REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj Pn-1645/2022-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji Sanji Grgurić Hojski, u pravnoj stvari tužitelja IB, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]. 1, zastupan po punomoćniku Nenadu Kovačiću, odvjetniku u Zagrebu protiv tuženika Hrvatski ured za osiguranje, OIB 38922958547, Zagreb, Martićeva 71, zastupan po punomoćniku Hrvoju Lui, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui u Zagrebu, radi naknade štete, nakon glavne, usmene i javne rasprave, održane i zaključene 15. lipnja 2026. u nazočnosti tužitelja i njegovog punomoćnika te punomoćnika tuženika, temeljem čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025.; dalje u tekstu: ZPP), 28. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Hrvatskom uredu za osiguranje, OIB 38922958547, Zagreb, Martićeva 71 isplatiti tužitelju IB, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]. 1 iznos od 2.036,88 eura sa zateznim kamatama tekućim od 13. rujna 2021. do isplate s time da se stopa zatezne kamate do 31. prosinca 2022. određuje po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate i utvrđene po Hrvatskoj narodnoj banci za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Hrvatskom uredu za osiguranje, OIB 38922958547, Zagreb, Martićeva 71 naknaditi tužitelju IB, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]. 1 trošak ovog postupka u iznosu od 2.198,37 eura sa zateznim kamatama tekućim od 28. kolovoza do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška.

Obrazloženje

1. Tužitelj IB (dalje u tekstu: tužitelj) u tužbi navodi da se 6. veljače 2021. na autocesti A3, na otprilike 30 km izvan Zagreba u pravcu Beograda dogodila prometna nesreća u kojoj je njegovo osobno vozilo marke Audi A6 registarske oznake Ze- 152FH (A) oštećeno u vožnji uslijed ispadanja predmeta s kamiona marke ''Mercedes-Benz Actros'' registarske oznake i broja 095-E-317 (BIH) na koje je bilo priključeno vučno vozilo registarske oznake i broja 003-M-008, a kojom teretnom kompozicijom je upravljao JB iz [adresa] krećući se u istom smjeru kao i tužitelj. Tužitelj je pretjecao po lijevoj prometnoj traci autoceste opisanu teretnu kompoziciju kada je s rezervoara goriva kamiona ispao na kolnik neposredno pred vozilo tužitelja tzv. metalni španer-zatezač namotan u krug, koji inače služi za osiguranje tereta u transportu, i koji se uslijed brzine odbio s kolnika i udario u poklopac motora (haubu) vozila tužitelja, brisače stakla te u prednje vjetrobransko staklo i preletio preko krova njegovog osobnog vozila i odletio u zaštitni pojas autoceste-površinu na kojoj se nalazi odbojna zaštitna ograda kao crta razgraničenja voznih traki suprotnih smjerova autoceste. Nakon udara, tužitelj je pretekao i zaustavio teretnu kompoziciju na udaljenosti od 1 km od mjesta naleta njegovog vozila na otpali predmet s kamiona te su vozač JB i tužitelj u zaustavnoj traci popunili Europsko izvješće o nezgodi koji je JB priznao ispadanje predmeta s vozila, a time i odgovornost za nastanak štetnog događaja. U prometnoj nesreći nastala je na vozilu tužitelja imovinska šteta u iznosu od 2.036,88 eura. Budući da je za predmetni štetni događaj i štetu na vozilu odgovoran vozač kamiona strane registarske oznake, tužitelj se prije pokretanja ovog postupka obratio odštetnim zahtjevom izravno inozemnom osiguratelju ''Osiguranje Aura a.d.'' Banja Luka (BIH) kod kojeg je teretno vozilo bilo osigurano, a potom i Hrvatskom uredu za osiguranje, koji je obradu povjerio 'Croatia osiguranju d.d., međutim njegov zahtjev je otklonjen kao neosnovan. Na zatraženi iznos naknade štete potražuje isplatu zateznih kamata od dana kada ga je tuženik obavijestio o dodjeli obrade štete svom članu Croatia osiguranju d.d. Slijedom navedenog, predlaže naložiti tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.036,88 eura u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate te traži naknadu parničnog troška sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

2. Tuženik Hrvatski ured za osiguranje (dalje u tekstu: tuženik) u odgovoru na tužbu osporava u cijelosti osnovanost i visinu tužbenoga zahtjeva te napominje da iz dostavljenih i predloženih dokaza nije moguće utvrditi nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimaciju, odgovornost osiguranika, uzročno-posljedičnu vezu, niti osnovne zakonske pretpostavke za ovlaštenost tužitelja u pogledu potraživanje naknade štete. Navodi da iz predloženih dokaza nije moguće uopće utvrditi da je do štetnog događaja došlo na način opisan u tužbi niti se može utvrditi da bi oštećenja koja se opisuju u dostavljenoj dokumentaciji mogla povezati sa štetnim događajem opisanim u tužbi. Napominje da na teretnom vozilu strane registarske oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]) nije vidljivo da nedostaje dio tog vozila niti da je došlo do otpadanja tereta ili da postoji bilo kakvo oštećenje na njemu niti je taj predmet fotografiran pa se uzročna veza između tog predmeta i oštećenja opisanih u tužbi ne može na siguran i pouzdan način utvrđivati. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti te traži naknadu parničnog troška sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

3. Nakon provedenog prometnog vještačenja, tužitelj je podneskom od 14. studenoga 2024. konačno potraživao isplatu iznosa od 2.036,88 eura sa zateznim kamatama tekućim od 13. rujna 2021. do isplate na ime naknade imovinske štete na njegovom vozilu te je tražio naknadu parničnog troška sa zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

4. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze uvidom u ovjereni prijevod s njemačkog na hrvatski jezik izvješća o prometnoj nesreći (list 6-12 spisa), ispis fotografije vozačke dozvole ĆB (list 13-14 spisa), ispis fotografije prometne dozvole (list 15 spisa), ispis fotografije police osiguranja broj [broj police osiguranja] (list 16 spisa), ovjereni prijevod s njemačkog jezika na hrvatski jezik proforma računa (list 26-42 spisa), obrazložene odgovore na odštetni zahtjev tužitelja od 10. svibnja 2021. i 25. svibnja 2021. (list 43-44 spisa), odgovor na odštetni zahtjev tužitelja od 13. rujna 2021. (list 46 spisa), ponudu i račun (list 47-49 spisa), fotografije (list 50-55 spisa), saslušan je svjedok JB (list 71-72 spisa) i tužitelj (list 72-73 spisa te 106-107 spisa), provedeno je prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Nevenu Erešu (list 81-84 spisa) te je saslušan vještak Neven Ereš (list 107-108 spisa).

5. Sud je donio odluku temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, sukladno čl. 8. ZPP – a te je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 2.036,88 eura sa zateznim kamatama tekućim od 13. rujna 2021. do isplate na ime imovinske štete nastale na njegovom vozilu nastale mu prilikom vožnje autocestom A3 kada je na njegovo vozilo s vozila inozemne registracije doletio predmet- tzv. metalni španer-zatezač koji je oštetio njegovo vozilo.

7. Među strankama je sporna pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja, odgovornost, uzročno-posljedična veza, osnovanost i visina zahtjeva.

8. Uvidom u ovjereni prijevod europskog izvješća utvrđeno je da su istog ispunili tužitelj i vozač vozila inozemne registracije JB povodom nesreće koja se dogodila 6. veljače 2021. u Hrvatskoj na autocesti u 10,02 sati. Sudionici su naveli da je došlo do oštećenja poklopca motora i vjetrobrana na vozilu tužitelja i da je iz kamiona ispao nepoznat predmet. Vozač JB kao vozač s kojeg je, prema navodima sudionika ispao predmet, potpisao je tako sačinjeno izvješće.

9. Uvidom u proforma račun koji je izdao Porcshe Zell am See utvrđeno je da je ista procijenila trošak popravka oštećenja na vozilu tužitelja u iznosu od 2.036,88 eura. U prilogu se nalaze i fotografije vozila tužitelja iz kojih su razvidna oštećenja na poklopcu motora i prednjem vjetrobranskom staklu.

10. Svjedok JB u iskazu je naveo da je do predmetnog događaja došlo prije otprilike 3 godine, da je vozio kamion iz Francuske prema Bosni i Hercegovini te da mu je otprilike negdje kod Zagreba tužitelj trubio i davao znakove iz svog automobila da stane te mu je potom i dao znak da stane u zaustavnu traku. Navodi da su se potom oboje zaustavili u zaustavnoj traci te da mu je tom prilikom tužitelj rekao da je ranije tijekom vožnje s njegovog kamiona nepoznati objekt doletio najprije na prednji dio njegovog automobila, a potom udario i u prednje staklo. Radilo se o Audiju crne boje kojim je upravljao tužitelj. Navodi da je vidio oštećenja na vozilu te da se radilo o tome da je dio boje skinut s prednjeg dijela automobila te da se radilo o oštećenju prednjeg dijela stakla na jednom dijelu. Tužitelj i on zajedno su popunili europsko izvješće o prometnoj nezgodi te isto potpisali. Potvrdio je da se na europskom izvješću na njemačkom jeziku (list 11 spisa) nalazi njegov potpis, odnosno da je on to potpisao. Ne zna o kojem dijelu, koji je ispao s njegovog kamiona se radi, te ga nisu niti tražili. Koliko se sjeća, da mu je tužitelj rekao da se radi o nekom objektu kao o komadu drveta. Navodi da je obišao oko kamiona te nije primijetio da bi neki dio falio ili da bi bio otvoren.

11. Tužitelj saslušan pred ovim sudom 30. siječnja 2024. navodi da je do nezgode došlo 6. veljače 2021. oko 10,00 sati ujutro i to na način da je vozio svoj automobil Audi te je pretjecao šleper kojim je upravljao JB. U trenutku dok je pretjecao pri brzini od oko 130 km/h na autocesti je jedan dio, odnosno jedan predmet doletio s predmetnog šlepera te ga udario u njegov prednji dio automobila i u prednje staklo, a nakon čega je u retrovizoru vidio da je taj predmet prvo preskočio jedan automobil iza njega, a potom je taj predmet odletio u travu, odnosno između branika koji razdvaja dva smjera autoceste. Točno je da je potom dao signal CB da stanu na zaustavni trak te su isti stali. Točno je da je u prvi mah mislio da se radi o komadu drveta ili dijelu palete, a radilo se o jako velikoj brzini dolaska tog predmeta od kojeg udara se i uplašio. Kada su kasnije došli ophodari ceste u narančastom vozilu, jedan od njih mu je rekao da su oni pokupili taj predmet te da se radilo o zatezaču-remenu kojim se steže roba na kamionu, a koji se drži zamotan u klupko. Navodi da je njemu to poznato jer je on ranije vozio kamione te da taj zatezač ima metalni dio, odnosno kopču kojom se zateže roba koju prevozi kamion, a kada se isti ne koristi onda ga se zaveže u klupko te ga se drži tako zamotanog. Navodi da je taj objekt odnosno taj zatezač doletio na njegov automobil upravo iz dijela šlepera i to dijela između tovarnog dijela i vučnog dijela šlepera. Taj predmet pri toj brzini najprije odbio od kolnika te potom brzo doletio na njegov prednji do i u isti udario, a potom i u prednje staklo, a nakon čega je odletio u zrak. Navodi da je otprilike trebalo oko 800 metara od tog udara do zaustavljanja njega i šlepera na zaustavnoj traci. Nije popravio automobil odnosno isti je prodao umanjeno za tu štetu. Na upit zašto nije fotografirao taj predmet, taj zatezač, navodi da isti nije vidio, već objašnjava da je stajao na zaustavnoj traci, da je JB već otišao, a da je potom po desnoj traci prolazio ophodarski narančasti kamion te su ga iz istog pitali što se dogodilo, na što je odgovorio što se dogodilo, te su mu potom oni rekli da su pokupili predmet i da se radilo upravo o tom zatezaču te je tako saznao za isto. Oni su potom nastavili i nisu se zaustavljali. On ih nije zaustavljao jer je tada bio i gust promet na autocesti, radi sigurnosti. Zvao je svog osiguratelja u Austriji te mu je bilo rečeno da može nastaviti voziti, ako nema povrijeđenih osoba te da samo ispune izvješće o prometnoj nezgodi i da se onda ne zadržava na autocesti.

11.1. Drugi put saslušan, 15. lipnja 2025., tužitelj navodi da u cijelosti ostaje kod ranijeg iskaza. Na upit što je fotografirao na kamionu, naveo je da je fotografirao njegove registarske oznake. Ponovio je da je, kada se to dogodilo, dao znak tom kamionu da se zaustavi i on se zaustavio te je tada nazvao u Austriju svoje osiguranje i svog odvjetnika. Oni su ga pitali ima li povrijeđenih osoba, rekao je da nema i tada su ga uputili da fotografira kamion te su mu rekli da ako je ta druga osoba suglasna, da je potrebno da ista potpiše europsko izvješće i u tom slučaju ne trebaju zvati policiju. Kako se to sve dogodilo na autocesti, gdje je gust promet i zbog opasnosti, pitao je tog drugog vozača hoće li potpisati europsko izvješće ili ću zvati policiju. On je pristao na ispunjavanje izvješća koje su ispunili na njemačkom jeziku, potpisao ga je i nije zvao policiju. Na upit vezano uz dio iskaza uz ophodare ceste, naveo je da ih on nije zvao i čini mu se da su oni slučajno naišli. Oni su stali i kroz prozor su pitali treba li pomoć i kada su im rekli što se dogodilo, oni su rekli da su sklonili taj zatezač s ceste te su otišli. Inače, vidio je taj komad koji je pao i on je najprije skočio na asfalt i onda je doletio na njegovu haubu i staklo. U prvi tren je pomislio da je to neki komad drveta, odnosno palete s tog kamiona, a ti ophodari su mu rekli da su sklonili zatezač. Ophodari ceste nisu pokazali taj predmet, oni su samo rekli da su taj predmet sklonili. Ponovio je da je riječ o autocesti, gustom prometu i nije se mogao vraćati na lice mjesta kako bi fotografirao predmet koji je pao.

12. Iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka Nevena Ereša, stalnog sudskog vještaka, proizlazi da je vozilo tužitelja svojim pokrovom motora i vjetrobranskim staklom naletjelo na nepoznati predmet. Mjesto naleta moglo se nalaziti na lijevoj prometnoj traci kolnika autoceste. Tehnički je moguće da se neposredno prije štetnog događaja vozilo tužitelja kretalo iskazanom brzinom listovima 72-73 spisa od oko 130 km/h. Provedena analiza pokazuje da je vozilo tužitelja tijekom radnje pretjecanja vozila svjedoka I po lijevoj prometnoj traci kolnika autoceste moglo naletjeti na nepoznati predmet koji je pao s vozila svjedoka JB, što znači da je pad nepoznatog predmeta s vozila svjedoka I mogao biti uzrokom nastanka predmetnog štetnog događaja. U predmetnoj prometnoj situaciji tužitelj nije imao tehnički objektivne mogućnosti izbjegavanja naleta na nepoznati predmet koji je mogao pasti s vozila svjedoka JB neposredno prije naleta. Visina štete na vozilu tužitelja mogla je iznositi 2.443,88 eura.

13. Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, dok je istom prigovarao tuženik pa je vještak pozvan usmeno se očitovati i obrazložiti nalaz na ročištu 15. lipnja 2026.

14. U usmenom očitovanju vještak Ereš navodi da je pisani nalaz izradio na temelju stanja spisa pri čemu je u konačnici utvrdio da je pad nepoznatog predmeta sa vozila svjedoka JB moglo biti uzrokom nastanka predmetnog štetnog događaja. U odnosu na postavljena pitanja iz podneska tuženika, navodi da kod predmetnih teretnih vozila spremnik goriva na vučnom vozilu nalazi na nekoj visini od približno 1 m od tla te se i na takvoj visini približno nalazi i početak nastalih oštećenja na pokrovu motora vozila tužitelja, kad kaže pokrov misli na poklopac motora. Čak i da je spremnik goriva vozila svjedoka JB bio na nižoj udaljenosti od tla, to ovdje ne bi bilo od utjecaja budući je taj nepoznati predmet prvo pao na kolnik pa je nakon toga došlo do naleta vozila tužitelja na taj nepoznati predmet. Ako se pri tome radilo o zatezaču tereta, koji je bio smotan u klupko, tada je takav predmet mogao uslijed inercije nakon pada odletjeti u zrak te je u konačnici mogao biti zahvaćen u svom padu prema kolniku vozilom tužitelja. Pri ovome treba dodati da se zatezač tereta u pravilu sastoji od tekstilne tkanine sa metalnom kopčom. U odnosu na ovakvu dinamiku, nužno nije morao biti oštećen prednji dio vozila tužitelja. Što se tiče nekakve razlike u brzinama između vozila tužitelja i vozila svjedoka JB, nema elemenata da bi istu mogao utvrditi, ali je s obzirom na stanje spisa tehnički realno za očekivati da je brzina kretanja vozila tužitelja bila veća od brzine kretanja vozila svjedoka JB pa kako je tužitelj iskazao da se kretao brzinom od oko 130 km/h tako je i njegova brzina kretanja mogla biti realno veća od brzine kretnja vozila svjedoka JB za oko 40-50 km/h. Slijedom navedenog, u cijelosti ostaje kod nalaza i mišljenja kojeg je dao u ovom predmetu. Na poseban upit, naveo je da dinamika samog kretanja nepoznatog predmeta je bila takva da je nakon pada s vozila svjedoka JB, prvo udario u kolnik nakon čega se odbio u zrak te je u svom kasnijem padu prema kolniku bio zahvaćen vozilom tužitelja, što znači da je zapravo vozilo tužitelja naletjelo na taj predmet koji se kretao u istom smjeru kao i vozilo tužitelja dok je subjektivni osjećaj tužitelja mogao biti da je predmet naletio na njega. Na daljnji upit može li s apsolutnom sigurnošću reći da je do štetnog događaja došlo na način kako je to utvrdio u nalazu, naveo je da utvrđena dinamika proizlazi iz stanja spisa te je u nalazu rekao da je pad nepoznatog predmeta s vozila svjedoka JB mogao biti uzrokom štetnog događaja. Na daljnji upit odgovorio je da, ako se u konkretnom slučaju radilo o zatezaču tereta koji je bio smotan u klupko, tada isti neposredno prije predmetnog štetnog događaja nije bio u svojoj funkciji da je bio pričvršćen na vozilo svjedoka JB u smislu osiguranja tereta, nego je bio izvan funkcije spreman za upotrebu pri čemu u pravilu za takav dio opreme postoje bočna spremišta na priključnom vozilu u vidu sanduka koji se otvara s bočne strane, a je li je taj sanduk bio otvoren ili je taj zatezač bio odložen na taj sanduk ili na nekakav drugi dio vučnog ili priključnog vozila omaškom od strane svjedoka ĆB, ne može reći.

15. Nalaz i mišljenje vještaka prihvaćen je u cijelosti jer je isti jasan, logičan, sačinjen prema pravilima struke na temelju dostupne dokumentacije pri čemu je vještak usmeno odgovorio na sve prigovore tuženika i pojasnio navode iz nalaza i mišljenja te time otklonio sve njegove prigovore.

16. Iskaz svjedoka ĆB i tužitelja sud cijeni istinitim jer su jasno i uvjerljivo iskazivali o okolnosti predmetnog štetnog događaja, a njihov iskaz vezan uz sve okolnosti životno je uvjerljiv. Obojica suglasno iskazuju da su se, nakon što je tužitelj signalizirao svjedoku CB da se zaustavi, zaustavili na zaustavnoj traci autoceste te da je tada tužitelj naveo da mu je s teretnog vozila svjedoka nepoznati predmet udario u poklopac motora i prednje vjetrobransko staklo i da je taj nepoznati predmet tužitelj opisao kao komad drva. Zajedno su ispunili europsko izvješće o događaju i potpisali su ga te kako nije bilo ozlijeđenih osoba, tužitelj nije zvao policiju. Sud vjeruje svjedoku CB da je obišao teretno vozilo i nije primijetio da bi neki dio nedostajao ili da je neki dio otvoren, a što nije nelogično jer je u tom trenutku tužitelj predmet identificirao kao komad drva ili palete pa s obzirom na takav opis logično je da svjedok JB nije primijetio da isti nedostaje. Osim toga, kako je predmet otpao s teretnog vozila u kretanju, isti je odletio i ostao u blizini štetnog događaja dok su sudionici svoja vozila zaustavili nakon mjesta štetnog događaja, prema iskazu tužitelja nakon oko 800 metara. Suprotno tvrdnji tuženika da nije logično da je tužitelj fotografirao svoje vozilo i stražnji dio tovarnog sanduka, a da nije fotografirao predmet koji je oštetio vozilo tužitelja, takav slijed događaja je logičan i životno uvjerljiv. Naime, u situaciji kada u tijeku vožnje autocestom tužitelj nailazi vozilom na otpali predmet s teretnog vozila pri brzinama dopuštenim za kretanje na autocesti (130 km/h), potpuno je logično da se vozač pri toj brzini kretanja ne može (i ne smije zbog vlastite sigurnosti, a i sigurnosti ostalih sudionika) odmah zaustaviti i tražiti otpali predmet po autocesti kako bi ga fotografirao. Osim toga, logično je i da svjedok JB u vožnji nije niti primijetio da mu je s teretnog vozila ispao neki predmet te da je tek po signalizaciji tužitelja, zaustavio svoje vozilo u zaustavnoj traci. Činjenica da je tužitelj fotografirao svoje vozilo i prednji i stražnji dio teretnog vozila također je životna i tako bi postupio svaki prosječni vozač u istovjetnoj situaciji. Naime, tužitelj je odmah fotografirao vlastita oštećenja te je fotografirao teretno vozilo tako da se na nesumnjiv način može utvrditi identitet tog vozila (dakle, prednji dio iz kojeg je vidljiv naziv tvrtke vlasnika i registarska oznaka i stražnji dio, odnosno priključno vozilo iz kojeg je također vidljiva registarska oznaka). Navedeno postupanje proizlazi iz iskaza tužitelja koji navodi da je fotografirao registarske oznake teretnog vozila.

16.1. Nadalje, tužitelj je dosljedno i uvjerljivo iskazivao o tome da je najprije mislio da je s teretnog vozila ispao komad drveta ili dio palete jer je logično da u toj brzini vozač niti može vidjeti kakav je to točno predmet pao jer ne očekuje pad ikakvog predmeta na svoje vozilo u kretanju autocestom. Sud vjeruje tužitelju i da su mu pristupili djelatnici ophodarske službe dok je još bio zaustavljen u zaustavnoj traci i rekli mu da su pokupili metalni zatezač, slijedom čega se logično može zaključiti da je predmet koji je pao s teretnog vozila svjedoka ĆB u stvari bio taj metalni zatezač, a ne komad drveta ili palete kako je to tužitelj prvotno mislio. Pritom, suprotno tvrdnji tuženika, nije logično da tužitelj traži djelatnike ophodarske službe da fotografira taj predmet tim više što je svjedok JB potpisao europsko izvješće u kojem je navedeno da je do oštećenja došlo uslijed pada nepoznatog predmeta s teretnog vozila. Tužitelj u tom trenutku zasigurno nije morao niti trebao misliti da osiguravajuće društvo kasnije neće vjerovati njegovom opisu nastanku štete i štetnom događaju imajući u vidu i da je drugi sudionik dobrovoljno potpisao tako opisani događaj.

16.2. Osim toga, vještak Ereš je u nalazu i mišljenju, a što je i usmeno dodatno obrazložio, jasno odgovorio da su oštećenja na vozilu tužitelja mogla nastati uslijed pada nepoznatog predmeta pri čemu je naveo da se zatezač tereta u pravilu sastoji od tekstilne tkanine sa metalnom kopčom i čini dio opreme teretnog vozila za koji postoje bočna spremišta na priključnom vozilu koji se otvara s bočne strane. Kada se navod vještaka o postojanju opreme teretnog vozila u vidu zatezača poveže sa iskazom tužitelja u dijelu u kojem navodi da su mu djelatnici ophodarske službe rekli da su s autoceste pokupili predmet-metalni zatezač i to na dijelu prije mjesta gdje su bili zaustavljeni tužitelj i svjedok JB, sud nedvojbeno zaključuje da je do opisanog štetnog događaja došlo na način da je u tijeku pretjecanja vozilo tužitelja naletjelo na otpali metalni zatezač s vozila JB. To što svjedok JB nije primijetio da mu nedostaje metalni zatezač kada je obišao svoje vozilo, nema utjecaja na zaključak suda o dinamici štetnog događaja. Stoga sud zaključuje da je uzrok oštećenja na vozilu tužitelja nalet na otpali metalni zatezač s vozila svjedoka ĆB.

17. Prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika nije osnovan jer prema odredbi čl. 34. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (''Narodne novine'', broj 151/2005., 36/2009., 75/2009., 76/2013. i 152/2014., dalje u tekstu: ZOOP) oštećena osoba kojoj je u Republici Hrvatskoj nanesena šteta upotrebom vozila inozemne registracije za koje postoji valjana međunarodna isprava ili dokaz o postojanju osiguranja od automobilske odgovornosti iz članka 32. stavka 1. ovoga zakona, može podnijeti odštetni zahtjev Hrvatskom uredu za osiguranje.

18. U okolnostima konkretnog slučaju, utvrđeno je da je za nastanak štetnog događaja odgovoran vozač teretnog vozila inozemne registracije JB s čijeg je vozila otpao metalni zatezač na koji je u vožnji naletio tužitelj i tako oštetio svoje vozilo. Naime, vozač JB nije ispravno pohranio predmetni metalni zatezač zbog čega se isti u vožnji odvojio od teretnog vozila jer da je metalni zatezač bio ispravno pričvršćen ili pohranjen u bočni sanduk, isti ne bi mogao ispasti. Pritom u načinu kretanja tužitelja nije utvrđena krivnja jer je prema njegovom prihvaćenom iskazu utvrđeno da je isti pretjecao teretno vozilo, koja radnja je dopuštena na autocesti dopuštenom brzinom od oko 130 km/h. S obzirom na to da se tužitelj kretao navedenom brzinom, iz očitovanja vještaka proizlazi da je u tom slučaju njegova brzina bila veća od brzine kretanja teretnog vozila za oko 40-50 km/h a što bi i odgovaralo dopuštenoj brzini od 90 km/h teretnog vozila s priključnim vozilom prema čl. 55. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (''Narodne novine'', broj 67/2008., 48/2010., 74/2011., 80/2013., 158/2013., 92/2014., 64/2015., 108/2017., 70/2019. i 42/2020., dalje u tekstu: ZSPC), sud u kretanju tužitelja nije utvrdio krivnju za nastanak štete imajući pritom u vidu i navode vještaka da tužitelj u predmetnoj situaciji nije imao tehnički objektivne mogućnosti izbjegavanja naleta na nepoznati predmet.

19. Slijedom navedenog, sukladno čl. 1082. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022 i 155/2023, dalje u tekstu: ZOO) za nastalu štetu i nastanak štetnog događaja isključivo je kriv vozač teretnog vozila inozemne registracije JB pa je tuženik, sukladno čl. 34. st. 1. ZOOP-a dužan istu naknaditi.

20. Visina nastale štete proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka Ereša koji je naveo da je pregledom računa, odnosno ponude broj 219/518 koja je izdana tužitelju od strane tvrtke Porsche Inter Auto, utvrdio da su sve stavke realno obračunate i da su mogle biti posljedica predmetnog događaja i da ista iznosi 2.443,88 eura.

21. Tužitelj je potraživao naknadu štete u iznosu od 2.036,88 eura jer je visinu štete na vozilu prema ponudi umanjio za obračunati PDV u iznosu od 407,00 eura jer vozilo nije popravljao, već ga je prodao umanjeno za procijenjene troškove popravka, pa mu je traženi iznos i dosuđen.

22. Na navedeni iznos dosuđena je i zatezna kamata tekuća od 13. rujna 2021., kao dana odgovora na njegov odštetni zahtjev upućen tuženiku sukladno traženju tužitelja, do isplate sukladno čl. 12. st. 4. ZOOP te čl. 29. st. 2. ZOO.

23. Odluka o trošku donijeta je temeljem čl. 154. st. 1. ZPP – a, sukladno važećoj vrijednosti predmeta spora (2.036,88 eura) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', broj 138/2023, dalje u tekstu: OT).

24. Tužitelju zastupanom po odvjetniku priznat je parnični trošak koji se odnosi na sastav tužbe (Tbr 7. toč. 1. OT - 100 bodova), zastupanje na ročištima 24.10.2023., 30.01.2024., 09.02.2026. i 15.06.2026. (Tbr 9. toč. 1. OT - 100 bodova svako), sastav podneska od 14.11.2024. (Tbr. 8. toč. 1. OT - 100 bodova), vrijednost boda 2,00 eura (Tbr. 54. OT), trošak obračunatog poreza na dodanu vrijednost u visini 25% u iznosu od 300,00 eura, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 33,37 eura, trošak sudskog tumača prema računu 295/1/1 u iznosu od 225,00 eura, trošak za pristup svjedoka ĆB u iznosu od 140,00 eura i trošak prometnog vještačenja u iznosu od 300,00 eura, ukupno 2.198,37 eura, sukladno čl. 155. ZPP - a.

25. S obzirom na to da je tužitelj tražio zateznu kamatu na dosuđeni trošak parničnog postupka tekuću od presuđenja do isplate, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a, sud je na dosuđeni parnični trošak dosudio zateznu kamatu tekuću od donošenja presude, tj. od 28. kolovoza 2026. do isplate.

26. Zatezna kamata na parnični trošak dosuđena je sukladno čl. 29. st. 2. ZOO.

27. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 28. kolovoza 2026.

Sutkinja:

Sanja Grgurić Hojski

UPUTA O PRAVU NA IZJAVLJIVANJE PRAVNOG LIJEKA PROTIV PRESUDE:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, ovom sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

Dna:

- tužitelju po pun. uz rj. za s.p. na presudu

- tuženiku po pun.