REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-1954/2023-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Brankici Bobšić, u pravnoj stvari tužitelja AV iz [adresa], 141. brigade Hrvatske vojske 1-a, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Hrvoju Škaliću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika protiv tuženika Addiko Bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Matiću odvjetniku iz Zagreba, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 9. srpnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja odvjetnika Hrvoja Škalića i zamjenika punomoćnika tuženika odvjetnika Ivana Zeca, dana 28. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 4. st. 4. Ugovora o kreditu broj 226-53011034 od 18. lipnja 2009. sklopljenog između tužitelja AV kao korisnika kredita i tuženika Addiko Bank d.d. kao banke, koja se odnosi na promjenjivost kamatne stope i glasi: "Banka će o visini i dospijeću prvog anuiteta i svakoj promjeni visine anuiteta pismeno obavijestiti Korisnika kredita, koji svojim potpisom na ovom Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest Banke o visini i dospijeću anuiteta.", te odredba čl. 6. st. 1. koji glasi: "Banka je ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. ili drugog akta Banke" i st. 3. koja glasi: "Korisnik kredita svojim potpisom na ovom Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest Banke o visini kamatne stope i visini anuiteta u skladu s promijenjenom kamatnom stopom.".

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 14.492,70 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 11,57 EUR od 19. travnja 2011. pa do isplate,

- 196,81 EUR od 19. travnja 2011. pa do isplate,

- 196,38 EUR od 19. travnja 2011. pa do isplate,

- 198,42 EUR od 6. kolovoza 2011. pa do isplate,

- 198,76 EUR od 2. rujna 2011. pa do isplate,

- 199,41 EUR od 30. rujna 2011. pa do isplate,

- 198,33 EUR od 8. studenoga 2011. pa do isplate,

- 198,21 EUR od 8. prosinca 2011. pa do isplate,

- 198,34 EUR od 5. siječnja 2012. pa do isplate,

- 199,06 EUR od 8. veljače 2012. pa do isplate,

- 197,87 EUR od 8. ožujka 2012. pa do isplate,

- 195,51 EUR od 6. travnja 2012. pa do isplate,

- 195,46 EUR od 8. svibnja 2012. pa do isplate,

- 196,66 EUR od 9. lipnja 2012. pa do isplate,

- 194,02 EUR od 9. srpnja 2012. pa do isplate,

- 194,45 EUR od 7. kolovoza 2012. pa do isplate,

- 192,43 EUR od 5. rujna 2012. pa do isplate,

- 192,26 EUR od 9. listopada 2012. pa do isplate,

- 193,10 EUR od 9. studenoga 2012. pa do isplate,

- 192,87 EUR od 8. prosinca 2012. pa do isplate,

- 193,00 EUR od 9. siječnja 2013. pa do isplate,

- 192,64 EUR od 8. veljače 2013. pa do isplate,

- 192,41 EUR od 9. ožujka 2013. pa do isplate,

- 192,23 EUR od 9. travnja 2013. pa do isplate,

- 190,52 EUR od 9. svibnja 2013. pa do isplate,

- 188,69 EUR od 10. lipnja 2013. pa do isplate,

- 187,42 EUR od 10. srpnja 2013. pa do isplate,

- 186,93 EUR od 10. kolovoza 2013. pa do isplate,

- 188,66 EUR od 10. rujna 2013. pa do isplate,

- 188,96 EUR od 10. listopada 2013. pa do isplate,

- 188,27 EUR od 11. studenoga 2013. pa do isplate,

- 187,89 EUR od 11. prosinca 2013. pa do isplate,

- 186,86 EUR od 8. siječnja 2014. pa do isplate,

- 186,80 EUR od 11. veljače 2014. pa do isplate,

- 186,42 EUR od 12. ožujka 2014. pa do isplate,

- 184,91 EUR od 12. travnja 2014. pa do isplate,

- 183,28 EUR od 20. svibnja 2014. pa do isplate,

- 182,07 EUR od 11. lipnja 2014. pa do isplate,

- 182,47 EUR od 28. srpnja 2014. pa do isplate,

- 182,19 EUR od 28. kolovoza 2014. pa do isplate,

- 180,99 EUR od 29. rujna 2014. pa do isplate,

- 181,51 EUR od 28. listopada 2014. pa do isplate,

- 180,65 EUR od 27. studenoga 2014. pa do isplate,

- 179,99 EUR od 29. prosinca 2014. pa do isplate,

- 179,72 EUR od 29. siječnja 2015. pa do isplate,

- 163,56 EUR od 2. ožujka 2015. pa do isplate,

- 162,82 EUR od 2. ožujka 2015. pa do isplate,

- 159,24 EUR od 16. travnja 2015. pa do isplate,

- 157,69 EUR od 20. svibnja 2015. pa do isplate,

- 157,75 EUR od 29. lipnja 2015. pa do isplate,

- 157,06 EUR od 27. srpnja 2015. pa do isplate,

- 143,73 EUR od 25. kolovoza 2015. pa do isplate,

- 144,61 EUR od 29. rujna 2015. pa do isplate,

- 143,38 EUR od 27. listopada 2015. pa do isplate,

- 142,94 EUR od 25. studenoga 2015. pa do isplate,

- 142,60 EUR od 28. prosinca 2015. pa do isplate,

- 142,15 EUR od 25. siječnja 2016. pa do isplate,

- 135,42 EUR od 24. veljače 2016. pa do isplate,

- 132,89 EUR od 22. ožujka 2016. pa do isplate,

- 131,64 EUR od 22. travnja 2016. pa do isplate,

- 130,56 EUR od 20. svibnja 2016. pa do isplate,

- 130,32 EUR od 23. lipnja 2016. pa do isplate,

- 129,00 EUR od 11. srpnja 2016. pa do isplate,

- 122,24 EUR od 8. kolovoza 2016. pa do isplate,

- 121,34 EUR od 10. rujna 2016. pa do isplate,

- 121,04 EUR od 15. listopada 2016. pa do isplate,

- 120,07 EUR od 12. studenoga 2016. pa do isplate,

- 119,80 EUR od 13. prosinca 2016. pa do isplate,

- 119,18 EUR od 13. siječnja 2017. pa do isplate,

- 113,18 EUR od 9. veljače 2017. pa do isplate,

- 111,80 EUR od 23. ožujka 2017. pa do isplate,

- 111,55 EUR od 12. travnja 2017. pa do isplate,

- 110,60 EUR od 9. svibnja 2017. pa do isplate,

- 109,54 EUR od 12. lipnja 2017. pa do isplate,

- 108,66 EUR od 10. srpnja 2017. pa do isplate,

- 99,37 EUR od 10. kolovoza 2017. pa do isplate,

- 99,01 EUR od 11. rujna 2017. pa do isplate,

- 99,15 EUR od 10. listopada 2017. pa do isplate,

- 98,87 EUR od 10. studenoga 2017. pa do isplate,

- 98,05 EUR od 11. prosinca 2017. pa do isplate,

- 95,87 EUR od 10. siječnja 2018. pa do isplate,

- 80,78 EUR od 12. veljače 2018. pa do isplate,

- 79,99 EUR od 10. ožujka 2018. pa do isplate,

- 79,21 EUR od 10. travnja 2018. pa do isplate,

- 78,03 EUR od 10. svibnja 2018. pa do isplate,

- 77,23 EUR od 11. lipnja 2018. pa do isplate,

- 76,81 EUR od 10. srpnja 2018. pa do isplate,

- 63,48 EUR od 10. kolovoza 2018. pa do isplate,

- 63,04 EUR od 10. rujna 2018. pa do isplate,

- 62,34 EUR od 10. listopada 2018. pa do isplate,

- 61,76 EUR od 10. studenoga 2018. pa do isplate,

- 60,76 EUR od 11. prosinca 2018. pa do isplate,

- 60,40 EUR od 8. siječnja 2019. pa do isplate,

- 46,77 EUR od 9. veljače 2019. pa do isplate,

- 46,32 EUR od 8. ožujka 2019. pa do isplate,

- 45,78 EUR od 11. travnja 2019. pa do isplate,

- 45,14 EUR od 10. svibnja 2019. pa do isplate,

- 44,63 EUR od 10. lipnja 2019. pa do isplate,

- 43,93 EUR od 10. srpnja 2019. pa do isplate,

- 32,70 EUR od 8. kolovoza 2019. pa do isplate,

- 32,29 EUR od 10. rujna 2019. pa do isplate,

- 31,94 EUR od 9. listopada 2019. pa do isplate,

- 31,55 EUR od 9. studenoga 2019. pa do isplate,

- 31,12 EUR od 5. prosinca 2019. pa do isplate,

- 30,70 EUR od 10. siječnja 2020. pa do isplate,

- 21,49 EUR od 10. veljače 2020. pa do isplate,

- 21,25 EUR od 9. ožujka 2020. pa do isplate,

- 21,26 EUR od 8. travnja 2020. pa do isplate,

- 20,79 EUR od 8. svibnja 2020. pa do isplate,

- 20,44 EUR od 10. lipnja 2020. pa do isplate,

- 20,01 EUR od 10. srpnja 2020. pa do isplate,

- 11,55 EUR od 10. kolovoza 2020. pa do isplate,

- 11,45 EUR od 10. rujna 2020. pa do isplate,

- 11,28 EUR od 9. listopada 2020. pa do isplate,

- 11,02 EUR od 9. studenoga 2020. pa do isplate,

- 10,79 EUR od 9. prosinca 2020. pa do isplate,

- 10,59 EUR od 11. siječnja 2021. pa do isplate,

- 4,09 EUR od 10. veljače 2021. pa do isplate,

- 4,00 EUR od 9. ožujka 2021. pa do isplate,

- 3,91 EUR od 19. ožujka 2021. pa do isplate,

i to za razdoblje od dospijeća svakog pojedinačnog gore navedenog iznosa do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 5.472,70 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. kolovoza 2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 21. ožujka 2023. podnio tužbu protiv tuženika u kojoj je naveo da je 18. lipnja 2009. s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu br. 226-53011034 kojim mu je tuženik stavio na raspolaganje iznos od 100.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti te kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je na dan sklapanja Ugovora o kreditu iznosila 5,00% godišnje, a koja se mijenjala jednostranom odlukom tuženika. Tužitelj je, nadalje, naveo da je ovo kredit s valutnom klauzulom u valuti EUR te da se stoga u ovom postupku neće direktno pozvati na kolektivnu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012, ali da će se pozvati na utvrđenja i obrazloženja iz kolektivne presude. Stoga je naveo da je istom kolektivnom presudom utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita na način da je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorene obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke. Budući da se u ovom postupku radi o tipskom ugovoru o kreditu gdje je ugovorena redovna kamatna stopa koja se tijekom postojanja ugovorne obveze mijenjala jednostranim odlukama banke, to tužitelj smatra da su takve ugovorne odredbe nepoštene i ništetne. Isto tako tužitelj je naveo da se o spornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, te da je jednostrana promjena kamatne stope učinjena bez primjene ikakvih parametara i provjerljivih podataka nepoštena i suprotna načelu savjesnosti i poštenja. Stoga je tužitelj istaknuo da su nepoštene ugovorne odredbe suprotne načelu savjesnosti i poštenja uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a na način da se iznos mjesečnih anuiteta koji je tužitelj morao plaćati, uvećao bez ikakve osnove. Tužitelj je još naveo da je ugovarajući promjenjivu kamatnu stopu na način kako je to ugovoreno Ugovorom o kreditu tuženik postupio suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača te da je posljedica takve nepoštene odredbe njezina ništetnost, a sve to stoga jer kamate moraju biti određene, odnosno odredive, u smislu odredbe čl. 269. st. 2. i čl. 272. Zakona o obveznim odnosima. Stoga je tužitelj, tužbenim zahtjevom postavljenim u tužbi i u podnesku od 5. ožujka 2025. tražio da se utvrdi ništetnom odredba čl. 4. st. 4. Ugovora o kreditu broj 226-53011034 od 18. lipnja 2009. sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao banke, koja se odnosi na promjenjivost kamatne stope i glasi: "Banka će o visini i dospijeću prvog anuiteta i svakoj promjeni visine anuiteta pismeno obavijestiti Korisnika kredita, koji svojim potpisom na ovom Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest Banke o visini i dospijeću anuiteta.", te odredba čl. 6. st. 1. koji glasi: "Banka je ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. ili drugog akta Banke" i st. 3. koja glasi: "Korisnik kredita svojim potpisom na ovom Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest Banke o visini kamatne stope i visini anuiteta u skladu s promijenjenom kamatnom stopom." (t. I. tužbenog zahtjeva). Tužbenim zahtjevom postavljenim u tužbi tužitelj je, nadalje, od tuženika potraživao i isplatu iznosa od 14.885,45 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od uplate svakog pojedinog anuiteta pa sve do isplate (t. II. tužbenog zahtjeva), uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate (t. III. tužbenog zahtjeva).

2. U podnesku od 27. travnja 2025., tužitelj je ostao kod t. I. i III. tužbenog zahtjeva postavljanog u tužbi i u podnesku od 5. ožujka 2025., međutim, isti je specificirao tužbeni zahtjev u t. II., te je istim od tuženika potraživao isplatu iznosa od 14.488,49 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od uplate svakog pojedinog anuiteta pa sve do isplate. Navedeni tužbeni zahtjev je tužitelj, nakon izrade dopunskog nalaza i mišljenja financijskog vještaka, ispravio u podnesku od 5. srpnja 2026. u dijelu pod t. II. te istim od tuženika potražuje isplatu iznosa od 14.492,70 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od uplate svakog pojedinog anuiteta pa sve do isplate.

3. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev i to kako u osnovi, tako i visini. Istaknuo je da tužitelj pogrešno smatra da bi se na odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi iz Ugovora o kreditu trebale primijeniti presude u donesene u kolektivnom sporu jer se presude donesene u kolektivnom sporu odnose isključivo na ugovore o kreditu sa CHF valutnom klauzulom koji sadrže odredbe o promjenjivim kamatnim stopama. Nadalje je naveo da je tužitelj prilikom sklapanja Ugovora o kreditu mogao izabrati između više opcija, ali da je samostalno procjenjujući rizike, odabrao sklopiti Ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u EUR s promjenjivom kamatnom stopom. Tuženik je napomenuo da je tužitelj u vrijeme sklapanja Ugovora bio zaposlenik tuženika, te da je kao takav bio u mogućnosti pregovarati o sadržaju Ugovora, ali da je unatoč punoj obaviještenosti sklopio Ugovor o kreditu s odredbama čiju ništetnost sada traži. Isto tako tuženik je naveo da je početna stopa određena Ugovorom u odredbi čl. 3. iznosila 5,00 % godišnje, te da se radi o povoljnoj kamatnoj stopi namijenjenoj za zaposlenike banke, a s obzirom na to da je u odredbi čl. 6. st. 2. Ugovora o kreditu predviđeno da je u slučaju prestanka radnog odnosa korisnika kredita u Hypo grupi banka ovlaštena promijeniti kamatnu stopu u komercijalnu. Tuženik je još naveo da je s tužiteljem ugovorio promjenjivu kamatnu stopu u skladu sa zakonskim ograničenjima, dok je tužitelj samostalno izabrao sklapanje baš kredita s promjenjivom kamatnom stopom, pa se ne može smatrati da bi bili ispunjeni uvjeti za ništetnost odredbe čl. 6. Ugovora o kreditu. Iz ugovora o kreditu proizlazi kako se upravo radi o povoljnoj kamatnoj stopi namijenjenoj za zaposlenike banke budući da je čl. 6. st. 2. Ugovora predviđeno da je u slučaju prestanka radnog odnosa korisnika kredita u Hypo grupi, banka ovlaštena promijeniti kamatnu stopu u komercijalnu. Osim toga tuženik je naveo da u ovom Ugovoru o kreditu nije došlo do promjena kamatnih stopa koje bi značajno odstupale od predviđenog plana otplate, te da stoga nije ispunjen uvjet da bi ugovaranjem predmetnih odredaba došlo do neravnoteže u pravima i obvezama na štetu tužitelja, pa da stoga nisu ispunjeni uvjeti za ništetnost istih. Budući da tužitelj zahtjeva isplatu u visini koja predstavlja razliku kao da se kamatna stopa nije mijenjala tuženik smatra da bi takvim uređenjem sud dokinuo slobodno uređivanje obveznih odnosa i protivno volji ugovornih strana utvrdio fiksnu kamatnu stopu na Ugovor o kreditu. Tuženik je nastavno naveo da čak i kad bi ranije promjene bile nedopuštene da se o ništetnosti ne bi moglo govoriti nakon 18. prosinca 2013. kada je tužitelju dostavljena obavijest o parametrima kamatne stope u kojoj je navedeno od čega se kamatna stopa sastoji. Tuženik je, također, istaknuo i prigovor zatare jer su sva eventualna potraživanja u zastari u roku od pet godina računajući od svakog pojedinog plaćanja. Pored navedenog tuženik je osporio i zatraženi tijek zakonskih zateznih kamata jer tužitelj nije dokazao da je tuženik prije podnošenja tužbe postao nesavjestan stjecatelj. Konačno, tijekom postupka tuženik je tužitelju osporio status potrošača jer je tužitelj u trenutku zaključenja Ugovora o kreditu bio zaposlenik tuženika. Slijedom navedenog, tuženik je predložio odbiti tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu troškova parničnog postupka tuženiku.

4. Dakle, predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti odredbe čl. 4. st. 4. i čl. 6. st. 1. i 3. Ugovora o kreditu broj 226-53011034 od 18. lipnja 2009., u dijelu kojim je ugovorena promjenjivost kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama ili drugog akta tuženika preko 5,00%. Nadalje, predmet ovog spora je i zahtjev tužitelja za isplatom ukupnog iznosa od 14.492,70 EUR s pripadajućim kamatama po osnovi preplate temeljem ništetnih odredaba kojima je ugovorena promjenjivost kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama ili drugog akta tuženika. Tužitelj, naime, tvrdi da su navedene odredbe Ugovora o kreditu nepoštene, te da se o istima nije pojedinačno pregovaralo, kao da je zbog povećanja kamatne stope tuženiku preplaćen utuženi iznos.

5. Sud je tijekom postupka izveo slijedeće dokaze: izvršen je uvid u presliku izračuna (str. 8- 10 spisa), presliku Ugovora o kreditu broj 226-53011034 od 18. lipnja 2009. (str. 11-16 spisa), presliku pregleda prometa za klijenta (str. 17-37 spisa), presliku otplatnog plana (str. 38-40 spisa), presliku obavijesti o ukupno plaćenoj glavnici, redovnoj kamati, zateznoj kamati i troškovima za razdoblje od 31. srpnja 2009. do 13. svibnja 2021. (str. 41 spisa), presliku specifikacija uplata (str. 42-46 spisa), presliku obavijesti o promjenama kamatnih stopa po kreditu od 13. svibnja 2021. (str. 47-48 spisa), presliku obavijesti o parametrima kamatne stope od 18. prosinca 2013. (str. 56 spisa), presliku kreditnog prijedloga/odluke broj 4819 (str. 57-62 spisa), presliku podneska tužitelja iz predmeta Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 1. prosinca 2012. (str. 64-65 spisa), presliku izvoda iz zapisnika s prve sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/04) od 5. ožujka 2004. (str. 66 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Dareku Prpiću, dipl. oec., iz Darfin d.o.o. (str. 104-146 i 178-181 spisa), saslušan je tužitelj (str. 152- 154 spisa), te je izvršen uvid i ostalu dokumentaciju koja se nalazi u spisu.

6. Ovdje valja reći da je sud proveo sve dokaze predložene od parničnih stranaka jer su iste na ročištu održanom 9. srpnja 2026. navele da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga, te su odustale od svih predloženih, a neprovedenih dokaza i predložile su zaključenje glavne rasprave temeljem stanja spisa. Osim toga tuženik je na ročištu održanom 7. ožujka 2025. odustao od prijedloga da se provede dokaz saslušanjem zaposlenika tuženika GV.

7. Na temelju tako izvedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025.; dalje: ZPP) ovaj sud nalazi da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

8. Prije svega valja reći da među strankama nije sporno, a i utvrđeno je uvidom u izvadak iz sudskog registra koji je javno dostupan na internetskoj stranici Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, da je tuženik 14. lipnja 2016. promijenio tvrtku/naziv iz Hypo Alpe-Adria- Bank d.d. u Addiko Bank d.d.

9. Uvidom u presliku Ugovora o kreditu broj 226-53011034 od 18. lipnja 2009. (str. 11-16 spisa; dalje: Ugovor o kreditu) utvrđeno je da je tužitelj, kao korisnik kredita, sklopio s tuženikom kao kreditorom navedeni Ugovor o kreditu, kojim je tuženik odobrio tužitelju stambeni kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 100.000,00 EUR prema srednjem tečaju za EUR tuženika važećem na dan korištenja kredita i to za kupnju stana (čl. 2. Ugovora o kreditu), s rokom otplate od 15 godina (čl. 4. Ugovora o kreditu), te uz ugovorenu kamatu od 5,00% dekurzivno godišnje (čl. 3. Ugovora o kreditu). Nadalje je utvrđeno da je u odredbi čl. 4. st. 3. Ugovora ugovoreno da se kredit vraća u 180 mjesečna anuiteta u kunskoj protuvrijednosti obračunatih po srednjem tečaju za EUR tuženika na dan dospijeća, odnosno plaćanja ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća, te da anuiteti dospijevaju zadnjeg dana u mjesecu, dok prvi anuitet dospijeva zadnjeg dana u mjesecu koji slijedi iza mjeseca u kojem je kredit stavljen u otplatu. Isto tako je utvrđeno da je u odredbi čl. 4. st. 4. Ugovora ugovoreno da će Banka o visini i dospijeću prvog anuiteta i svakoj promjeni visine anuiteta pismeno obavijestiti Korisnika kredita, koji svojim potpisom na Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest Banke o visini i dospijeću anuiteta. Uvidom u Ugovor o kreditu također je utvrđeno da je u odredbi čl. 6. st. 1. ugovoreno da je Banka je ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika ili drugog akta Banke, dok je u odredbi st. 2. istog članka ugovoreno da je Banka ovlaštena u slučaju prestanka radnog odnosa korisnika kredita u Hypo grupi, promijeniti kamatnu stopu u komercijalnu. Konačno, u odredbi čl. 6. st. 3. korisnik kredita je izjavio da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest Banke o visini kamatne stope i visini anuiteta u skladu s promijenjenom kamatnom stopom. Navedeni Ugovor o kreditu je potvrđen kao javnobilježnička isprava od strane javne bilježnice mr. sc. Zoje Puljiz u Splitu 18. lipnja 2009., pod poslovnim brojem OV-3420/2009, a u istoj potvrdi je navedeno da je Ugovor o kreditu podnesen na potvrdu, između ostalog, od strane tužitelja i da je tužitelju Ugovor pročitan, te da je isti izjavio da prihvaća pravne posljedice koje iz Ugovora o kreditu za njega proizlaze i da to odgovara njegovoj volji.

10. Saslušan u svrhu dokazivanja zamolbenim putem kod Općinskog suda u Splitu tužitelj je iskazao da je 2009. zaključio Ugovor o kreditu s tuženikom na iznos od 100.000,00 EUR radi rješavanja stambenog pitanja i kupnje stana. Ugovorom je utvrđena promjenjiva kamata od 5,00%. Prilikom zaključenje samog Ugovora bilo mu je rečeno samo da je kamata promjenjiva i da je 5,00%, a ni sa čim drugim tom prigodom nije bio upoznat, niti su u tom smislu išta pregovarali. Djelatnik banke je bio GV. Pročitao je predmetni Ugovor, međutim nije se mogao sjetiti radi li se o tipskom ugovoru ili nekom drugom. S obzirom da je radio kod tuženika kao blagajnik, nije imao nikakve troškove za obradu kreditnog zahtjeva. Nije imao nikakvu mogućnost utjecaja na odredbu u vezi kamate, već su mu samo stizale obavijesti o promjeni kamate. Nisu mu bili objašnjeni nikakvi parametri promjene kamatne stope, već mu je samo rečeno da se radi o promjenjivoj kamati. Imao je status potrošača kod predmetnog Ugovora, ali je jedino banka imala određene pogodnosti za svoje djelatnike, pa tako prilikom zaključenja ugovora o stambenim kreditima zaposlenici nisu plaćali troškove za obradu kreditnog zahtjeva. Jednom prilikom se raspitivao u vezi kamatne stope nakon zaključenog Ugovora, međutim tada mu je rečeno da je kamata jednostavno takva i da se to tako mora i platiti. Kod tuženika je radio na poslovima blagajne, trezora, te minusa po tekućim računima i štednim ulozima, a koji predstavljaju jednostavnije poslove u banci, te kao takav djelatnik nije imao više saznanja o zaključivanju ugovora i uvjeta kao i o kamatnim stopama. Prije zaključenja Ugovora je možda pogledao neke ponude za zaključenje ugovora, ali se oko zaključenja Ugovora nije puno mislio. Obavijest o promjeni kamatne stope je dobivao pisanim putem na kućnu adresu. Prilikom potpisivanja Ugovora nije tražio nikakva dodatna objašnjenja i pojašnjenja, već da je išao sa potpunim povjerenjem prema tuženiku. Obračun plana isplate kredita nije tražio u nekoj drugoj valuti, osim u EUR. Po navedenom kreditu je kupio stan koji je jedno vrijeme bio u najmu i to nekoliko godina za vrijeme A. Nadalje je naveo da je, nakon što je kupio stan, otišao živjeti kod svoje majke i to ne odmah, već negdje 2021. kada je počeo stan izdavati u najam iz razloga što je u to vrijeme imao malu plaću, a rate kredita su bile velike pa je to bio jedini način da dalje nastavi plaćati predmetni kredit. Posebno je naveo da mu ništa nije bilo objašnjeno u pogledu promjenjivosti kamate, već su pristizale obavijesti od banke o samoj promjeni. Djelatnicima je, osim oslobođenja od troškova za obradu kredita, bila dana mogućnost zaključenja ugovora po promjenjivoj kamatnoj stopi od 5,00%, a koja je kamata tada bila povoljnija u odnosu na ostale potrošače.

11. Sud je u bitnom prihvatio iskaz tužitelja jer je isti životan, logičan i uvjerljiv te sukladan s drugim provedenim dokazima i to prije svega s Ugovorom o kreditu.

12. Dakle, iz provedenih dokaza je utvrđeno da je tužitelj s tuženikom zaključio predmetni Ugovor o kreditu te da je u tom pravnom poslu, dakle prilikom zaključivanja predmetnog Ugovora o kreditu i otplate kredita, imao status potrošača. Naime, u odredbi čl. 3. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/2007. i 125/2007.; dalje: ZZP) određeno je da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovoj poslovnoj djelatnosti niti obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja. U konkretnom slučaju je uvidom u Ugovor o kreditu utvrđeno da se radi o stambenom kreditu namijenjenom kupnji stana, dok iz iskaza tužitelja proizlazi da je Ugovor o kreditu s tuženikom zaključio radi rješavanja stambenog pitanja, te da je u stanu kupljenom sredstvima kredita živio do 2021., a onda je stan počeo iznajmljivati i to iz razloga što je je to bio jedini načni da nastavi otplaćivati kredit jer je u to vrijeme imao malu plaću. Stoga kraj navedenog, po ocjeni ovog suda, ne proizlazi da je predmetni Ugovor o kreditu zaključen u svrhu koja je namijenjena tužiteljevoj poslovnoj djelatnosti, odnosno obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja istog, pa stoga sud prigovor tuženika kojim tužitelju osporava status potrošača ocjenjuje neosnovanim neovisno o tome što je tužitelj stan kupljen sredstvima predmetnog kredita od 2021. iznajmljivao. Pritom valja reći da je za zaštitu prava potrošača od nepoštenih ugovornih odredaba odlučan podređeni položaj potrošača koji nema mogućnost pregovaranja s bankom prilikom zaključenja ugovora o kreditu, pa na tužiteljev status potrošača ne utječe činjenica da je tužitelj bio zaposlenik tuženika, pri čemu valja dodati i da je iz iskaza tužitelja utvrđeno da je kod tuženika radio na jednostavnijem poslovima (poslovima blagajne, trezora, minusa po tekućim računima i štednim ulozima) te da nije imao saznanja o uvjetima zaključivanja ugovora, kao ni o kamatnim stopama.

13. Sukladno odredbi čl. 96. st. 1. ZZP-a ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a sukladno odredbi čl. 96. st. 2. ZZP-a, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Sukladno odredbi čl. 102. st. 1. ZZP-a, nepoštena ugovorna odredba je ništetna. Prema odredbi čl. 3. st. 1. Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlima iz ugovora. Prema odredbi čl. 5. iste Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo.

14. Prema odredbi čl. 269. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, ("Narodne novine" broj 35/2005. i 41/2008.; dalje: ZOO) činidba kao objekt ugovorne obveze mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. U odredbi čl. 272. ZOO-a, određeno je da je činidba odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi, ako ta treća osoba neće ili ne može odrediti činidbu, ugovor je ništetan. Nadalje, u odredbi čl. 270. st. 1. ZOO-a, propisano je da je ugovor ništetan kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva.

15. Iz izvedenih dokaza, a uzimajući u obzir citirane zakonske odredbe, proizlazi da su odredbe Ugovora o kreditu navedene u t. I. izreke ove presude ništetne. Naime, predmetni Ugovor o kreditu ne sadrži referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, a niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope. Dakle, u Ugovoru nisu jasno određeni parametri za promjenu kamatne stope, a s obzirom na to da navedene ugovorne odredbe čl. 4. st. 4. i čl. 6. st. 1. i 3. predmetnog Ugovora o kreditu predstavljaju odredbe unaprijed formuliranog standardnog ugovora tuženika, smatra se da se o istima nije pojedinačno pregovaralo (čl. 96. st. 2. ZZP-a). Navedeno proizlazi i iz iskaza tužitelja, dok tuženik nije dokazao suprotno. Ovdje još valja istaknuti da ugovorena redovna kamata sadržajno odgovara naknadi koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih od strane kreditora na određeno vremensko razdoblje, uz obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, sve u vrijeme i na način kako je to Ugovorom o

1 0

kreditu i ugovoreno. Stoga odredba o takvoj kamati mora biti određena, odnosno barem odrediva, u smislu odredaba čl. 269. st. 2. i čl. 270. ZOO-a.

16. U odredbi čl. 6. st. 1. Ugovora o kreditu ugovorena je promjenjivost kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama ili drugom aktu tuženika (Banke), dok je u st. 3. istog članka, kao i u odredbi čl. 4. st. 4. Ugovora o kreditu navedeno da tužitelj prihvaća obavijest banke o visini kamatne stope i visini anuiteta u skladu s promjenjivom kamatnom stopom, odnosno obavijest tuženika o visini i dospijeću anuiteta. Međutim, u istim odredbama nisu jasno određeni parametri pod kojima se može mijenjati kamatna stopa. Stoga sud nalazi da navedene odredbe Ugovora o kreditu (čl. 4. st. 4. i čl. 6. st. 1. i 3. ) koje se odnose na promjenjivost kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama i drugom aktu tuženika, nisu bile ni određene, a niti odredive u trenutku sklapanja toga Ugovora. Osim toga, navedeni Ugovor je sklopljen bez pojedinačnog pregovaranja o takvim ugovornim odredbama, čime je tužitelj kao potrošač stavljen u neravnopravan položaj u odnosu na banku. Stoga su, po ocjeni ovog suda, navedene odredbe nepoštene u smislu odredbe čl. 96. st. 1. ZZP-a. Naime, navedene odredbe predmetnog Ugovora o kreditu koje promjenu ugovorne kamate čine ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, bez jasno navedenih uvjeta promjenjivosti referentne stope za koju se veže promjena, uzrokuju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, kao potrošača jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, koju promjenu dužnik ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može ni provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija. Tužitelju je trebalo pojasniti razloge promjene kamatne stope, pojedinačno o tome pregovarati i na taj način mu omogućiti da pristane na takve odredbe ili da im prigovori. Primjenom navedenih ugovornih odredaba tuženik je izbjegao utjecaj tužitelja kao druge ugovorne strane na cijenu, što je suprotno odredbi čl. 247. ZOO-a koja propisuje da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Takve jednostrano određene ugovorne odredbe protivne su i načelu savjesnosti i poštenja iz odredbe čl. 4. ZOO-a jer je bila neizvjesna visina novčanog iznosa koji je tužitelj morao vratiti tuženiku. Slijedom svega navedenoga, sud je utvrdio da su ugovorne odredbe Ugovora o kreditu (čl. 4. st. 4. i čl. 6. st. 1. i 3.) koje se odnose na promjenjivost kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama i drugom aktu tuženika ništetne, te je odlučeno kao u t. I. izreke ove presude.

17. Ovdje valja reći da se tužitelj u tužbi neizravno pozvao na odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., te u odnosu na koju je revizija odbijena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Revt-249/2014 od 9. travnja 2015. Navedene presude su donesene u postupku protiv, između ostalih, i ovdje tuženika, a po tužbi Potrošača - Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača, u dijelu u kojem je utvrđeno da je tuženik u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, te koja je kao takva ništetna. Iz navedenih presuda proizlazi da su odredbe u ugovorima o kreditu sklapanim u spornom razdoblju koje su se odnosile na promjenjivu kamatnu stopu bile uočljive i jasne, ali nisu bile razumljive jer su na temelju ugovornih odredbi potrošači jedino znali kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, dok nisu mogli procijeniti kolika će kamata biti u budućem kreditnom razdoblju radi čega je ista odredba bila neodređena i neodrediva. Međutim, točno tuženik navodi da se navedene presude ne mogu primijeniti u ovom postupku jer ne postoji činjenični identitet spora, a s obzirom na to da se navedene presude odnose na kredite

1 1

zaključene uz korištenje valutne klauzule u valuti CHF, dok se ovdje radi o kreditu u kojem je ugovorena valutna klauzula u valuti EUR (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Rev-248/2021-3 od 1. veljače 2024.). Međutim, na predmetni Ugovor o kreditu primjenjuju gore navedene odredbe ZZP-a i ZOO-a iz kojih je utvrđeno da su odredbe čl. 4. st. 4 i čl. 6. st. 1. i 3. predmetnog Ugovora o kreditu ništetne. Ovdje još valja navesti da tužitelj ima pravni interes tražiti utvrđenje ništetnosti predmetnih ugovornih odredaba i to sukladno odredbi čl. 327. st. 1. ZOO-a u svezi odredbe čl. 322. ZOO-a, a imajući u vidu i da je tuženik u konkretnom slučaju osporio da bi sporne ugovorne odredbe bile ništetne.

18. Uslijed svega navedenog tuženik se neosnovano poziva na obavijest o parametrima kamatne stope od 18. prosinca 2013. (str. 56 spisa) u kojoj je tuženik naveo da je kredit tužitelja uskladio sa Zakonom o potrošačkom kreditiranju, te da se na tužiteljev kredit primjenjuje kamatna stopa u visini od 7,65%, a koju čini promjenjivi dio kamatne stope u visini od 0,50% i fiksni dio kamate stope u visini od 7,15%. Ovo iz razloga što iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi parnične stranke sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 127/2012.; dalje: ZID ZPK/12) sklopile eventualne dodatke predmetnom Ugovoru o kreditu kojima bi bile izmijenjene odredbe osnovnog ugovora u pogledu kamatne stope. Naime, tuženik je tužitelju poslao obavijest od 18. prosinca 2013., međutim iz iste proizlazi da je fiksni dio kamatne stope veći od iznosa ukupne početne kamatne stope i to bez valjanog obrazloženja pa se ne može smatrati da su takvim postupanjem valjano primijenjene odredbe ZID ZPK/12, niti se može smatrati da je tužitelj pristao na ovakvu ponudu novacije bez da su stranke zaključile dodatak predmetnom Ugovoru o kreditu kojim bi bile izmijenjene odredbe osnovnog ugovora u pogledu kamatne stope. Stoga tuženik slanjem navedene obavijesti nije ostvario pravo potraživati kamatu po stopi većoj od početno ugovorene u spornom razdoblju te je postupajući na taj način i nakon 18. prosinca 2013. dio imovine tužitelja bez valjane pravne osnove prešao tuženiku (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-1172/2018).

19. Prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Nadalje, sukladno odredbi čl. 323. st. 2. ZOO-a, ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U konkretnom slučaju, tuženik je na temelju ništetnih ugovornih odredaba ostvario korist u vidu plaćanja većih anuiteta nego što bi ostvario da su ostale na snazi odredbe o kamatnoj stope u trenutku sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu. Stoga je tuženik u obvezi platiti tužitelju razliku u vidu više plaćenog iznosa zbog primjene predmetnih ništetnih ugovornih odredaba Ugovora o kreditu u smislu odredbi čl. 1111. st. 1. ZOO-a.

20. Radi utvrđenja visini tužbenog zahtjeva proveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću, dipl. oec., iz Drafin d.o.o. Navedeni vještak je u svom nalazu i mišljenju naveo da su tuženik, kao kreditor i tužitelj, kao korisnik kredita, zaključili 18. lipnja 2009. Ugovor o kreditu na iznos od 100.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za EUR tuženika važećem na dan korištenja kredita. Nadalje je naveo da se na iznos kredita obračunavaju kamate od 5,00% dekurzivno godišnje, te da se kamate obračunavaju mjesečno, od dana stavljanja kredita u otplatu i uključene su u anuitete. Kamata se obračunava u EUR, a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju

1 2

za EUR tuženika na dan plaćanja. Vještak je, nadalje, naveo da po otplatnom planu u EUR prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa za sve anuitete koji dospijevaju u razdoblju od 31. srpnja 2009. do 31. ožujka 2021. sveukupni iznos mjesečnih anuiteta iznosi 123.874,95 EUR, od čega je otplata glavnice 69.460,96 EUR i kamata 54.413,99 EUR.

Po početnom otplatnom planu u EUR prema Ugovoru o kreditu primjenom redovno ugovorene kamatne stope od 5,00% godišnje za sve anuitete koji dospijevaju u razdoblju od 31. srpnja 2009. do 31. ožujka 2021. sveukupno iznos mjesečnih anuiteta prema obračunu banke iznosi 111.502,80 EUR od čega otplata glavnice 71.590,18 EUR i kamata 39.912,62 EUR. Razlika između kamate s osnove promjena kamatne stope prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa u odnosu na kamate prema početnom otplatom planu za sve kamate koje dospijevaju u razdoblju od 31. srpnja 2009. do 31. ožujka 2021. iznosi 14.497,48 EUR, odnosno kunska protuvrijednost iznosi 109.165,49 kn, odnosno eurska protuvrijednost prema fiksnom tečaju iznosi 14.488,49 EUR. Ukupna razlike s osnove promjene kamatne stope za koje je nalazom utvrđen više plaćeni iznos iznosi 14.891,66 EUR, odnosno kunska protuvrijednost iznosi 112.084,05 kn, odnosno eurska protuvrijednost prema fiksnom tečaju iznosi 14.876,15 EUR. Konačno, ukupna razlika s osnove promjene kamatne stope za koje je nalazom utvrđen manje plaćeni iznos iznosi 390,29 EUR, odnosno kunska protuvrijednost iznosi 2.889,12 kn, odnosno eurska protuvrijednost prema fiksnom tečaju iznosi 383,45 EUR.

21. Ovakvom nalazu i mišljenju je prigovorio tužitelj te se vještak o prigovoru očitovao u svom pisanom dopunskom očitovanju od 16. listopada 2025. u kojem je naveo da je omaškom u t. 3. nalaza i mišljenja kod ukupnog izračuna razlike izrazio netočan iznos te je u tom dijelu ispravio svoj nalaz i mišljenje. Stoga je naveo da ukupna razlika između kamate prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa u odnosu na kamate prema početnom otplatom planu iznosi 14.501,37 EUR, odnosno kunska protuvrijednost iznosi 109.194,93 kn, odnosno eurska protuvrijednost prema fiksnom tečaju iznosi 14.492,70 EUR.

22. Sud je prihvatio ispravljeni nalaz i mišljenje vještaka Darka Prpića, dipl. oec., jer je isti stručan, jasan i argumentiran, a imajući u vidu da stranke nakon pisanog očitovanja vještaka kojim je ispravio nalaz i mišljenje, nisu imale primjedbe na matematički izračun, niti su u tom pravcu isticale daljnje dokazne prijedloge.

23. Dakle, na temelju tako izvedenih dokaza utvrđeno je da je tužitelj po predmetnom Ugovoru o kreditu na temelju ništetnih ugovornih odredbi zbog povišenja kamatne stope preplatio tuženiku ukupan iznos od 14.876,15 EUR, dok je na temelju istih odredaba manje platio iznos od 383,45 EUR, pa ukupno plaćana razlika u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu iznosi 14.492,70 EUR (preplaćeni iznos umanjen za manje plaćeni iznos). Ovdje valja reći da bi po ocjeni ovog suda tužitelju pripadao ukupno preplaćeni iznos primjenom izmijenjah kamatnih stopa u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu tj. pozitivna razlika (14.876,15 EUR) s obzirom na činjenicu da u konkretnom slučaju tuženik nije podnio protutužbu, niti je istaknuo prigovor radi prebijanja. Međutim, kako tužitelj tužbenim zahtjevom od tuženika potražuje manji iznos, odnosno potražuje isplatu u iznosu od 14.492,70 EUR (ukupno plaćana razlika, odnosno preplaćeni iznos umanjen za manje plaćeni iznos) valjalo je prihvati takav tužbeni zahtjev tužitelja i naložiti tuženiku da tužitelju isplati navedeni iznos. Na tako dosuđeni iznos tužitelju su dosuđene zatezne kamate tekuće od dana plaćanja svakog pojedinačnog iznosa tuženiku, sukladno Tabli iz dopunskog očitovanja vještaka Darka Prpića, dipl. oec., a na temelju odredbe čl. 1115. ZOO-a, imajući u vidu da

1 3

tuženik nije bio pošten jer je on sastavio predmetni Ugovor o kreditu te ga je tužitelju predložio s unaprijed pripremljenim sadržajem. Visina stope zatezne kamate određena je na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a. Slijedom navedenog odlučeno je kao u t. II. izreke ove presude.

24. Također valja reći da tuženik neosnovano ističe prigovor zastare za potraživanje tužitelja. Ovo stoga što je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 30. siječnja 2020. zauzeto pravno shvaćanje da se zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Stoga je evidentno da predmetno potraživanje tužitelja nije zastarjelo, a s obzirom na to da je ovom presudom utvrđena ništetnost odredaba čl. čl. 4. st. 4. i čl. 6. st. 1. i 3. Ugovora o kreditu, a kako je to navedeno u t. I. izreke ove presude.

25. Odluka o troškovima parničnog postupka je donesena na temelju odredaba čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Troškovi su odmjereni sukladno vrijednosti predmeta spora prema konačno postavljenom zahtjevu, te troškovniku stranke, a prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023.; dalje: Tarifa), po kojoj vrijednost jednog boda iznosi 2,00 EUR i odredbama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/2018. i 51/2023.).

26. Tako je tužitelju odmjeren trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u ukupnom iznosu od 4.812,50 EUR, a isti se odnosi na sastavljanje tužbe od 21. ožujka 2023. u iznosu od 500,00 EUR (250 bodova-Tbr. 7/1 Tarife), sastavljanje podnesaka od 18. ožujka 2024., 5. ožujka 2025. i 27. travnja 2025. u iznosu od 50,00 EUR za svaki (25 bodova - Tbr. 8/3 Tarife), sastavljanje podnesaka od 2. ožujka 2024. i 5. srpnja 2026. u iznosu od 500,00 EUR za svaki (100 bodova -Tbr. 8/1 Tarife), zastupanje na ročištima 6. ožujka 2024., 9. travnja 2024. (Općinski sud u Splitu), 7. ožujka 2025. i 9. srpnja 2026. u iznosu od 500,00 EUR za svako (100 bodova-Tbr. 9/1 Tarife), pristup na ročišta 16. svibnja 2024. (Općinski sud u Splitu) i 3. srpnja 2025. u iznosu od 100,00 EUR za svako (50 bodova-Tbr. 9/5 Tarife), te PDV na navedene radnje (25%) u ukupnom iznosu od 962,50 EUR. Tužitelju je, nadalje, priznat i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 195,31 EUR i sudske pristojbe na presudu u zatraženom iznosu od 264,89 EUR, te trošak financijskog vještačenja u iznosu od 200,00. Stoga je tužitelju ukupno dosuđen trošak postupka u iznosu od 5.472,70 kn sa zakonskim zateznim kamatama, koje sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, teku od presuđenja, odnosno od 28. kolovoza 2026. do isplate, po stopi određenoj u odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.

27. Međutim, tužitelju nije priznat trošak pristupa punomoćnika na ročište za objavu i uručenje presude s obzirom na to da isti nije bio potreban za vođenje ovog postupka jer tužitelj presudu može preuzeti neposredno u sudu ili putem internetske stranice e-oglasna ploča sudova (čl. 335. st. 9. i 10. ZPP-a). Osim toga valja reći da to što je u Tbr. 9/3 Tarife određeno da odvjetniku pripada nagrada za ročište na kojem se objavljuje presuda, ne isključuje primjenu odredbe čl. 155. ZPP-a u kojoj je propisano da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice.

28. Slijedom navedenog odlučeno je kao u t. III. izreke.

1 4

Zagreb, 28. kolovoza 2026.

Sutkinja

Brankica Bobšić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi pismeno u 4 primjerka, putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA

1. Tužitelju po odvj. uz rješenje za plaćanje sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 195,31 EUR i na presudu u iznosu od 264,93 EUR

2. Tuženiku po odvj.