REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P-3540/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji Sanji Grgurić Hojski, u pravnoj stvari tužitelja BR, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Lani Marii Milić, odvjetnici u Zagrebu protiv tuženika PORSCHE LEASING d.o.o., OIB 90275854576, Zagreb, Velimira Škorpika 21, zastupan po punomoćniku Tomislavu Buliću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Stefanović, Krvavica, Bulić i Pletikosa u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon glavne, usmene i javne rasprave, održane i zaključene 25. lipnja 2026. u nazočnosti tužitelja i njegove punomoćnice te zamjenika punomoćnika Nikole Božića, odvjetnika i Petre Jurčević, odvjetničke vježbenice, temeljem čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025.; dalje u tekstu: ZPP), 28. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 8.7. ugovora o kreditu broj: 21282 zaključenog između tužitelja BR, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i tuženika PORSCHE LEASING d.o.o., OIB 90275854576, Zagreb, Velimira Škorpika 21 koja glasi:

''U slučaju prijevremenog prestanka Ugovora Davatelju kredita pristoji pravo obračunati i naplatiti naknadu štete temeljem izgubljene dobiti, koju bi Davatelj kredita stekao, da nije došlo do prijevremenog prestanka Ugovora, a u visini od 2 % (dva posto) od u trenutku prestanka Ugovora još nedospjelog iznosa glavnice.''.

II. Nalaže se tuženiku PORSCHE LEASING d.o.o., OIB 90275854576, Zagreb, Velimira Škorpika 21 isplatiti tužitelju BR, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] iznos od 248,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 31. prosinca 2010. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate i utvrđene po Hrvatskoj narodnoj banci za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku PORSCHE LEASING d.o.o., OIB 90275854576, Zagreb, Velimira Škorpika 21 naknaditi tužitelju BR, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] trošak ovog postupka u iznosu od 286,64 eura sa zateznim kamatama tekućim od 28. kolovoza 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška.

Obrazloženje

1. Tužitelj BR (dalje u tekstu: tužitelj) u tužbi navodi da je 8. rujna 2006. s tuženikom zaključio ugovor o kreditu broj 21282. Dana 31. prosinca 2010. prijevremeno je otplatio kredit u kojem trenutku mu je tuženik naplatio naknadu za prijevremenu otplatu kredita-izlaznu naknadu u iznosu od 1.868,64 eura (sada 248,00 EUR prema fiksnom tečaju konverzije 7,5345). Tuženik je predmetnu naknadu zahtijevao te obračunao na temelju odredbe čl. 8.7. ugovora o kreditu br. 21282, a koja je ništetna zbog čega tuženik nije bio ovlašten zahtijevati predmetnu naknadu. Ta odredba predstavlja svojevrsnu ugovornu kaznu, no istu nije moguće ugovoriti za novčane obveze s obzirom na to da zakon propisuje obvezu plaćanja zateznih kamata u slučaju zakašnjenja s plaćanjem novčanih obveza. Stoga je ovakvo ugovaranje naknade za prijevremenu otplatu kredita izričito zabranjeno prisilnim propisom i time ništetnom. Slijedom navedenog, predlaže utvrditi ništetnom odredbu čl. 8.7. ugovora o kreditu koja glasi: "… U slučaju prijevremenog prestanka Ugovora Davatelju kredita pristoji pravo obračunati i naplatiti naknadu štete temeljem izgubljene dobiti, koju bi Davatelj kredita stekao, da nije došlo do prijevremenog prestanka Ugovora, a u visini od 2 % (dva posto) od u trenutku prestanka Ugovora još nedospjelog iznosa glavnice.“ te traži isplatu iznosa od 248,00 eura sa zateznom kamatom tekućom od 31. prosinca 2010. do isplate. Traži i naknadu parničnog troška sa zateznom kamatom tekućom od donošenja presude do isplate.

2. Tuženik PORSCHE LEASING d.o.o. (dalje u tekstu: tuženik) u odgovoru na tužbu ističe prigovor zastare potraživanja jer je protekao petogodišnji zastarni rok. Kako je posljednji obrok isplaćen još u 2010. godini, a tužba je podnesena tek u lipnju 2024., jasno je da je cjelokupno potraživanje u zastari. Opreza radi, očituje se i na tužbu te ističe da tužitelj nije pretrpio nikakvu štetu. Navodi da se sve ugovore u okviru svog poslovanja sklapa u dobroj vjeri te u potpunosti informira drugu stranu o svim bitnim ugovornim odredbama. Kako nema ništetnosti sporne odredbe ugovora, nema niti osnova za donošenje presude kojom se tuženiku nalaže da se nešto isplati tužitelju. Ističe kako nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive, a u konkretnom slučaju ta odredba je jasna, lako razumljiva i uočljiva pa nisu ispunjeni osnovni kriteriji za raspravljanje o nepoštenosti takvih odredbi. Opreza radi, premda u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za raspravljanje o nepoštenosti ugovornih odredbi, ističe da je navedena ugovorna odredba u skladu sa zakonskim odredbama te ne predstavlja odredbu kojom bi bila narušena ravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana. Smatra da je odredba ugovora o naknadi za prijevremeno zaključenje kredita valjano ugovorena, ista je odrediva i dopuštena te ne uzrokuje znatnu neravnotežu između obveza između stranaka. Navodi da je tužitelj bio informiran u zahtjevu za zaključenje ugovora o kreditu o troškovima i oko istih je mogao pregovarati kao i o svakoj drugoj odredbi predmetnog ugovora. Navodi kako nema vlastiti kapital te se za svaki pojedini kredit zaduživao od banke sa sjedištem u [adresa] koja mu je navedeni iznos isplaćivala u CHF valuti. Taj je iznos potom isplaćen tužitelju. Prijevremenom otplatom kredita trpi stvarnu štetu u vidu administrativnih troškova obrade dokumentacije, troškova osoblja i za pozajmljena sredstva plaća ugovorenu kamatu. Slijedom navedenog smatra da je predmetna odredba ugovora o kreditu zakonita i valjano ugovorena jer se o istoj pregovaralo, na istu je tužitelj mogao utjecati i mijenjati je te ista nije prouzročila znatnu neravnotežu u međusobnim obvezama. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti te traži naknadu parničnog troška sa zateznim kamatama.

3. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze uvidom u ponudu za mirno rješenje potencijalnog sudskog spora (list 4 spisa), račune od 31. prosinca 2010. (list 5 i 6 spisa), sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na pokretnini (list 7-10 spisa), ugovor o kreditu br. 21282 (list 11-14 spisa), uplatnicu (list 15 spisa), presudu ovoga suda poslovni broj P-10579/2019-53 od 3. svibnja 2023. (list 16-29 spisa), presudu i rješenje Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-728/2023-3 od 6. ožujka 2024. (list 30-43 spisa) te je saslušan tužitelj (list 83-84 spisa). Nije proveden dokaz financijskim vještačenjem jer je od tog dokaznog prijedloga tužitelj odustao.

4. Sud je donio odluku temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, sukladno čl. 8. ZPP – a te je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnom odredbe čl. 8.7. ugovora o kreditu broj 21282 od 8. rujna 2006. kojeg je sklopio s tuženikom, a kojom je ugovoreno da se plaća naknada za prijevremenu otplatu kredita u iznosu od 2 % od iznosa preostale glavnice te posljedično tome kondikcijski zahtjev za isplatu iznosa od 248,00 eura s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 31. prosinca 2010. do isplate.

6. Među strankama nije sporno da su sklopile ugovor o kreditu 8. rujna 2006. u kojem je ugovoreno u čl. 8.7. da u slučaju prijevremenog prestanka ugovora tuženik ima pravo obračunati i naplatiti naknadu štete temeljem izgubljene dobiti, koju bi tuženik stekao, da nije došlo do prijevremenog prestanka ugovora u visini 2 % nedospjelog iznosa glavnice u trenutku prestanka ugovora.

7. Među strankama nije sporna visina zahtjeva odnosno činjenica da je u trenutku prijevremenog prestanka ugovora tuženik 31. prosinca 2010. naplatio tužitelju naknadu u iznosu od 1.868,64 kn (sada 248,00 eura preračunato prema fiksnom tečaju konverzije 1 euro=7,5345 kn).

8. Sporno je je li potraživanje tužitelja u zastari te je li ništetna odredba čl. 8.7. ugovora kako to tvrdi tužitelj te ima li tužitelj pravo na povrat naplaćene naknade.

9. Na pravni odnos stranaka primjenjuje se Zakon o zaštiti potrošača (''Narodne novine'', broj 96/2003 i 46/2007, dalje u tekstu: ZZP/03) i Zakon o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj 35/2005., dalje u tekstu: ZOO 05) uzimajući u obzir datum sklapanja spornog ugovora.

10. Tuženik u vrijeme sklapanja ugovora s tužiteljem nije imao svojstvo banke pa stoga predmetni ugovor nije ugovor o kreditu, neovisno o tome što ga je tuženik tako nazvao, u smislu odredbe čl. 1021. ZOO. Naime, sporni ugovor po svoj pravnoj prirodi predstavlja ugovor o zajmu.

11. Prema odredbi čl. 499. ZOO ugovorom o zajmu obvezuje se zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenljivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće.

12. Prema odredbi čl. 56. ZZP/03 ugovorom o potrošačkom zajmu obvezuje se zajmodavac staviti potrošaču na raspolaganje određeni iznos novca, a potrošač se obvezuje plaćati mu određenu kamatu i dobiveni iznos vratiti u vrijeme i na način utvrđen ugovorom. Ugovor o kupnji proizvoda i usluga, kojim se ovlašćuje potrošača da plati kupnju u nekoliko obroka, s tim da je zbroj iznosa svih obroka viši od cijene proizvoda ili usluge, smatra se, za potrebe ovoga Zakona, ugovorom o potrošačkom zajmu. Zajmodavac je svaka osoba ili skupina osoba koja u okviru svoje djelatnosti ili svoga zanimanja sklapa s potrošačima ugovore o zajmu. Za potrebe ovoga Zakona, zajmodavac se smatra trgovcem.

13. Prema odredbi čl. 81. ZZP/03 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Ako se pojedinačno pregovaralo o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi, a cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, to neće utjecati na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

14. Prema odredbi čl. 83. ZZP/03 prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav robe ili usluge koja predstavlja predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor.

15. Prema odredbi čl. 84. ZZP/03 nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive.

16. Prema odredbi čl. 87. ZZP/03 nepoštena ugovorna odredba je ništava, a ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe.

17. Odredba čl. 81. ZZP temelji se na Direktivi Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Službeni list EZ 1993. L95/29; dalje u tekstu: Direktiva 91/13).

18. Prema čl. 3. st. 2. Direktive 93/13 smatra se da odredba nije individualno stipulirana ako ju je unaprijed formulirao trgovac i ako potrošač nije mogao utjecati na njen sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranih standardnih ugovora, a ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj odredbi individualno pregovaralo, teret dokaza je na njemu. Dakle, iz polja primjene ove Direktive isključene su klauzule o kojima se pojedinačno pregovaralo. Ovo pravilo u svjetlu ostalih odredaba i cilja Direktive 93/13 tumači se restriktivno, na način da se, čak ako je potrošač i mogao pregovarati o sadržaju određene odredbe, ali stvarno nije na njen sadržaj utjecao, tj. nije ga promijenio, ugovorna odredba smatra jednostrano određenom.

19. Radi utvrđivanja okolnosti sklapanja ugovora saslušan je tužitelji koji je naveo da je u auto kući Štasni kupovao automobil za osobne potrebe. Tamo je i sklopio ugovor i uopće nije bio u Porsche leasingu. Na upit jesu li mu djelatnici u auto kući Štasni pojašnjavali odredbe ugovora, naveo da su mu oni pričali samo o automobilu, a u odnosu na ugovor su mu rekli kolika je kamata i to je to. Kada su rate počele rasti zbog porasta švicarskog franka, podigao je novi kredit kako bi otplatio ovaj. Tada je morao platiti i naknadu zbog toga što je prijevremeno otplatio ovaj kredit. Ugovor je pročitao prije potpisivanja, no u njemu toliko toga ima i pola toga niti ne razumije. Na upit je li mogao prijevremeno otplatiti kredit bez plaćanja naknade, naveo je da nije jer ju je morao platiti.

20. Iskaz tužitelja cijenjen je istinitim, uvjerljivim i logičnim. Iz iskaza proizlazi da je osobni automobil kupljen za osobne potrebe, da je ugovor dobio u auto kući, da mu djelatnici auto kuće nisu pojašnjavali pojedine odredbe ugovora, da je napravio prijevremenu otplatu zbog čega je bio dužan platiti i naknadu.

21. Tužitelj u konkretnom pravnom odnosu ima svojstvo potrošača, a navedeno tuženik ničim nije doveo u sumnju niti je dokazao suprotno.

22. Naime, prema odredbi čl. 3. st. 1. ZZP/03, potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovoj poslovnoj djelatnosti niti obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja. Iz prihvaćenog iskaza tužitelja proizlazi da je osobni automobil, za čiju mu je kupnju tuženik odobrio zajam, korišten za osobne potrebe pa je stoga razvidno da je tužitelj sporni ugovor sklopio kao fizička osoba, u svrhu kupnje osobnog automobila za osobne potrebe zbog čega ima status potrošača. Za dokazivanje suprotnoga, teret dokaza bi bio na tuženiku u smislu odredbe čl. 219. ZPP-a, a koju činjenicu tuženik nije ničim dokazao do okončanja ovog postupka.

23. Nadalje, iz iskaza tužitelja proizlazi da ga tuženik u vrijeme sklapanja ugovora nije informirao o obvezi plaćanja naknade za prijevremenu djelomičnu otplatu kredita niti mu je objasnio na što bi se ona odnosila. Navedeno osobito proizlazi iz dijela iskaza tužitelja u kojem navodi da su mu ugovor predali djelatnici auto kuće koji su mu govorili samo o automobilu, a u odnosu na zajam su mu rekli samo kolika je kamata.

24. Suprotno tvrdnji tuženika, sporna odredba čl. 8.7. ugovora, odnosno uvjeta ugovora kao njegovog sastavnog dijela, nije bila jasna, razumljiva i lako uočljiva jer nije sadržavala parametre za određivanje visine. Tužitelj nije bio informiran na što se konkretno ta naknada odnosi te o toj naknadi nije mogao pregovarati niti je bio informiran o krajnjoj svrsi navedene naknade i o kojim se stvarnim troškovima koji ulaze u spornu naknadu radi. Navedena odredba za tužitelja je bila nerazumljiva jer nije mogao sa sigurnošću znati posljedice ugovaranja navedene naknade, odnosno kako isto utječe na njegovu poziciju u predmetnom pravnom odnosu (zahtjev transparentnosti).

25. O toj ugovornoj odredbi nije se pojedinačno pregovaralo, a teret dokaza o protivnom je na tuženiku. Iz iskaza tužitelja proizlazi da s djelatnicima tuženika nije bio niti u kontaktu jer su mu ugovor dali djelatnici auto kuće. Zbog navedenog zakonska presumpcija iz članka 81. stavka 2. ZZP/03 da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, nije dovedena u pitanje. Tuženik postojanje pregovora tijekom postupka ničim nije dokazao.

26. Iz teksta same sporne odredbe jasno proizlazi da je riječ o naknadi za uslugu prijevremene otplate kredita čije uvjete određuje tuženik. Tužitelj nije prije ili u trenutku sklapanja ugovora obaviješten o troškovima koji se tom naknadom podmiruju, odnosno o uslugama koje se njome plaćaju, a ti troškovi i usluge, prema stavu ovog suda, koje se pružaju u zamjenu za spornu naknadu nisu samorazumljivi. Tuženik niti ne tvrdi da je tužitelja najkasnije u trenutku sklapanja ugovora stvarno informirao o spornoj odredbi na način na koji bi mu omogućio da, postupajući s pažnjom prosječnog potrošača, procijeni financijske posljedice koje za njega iz toga proizlaze, shvati prirodu usluga koje mu se pružaju kao protučinidba za troškove predviđene u navedenoj ugovornoj odredbi te provjeri da ne postoji preklapanje različitih troškova koji se predviđaju u ugovoru ili usluga za koje se ti troškovi plaćaju.

27. Tuženik ne argumentira konkretnu štetu koja bi mu nastala prijevremenom otplatom jer nije dokazao koje je to opravdane i objektivno nastale troškove izravno pretrpio prijevremenom otplatom kredita, niti je dokazao na što se točno odnosi naplaćena naknada.

28. I Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odlukama povodom restitucijskog zahtjeva potrošača s osnova nepoštene odredbe o ugovorenoj naknadi za prijevremenu otplatu kredita (npr. Rev 112/2018-2 od 9. ožujka 2022. i Rev-43/2022-2 od 14. lipnja 2022.) izrazio pravno shvaćanje da banka imao pravo na naknadu stvarno pretrpljene štete, odnosno onih troškova koji su izravno povezani s prijevremenom otplatom kredita (objektivno nastali troškovi), a da se naknada, imajući na umu kogentne zakonske odredbe, ne smije odnositi na naknadu štete zbog izgubljenog dijela iznosa kamate (neostvarene kamate) koju je banka trebala dobiti da nije bilo prijevremene isplate.

29. Stoga je, pozivom na odredbu čl. 87. st. 1. ZPP/03 odredba čl. 8.7. ugovora kojom je ugovoreno plaćanje naknade za prijevremenu otplatu kredita u iznosu od 2 % od iznosa preostale glavnice ništetna.

30. Prigovor zastare tuženika nije osnovan jer zastara tražbine s osnove ništetnih odredbi počinje teći tek pravomoćnošću presude donesene u ovom postupku kojom je utvrđena ništetnost te odredbe. Člankom 328. ZOO propisano je da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi pa ne može zastarjeti zahtjev tužitelja kojim traži utvrđenje ništetnosti pojedine odredbe ugovora, a zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Stoga nije protekao zastarni rok od pet godina iz čl. 225. ZOO pa nije nastupila zastara novčane tražbine tužitelja po toj osnovi.

31. Uzgred se upućuje i na ustaljeno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske u pogledu početka tijeka roka zastare zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su- IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020., a koje je izraženo i u brojnim revizijskim odlukama (Rev 953/2020-2 od 11. siječnja 2023., Rev 1053/2022-2 od 31. siječnja 2023., Rev 210/2023-2 od 20. rujna 2023., Rev- 425/2022-2 od 11. listopada 2023. i dr.), a prema kojem:

„Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO/05, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora“.

32. Navedeno pravno shvaćanje reafirmirano je i u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III/3202/2023 od 26. rujna 2024. u kojoj je među ostalim istaknuto da „sudsko tumačenje domaćih pravila o zastari nije dovelo do njihova dokidanja jer su sudovi primijenili postojeći zakonom propisani rok, ali na način da se računa od onoga trenutka koji tužitelju omogućuje da ostvari pravo na pristup sudu“.

33. S obzirom na utvrđenu djelomičnu ništetnost predmetnog ugovora o kreditu sadržanu u odredbi čl. 8,7. ugovora, temeljem čl. 323. st. 1. ZOO i čl. 1111. ZOO tužitelju pripada pravo na povrat onoga što je isplatio na temelju ništetne ugovorne odredbe o prijevremenoj otplati u iznosu od 248,00 eura pa je tuženik dužan isplatiti tužitelju navedeni iznos sa zateznim kamatama u skladu s čl. 1115. ZOO od dana plaćanja naknade, tj. od 31. prosinca 2010. jer je tuženik neosnovano stekao plaćeni iznos. Odluka o stopi zatezne kamate temelji se na čl. 29. st. 2. ZOO.

34. Naime, u konkretnom slučaju utvrđena je ništetnost ugovorne odredbe zbog povrede načela savjesnosti i poštenja već u predugovornoj fazi sklapanja ugovora, što podrazumijeva nesavjesnost tuženika, slijedom čega tužitelju primjenom čl. 1115. ZOO pripada pravo na zatezne kamate od dana naplate naknade za prijevremenu otplatu kredita. Visina naplaćene naknade među strankama nije bila sporna.

35. Odluka o trošku donijeta je temeljem čl. 154. st. 1. ZPP - a i sukladno važećoj vrijednosti predmeta spora (250,00 eura) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', broj 138/2023, dalje u tekstu: OT).

36. Tužitelju zastupanom po odvjetniku priznat je parnični trošak koji se odnosi na sastav tužbe (Tbr 7. toč. 1. OT - 25 bodova), zastupanje na ročištima 19.02.2026. i 25.06.2026. (Tbr 9. toč. 1. OT - 25 bodova svako), sastav podneska od 04.10.2024. (Tbr. 8. toč. 1. OT - 25 bodova), vrijednost boda 2,00 eura (Tbr. 54. OT), trošak obračunatog poreza na dodanu vrijednost u visini 25% u iznosu od 50,00 eura, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 6,64 eura i presudu u iznosu od 30,00 eura, ukupno 286,64 eura, sukladno čl. 155. ZPP - a.

37. Sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a, sud je na dosuđeni parnični trošak tužitelju dosudio zateznu kamatu tekuću od donošenja presude, tj. od 28. kolovoza 2026. do isplate.

38. Zatezna kamata na parnični trošak dosuđena je sukladno čl. 29. st. 2. ZOO.

39. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 28. kolovoza 2026.

Sutkinja:

Sanja Grgurić Hojski

UPUTA O PRAVU NA IZJAVLJIVANJE PRAVNOG LIJEKA PROTIV PRESUDE:

Protiv ove presude dopuštena je žalba samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP) u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, ovom sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

Dna:

- tužitelju po pun. uz rj. za s.p. na presudu

- tuženiku po pun.