- 1 -              III Kr 29/2024-3

Broj: III Kr 29/2024-3

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala kao predsjednika vijeća te Ratka Šćekića i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog N. B. zbog kaznenog djela iz članka 227. stavka 3. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj  125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17. i 118/18. - dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Zadru od 3. lipnja 2022. broj K-351/2020 i presuda Županijskog suda u Šibeniku od 16. ožujka 2023. broj Kž-58/2023-4, u sjednici održanoj 21. veljače 2024.,

p r e s u d i o   j e:

Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenog N. B. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Zadru od 3. lipnja 2022. broj K-351/2020 i presuda Županijskog suda u Šibeniku od 16. ožujka 2023. broj Kž-58/2023-4 N. B. osuđen je zbog počinjenog kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavka 3. u vezi sa stavkom 1. na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.

2. Protiv te presude osuđenik je po branitelju, odvjetniku A. V. podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude zbog toga što je pravomoćno osuđen u postupku na način koji predstavlja kršenje temeljnih ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom, međunarodnim pravom ili zakonom te zbog teške povrede prava na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine drugostupanjsku presudu i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

3. Na temelju članka 518. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80711., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. - dalje: ZKP/08.) spis predmeta je sa zahtjevom dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje je podnijelo pisani odgovor 29. kolovoza 2023. pod brojem Ksm-DO-76/2023-3 s mišljenjem da je zahtjev osuđenika neosnovan.

4. Odgovor Državnog odvjetništva Republike Hrvatske dostavljen je osuđeniku i njegovom branitelju koji se na isti nisu očitovali.

5. Zahtjev nije osnovan.

6. Osuđenik u zahtjevu tvrdi da je u kaznenom postupku osuđen na način koji predstavlja kršenje temeljnih ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom, međunarodnim pravom ili zakonom (članak 515. stavak 1. ZKP/08.) te da je ostvarena povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08. s obzirom na to da mu je drugostupanjskom presudom teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje s aspekta prava na obrazloženu sudsku odluku zajamčenog člankom 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17. - dalje: Konvencija), člankom 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90., 135/97., 8/98. - pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. - pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. - pročišćeni tekst, 55/01. - ispravak, 76/10., 85/10. - pročišćeni tekst i 5/14. - dalje: Ustav) i člankom 11. ZKP/08.

6.1. Obrazlažući razlog za podnošenje zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude s aspekta teške povrede prava na pravično suđenje osuđenik ističe kako je sud drugog stupnja propustio na valjani način obrazložiti drugostupanjsku presudu glede odluke o vrsti i visini kaznene sankcije za optuženika, a razlozi zbog kojih je sud drugog stupnja preinačio odluku o kazni i okrivljenika osudio na bezuvjetnu kaznu zatvora ne mogu se smatrati dostatnima i relevantnima u smislu prava na obrazloženu sudsku odluku kao jednog od jamstava prava na pravično suđenje. Navodi kako je drugostupanjski sud „doslovno u jednoj rečenici odlučio o preinačenju presude i određivanju bezuvjetne kazne zatvora okrivljeniku, utvrdivši kako je prvostupanjski sud nepravilno cijenio otegotne okolnosti bitne za odmjeravanje kazne odnosno sve okolnosti pod kojima se desila ova prometna nezgoda, kao i same posljedice iste, dok o olakotnim okolnostima drugostupanjski sud nije dao niti jednu jedinu riječ“. Zbog toga je, po mišljenju podnositelja zahtjeva, jasno kako drugostupanjski sud nije dao dostatne i relevantne razloge u odnosu na sve okolnosti koje su bitne za odmjeravanje kazne. Ističe da drugostupanjski sud niti jednom riječju nije obrazlagao prijašnji počiniteljev život i njegov odnos prema oštećenicima - žrtvama nakon ove prometne nezgode, okolnost da se radilo o brzini od oko 64 km/h i vožnji u noćnim satima kada je područna seoska škola bila zatvorena, zbog čega da se ne može zaključivati o obijesnoj vožnji te da se radi o osobi kojoj je ovo prvi i jedini sukob sa zakonom u dosadašnjem životu, zaposlenom suprugu i ocu te odlikovanom dragovoljcu Domovinskog rata. Smatra da se zbog navedenih nedostataka u konkretnom slučaju radi o presudi koja je donesena u postupku koji predstavlja evidentno kršenje temeljnih ljudskih i ustavnih prava.

6.2. Međutim, po ocjeni ovog suda, citiranim tvrdnjama podnositelj zahtjeva, u biti, pobija odluku o pravomoćno dosuđenoj kazni te na taj način, mimo zakonskih uvjeta, pokušava ishoditi odluku ovog suda u trećem stupnju, zanemarujući pritom činjenicu da svaka odluka o kazni prvenstveno predstavlja individualiziranu društvenu osudu koja se kao takva izriče konkretnom počinitelju za konkretno kazneno djelo.

6.3. Međutim, protivno tvrdnjama podnositelja zahtjeva, presuda drugostupanjskog suda u dostatnoj je mjeri i na jasan i razumljiv način obrazložena u odnosu na sve odlučne činjenice koje se tiču odluke o kazni te je iz nje na potpuno nedvosmislen način vidljivo iz kojih razloga je prihvaćena žalba državnog odvjetnika odnosno zbog čega je preinačena prvostupanjska presuda u dijelu koji se odnosi na odluku o kazni (točke 7. do 10. obrazloženja drugostupanjske presude). Slijedom navedenog, ocjena je ovog suda, da se u konkretnom slučaju upravo iz navedenih razloga ne radi o arbitrarnom postupanju suda drugog stupnja odnosno o povredi prava na obrazloženu sudsku odluku, a kako to neosnovano tvrdi podnositelj u ovom dijelu zahtjeva.

6.4. Isto tako treba napomenuti da iako u zahtjevu osuđenik navodi kako „je pravomoćno osuđen u postupku na način koji predstavlja kršenje temeljnih ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom, međunarodnim pravom ili zakonom“, ovu paušalno iznesenu tvrdnju, osim navodima na koje je prethodno već odgovoreno, ne konkretizira niti na bilo koji drugi način obrazlaže, pa stoga nije ostvarena niti ova osnova za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka propisana člankom 515. stavkom 1. ZKP/08.

7. Shodno prethodno iznesenom, podnositelj zahtjeva nije osuđen u postupku na način koji bi predstavljao kršenje temeljnih ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom, međunarodnim pravom ili zakonom (članak 515. stavak 1. ZKP/08.) niti je teško povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 6. Konvencije i člankom 29. Ustava odnosno nije ostvarena povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08., zbog čega njegov zahtjev nije osnovan pa je, na temelju članka 519. u vezi s člankom 512. ZKP/08., presuđeno kao u izreci.

Zagreb, 21. veljače 2024.

                                                                                                  Predsjednik vijeća:

                                                                                                  Dražen Tripalo, v.r.