REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-253/2026-9.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Ivanu Matančeviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Zagrebu, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon održane javne glavne rasprave zaključene dana 8. srpnja 2026., u prisutnosti punomoćnice tužitelja, dana 28. kolovoza 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"Nalaže se tuženiku Croatia osiguranju d.d., Jagićeva 33, Zagreb, OIB: 26187994862, platiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, isplati iznos od 1.932,17 eura uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od 24.10.2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao i naknaditi trošak parničnog postupka, a sve to u roku od petnaest dana."
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je njegov osiguranik IP stradao u prometnoj nesreći koja se dogodila 13. studenog 2013. u mjestu Novaki Oborovski, a koju je uzrokovao FP upravljajući autobusom [registarska oznaka] koji je bio osiguran kod tuženika policom broj [broj police]. Tužitelj dalje navodi da je rješenjem 1032709 od 28. ožujka 2018. spomenutom osiguraniku priznao pravo na invalidsku mirovinu počevši od 27. studenog 2017. a invalidnost je uzrokovana navedenom prometnom nesrećom priznatom kao ozljeda na radu u omjeru od 30%. Tužitelj navodi da svom osiguraniku isplaćuje mirovinu, da mu je u razdoblju od 1. siječnja 2024. do 30. rujna 2025. isplatio iznos od 6.440,55 EUR te traži da mu tuženik isplati iznos od 1.932,17 EUR što predstavlja štetu u visini razmjernog dijela (30%) isplaćene mirovine, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama od 24. listopada 2025. pa do isplate, uz naknadu parničnog troška. Tužitelj smatra da u ovom sporu treba primijeniti odredbu čl. 161. Zakona o mirovinskom osiguranju kao posebni propis koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete.
2. Tuženik u cijelosti osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva, smatra da je u ovom sporu mjerodavna odredba čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, navodi da u konkretnom slučaju ne postoji stvarna šteta u smislu čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP budući da je invalidska mirovina utvrđena u omjeru od 30% kao posljedica ozljede na radu koja je nastala u predmetnoj prometnoj nezgodi. Ističe da je u postupku koji je vođen između istih stranaka vezano za isti štetni događaj tužbeni zahtjev tužitelja pravomoćno odbijen. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev i naložiti tužitelju da tuženiku nadoknadi prouzročene parnične troškove.
3. Tijekom postupka izveden je dokaz uvidom u dostavljene isprave. Cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje ZPP), na temelju rezultata cjelokupnog postupka sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
5. Predmet spora je naknada štete koja je tužitelju nastala isplatom invalidske mirovine osiguraniku IP u razdoblju od 1. siječnja 2024. do 30. rujna 2025. Među strankama nije sporna aktivna i pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja i odgovornost za štetu. Sporno je prije svega mjerodavno materijalno pravo, odnosno primjenjuje li se u konkretnom slučaju kao specijalni propis Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ili Zakon o mirovinskom osiguranju. Posljedično tome, sporno je je li tužitelju uopće nastala šteta.
6. Za ocjenu koji se propis primjenjuje u konkretnom slučaju, relevantan je trenutak nastanka štete, a šteta za tužitelja nastaje svakom pojedinom isplatom invalidske mirovine.
7. Odredbom čl. 161. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22; u daljnjem tekstu ZMO) propisano je da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju, a naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovoga Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja: novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu.
8. Odredbom čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23; u daljnjem tekstu ZOOP) propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju (st.1); da se stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (st.2); da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (st.3); da se odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja (st.4) te da je obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje (st.5).
9. Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-552/2022 od 17. svibnja 2022. zauzeo je pravno shvaćanje prema kojem je za odluku u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, mjerodavan ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja - prometne nezgode, te da prije svega treba imati u vidu činjenicu da je tuženik društvo koje se bavi poslovima osiguranja, između ostalih i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, a koji su regulirani odredbama ZOOP. Dakle, osiguravajuća društva nisu štetnici već temeljem zaključenog ugovora o osiguranju sa vlasnikom motornog vozila imaju obvezu (u slučaju da su ispunjene ZOOP propisane pretpostavke) nadoknaditi štetu umjesto odgovorne osobe (štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a koji ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti je uređen posebnim zakonom i to ZOOP.
10. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u više odluka (npr. Rev-5292/2019 od 16. lipnja 2020., Rev-x 388/2018 od 25. kolovoza 2020. i Rev 90/2023-2 od 4. travnja 2023.) izrazio shvaćanje da se u opisanoj situaciji, kada se odgovornost osiguratelja temelji na odredbama Zakona obveznim osiguranjima u prometu, primjenjuje taj Zakon budući da isti uređuje užu problematiku (odgovornost za štetu nastalu u prometu) od one propisane Zakonom o mirovinskom osiguranju koji uređuje odgovornost štetnika, odnosno osoba koje odgovaraju za štetnika, općenito. Iako je ZMO kasniji zakon, ZOOP uređuje užu problematiku pa se stoga u sporovima ove vrste ne može primijeniti načelo lex posterior derogat legi priori, a u slučaju da je intencija zakonodavca bila da donošenjem ZMO iz 2013. izmijeni odredbe ZOOP kojima je uređena odgovornost osiguratelja, nije bilo zapreke da se donošenjem tog Zakona stave izvan snage odredbe ZOOP koje nisu usklađene s odredbama ZMO u pogledu odgovornosti osiguratelja.
11. Kada je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine, kako je to određeno st. 2. i 3. čl. 27. ZOOP obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuju do iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika. Takav pravni stav zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev 122/2022-2 od 24. siječnja 2023.
12. Budući da pasivna legitimacija i odgovornost tuženika proizlaze iz ugovora o obveznom osiguranju u prometu sklopljenog sa štetnikom, a materija obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti uređena je ZOOP, na konkretan odnos u pogledu utvrđivanja postojanja i obima obveze tuženika, kao osiguratelja, primjenjuje se ZOOP i to odredba čl. 27. prema kojoj obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa mirovine koju HZMO isplaćuje svom osiguraniku i iznosa koji bi bili isplaćivani kada bi razlog priznavanja prava na invalidsku mirovinu bila isključivo ozljeda na radu, a ne djelomično i štetni događaj za koji je odgovoran tuženik temeljem ugovora o obveznom osiguranju u prometu sklopljenog sa štetnikom.
13. Budući da u konkretnom slučaju tužitelj potražuje naknadu štete s osnove invalidske mirovine, i to 30% invalidske mirovine koju je isplaćivao upravo na temelju ozljede na radu, može se zaključiti da ne postoji razlika koju bi tuženik bio dužan isplatiti tužitelju sukladno čl. 27. st. 3. ZOOP, odnosno da tužitelju nije niti nastala šteta.
14. Tužitelj nije predložio izvođenje dokaza financijskim vještačenjem na okolnost postojanja štete u smislu čl. 27. st. 3. ZOO, pa je stoga primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a. ZPP) utvrđeno da tužitelju isplatom invalidske mirovine osiguraniku IP nije nastala šteta u smislu čl. 27. ZOOP. Slijedom navedenog, tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan.
U Zagrebu 28. kolovoza 2026.
Sudac
Ivan Matančević
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba o kojoj odlučuje nadležni županijski sud. Žalba se podnosi pisanim putem ovome sudu u roku od 15 dana od dana objave presude, a za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude.
Dostaviti:
1. Tužitelju na poslovni broj
Klasa: 140-01/19-29/434 MB
Ur. broj: 314-99-25-07/1-26/
2. Tuženiku na poslovni broj S-230/2026
