REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: Us I-5111/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Anti Drezgi, uz sudjelovanje Branke Crnogorac, zapisničarke, radi sudske kontrole zakonitosti ograničenja kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance, državljanin treće zemlje: ZŽT, rođen **.**.2002. u mjestu Gujranwala, Pakistan, državljanin Pakistana, 28. kolovoza 2026.,
p r e s u d i o j e
Potvrđuje se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, II Policijske postaje Zagreb, KLASA: NK-UP/l-216-04/26-01/4917, URBROJ: 511-19-28-26-2 od 24. kolovoza 2026.
Obrazloženje
1. Ovaj Sud je zaprimio rješenje radi sudske kontrole zakonitosti ograničenja slobode kretanja temeljem članka 216. stavka 4. Zakona o strancima (Narodne novine, broj 133/20., 114/22., 151/22., 40/25. i 55/26.; dalje: ZoS).
2. Citiranim rješenjem državljanin treće zemlje je smješten u Prihvatni centar za strance Ježevo, na najkraće moguće vrijeme, a najduže do 6 (šest) mjeseci, računajući od dana donošenja rješenja (točke 1. do 3. izreke).
3. Prema članku 214. stavku 1. ZoS-a, državljanin treće zemlje može se smjestiti u centar do šest mjeseci ako postoji rizik od izbjegavanja obveze napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske. Okolnosti koje mogu upućivati na postojanje rizika od izbjegavanja propisane su stavkom 2. toga članka, dok su stavkom 3. propisane okolnosti u slučaju kojih se smatra da takav rizik postoji.
4. Iz podataka spisa proizlazi da je rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, II Policijske postaje Zagreb, KLASA: NK-UP/l-216- 04/26-01/4917, URBROJ: 511-19-28-26-1 od 24. kolovoza 2026., državljanin treće zemlje protjeran iz Europskog gospodarskog prostora (dalje: EGP), da mu je određena zabrana ulaska i boravka u EGP-u u trajanju od jedne godine računajući od isteka prethodno izrečene zabrane ulaska i boravka u EGP-u te da će se prisilno udaljiti u Bosnu i Hercegovinu, državu njegovog podrijetla, ili uz njegov pristanak, u drugu treću zemlju.
5. Iz spisa predmeta proizlazi da je državljanin treće zemlje 21. srpnja 2026. zatečen u nezakonitom boravku u Republici Hrvatskoj te mu je 24. srpnja 2026. doneseno rješenje o protjerivanju iz EGP-a kojim mu je određena zabrana ulaska i boravka u trajanju od jedne godine. Na temelju tog rješenja 18. kolovoza 2026. readmisijskim je putem udaljen u Bosnu i Hercegovinu. Međutim, već 23. kolovoza 2026. ponovno je nezakonito, izvan graničnog prijelaza, ušao u Republiku Hrvatsku, a 24. kolovoza 2026. zatečen je na autocesti A3 u teretnom vozilu zajedno s još 17 stranih državljana.
6. Državljanin treće zemlje je u postupku sam naveo da je nakon udaljenja boravio u [adresa] do 23. kolovoza 2026., kada je uz pomoć vodiča ponovno nezakonito i izvan graničnog prijelaza prešao državnu granicu. Nakon ulaska u Republiku Hrvatsku s drugim je osobama ušao u teretno vozilo kojim je krenuo prema granici sa Slovenijom, dok je kao krajnju zemlju odredišta naveo Italiju. Također je izjavio da u Republici Hrvatskoj nema obitelji, pokretnina ni nekretnina.
7. Sud ocjenjuje da navedene okolnosti upućuju na postojanje rizika od izbjegavanja u smislu članka 214. ZoS-a. Državljanin treće zemlje nema ispravu o identitetu ni putnu ispravu i nema prijavljen boravak, što su okolnosti iz članka 214. stavka 2. podstavaka 1. i 2. ZoS-a. Nadalje, nezakonito je ušao u Republiku Hrvatsku, a njegovo prethodno ponašanje, osobito ponovni nezakoniti ulazak neposredno nakon prisilnog udaljenja, upućuje na to da bi mogao izbjegavati izvršenje obveze napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske, čime su ostvarene i okolnosti iz članka 214. stavka 2. podstavaka 8. i 9. ZoS-a.
8. Osim toga, u konkretnom slučaju ostvarena je okolnost iz članka 214. stavka 3. podstavka 7. ZoS-a, prema kojoj se smatra da postoji rizik od izbjegavanja obveze napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske ako je državljanin treće zemlje ušao u EGP odnosno Republiku Hrvatsku prije isteka zabrane ulaska i boravka. Naime, zabrana ulaska i boravka bila mu je na snazi od 18. kolovoza 2026. do 18. kolovoza 2027., a već je 23. kolovoza 2026. ponovno nezakonito ušao u Republiku Hrvatsku. Stoga u konkretnom slučaju postoje ne samo okolnosti iz članka 214. stavka 2. ZoS-a koje upućuju na rizik od izbjegavanja, već i okolnost iz stavka 3. toga članka za koju je zakonom izričito propisano da se smatra da rizik od izbjegavanja postoji.
9. Sud prihvaća i ocjenu javnopravnog tijela da se prisilno udaljenje ne može učinkovito osigurati blažim mjerama iz članka 213. stavka 1. ZoS-a. Državljanin treće zemlje nema putnu ispravu, putni dokument ni putnu kartu koju bi mogao položiti, nema dostatna financijska sredstva koja bi mogao položiti niti ima adresu smještaja na kojoj bi mu se mogla odrediti zabrana napuštanja. Navedene okolnosti isključuju odnosno čine neučinkovitima blaže mjere iz članka 213. stavka 1. podstavaka 1. do 3. ZoS-a.
10. Ni blaža mjera javljanja u policijsku postaju u određeno vrijeme iz članka 213. stavka 1. podstavka 4. ZoS-a, prema ocjeni Suda, u okolnostima konkretnog slučaja ne bi bila dostatna za osiguranje prisilnog udaljenja. Odlučno je pritom da je državljanin treće zemlje već bio prisilno udaljen iz Republike Hrvatske, ali je samo pet dana poslije ponovno nezakonito ušao u Republiku Hrvatsku, unatoč zabrani ulaska i boravka koja je bila na snazi, te nastavio putovanje s namjerom odlaska u Italiju. Takvo prethodno postupanje daje dostatnu osnovu za zaključak da se obvezom povremenog javljanja policijskoj postaji ne bi mogla učinkovito osigurati njegova dostupnost radi prisilnog udaljenja. Stoga je ispunjena pretpostavka iz članka 212. stavka 1. ZoS-a prema kojoj je smještaj u centar dopušten ako se prisilno udaljenje i povratak ne mogu osigurati blažim mjerama.
11. Sud je pri ocjeni razmjernosti uzeo u obzir i osobne okolnosti državljanina treće zemlje. Iz njegove izjave proizlazi da ne boluje od zaraznih ili drugih bolesti te da u Republici Hrvatskoj nema obitelji, pokretnina niti nekretnina. U spisu nema podataka o drugim osobnim okolnostima koje bi upućivale na to da bi smještaj u centar predstavljao nerazmjerno ograničenje njegove slobode kretanja.
12. Prema članku 212. stavku 2. ZoS-a, smještaj u centru može trajati samo najkraće vrijeme koje je potrebno za prisilno udaljenje i povratak i dok su u tijeku aktivnosti radi prisilnog udaljenja i povratka koje se izvršavaju s dužnom pažnjom. Prema stavku 3. toga članka, smatra se da su takve aktivnosti u tijeku kada se poduzimaju radnje radi utvrđivanja identiteta državljanina treće zemlje, pribavljanja putnih isprava i putnih dokumenata, organiziranja transporta te druge radnje radi prisilnog udaljenja i povratka, dok se prema stavku 4. smatra da se te aktivnosti izvršavaju s dužnom pažnjom kada se navedene radnje poduzimaju bez nepotrebnog odgađanja.
13. Iz predmetnog rješenja proizlazi da je smještaj određen na najkraće moguće vrijeme, a najduže do šest mjeseci, radi pribavljanja potrebne dokumentacije i organizacije vraćanja u matičnu državu, sa ili bez policijske pratnje, odnosno radi osiguranja prisilnog udaljenja i provedbe readmisije. Budući da je rješenje o smještaju tek doneseno, iz spisa ne proizlazi da se aktivnosti potrebne za prisilno udaljenje ne poduzimaju s dužnom pažnjom niti da postoji nepotrebno odgađanje. Pritom određivanje najduljeg mogućeg trajanja smještaja do šest mjeseci u smislu članka 214. stavka 1. ZoS-a ne znači da će smještaj nužno toliko trajati, jer prema članku 212. stavku 2. ZoS-a može trajati samo najkraće vrijeme potrebno za prisilno udaljenje i povratak i dok su aktivnosti radi njihova izvršenja u tijeku te se izvršavaju s dužnom pažnjom.
14. Slijedom navedenog, Sud ocjenjuje da u konkretnom slučaju postoji rizik od izbjegavanja obveze napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske u smislu članka 214. ZoS-a, da se prisilno udaljenje i povratak ne mogu učinkovito osigurati blažim mjerama iz članka 213. stavka 1. ZoS-a te da je smještaj u centar nužna i razmjerna mjera u smislu članka 212. stavka 1. ZoS-a.
15. Slijedom izloženog, Sud je na temelju članka 216. stavka 4. ZoS-a u vezi s člankom 12. stavkom 2. točkom 5. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24.) odlučio kao u izreci presude.
U Zagrebu, 28. kolovoza 2026.
Sudac:
Ante Drezga
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. Fahad UI Jaber - Prihvatni centar za strance Ministarstva unutarnjih poslova, [adresa] Dugo Selo, Obedišće Ježevsko, Slavka Kolara 82 – elektroničkom poštom uz dostavnicu
2. Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava zagrebačka, II Policijska postaja Zagreb - poštom
3. U spis
