Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7
31000 Osijek
Poslovni broj: P-2729/2019-46
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
N A T E M E L J U O D R I C A N J A
Općinski sud u Osijeku, po sutkinji toga suda Heleni Topić Vuković, u pravnoj stvari I.- tužiteljice LA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], II. -tužitelja PA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i III. -tužiteljice VA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku Marku Plešu, odvjetniku iz Osijeka protiv tuženika Addiko Bank d.d., iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, zastupanog po punomoćniku Zlatku Knezoviću, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, izvan ročišta, 28. kolovoza 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev od 13. lipnja 2019., a koji glasi:
"I./ Utvrđuju se ništetnim odredbe čl. 2. i 3. Ugovora o namjenskom kreditu s depozitom br.: [broj depozita]/2005. od 20.05.2005. i Aneksa br. 1. uz Ugovor Ugovora o namjenskom kreditu s depozitom br.: [broj depozita]/2005. od 27.12.2010. g., sklopljenog između pravnog prednika tužitelja pok. ŽA iz [adresa], kao korisnika kredita i Slavonske banke d.d. Osijek, te Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Zagreb, kao pravnog prednika tuženika Addiko bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kao kreditora, u dijelu kojim je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenljiva na osnovi jednostrane odluke Banke, kao i dijelu kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski frank (CHF).
II./ Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, da tužiteljima LA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], PA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i VA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati novčani iznos koji će biti naknadno utvrđen, te koji se novčani iznos zbog ništetnosti odredbi o promjenljivim ugovornim kamatama i valuti otplate anuiteta za koji je vezana glavnica švicarski frank (CHF) ima vratiti tužitelju kao i zateznu kamatu na svako pojedini iznos više otplaćenog mjesečnog anuiteta počam od uplate svakog pojedinog iznosa prema kamatnoj stopi koju određuje Zakon o kamatama i važeća Uredba o visini zakonske zatezne kamate do 31.12.2007.g., a od 01.01.2008.g. po topi koju određuje čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, do 01.08.2015., a od 01.08.2015., u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, te nastavnim odukama Hrvatske narodne banke o izmjeni Odluke o kamatnim stopama, sve u roku od 15 dana.
III./ Nalaže se tuženiku da tužiteljima solidarno isplati prouzročeni parnični trošak s pripadajućim zateznim kamatama u visini stope određene uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana."
II. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
Obrazloženje
1. Tužitelji su u tužbi i tijekom postupka naveli da su univerzalni sukcesori, odnosno zakonski nasljednici I. nasljednog reda iza pok. TA, zbog čega su legitimirani kao tužitelji u ovom postupku. Nadalje, naveli su da je pok. TA sa Slavonskom bankom d.d., kao pravnim prednikom Addiko banke d.d., sklopio predmetni Ugovor o kreditu dana 20. svibnja 2005., kojim mu je banka odobrila i stavila na raspolaganje iznos od 23.000,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju za devize Slavonske banke d.d., te da je ugovoren rok otplate kredita od 10 godina, odnosno u 120 mjesečnih anuiteta u CHF plativo u kunama po srednjem tečaju HNB- a na dan plaćanja, kao i plaćanje redovne kamate u visini od 5,25% godišnje, dekruzivno, dok je efektivna kamatna stopa iznosila 5,98% godišnje. Nadalje, naveli su da je pok. TA sklopio s Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Aneks 1. uz Ugovor o nenamjenskom kreditu dana 27. prosinca 2010. Isto tako, naveli su da je tuženik ugovorio odredbe kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze bila promjenljiva i to na osnovi jednostrane odluke banke, a o kojoj se odredbi nije pojedinačno pregovaralo, dodajući da su uglavci o promjenjivim ugovornim kamatama (kamatnim stopama), protivni kogentnim odredbama čl. 96. i 97. ZZP-a koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora, kao i za vrijeme njegova izvršavanja, dodajući da je posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe njezina ništetnost (čl. 102. ZZP-a). Naveli su i da smatraju da odredbe čl. 3. i 4. Ugovora i Aneksa uz predmetni Ugovor, a koje se odnose na kamate i valutu otplate kredita, nisu dovoljno precizirale razloge i način izmjene redovne kamate i valutu otplate kredita za buduće razdoblje, dok se isto nije moglo utvrditi niti iz Odluke tuženika. Istaknuli su i da se radilo o tipskim ugovorima, kao i da njihov prednik nije mogao pregovarati ili utjecati na odredbe Ugovora i Odluke tuženika. Slijedom navedenog, predložili su sudu da u skladu s presudama Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 4.7.2013.., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-6632/17-10 od 14.6.2018., odluke VSRH br. Rev-2245/17, kao i odredbama čl. 323. ZOO-a u vezi s čl. 49.,50. i 55. ZZP-a, donese presudu kojom će usvojiti tužbeni zahtjev.
2. Tuženik se u odgovoru na tužbu i tijekom postupka u cijelosti protivio tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanom, prvenstveno ističući prigovor zastare, navodeći da je od dana sklapanja osnovnog ugovora, koji sadrži po tužitelju ništetne klauzule na kojima temelji svoj zahtjev za plaćanje, proteklo više od 5 godina, iz čega jasno proizlazi da je njegovo potraživanje u zastari, te je osporavao visinu i osnovu tužbenog zahtjeva, ističući da je tužba nedopustiva. Isticao je da nisu ispunjene pravne pretpostavke za primjenu odredbe čl. 186.b. ZPP-a, a na koji se članak tužitelj pozvao kod postavljanja tužbenog zahtjeva. Isto tako, naveo je da je otplatom kredita u cijelosti Ugovor o kreditu prestao postojati, pa prema tome ne postoji niti dužničko-vjerovnički odnos između stranaka, a kako više ne postoje sporne odredbe o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi, tako se ne mogu više utvrditi ništetnima niti se na temelju istih može više tražiti bilo kakvo plaćanje od strane njega. Izričito je osporavao tvrdnje iz tužbe da bi odredbe predmetnog Ugovora o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi uopće bile ništetne, dodajući i da se tužitelj nema pravo pozivati na utvrđenja iz presuda donesenih u okviru Kolektivnog spora jer nije postojala mogućnost ostvarenja kolektivne zaštite potrošača prema potrošačkim propisima koji su bili na snazi u trenutku sklapanja Osnovnog ugovora, te da se pravomoćnost prvostupanjske presude donesene u Kolektivnom sporu ne odnosi na Osnovni ugovor, pri tome upućujući i na čl. 502. c ZPP-a. Tuženik je naveo kako nisu ispunjeni uvjeti za provođenjem testa poštenosti odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi predmetnog Ugovora iz čl. 84. ZZP-a, niti uvjeti iz čl. 81. ZZP-a, odnosno nisu ispunjeni uvjeti kojima bi se navedene odredbe mogle utvrditi nepoštenima. Slijedom navedenoga, predložio je sudu da odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, te da obveže tužitelja da mu naknadi prouzročeni parnični trošak.
3. Punomoćnici parničnih stranaka su zajedničkim podneskom od 10. kolovoza 2026. obavijestili sud da su parnične stranke sklopile izvansudsku nagodbu i mirno riješile ovaj spor, slijedom čega se tužitelji odriču tužbe i tužbenog zahtjeva. Suglasno su naveli da svaka strana snosi svoj parnični trošak te su predložili sudu da donese presudu na temelju odricanja (list spisa 366).
4. Odredbom čl. 331. a. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., i 155/23. u nastavku: ZPP) propisano je da ako se tužitelj do zaključenja glavne rasprave odrekne tužbenog zahtjeva, sud će bez daljnjega raspravljanja donijeti presudu kojom odbija tužbeni zahtjev (presuda na temelju odricanja). Za odricanje od tužbenog zahtjeva nije potreban pristanak tuženika.
5. S obzirom da su se I.-III. tužitelji podneskom od 10. kolovoza 2026. odrekli tužbenog zahtjeva, sud je sukladno čl. 331.a st. 1. i st. 2. ZPP-a odlučio kao pod toč. I. izreke presude.
6. S obzirom na to da su stranke podnijele zajednički podnesak u kojem su navele da su suglasne da svaka stranka snosi svoj trošak postupka, ovaj sud je odlučio kao u toč. II. izreke presude.
Osijek, 28. kolovoza 2026.
Sutkinja
Helena Topić Vuković
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se predaje putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud. Ova presuda može se pobijati zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ili zbog toga što je izjava o odricanju dana u bitnoj zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare.
DOSTAVITI:
1. Pun. I.-III. tužitelja
2. Pun. tuženika
