Republika Hrvatska

Općinski sud u Čakovcu

Prekršajni odjel

Zrinsko-frankopanska 9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Čakovcu, Prekršajni odjel, po sucu Draženu Bence, uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Lehkec, u prekršajnom postupku protiv okrivljenice GP, zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, pokrenutog optužnim prijedlogom Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave međimurske, Policijske postaje Mursko Središće, pod brojem KLASA: 211-07/25-5/31145, URBROJ: 511-21-07-25-1 od 08. prosinca 2025. godine, i dopune optužnog prijedloga od 15.12.2025., nakon provedene i zaključene javne glavne rasprave, u smislu čl. 183. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22, 86/26), dana 21. kolovoza 2026. objavio je, i

p r e s u d i o j e

Okrivljenica: GP, kći G i D rođ. U, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođ. **.**.1966. u [adresa], s prebivalištem: [adresa], udana, majka jednog punoljet. djeteta, po narodnosti N, državlj. RH, završena OŠ, domaćica, prima invalidsku mirovinu, imovinske prilike srednje, prekršajno nekažnjavana, ne vodi se drugi postupak protiv nje,

k r i v a j e

I. što se u vremenskom razdoblju od početka mjeseca listopada 2025. do dana 23. studenog 2025. u 15:00 sati u Stanetincu br. 57, nasilnički ponašala u obitelji na način da je pogrdnim riječima: „Odseli se, nemaš tu što tražiti, ti si manipulatorica, prasica, ti si nitko i ništa, ne vrijediš, nisi sposobna biti supruga i majka!“ vrijeđala snahu i osobu s kojom živi u kućanstvu DP (tazbinski odnos je prestao dana 12.11.2025. nakon smrti okrivljeničinog sina i Dijaninog supruga I). Opisanim ponašanjem okrivljenica je kod snahe i osobe s kojom živi u zajedničkom kućanstvu prouzročila uznemirenost i povredu dostojanstva,

II. čime je počinila prekršaj iz čl. 10. toč. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ br. 70/17, 126/19, 84/21, 114/22, 36/24), kažnjivo po čl. 22. st. 1. cit. Zakona,

pa joj se na osnovu citiranog propisa, a primjenom čl. 36. Prekršajnog zakona,

i z r i č e

III. novčana kazna u iznosu od 300,00 eura (tristo eura).

Okrivljenica je dužna platiti novčanu kaznu temeljem čl. 33. st. 10. Prekršajnog zakona, u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti ove presude.

IV. Temeljem čl. 139. st. 3. u svezi čl. 138. st. 1. i 2. Prekršajnog zakona okrivljenica je dužna u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude, platiti troškove prekršajnog postupka u iznosu od 50,00 (pedeset eura).

Ukoliko okrivljenica ne uplati u određenom roku novčanu kaznu i troškove postupka, novčana kazna i troškovi postupka će se temeljem čl. 34. st. 1. Prekršajnog zakona naplatiti prisilno.

Obrazloženje

1. Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava međimurska, Policijska postaja Čakovec, pod brojem KLASA: 211-07/24-5/30651, URBROJ: 511-21-05-24-1 od 07. studenog 2024. godine, podnijela je optužni prijedlog te dana 15.12.2025. dopunu optužnog prijedloga protiv okrivljenice UP, zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci presude.

2. Na glavnoj raspravi dana 23.12.2025. u prisutnosti tužitelja, okrivljenica je upoznata s navodima optužnog prijedloga iskazala da se ne smatra krivom. Nije točno da bi u razdoblju od početka mjeseca listopada 2025. do 03.11.2025. nasilnički se ponašala u obitelji na način da bi pogrdnim riječima "odseli se, nemaš tu što tražiti, ti si manipulatorica, prasica, ti si nitko i ništa, ne vrijediš, nisi sposobna biti supruga i majka" čime bi vrijeđala snahu DP. Nadalje, nije točno da živi u zajedničkom kućanstvu sa snahom DP već ona živi zasebno u gornjem dijelu kuće dok ona sa suprugom živi u donjem dijelu kuće i sve do bolesti njenoga sina I koji je preminuo dana **.**.2025. svaka je obitelj snosila troškove na način da se plaćalo na jednake dijelove režijske troškove. Nakon što je njezin sin obolio, njezin suprug je preuzeo plaćanje režijskih troškova za obje obitelji odnosno za cijelu kuću. Naime, nikada nije ulazila u bilo kakve konflikte sa snahom DP, a pogotovo ne za vrijeme bolesti njezinog sina, međutim, ona i u to vrijeme nije željela sa njom razgovarati, smatrajući da "joj komandira" i drugo. Ne može obrazložiti zašto ju je snaha DP prijavila policiji, dok je stvarnost upravo suprotna budući se ona prema njoj ponašala po njenom mišljenju neodgovorno i bahato. Od kako je njezin sin B obolio kod kuće je "živi kaos", niti njezina kćer se korektno ponaša, niti snaha, time da kćer ne živi sa njima. Naime, kuća u kojoj žive je sada u vlasništvu njezinog pokojnog sina, a prenijeli su na njega zbog subvencije za energetsku obnovu kuće, ali je činjenica da suprug i ona imaju služnost plodouživanja i stanovanja.

3. Na ročištu glavne rasprave dana 21.07.2026. u prisutnosti tužitelja i okrivljenice, ispitana je svjedokinja DP, koja je propisano upozorena iskazala

da je negdje tijekom listopada mjeseca 2025. godine njezin suprug koji je u međuvremenu preminuo, bio teško bolestan, te se liječio i boravio u bolnici, nakon čega je dana **.**.2025. preminuo. Već kao što je navela, tijekom mjeseca listopada kada se liječio u bolnici, njena svekrva, odnosno okrivljenica GP počela joj je predbacivati da se adekvatno ne brine za njega, da ne poduzima sve vezano uz njegovo liječenje, pa je radi toga vršila i provjeru kod obiteljskog liječnika. Sve navedeno se odvijalo i ranije prije listopada i studenog mjeseca 2025. godine. Svekrva joj je govorila riječi da je proračunata, da je to već ranije sve isplanirala i druge riječi. Sjeća se događaja tjedan dana nakon smrti njezinog supruga kada joj je okrivljena rekla da nema što tražiti u kući, neka vrati njima kuću koja je glasila na njezinog sada pokojnog supruga. Svi ovi događaji su kulminirali dana 23.11.2025. oko 15 sati u Stanetincu br. 57 kada joj je svekrva uputila pogrdne riječi: „Odseli se, nemaš tu što tražiti, ti si manipulatorica, prasica, ti si nitko i ništa, ne vrijediš, nisi sposobna biti supruga i majka“. Riječi takvog sadržaja su joj bile upućene i nakon toga dana kada je došla po stvari kako bi se odselila sa njihove adrese, što je i učinila. U trenutku smrti supruga privremeno se odselila kod šogorice gdje je bilo i njezino dijete, a nakon konzultacije i razgovora sa djetetom ponovno se vratila u [adresa] 14.11.2025., ali samo po stvari. Tog dana je situacija bila donekle u redu. Kao što je navela dana 23.11.2025. došla je kako bi pospremila kuću, jer je nije bilo budući je bila zauzeta posjetama u bolnici kod supruga, da bi je tada svekrva pozvala i slijedio je taj razgovor kao što je opisala. Dan ili dva nakon 23.11.2025. došla je sa šogorom i šogoricom po svoje stvari kako bi se odselila sa djetetom što je i učinila, i sada boravi na adresi u [adresa], kod svojih roditelja.

Tužitelj nema pitanja svjedokinji.

Okrivljenica nema pitanja svjedokinji, međutim, stavlja primjedbu na iskaz svjedokinje navodeći da njezin iskaz nije točan budući je ona nakon sahrane njenog sina 14.11.2025. već bila otišla iz kuće. Također je ona otišla iz kuće već nekih dva tjedna prije smrti sina i odvela dijete sa sobom i nije im omogućila kontakte sa djetetom, kao i do današnjeg dana.

Također nije točno da bi prilikom selidbe svjedokinje-žrtve, bila prisutna u kući jer je sa suprugom namjerno otišla iz kuće, dok je kuću došla čistiti 4-5 mjeseci nakon smrti supruga, a nakon toga ništa.

Naime, ona je kuću darovala svom sinu koji je preminuo i tražila je samo da se kuća upiše na unuka, ali ne zna što se događalo na ostavinskoj raspravi. Još uvijek živi u toj kući jer ima služnost doživotnog uživanja.

Okrivljenica prigovara istinitosti iskaza svjedokinje-žrtve i tvrdi da nije točan.

3.1. Pristupa se suočenje okrivljenice i svjedokinje. Nakon izvršenog suočenja okrivljenica ustraje kod svoje obrane, dok svjedokinja-žrtva ustraje kod svojeg iskaza.

Svjedokinja-žrtva u sudnici predočuje zvučnu snimku s mobilnog telefona svim prisutnima u sudnici, dakle, okrivljenici i predstavniku tužitelja, te se sa iste snimke čuje glas ženske osobe koja viče različite riječi koje su razumljive i nerazumljive, ali se svakako radi o pogrdnim riječima. Okrivljenica nakon toga izjavljuje da je to njezin glas, ali da nije vikala takvim tonom već da je normalnim tonom komunicirala sa svjedokinjom-žrtvom, a da je takav ton na mobilnom telefonu uslijed pojačanja zvuka.

3.2. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao obavijest počinitelju str. 4 spisa, te potvrda iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa, Odjela za prekršajne evidencije str. 15-16 spisa.

3.3. Završna riječ okrivljenice: Ostajem i ustrajem kod svoje obrane i nije istina što je svjedokinja-žrtva iskazala danas na glavnoj raspravi.

4. Sud je preotvorio glavnu raspravu, te je na ročište dana 18.08.2026. pristupio ovlašteni tužitelj, okrivljenica GP i svjedokinja-žrtva DP.

U odnosu na navode optužbe okrivljenica iskazuje da ostaje kod obrane iznijete u dosadašnjem tijeku postupka te nadodaje: Dana 23.11.2025. oko 15,00 sati u Stanetincu kbr. 57 kada je došlo do događaja opisanog u njenoj obrani, nije bio prisutan njezin unuk NP, rođ. 2017. godine. Naime, njega nije najmanje dva tjedna bilo kod nje u Stanetincu br. 57. i nadalje, u cijelosti ustraje kod svih navoda iznesenih u svojoj obrani.

Tužitelj nema pitanja okrivljenici.

4.1. Svjedokinja DP, sa osobnim podacima kao na zapisniku glavne rasprave od 21.07.2026. godine, u cijelosti ustraje kod svojeg iskaza, te nadodaje: događaju dana 23.11.2025. oko 15,00 sati koji se dogodio na adresi kbr. 57 u Stanetincu, nije bio prisutan njezin sin NP rođ. 2017. godine.

5. Nakon provedenog dokaznog postupka, a na temelju obrane okrivljenice, iskaza ispitane svjedokinje-žrtve DP, provedenog suočenja, kao i uvida u dokumentaciju iz spisa, preslušavanja zvučne snimke sa mobilnog telefona, sud nalazi nedvojbeno utvrđenim da je okrivljenica počinila prekršaj koji joj je stavljen na teret opisan u izreci presude.

6. Materijalnom odredbom čl. 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji je propisano, da je nasilje u obitelji:

1. fizičko nasilje uslijed kojeg nije nastupila tjelesna ozljeda,

2. tjelesno kažnjavanje ili drugi načini ponižavajućeg postupanja prema djeci,

3. psihičko nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost,

4. ekonomsko nasilje kao zabrana ili onemogućavanje korištenja zajedničke ili osobne imovine, raspolaganja osobnim prihodima ili imovine stečene osobnim radom ili nasljeđivanjem, onemogućavanje zapošljavanja, uskraćivanje sredstava za održavanje zajedničkog kućanstva i za skrb o djeci,

5. zanemarivanje potreba osobe s invaliditetom ili osobe starije životne dobi koje dovodi do njezine uznemirenosti ili vrijeđa njezino dostojanstvo i time joj nanosi tjelesne ili duševne patnje, dok je kaznenom odredbom čl. 22. st. 1. istog Zakona propisana novčana kazna u iznosu od najmanje 300,00 eura ili kazna zatvora do 90 dana.

6.1. Okrivljenica u obrani ne priznaje počinjenje prekršaja koji joj se stavlja na teret, međutim ocjenjujući dokaznu snagu izvedenih dokaza, sud ne prihvaća ovakvu obranu okrivljenice kao vjerodostojnu, već istu otklanja kao isključivo usmjerenu prema izbjegavanju prekršajne odgovornosti. Nadalje, sud u cijelosti prihvaća iskaz svjedokinje – žrtve DP u pogledu opisa događaja od dana 23.11.2025. i ranije, to stoga što je njezin iskaz logičan i uvjerljiv, te ima potvrdu u dokumentaciji iz spisa, točnije, obavijesti žrtvi nasilja u obitelji sa prilozima, str. 9-12 spisa. Nadalje i prilikom suočenja sa okrivljenicom je bilo razvidno da svjedokinja – žrtva dosljedno iskazuje, unatoč strahu koji je bio vidljiv prilikom suočenja kod iste. U konačnici i zvučna snimka sa mobilnog telefona žrtve koju je reporoducirala ista u sudnici, a iz koje se čuje vika i galama okrivljenice potvrđuje nasilničko ponašanje okrivljenice. Valja naglasiti da je okrivljenica potvrdila da je na zvučnoj snimci njezin glas. Slijedom naprijed navedenog je nedvojbeno utvrđena odgovornost okrivljenice glede počinjenja prekršaja koji joj se stavlja na teret.

6.2. Sud je izmijenio činjenični opis prekršaja koji se okrivljenici stavlja na teret, kao i pravnu kvalifikaciju djela, to iz razloga što tijekom postupka nije dokazano da bi okrivljenica čin nasilja u obitelji počinila pred mldb. IP. Naime, niti okrivljenica ne priznanje navedeno u obrani, a i svjedokinja - žrtva je u tom dijelu potvrdila obranu okrivljenice.

7. Stoga je sud okrivljenicu proglasio krivom, te kod odmjere kazne uzeo u obzir težinu prekršaja, kao i sve okolnosti iz čl. 36. Prekršajnog zakona, kao olakotno je cijenjeno, dosadašnja nekažnjavanost prema potvrdi Ministarstva pravosuđa, Odjela za prekršajne evidencije, te imovinske prilike, radi čega je sud istoj izrekao minimalnu novčanu kaznu za počinjeni prekršaj, smatrajući da će se ovako izrečenom novčanom kaznom postići svrha kažnjavanja.

8. Izreka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 139. st. 3. u svezi čl. 138. st. 1. i 2. Prekršajnog zakona, a troškovi su odmjereni u paušalnom iznosu srazmjerno složenosti postupka i imovnom stanju okrivljenice u iznosu od 50,00 (pedeset eura), jer ih je prouzročila počinjenim prekršajem.

U Čakovcu, 21. kolovoza 2026.

Zapisničarka

Sudac

Ljiljana Lehkec

BP

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU: Protiv ove presude može se izjaviti žalba Visokom prekršajnom sudu Zagreb, u roku od 8 dana od primitka presude, a dostavlja se u dva primjerka Općinskom sudu u Čakovcu, Prekršajni odjel, Zrinsko-frankopanska 9.

DOSTAVNA NAREDBA:

1. Okrivljenici,

2. Tužitelju,

3. Žrtvi DP,

4. Za spis,

5. Za izvršenje.