazolama benzodiazepinskog anksiolitika čije terapijske koncentracije u krvi prema literaturnim podacima iznose između 0,005 do 0,05 mg/L. Istovremena konzumacija benzodiazepina i alkohola pojačava sedativni učinak što znači da im se negativni učinak na središnji živčani sustav najmanje zbraja. Iz navedenog proizlazi da iako su koncentracije diazepama, nordazepama i alprazolama u krvi FČ bile ispod terapijskih koncentracija uz koncentraciju apsolutnog alkohola u njegovoj krvi od najmanje 1,75 g/kg to je bitno utjecalo na njegovo smanjenje vozačkih sposobnosti. U krvi FČ dokazana je i prisutnost metabolita kokaina benzoilekgonina u koncentraciji od 28,6 μg/L, farmakološki neaktivnog metabolita koji dokazuje da je imenovani konzumirao kokain. Farmakokinetika kokaina ovisi o pripravku (koka lišće, koka pasta, kokain hidroklorid, kokain "čista baza" popularno nazvan "krack" ili "rock") i načinu uzimanja. Kokain se dobro resorbira preko svih sluznica, uključivo čak i sluznicu mokraćnog mjehura, ako je upaljena. Nakon uzimanja kokaina na usta (peroralno) do nastanka učinka prođe 30 – 60 minuta. Pri takovom načinu uzimanja se značajan dio kokaina razgradi prije nego li dođe u opću cirkulaciju. Nasuprot tome, nakon ušmrkavanja, pušenja ili intravenskih injekcija učinak nastupa praktično odmah. Izračunato je npr. da nakon pušenja slobodne baze, kokain dospijeva u mozak nakon 8 – 10 sekundi. Poluvrijeme života kokaina (t1/2) u plazmi iznosi 40 – 60 minuta. Poluvrijeme života (raspada) – t1/2 je vrijeme potrebno da se razna droge u krvi smanji za 50%. Da bi se izlučilo 99% droge iz organizma potrebno je približno šest t1/2, a kako je poluvrijeme raspada kokaina vrlo kratko, do njegovog potpunog (99%-tnog) izlučivanja potrebo je samo šest sati. Kokain se metabolizira primarno putem kolinesteraze i pseudokolinesteraze u serumu i jetri u farmakološki inaktivne metabolite (identificirano je 11 metabolita), a najvažniji su benzoilekgonin (vrijemen poluživota t1/2 mu je 5 – 7 sati), ekgonin i ekgoninmetilester i farmakološki aktivni metabolit norkokain. Eliminacija kokaina i metabolita u mokraći je praktično kompletno završena 48 sati po konzumaciji, a u plazmi uobičajeno za 18 do 24 sata. Učinak kokaina traje relativno kratko, 20 – 30 minuta (kraće nego što mu je poluvrijeme raspada u plazmi), a pri uživanju čiste baze ušmrkavanjem ili pušenjem još i kraće. Stoga se, radi održavanja psihostimulativnog učinka, kokain mora uzimati češće. Kokain je snažan simulator središnjeg živčanog sustava (SŽS). Akutna intoksikacija kokainom praćena je proširenjem zjenica (midrijaza), jakim znojenjem (dijaforeza) i povišenom tjelesnom temperaturom (hipertermijom), ubrzanim radom crijeva, ubrzanim radom srca (tahikardijom), povišenim vrijednostima krvnog tlaka (hipertenzijom), konvulzijama ili komom. Zabilježene su i iznenadne smrti uslijed kardiotoksičnosti. Uz to što kokain pojačava stimulativne učinke središnjeg živčanog sustava, istovremena konzumacija alkohola dovodi do stvaranja koka etilena, te je ova istovremena uporaba toksičnija nego zasebno uzimanje kokaina, odnosno alkohola. Temeljem analizom dokazanog farmakološki neaktivnog metabolita kokaina benzoilekgonina u krvi 2 sata i 36 minuta nakon događaja toksikološkim vještačenjem nije moguće sa sigurnošću tvrditi da je imenovani u vrijeme štetnog događaja bio i pod djelovanjem kokaina, ali se to ne može niti sa sigurnošću isključiti, nego da je konzument kokaina. Zaključno, s toksikološkog gledišta vozačke sposobnosti vozača FČ u vrijeme štetnog događaja dana 23.07.2020.godine u 22,15 sati bile su zbog kombinacije alkohola i benzodiazepina bitno smanjene, tako da je bio apsolutno nesposoban za sigurno upravljanje motornim vozilom .

17. Tuženik je podneskom od 27. lipnja 2023. godine prigovorio provedenom toksikološkom vještačenju u cijelosti.

18. U svom usmenom očitovanju na ročištu održanom dana 15. veljače 2024. stalni sudski vještak ing. Zdravko Kovačić je naveo da pod toč.5 stoji mišljenje o alkoholiziranosti tužitelja i tu se ističe kako se radi o uopćenim navodima utjecaja nadomjesnih tekućina. U konkretnom slučaju ne radi se uopće u njegovom nalazu o nadomjesnim tekućinama nego isključivo o ozljedama koje je tužitelj zadobio, a odnose se na traumatsku ozljedu glave, difuznu ozljedu mozga, traumatsko subduralno krvarenje, višestruko krvarenje u moždanu masu i krvarenje ispod mekih moždanih ovojnica. U svom pisanom nalazu detaljno je objasnio da se u takvim slučajevima, a bez obzira na nadomjesne tekućine, ne može vršiti retrogradno toksikološko vještačenje, koncentracija alkohola u vrijeme događaja jer je osoba zadobila teške kraniocerebralne ozljede. U istom mišljenju je napisano i da u slučaju kada se zaprimi više od 1000 ml. nadomjesnih tekućina također nije moguće izvršiti retrogradno toksikološko vještačenje koncentracije alkohola na vrijeme događaja jer dolazi do takvih promjena koje se ne mogu tumačiti normalnom krivuljom ulaska i izlaska tj. resorpcije i eliminacije alkohola u organizmu. Za takove osobe ukoliko im je analizom utvrđena koncentracija alkohola u krvi i /ili mokraći tada se može jedino zaključiti da je takva osoba bila pod utjecajem alkohola ali s točno neutvrđenom koncentracijom alkohola. Navedeno iz razloga jer koncentracija alkohola u takvim slučajevima ovisi isključivo o trenutku uzimanja uzorka krvi i mokraće na analizu. Navedeno znači , a uz pretpostavku da su uzorci uzeti na analizu nekoliko minuta prije ili nekoliko minuta nakon onog koje je upisano u liječničkom pregledu (obrazac AUK2) da će koncentracija biti bitno različita. U spisu postoji mišljenje Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja I. Vučetić u čijem nalazu stoji da je u uzetom uzorku krvi tužitelja utvrđeno 1,32 g/kg apsolutnog alkohola, a u mokraći 2,13 g/kg apsolutnog alkohola te da je u vrijeme prometne nesreće imenovani bio pijan obzirom da je koncentracija u krvi bila najmanje 1,58 g/kg. Navedeni proračun je točan ali u slučaju da tužitelj nije zadobio opisane teške tjelesne ozljede glave. Ukoliko je zadobio tada treba postupiti na način kako je to opisao. Tome prilaže literaturu koja se odnosi na opisane slučajeve bilo nadomjesnih tekućina većih od 1000 ml. ili teških tjelesnih ozljeda glave kakve su bile u ovom slučaju. Na navedenu okolnost predaje sudu dopis iz kojeg je razvidna literatura temeljem koje se vještači u ovakvoj vrsti vještačenja tj. u konkretnom slučaju.

Na postavljeno pitanje da li se kod tužitelja može nedvojbeno utvrditi visina alkohola, vještak je odgovorio da je on bio alkoholiziran ali se stvarna koncentracija alkohola u trenutku prometne nesreće retrogradnim toksikološkim vještačenjem ne može utvrditi. Vještak je nadalje odgovorio da je po struci dipl. ing. kemije toksikolog i od 1978.g. stalni sudski vještak za toksikologiju. U navedeno vrijeme ni jedan sudski vještak toksikološke struke nije bio medicinske struke. Na pitanje na koji način je utvrdio težinu ozljede tužitelja, vještak je odgovorio da u u otpusnom pismu KBC Sestre milosrdnice, Klinika za kirurgiju na listu 37 spisa navedene su sve ozljede koje je naveo i u nalazu i mišljenju kao i na početku današnjeg odgovora na prvo pitanje punomoćnika tuženika. Na postavljeno pitanje vještak je naveo da se retrogradno preračunavanje koncentracije apsolutnog alkohola u krvi za vrijeme događaja ne smije vršiti u slučajevima kada dolazi do teških ozljeda glave, odnosno mozga te u slučajevima kada osoba zaprimi više od 1000 ml. nadomjesnih tekućina. Iz nalaza se može iščitati da su kod osiguranika tuženika utvrđene koncentracije benzodijazepina bile ispod terapijskih koncentracija, pa nije logično da bi tako minimalna koncentracija te tvari u organizmu mogla imati ikakav utjecaj na vozačke sposobnosti osiguranika tuženika. U pisanom nalazu i mišljenju rekao je da je koncentracija apsolutnog alkohola u krvi osiguranika tuženika u vrijeme prometne nesreće iznosila najmanje 1,75 g/kg, da se takve osobe nalaze u pijanom stanju, da su im vozačke sposobnosti bitno smanjene. Iako su benzodijazepini bili kvantitativno u krvi utvrđeni ispod terapijske koncentracije oni ne bi utjecali na smanjenje vozačkih sposobnosti da osoba nije bila u pijanom stanju. U konkretnom slučaju za smanjenje vozačkih sposobnosti bitna je visoka alkoholiziranost osiguranika tuženika od najmanje 1,75 g/kg apsolutnog alkohola, a ne i utvrđeni benzodijazepin. Međutim, kad se benzodijazepin koji se nalaze u koncentraciji koja je ispod terapijske pridodaju koncentracija alkohola tada oni bez obzira na njihovu nisku koncentraciju još više doprinose smanjenju vozačkih sposobnosti. Na postavljeno pitanje da se očituje o prosječnom vremenu reakcije osiguranika tuženika imajući u vidu sinergijski učinak koncentracije alkohola od 1,75 promila i prisutnosti sedativa u organizmu, vještak je naveo da se ovo vrijeme od 3,20 sek. kao prosječno vrijeme reakcije osobe koja ima u krvi najmanje 1,75 g/kg apsolutnog alkohola odnosi isključivo na produženo vrijeme koje se odnosi na koncentraciju alkohola. Ako bi se tome pridodalo još i terapijske koncentracije benzodijazepina tada bi to vrijeme reakcije bilo još i veće od 3,20 sek. ali ne može se brojčano izjasniti o kojem vremenu se radi, tog podatka u literaturi nema.

18.1. Nakon usmenog očitovanja vještaka toksikologa tuženik je i dalje ostao kod svih iznesenih prigovora, no isti na navedenu okolnost nije imao daljnjih dokaznih prijedloga.

19. Sud je u cijelosti poklonio vjeru nalazu i mišljenju vještaka toksikologa dipl.ing. Zdravka Kovačića cijeneći ga stručnim i objektivnim izrađenim od strane stručne osobe i u skladu sa pravilima struke kao i usmenom očitovanju vještaka kojim je u cijelosti odgovorio na sva postavljena pitanja tuženika. U pogledu navoda tuženika valja istaći da se radi o vještaku sa dugogodišnjim stažem koji vještači od 1978. godine stoga se navodi o njegovoj stručnosti u najmanju ruku ukazuju kao neumjesni kraj nesporne činjenice da nije predloženo eventualno novo toksikološko vještačenje. .

20. Provedenim toksikološkim vještačenjem nedvojbeno je utvrđeno da su oba sudionika štetnog događaja bili u alkoholiziranom stanju.

20.1. U odnosu na tužitelja točna koncentracija alkohola u krvi nije se mogla niti retrogradno izračunati s obzirom na teške kraniocerebralne ozljede, no isti je u trenutku štetnog događaja bio pijan.

20.2. U odnosu na osiguranika tuženika utvrđeno je najmanje 1,75 g/kg apsolutnog alkohola u krvi u vrijeme štetnog događaja kao i prisustvo diazepama, nordazepama i alprazolama u krvi koje su bile ispod terapijskih koncentracija no uz koncentraciju apsolutnog alkohola u njegovoj krvi od najmanje 1,75 g/kg to je bitno utjecalo na njegovo smanjenje vozačkih sposobnosti. Isto tako kod osiguranika nađen je i kokain u krvi no nakon događaja toksikološkim vještačenjem nije moguće sa sigurnošću tvrditi da je imenovani u vrijeme štetnog događaja bio i pod djelovanjem kokaina, ali se to ne može niti sa sigurnošću isključiti, nego da je konzument kokaina. Sve navedeno znači da je osiguranik tuženika konzument kokaina, da nije moguće nedvojbeno utvrditi je li u trenutku štetnog događaja bio pod utjecajem istog ali se ne može niti isključiti, da je bio pod djelovanjem anksiolitika, što sve navedeno stvara i upućuje kako na ovisnost tako i razvoj tolerancije i uz sve navedeno laički rečeno bio pijan. To nadalje znači da je isti bio apsolutno nesposoban za sigurno upravljanje motornim vozilom, a kako je nedvojbeno utvrđeno provedenim vještačenjem.

20.3. Dovodeći u vezu toksikološko vještačenje sa dinamikom nastanka štetnog događaja te utvrđenjima iz provedenih vještačenja alkoholiziranost osiguranika tuženika je u direktnoj uzročno-posljedičnoj vezi sa nastankom štetnog događaja.

21. Slijedom svega navedenog po stavu ovog suda osiguranik tuženika je kroz raskrižje prošao na znak crvenog svjetla na semaforu. Analizom iskaza saslušanih sudionika prometne nezgode i dovodeći ih u vezu sa utvrđenjima iz provedenih vještačenja proizlazi da je osiguranik tuženika zadržavajući svoj smjer kretanja u trenutku stupanja tužitelja na kolnik bio udaljen oko 52,8 m od mjesta naleta te da je isti mogao izbjeći radnjom intenzivnog kočenja i to na duplo kraćem putu. To upućuje na zaključak da osiguranik tuženika nije uopće pratio prometnu situaciju niti vidio znak crvenog svjetla na semaforu, a niti tužitelja, odnosno pješaka koji je u trenutku naleta već bio na kolniku, odnosno započeo radnju prelaska preko pješačkog prijelaza i to normalnim, uobičajenim hodom i to isključivo zbog svoje apsolutne nesposobnosti za sigurnu vožnju. Do štetnog događaja je došlo na drugoj prometnoj traci pa da je osiguranik tuženika pješaka, odnosno tužitelja barem vidio, osim kočenjem ili nekom drugom reakcijom prosječnog vozača (npr. prelazak u drugu traku) ili prikočavanjem (koja reakcija je također izostala) mogao je izbjeći ovaj štetni događaj. To nadalje znači da osiguranik tuženika uopće nije pratio prometnu situaciju pa tako nije niti vidio upaljeno crveno svjetlo na semaforu. S obzirom na apsolutnu nesposobnost za upravljanje vozilom i nedostatak bilo kakve reakcije po stavu ovog suda osiguranik tuženika nije niti vidio semafor. Naime, provedenim toksikološkim vještačenjem nedvojbeno je utvrđeno da je isti imao u krvi najmanje 1,75 g/kg alkohola uslijed čega je bio bitno smanjenih vozačkih sposobnosti te da je isti osim alkohola u krvi imao i diazepam, nordazepam i alprazolan koja sredstva su još dodatno smanjile vozačke sposobnosti istog kao i kokain. Imajući u vidu činjenicu da je osiguranik tuženika profesionalni vozač, a kako je isti sam naveo u iskazu, od istog se kao sudionika u prometu očekuje povećana pažnja, odnosno pažnja dobrog stručnjaka što je sve u odigravanju prometne situacije štetnog događaja izostalo.

21.1. Stoga sud iskaz osiguranika tuženika cijeni neistinitim u dijelu odigravanja prometne nezgode cijeneći ga pristranim i danim isključivo radi smanjenja svoje krivnje i u suprotnosti sa svim provedenim vještačenjima u ovom predmetu. Navod saslušanog svjedoka da mu je doslovno tužitelj istrčao ispred auta "kao jelen" je u suprotnosti s utvrđenjima iz provedenog kombiniranog prometno sudsko medicinskog vještačenja gdje je navedeno da bi da se radilo o trčanju pješaka i o "naletu na vozilo" oštećenja vozila osiguranika tuženika bila drugačija, a s obzirom na ozljede tužitelja. Također valja istaći da navodi iz iskaza saslušanog svjedoka BČ su u suprotnosti sa utvrđenima sudsko medicinskih vještačenja, što nadalje znači da je isti neistinito iskazivao. Sama činjenica da navedeni svjedok pretpostavlja i ne sjeća se točnih detalja prometne nesreće, kao i činjenica da isti nije zvao niti policiju, a niti hitnu pomoć upućuje na zaključak o nevjerodostojnosti navedenog svjedoka. Jedino što se može smatrati točnim iz iskaza je navod da u poziciji kada je prošao raskrižje i čuo udarac, nije mogao vidjeti kakvo je stanje semafora jer ga je prošao.

21.2. Suprotno navedenom tužitelj iako alkoholiziran je normalnim hodom počeo prelaziti cestu na znak zelenog svjetla na semaforu i to na obilježenom pješačkom prijelazu kako je isti i naveo u svom iskazu koji iskaz sud cijeni istinitim i koji je u skladu sa utvrđenjima iz provedenih vještačanja.

21.3. Sud u ponašanju tužitelja nije našao doprinosa nastupu vlastite štete i njegova alkohoziranost nije u uzročno posljedičnoj vezi sa nastankom štetnog događaja već isključivo radnja osiguranika tuženika koji je kroz raskrižje prošao na znak crvenog svjetla na semaforu.

22. Odgovornost tuženika temelji se na odredbi čl. 1045 st. 3 u s vezi s čl. 1069 st 1 i 4 i 1046 Zakona o obveznim odnosima - NN 35/05-nastavno ZOO) stoga je isti u obvezi naknaditi štetu koju tužitelj potražuje i trpi iz navedenog štetnog događaja.

23. Osnov i visinu tužbenog zahtjeva na ime neimovinske i imovinske štete na ime tuđe pomoći i njegu te postavljeni rentni zahtjev sud je utvrdio provođenjem medicinskih vještačenja.

24. Iz nalaza i mišljenja stalnih sudskih vještaka dr. Jakše Filipović Čugura i dr. Gordana Makarića od 6.9.2022..godine proizlazi da ozljede koje je tužitelj zadobio u predmetnom štetnom događaju mogle su se dogoditi u dinamici ozljeđivanja što predstavlja uzročno posljedičnu vezu sa štetnim događajem. Kod tužitelja je učinjena dijagnostička obrada i provedena adekvatna terapija. Po završenom liječenju su zaostale trajne posljedice u vidu redukcije kretnji lijevog ramena u jakom stupnju s oštećenjem lijevog aksilarnog živca, po prijelomu lijeve potkoljenice s dugotrajnim osteomijalitisom, oštećenje dubokog lijevog lisnog živca, redukciji pri kretnji dorzalne fleksije lijevog gležnja u srednjem stupnju, stanje po prijelomu obostrano devet rebra, redukciji kretnji vratne i LS kralježnice te stanju po natučenju mozga.

Tužitelj je na psihičkom planu kao posljedicu ozljede mozga razvio simptomatiku blažeg postkomocijskog sindroma uz razvoj komorbiditetnog PTSP-a. Naime, tužitelj je u okolnostima predmetnog štetnog događaja bio izložen i situaciji stresogenog potencijala u vidu realne opasnosti po tjelesni integritet. Navedeno je uz dugotrajno liječenje i zaostale tjelesne posljedice i dovelo do razvoja psihičkog poremećaja. Aktualnim psihijatrijskim ispitivanjem bilježi se opisana simptomatika.

24.1. Po provedenom liječenju zaostale su trajne posljedice od 65% s kirurškog stanovišta te 10% s psihijatrijskog stanovišta. Objedinjeno i realno smanjenje životne aktivnosti vještaci cijene 72% te će tužitelj u tom omjeru morati ulagati pojačane napore u svom životu.

24.2. Tužitelj je pretrpio bol jakog intenziteta u trajanju od kumulativno 12 dana, srednjeg intenziteta od kumulativno 35 dana i manjeg intenziteta 150 dana kumulativno.

24.3. Tužitelj pri štetnom događaju nije trpio primarni strah. Do smirivanja akutnim simptoma trauma i prilagodbe na novonastalo stanje trpio je umjereni do jaki oscilirajući strah do sveukupno 3 dana, potom umjereni oscilirajući strah do sveukupno do 4 tjedna. Po navedenom trpio je slabiji oscilirajući strah do sveukupno 12 tjedana, zaostao je kasni, povremeni oscilirajući strah slabijeg intenziteta u situacijama koje ga podsjećaju na štetni događaj.

24.4. Tuđa pomoć bila mu je potrebna 6 sati dnevno kroz 35 dana, 4 sata dnevno kroz 50 dana, 2 sata dnevno kroz 65 dana te trajno 3 sata tjedno.

24.5. Liječenje je završeno 10. kolovoza 2022.godine.

25. Tužitelj nije imao primjedbi niti prigovora na provedeno vještačenje, dok je tuženik podneskom od 27. lipnja 2023. istom prigovorio u cijelosti te predložio provođenje dokaza usmenim očitovanjem vještaka.

26. U svom usmenom očitovanju na ročištu održanom dana 15. veljače 2024. stalni sudski vještaci dr. Jakša Filipović i dr. Gordan Makarić na postavljeno pitanje je li dokumentacija datirana u periodu od 16.7.2021. do zaključno 10.8.2022. bila relevantna za njihovu ocjenu opsega štete koju je pretrpio, su naveli da sva medicinska dokumentacija u predmetnom spisu tako i ovaj vremenski interval je bila osnova za izradu vještačkog nalaza vještaka. Na postavljeno pitanje upućuje li nalaz kirurga od 10.8.2022. u kojem je tužitelj upućen učiniti CT s 3D rekonstrukcijom lijevog ramena te na daljnju fizikalnu terapiju na zaključak da je njegovo liječenje nastavljeno i nakon tog datuma, vještaci su naveli da dodatna dijagnostička obrada koja je preporučena po kirurgu, a 2 godine od nastanka štetnog događaja govori u prilog da funkcionalni deficiti koji su zaostali trebaju i daljnju obradu kako je navedeno u nalazu od 10.8.2022. Na daljnje pitanje ulaze li posljedice ozljede mozga i u ocjenu kirurga od 65% smanjenja životne aktivnosti tužitelja i u ocjenu smanjenja životne aktivnosti tužitelja koju je u pisanom nalazu dao vještak psihijatar; vještaci su naveli da na upit odgovaraju da zasigurno postoji manji dio preklapanja što je vidljivo iz objedinjene ocjene vještaka s tim da je s kirurškog stanovišta dominantno cijenjen traumatski učinak na mozak kroz krvarenje i difuzno aksonalno oštećenje što su po svojoj definiciji teške ozljede ali kod tužitelja je došlo do značajnog oporavka. Na postavljeno pitanje, a s obzirom na procjenu trajnih posljedica s psihijatrijskog stajališta od 10% vještak je naveo da nije moguće kvantitativno razdvojiti posljedice blažeg postokomocijskog tj. postkontuzijskog sindroma i PTSP-a iz razloga što se simptomatika djelomično preklapa. S kirurškog stanovišta orijentacijski po ozljedama za lijevo rame s oštećenjem lijevog pazdušnog živca oko 25%, po prijelomu lijeve potkoljenice s dugotrajnim upalnim procesom i oštećenjem lijevog lisnog živca te lijevog gležnja oko 20%, po prijelomu rebara oko 15%, po zaostaloj redukciji kretnje vratne i LS kralježnice nakon prijeloma poprečnih nastavaka oko 10% posto i za kraniocerebralnu ozljedu oko 10%.Na postavljeno pitanje da li je tužitelj ranije imao psihičkih smetnji, vještak dr. Makarić je naveo, a kako je navedeno u nalazu, postoji anamnestički podatak da je 2017. kraće vrijeme posjećivao psihijatra radi, kako je naveo problema na poslu, no nije uzimao nikakvu terapiju. Vezano za to liječenje osim anamnestičkih podataka nema nikakve dokumentacije. Vještak dr. Jakša Filipović je naveo da se kod tužitelja radi o teškoj kraniocerebralnoj ozljedi.

26.1. Nakon usmenog očitovanja vještaka tuženik je i dalje ostao kod svih iznesenih prigovora i predložio provođenje novog medicinskog vještačenja.

26.2. Sud je odbio istaknuti dokazni prijedlog tuženika cijeneći ga neosnovanim i danim isključivo radi odugovlačenja postupka i u suprotnosti sa odredbom čl. 10 ZPP-a. Sama činjenica što tuženik nije zadovoljan sa utvrđenjima vještaka ne upućuje na zaključak da isto nije provedeno u skladu sa dokumentacijom u spisu i pravilima medicinske znanosti. Nalaze i mišljenja vještaka medicinske specijalnosti kao i usmena očitovanja sud je prihvatio u cijelosti kao stručne i objektivne, izrađen od strane stručnih osoba, u skladu sa medicinskom dokumentacijom tužitelja, pravilima medicinske znanosti i neposrednim pregledom istog.

27. Provedenim medicinskim vještačenjem nedvojbeno su utvrđene posljedice ozljeđivanja tužitelja u štetnom događaju.

28. Navedenom ozljedom povrijeđeno je pravo osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje čime mu je nastala neimovinska šteta (čl.19 st.2 u svezi s čl. 1046 ZOO). Na temelju izloženog, utvrđena težina povreda i okolnosti konkretnog slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade te je sud utvrdio da tužitelju u skladu s odredbom čl. 1100 ZOO-a pripada pravo na novčanu naknadu za ovdje utužene vidove neimovinske štete i temeljem čl.1095 st.1 ZOO-a za naknadu štete za tuđu pomoć i njegu. U slučaju kumulacija više povreda prava osobnosti kao što su ovdje tjelesno i duševno zdravlje za tako međusobno isprepletene oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos naknade za sve oblike neimovinske i imovinske štete. Sud je pri tom raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi: fizičke bolove, strah, duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti i naruženosti, tuđu pomoć i njegu i oni su u smislu čl. 1100 i čl. 1095 ZOO-a kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu štetu. Isto tako svaki od elemenata o kojima ovisi visina pravične novčane naknade može biti sam za sebe dovoljan razlog koji opravdava dosudu pravične novčane naknade budući je svaki od navedenih kriterija samostalan osnov za dosudu novčane satisfakcije zbog povrede prava osobnosti.

28.1. S obzirom na utvrđeni intenzitet i trajanje bolova te neugodnosti tijekom liječenja u vidu višekratnog bolničkog liječenja, operativnih zahvata, komplikacija liječenja, nošenja imobilizacije, provođenja fizikalnih terapija te odlazaka liječnicima raznih specijalnosti sve u dužem vremenskom periodu te cijeneći trajanje i intenzitet pretrpljenog straha imajući u vidu kako činjenicu nastanka štetnog događaja tako i činjenicu dugotrajnosti liječenja te trajne posljedice proizašle kod tužitelja kao posljedica štetnog događaja kao i naruženost sud smatra u cijelosti primjerenom zatraženu naknadu od 100.000,00 eu.

28.2. Na ročištu održanom dana 8. srpnja 2026. sud je pristupio utvrđenju dijela tužbenog zahtjeva koji se odnosi na naruženost. Tužitelj je pokazao naruženost te je utvrđeno da se na lijevom ramenu nalazi veliki ožiljak u obliku kruga koji je udubljen dužine cca 18 cm, druge boje od ostatka ostale kože, s poprečnim šavovima. U odnosu na drugo rame utvrđeno je da se vidi razlika u obliku udubljenja. Nastavno tužitelj je naveo da na navedenom mjestu nema mišića iz koga razloga se radi o udubljenju. Nadalje tužitelj je pokazao naruženost koja se nalazi na lijevoj potkoljenici te je neposrednim opažanjem utvrđeno da se radi o jako vidljivim ožiljcima u obliku deformiteta cijele potkoljenice koji idu od koljena prema dolje i sastoje se od udubljenja, poprečnih šavova, rana koje izgledaju kao nekrotično tkivo. Radi se o vrlo velikim promjenama koje predstavljaju unakaženost za razliku od druge noge koja je normalnog izgleda. Nastavno tužitelj je naveo da svaki put kad pogleda tu svoju ružnu nogu ga podsjeti na štetni događaj i sram ga je u svim situacijama kada se mora skinuti pa tako po ovoj vrućini i sparini nosi duge hlače, a ne kratke hlače iz razloga što ljudi doslovce "bulje" u tu nogu. Nastavno, tužitelj je pokazao 2 ožiljka na glavi tj. tjemenu time da je prvi veći i udubljen i djelomično prikriven kosom, vidi se kada se gleda tužitelju tjeme odozgo.

28.3. Tuđa pomoć bila je potrebna tužitelju za ukupno 540 sati pa je sud po tom osnovu dosudio iznos od 1.792,80 eur ili 3,32 eur po jednom satu. Radi se o zahtjevu za naknade imovinske, nenovčane i nereparirane štete visinu koju sud određuje prema cijenama i kriterijima u vrijeme donošenja odluke te je stoga temeljem čl.223 ZPP-a sud tužitelju dosudio naknadu od 3,32 eur po jednom satu, a koju visinu su stranke učinile nespornom na ročištu održanom dana 2. veljače 2022. godine. Sud sporazum stranaka u pogledu visine cijene sata cijeni u skladu odredbom čl. 3. st. 1 ZPP-a.

29. Slijedom svega navedenog sud je na temelju čl.1100 st.1 i 2 ZOO-a utvrdio tužitelju pravičnu novčanu naknadu pretrpljene neimovinske štete za povrede prava osobnosti i na temelju čl.1095 st.1 ZOO-a i na ime imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u sveukupnom iznosu od 101.792,80 eur.

30. Radi utvrđenja trajanja bolovanja i uzročno posljedične veze istog sa nastankom štetnog događaja i posljedica ozljeđivanja u istom proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po specijalisti medicine rada.

31. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka specijaliste medicine rada dr. VČ od 13. siječnja 2023. proizlazi da tužitelj JČ iz [adresa], rođen 1971.g., po zvanju je stručni referent, dana 23.07.2020.g. stradao je kao pješak u prometnoj nesreći i pri tome zadobio politraumu; prijelom lijeve nadlaktice, subarahnoidalno krvarenje, intraventrikularno krvarenje mozga, difuzno aksonalno oštećenje, lamelarni subduralni krvni podljev desno, obostrani prijelom I do IX rebra, višedijelni prijelom desne lopatične kosti, natučenje i razderotina desnog pluća, slobodni zrak u desnom prsištu, krvni podljev iza dušnika, prijelom poprečnih nastavaka vratnih kralješaka C5 - C6, poprečnog i zglobnog nastavka C7 desno, prijelom trnastih nastavaka L2 i L3 i ustanovljeno je akutno opito stanje. Tužitelj je zbog navedenih ozljeda hospitaliziran u KBC SM do 21.09.2020. godine. Tijekom boravka u navedenoj ustanovi razvija infekciju zlatnim stafilokokom,. Tijekom boravka ustanovi se i akutni psihoorganski sindrom koji je uspješno liječen. Redovito se traumatološki liječi zbog prijeloma potkoljenice i ramenog zgloba, operativno i fizikalnom terapijom. Nakon operativnog zahvata dolazi do infekcije kože i potkožnog tkiva u području potkoljenice, liječen u nekoliko navrata dugotrajno antibiotskom terapijom, povremeno dolazi do regresije sekrecije te ponovnog pogoršanja. Ponavljanje antibiotske terapije, a krajem 2021. godine hospitaliziran je zbog vađenja osteosintetskog materijala iz potkoljenice. Potrebno je naglasiti da zbog upalnog procesa nije mogao obavljati predviđeno razgibavanje ni noge niti ramena pa se razvila kontraktura tih zglobova zbog čega je početkom 2022. propisana FT; razgibavanje koljena i skočnog zgloba, a rane obrađivati prema protokolu. Dana 02.03.2022. godine na kontroli kirurga ustanovljeno je da je lokalni nalaz bez sekrecije, a da se preporuča hod s jednom štakom. Tužitelj je sam tražio da se s tim danom zatvori bolovanje, što je LOM i učinila. Nakon početka rada tužitelj je i dalje obavljao preporučene dijagnostičke postupke, bio je na preporučenim dogovorenim specijalističkim pregledima, ali u kartonu pacijenta nema podataka daje za vrijeme postupaka i pregleda koristio te dane kada je navedeno obavljao, kao bolovanje. Iz kartona pacijenta vidljivo je da je tužitelj zbog vađenja alenteze iz ozlijeđenog ramena, zbog čega je bio i hospitaliziran, koristio bolovanje u razdoblju od 08.11.2022. do 28.11.2022. godine. Iz specijalističkih nalaza priloženih u spisu i iz Kartona Pacijenta koji je dostavio tužitelj vidljivo je da je tužitelj zbog posljedica štetnog događaja i posljedičnog liječenja koje je provođeno po protokolu i pravilima struke kojeg se tužitelj u potpunosti pridržavao, bio na dužem bolovanju u dva navrata:

-od 24.07.2020. godine do 02.03.2022. godine,

-od 08.11.2022. do 28.11.2022. godine.

Oba su bolovanja u jasnoj uzročno posljedičnoj vezi s posljedicama štetnog događaja i posljedicama ozljeđivanja u istom i u potpunosti su opravdana.

32. Stranke nisu imale primjedbe niti prigovora na provedeno vještačenje te ga je i sud prihvatio u cijelosti kao stručan i objektivan, izrađen od strane stručnih osoba, u skladu sa medicinskom dokumentacijom tužitelja i pravilima medicinske znanosti.

Provedenim vještačenjem nedvojbeno je utvrđena uzročno posljedična veza između dužine bolovanja i posljedica ozljeđivanja tužitelja u štetnom događaju.

33. Kako su stranke na ročištu održanom dana 2. veljače 2022. godine učinile nespornim visinu izgubljene zarade tužitelja to su istom u cijelosti i dosuđeni zatraženi iznosi sa zakonskim zateznim kamatama na svaki pojedinačni mjesečni iznos temeljem odredbe čl. 1095.st.1 ZOO-a.

33.1. Neovisno od prednjeg utvrđenja suda valja dodati da razlika u visini proizlazi kako iz dostavljenih podataka u spisu tako i iz provedenog financijskog vještačenja i to točke 1. istog.

34. Provedenim medicinskim vještačenjem utvrđeno je da kod tužitelja postoji potreba za trajnom tuđom pomoći od dana travnja 2021 godine u opsegu od 3 sata tjedno.

35. Radi utvrđenja visine cijene sata tuđe pomoći i njege proveden je dokaz financijskim vještačenjem

36. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Lidije Tkalec Gradinščak iz Vještak Tkalac d.o.o. od 2. travnja 2024. proizlazi da:

1. Izgubljena zarada tužitelja na ime razlike između plaće koju bi ostvarivao da nije bio na bolovanju i naknade plaće za bolovanje koju je ostvario, u razdoblju od 23.07.2020. do 28.02.2022. godine, iznosi ukupno 3.172,34 EUR neto.

Mjesečni iznosi vidljivi su iz izračuna u 1. točki nalaza.

2. Naknada za tuđu pomoć koje je bila potrebna tužitelju, iznosila bi:

2.267,64 EUR ukupno – ako cijenu sata tuđe pomoći treba utvrditi primjenom prosječne mjesečne plaće NKV radnika u mjestu gdje je ta pomoć pružana u razdoblju od

23.07.2020. do 31.12.2021. godine i to:

1.527,44 kn (202,73 EUR) za rujan 2020. godine,

4.286,69 kn (568,94 EUR) za listopad 2020. godine,

3.054,88 kn (405,45 EUR) za studeni 2020. godine,

2.217,25 kn (294,28 EUR) za prosinac 2020. godine,

1.611,01 kn (213,82 EUR) za siječanj 2021. godine,

1.112,99 kn (147,72 EUR) za veljaču 2021. godine,

343,33 kn (45,57 EUR) mjesečno za 03. -10. mjesec 2021. godine,

251,78 kn (33,42 EUR) za studeni 2021. godine,

276,88 kn (36,75 EUR) za prosinac 2021. godine.

Mjesečna renta počev od 01.01.2022. do 31.12.2022. godine, iznosila bi 343,33 kn, a od 01.01.2023. godine, pa nadalje, 45,57 EUR (prema podacima za 2021. godinu);

odnosno

3.387,80 EUR ukupno – ako cijena sata tuđe pomoći nesporno iznosi

25,00 kn, u razdoblju od 23.07.2020. do 31.03.2024. godine i to:

1.525,00 kn (202,40 EUR) za rujan 2020. godine,

4.279,84 kn (568,03 EUR) za listopad 2020. godine,

3.050,00 kn (404,80 EUR) za studeni 2020. godine,

2.213,71 kn (293,81 EUR) za prosinac 2020. godine,

1.525,00 kn (202,40 EUR) za siječanj 2021. godine,

1.053,57 kn (139,83 EUR) za veljaču 2021. godine,

325,00 kn (43,13 EUR) mjesečno za 03. -10. mjesec 2021. godine,

238,33 kn (31,63 EUR) za studeni 2021. godine,

262,10 kn (34,79 EUR) za prosinac 2021. godine.

325,00 kn (43,13 EUR) mjesečno za 01. -12. mjesec 2022. godine,

43,16 EUR mjesečno za 01/23.-03/24. godine,

Mjesečna renta počev od 01.04.2024. godine, pa nadalje, iznosila bi 43,16 eur.

37. Stranke nisu imale primjedbe niti prigovora na provedeno vještačenje te ga je i sud prihvatio u cijelosti kao stručan i objektivan, izrađen od strane stručnih osoba, u skladu sa dokumentacijom tužitelja koja prileži spisu i pravilima financijske struke.

38. Provedenim medicinskim vještačenjem utvrđeno je da kod tužitelja postoji potreba za trajnom tuđom pomoći od dana travnja 2021 godine u opsegu od 3 sata tjedno, a provedenim financijskim vještačenjem cijena sata tuđe pomoći i njege stoga su tužitelju u cijelosti dosuđeni zatraženi iznosi na ime rentnog zahtjeva.

39. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na troškove liječenja valja istaći da je isti uz cijelosti osnovan. Naime tužitelj je u svom iskazu naveo da je fizikalnu terapiju imao 2 puta tjedno na teret HZZO kroz duže vremensko razdoblje time da je započeo u 11. mjesecu 2020., a i tijekom 2023. je išao na fizikalnu terapiju, no ona mu nije bila dovoljna pa je i privatno plaćao i to prvih godinu, godinu pol dolazio mu je doma fizioterapeut, njega je plaćao u kešu, dolazio je 2 puta tjedno po 150,00 kn jedan tretman i on mu je dolazio do kraja 2021. Na teret HZZO misli da dok se liječio imao je pravo na 5 tretmana fizikalne terapije po 15 puta. Tih prvih godinu i pol nije mogao ići na fizikalnu terapiju, bio je na štakama, imao razne druge komplikacije i fizički nije mogao. Za privatnog fizioterapeuta koji mu je dolazio kući niti jedan račun nema. Kao što je rekao cijelu 2021. i 2 puta tjedno je dolazio. Taj fizioterapeut koji je dolazio i preko HZZO njega je zamolio da mu dolazi privatno i on je dolazio. Sud iskaz tužitelja cijeni istinitim, životnim i uobičajenim.

39.1. Sud smatra općepoznatom činjenicu plaćanja određenih usluga bez računa pa tako u konkretnom slučaju i korištenja usluga privatnog fizioterapeuta. Sud isto ne odobrava, no nažalost isto je uobičajeno i u konačnici jeftinije za krajnjeg korisnika. Iznos od tadašnjih 800,00 kn sasvim sigurno je bio opravdan i osnovan na ime liječenja tužitelja. Stoga je tužitelju u cijelosti i dosuđen zatraženi iznos.

40. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na uništenu odjeću valja istaći da je isti također u cijelosti osnovan. S obzirom na dinamiku odigravanja štetnog događaja i ozljede tužitelja u istom, a imajući u vidu i navode iz iskaza tužitelja koji je naveo da je na dan štetnog događaja imao je na sebi traperice Mustang stare par mjeseci, platio ih je cca 100 eur, tada su bile kune, račun ne posjeduje, majicu kratkih rukava marke Calvin Clain koju je platio cca 500,00 do 600,00 kn, možda stara jednu godinu, račune ne posjeduje, na nogama neke tenisice ne sjeća se marke, ne zna koliko su bile stare. Imao je torbicu za dokumente i novčanik marke Puma, Adidas, ne sjeća se, misli da ju je platio tada 200,00 do 300,00 kn. Iz bolnice su mu vratili garderobu, hlače su bile podrapane, majica strgana, sve neupotrebljivo sud smatra dokazanim da mu je odjeća bila uništena zbog čega je isti i u tom dijelu pretrpio štetu. Da je tomu tako proizlazi i iz dostavljenih fotografija u spisu. Sud iskaz tužitelja u navedenom dijelu cijeni istinitim.

41. Slijedom svega navedenog tužitelju su u cijelosti dosuđeni svi zatraženi iznosi na ime naknade štete i u cijelosti usvojen tužbeni zahtjev kako je to određeno točkom I izreke presude.

42. Zatezne kamate na dosuđenu naknadu neimovinske štete i imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege dosuđene su tužitelju od dana završetka liječenja, odnosno od dana 10. kolovoza 2022.godine. godine, a sukladno odredbi čl. 1103 ZOO-a. Naime, valja istači da tuženik primitkom odštetnog zahtjeva nije mogao u cijelosti utvrditi opseg i visinu svoje štete iz razloga što liječenje nije bilo završeno. No u pogledu naknade imovinske štete za uništenu odjeću i troškove liječenja tuženik je primitkom odštetnog zahtjeva mogao utvrditi i opseg i visinu i isplatom štete osloboditi se svoje obveze.

42.1. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II izreke presude.

43. Rješenje suda temelji se na odredbi čl.191 ZPP-a i u konkretnom slučaju radi se o preinaci tužbenog zahtjeva povećanjem istog kojem se tuženik ne može protiviti budući se radi o preinaci koja potječe iz iste činjenične i pravne osnove.

44. Odluka o kamati temelji se na odredbi čl. 29 ZOO-a, a odluka o kamati na parnični trošak temelji se na odredbi čl. 30 Ovršnog Zakona.

45. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154 st. 1 u svezi s čl.155 ZPP- a, a sastoji se od troška zastupanja istih po punomoćnicima-odvjetnicima i isti je odmjeren u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23).

45.1. Trošak tužitelja sastoji se od troška sastava odštetnog zahtjeva po tbr.32 od 510 bodova, sastava tužbe po tbr.7 toč.1 od 510 bodova, troška sastava četiri podneska po tbr.8 toč.1 od 3280 bodova, troška sastava četiri podneska po tbr.8 toč.3 od 200 bodova, troška pristupa na sedam ročišta po tbr.9 toč.1 (2.2.2022., 15.2.2024., 17.10.2024, 9.12.2025., 4.3.2026., 19.5.2026. i 8.7.2026.) od 5203 bodova i troška pristupa na tri ročišta po tbr.9 toč.5 (21.10.2021., 21.12.2021. i 19.12.2023.) od 150 bodova, odnosno sveukupno 9853 boda, što prema važećoj vrijednosti boda po tbr.54, a prema vrijednosti predmeta spora prilikom poduzimanja svake pojedine parnične radnje, sveukupno iznosi 19.706,00 eur uz 25% povećanja po tbr.46 u iznosu od 4.926,50 eur i troška plaćenih predujma za provedena vještačenja u iznosima od 199,08 eur, 199,08 eur, 398,17 eur i 200,00 eur te uz trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 331,81 eur i na presudu u iznosu od 797,71 eur, sveukupno iznosi i čini trošak tužitelja od 26.758,35 eur.

45.2. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak ročišta za objavu presude i to iz razloga što navedeni trošak prilikom sastava troškovnika je bio budući i neizvjestan trošak, odnosno nije postojao prilikom sastava troškovnika. Također valja dodati, a neovisno od prednjeg utvrđenja suda da zatraženi trošak nije niti potreban za vođenje postupka , a s obzirom na činjenicu postojanja e-oglasne ploče suda.

46. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 28. kolovoza 2026. godine

Sudac:

Helena Frigo Bomeštar

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa :

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda Županijskom sudu.

Dna:

1. Punomoć. tužitelja uz rješenje za plaćanje sudske pristojbe na presudu u iznosu od 797,71 eur

2. Punomoć. tuženika