Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Ulica plemića Borelli 9, Zadar

Poslovni broj: P-597/2024-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Jasni Baričević, u pravnoj stvari tužitelja BM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Draganu Jurjeviću, odvjetniku u Zadru, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko- upravni odjel, radi ispravka zk. upisa, nakon održane, glavne i javne rasprave zaključene dana 13. srpnja 2026., u nazočnosti tužitelja s punomoćnikom i punomoćnice tužene, dana 28. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je zemljišnoknjižni upis u zemljišnoknjižnom ulošku broj: [broj ZK uloška] za č.z. 746/1, površine 1058 m2, i u zk. ul. br. [broj ZK uloška] za č.z. 173, površine 3312 m2, sve k. o. [katastarska općina], pogrešan te se nalaže ispraviti zemljišnoknjižno stanje upisano Rješenjem Općinskog suda u Zadru, br. Z-12945/2013/823 od 14.10.2015.g. i br. Z- 12945/2013/821 od 14. 10. 2015.g , na način da se tužitelj BM uknjiži na temelju ove presude, a nakon pravomoćnosti iste, kao vlasnik predmetnih nekretnine za cijelo, uz istovremeni upis brisanja tog prava s imena Republike Hrvatske, sve u roku od 15 dana.

II. Dužna je tuženica naknaditi tužitelju parnični trošak ovog postupka u iznosu od 2.436,55 eur, sve u roku od 15 (petnaest) dana i pod prijetnjom ovrhe, dok u preostalom dijelu preko dosuđenog iznosa, zahtjev tužitelja za naknadom troška, se odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da su Rješenjem Općinskog suda u Zadru, pod posl. br. Z-18218/2022 i br. Z-39132/2022, br. Z-18217/2022 i br. Z-39130 od dana 12. ožujka 2024. odbijeni njegovi prigovori od 28.05.2022., u odnosu na č.z. 173, površine 3312 m2 i u odnosu na č.z. 746/1, površine 1058 m2, sve k. o. [katastarska općina], te da je isti upućen u parnicu, u skladu sa čl. 202. st. 3. i čl. 203. st. 6. Zakona o zemljišnim knjigama. Naime, za predmetne čestice da je vođen postupak preoblikovanja zemljišnih knjiga, te da je dana 14.10.2015. pristupio na raspravu za ispravak i priložio isprave i to Ugovor o darovanju iz 1991., koji da je ovjeren kod općine Zadar br. OV- 2306 od 21. 02.1991., a kojim ugovorom da mu je otac, ŽM, darovao predmetne nekretnine koje da su u novoj izmjeri dobile broj katastarske čestice [katastarska čestica], površine 3 312 m2 i č.z. 746/1 površine, 1058 m2, sve k. o. [katastarska općina]. Prisutni povjerenik ŠM, na raspravi da je potvrdio da bi on (tužitelj) bio vlasnik predmetnih nekretnina i da ne postoji nikakav spor. On da je vlasnik predmetnih nekretnina koje da se lokalno zovu “Ledine” i “Strana”. Nekretnine da su ograđene sa svih strana suhozidom, na istima da su zasađene masline, a u posjedu obitelji ŽM predmetne nekretnine da se nalaze još od pretprošlog stoljeća, tako da je vlasništvo istih stekao darovanjem od oca ŽM, odnosno da je darovanjem stekao valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva, što znači da je na razini izvjesnosti dokazao svoje jače pravo vlasništva u odnosu na Republiku Hrvatsku. Predmetne nekretnine da su držali u posjedu, te obrađivali još njegov pradjed, GM, pa njegov sin OM koji da je djed tužitelja, a koji da je rođen 1865. Djeda OM da su naslijedili sinovi CM, AM i ŽM, koji da su se međusobno podijelili 1940., tako da su predmetne nekretnine u odvojen posjed i vlasništvo pripale njegovom ocu ŽM pok. OM. Otac ŽM pok. OM da je razdijelio svoje sinove 1991., te mu je darovnim ugovorom darovao dio č.z. 1684/1, koji da u naravi sada odgovara novoformiranim nekretninama č.z. 746/1 i č.z.173 k. o. [katastarska općina]. Predmetne nekretnine da nisu šumsko zemljište, niti čine šumu, već da se radi o maslinicima, a što da je utvrdilo i Ministarstvo poljoprivrede Rješenjem od 17.11.2021. U zk. ul. br. [broj ZK uloška] i br. 823 k. o. [katastarska općina], da je upisana Republika Hrvatska, međutim, taj upis da je samo formalan i da ne odgovara stvarnom stanju, obzirom da je on (tužitelj) vlasnik predmetnih nekretnina. Smatra kako je dokumentacijom koju je dostavio uz prigovor dokazao svoje pravo vlasništva, koje da mu nitko nikada nije osporavao, i vrši sva vlasničko pravna ovlaštenja na očigled svih, tako da ne postoje treće osobe koje bi polagale bilo kakva prava na predmetnim nekretninama izuzev njega. Temeljem svega navedenog, radi usklađenja stvarnog stanja sa zemljišnoknjižnim upisom, da predlaže sudu da zakaže glavnu raspravu i izvede predložene dokaze, te da donese Presudu kojom će u cjelosti usvojiti postavljeni tužbeni zahtjev naznačen u samoj tužbi.

2. Tužena u odgovoru na tužbu (l.s.40) navodi da se protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu, da osporava navode tužitelja kao neosnovane u cijelosti, pa predlaže tužbeni zahtjev tužitelja odbiti kao neosnovan u cijelosti. Iz cjelokupne dokumentacije uz tužbu, da proizlazi neosnovanost tužbenog zahtjeva. Tužitelj da nije dostavio nikakvu dokumentaciju kojom bi dokazao svoje pravo vlasništva na predmetnim nekretninama.

3. Tužitelj u dostavljenom podnesku od 25. travnja 2024. (l.s.41-46) navodi da osporavanja tuženice nisu osnovana jer uz tužbu da je dostavio isprave iz kojih da proizlazi da je upis tuženice u zk. ul. br. [broj ZK uloška] i br. 823 u potpunosti neosnovan. Pravo vlasništva na predmetnim nekretninama da je stekao dosjelošću budući da se osobno i putem svojih pravnik prednika nalazi u samostalnom vlasničkom, neprekinutom i kvalificiranom posjedu najmanje 40 godina prije 6. travnja 1941. Osim toga vlasništvo da je stekao i dosjelošću sukladno shvaćanjima Evropskog suda za ljudska prava izraženim u odluka br. 35298/04 B [adresa]; br. 22768/12 JAKELJIĆ / Republika Hrvatska; br. 37685/10 Ž / [adresa], što da ovdje treba uračunati i vrijeme do 08.10.1991., kao što je takav stav zauzeo i Vrhovni sud RH u svojoj odluci Rev-2776/106 od 29. siječnja 2019.

3.1. Prema odredbi čl. 388 st.1. ZVDSP, NN br.91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12) stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava od stupanja na snagu ovog Zakona da prosuđuje se prema njegovim odredbama ako prijelaznim ili završnim odredbama ili posebnim zakonom nije drugačije određeno, dok da je st.2 istog članka određeno da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovog Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

3.2. Stjecanje prava vlasništva dosjelošću da određuju pravila OGZ–a u paragrafima 1460 do 1471 po kojima se zahtjeva da dosjedatelj ima stvar u posjedu , da je njegov posjed zakonit pošten i istinit i da je trajao kroz cijelo vrijeme određeno zakonom.

3.3. Sukladno odredbama čl. 388. st. 1 i 2. ZVDSP-a, da treba razmotriti i ocijeniti najprije prema pravilima austrijskog Općeg građanskog zakonika (OGZ) koja su se primjenjivala na temelju čl. 4 Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 06. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije (Službeni list br. 86 /46 ), do stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima, koji je stupio na snagu 01. rujna 1980., zatim po odredbama, dakle ZOVO-a i konačno prema važećim odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

3.4. Navedeno da znači da posjednik ne smije prisvojiti stvar silom ili lukavstvom ili potajno, da posjed mora biti pošten i temeljiti se na naslovu koji bi bio dovoljan da se zadobije vlasnost da je ova pristojala predavaocu, time da opisani uvjeti moraju biti ispunjeni cijelo vrijeme trajanja dvadesetogodišnjeg roka dosjedanja.

Prema pravnom pravilu iz paragrafa 326. OGZ-a pošteni posjednik je onaj tko drži stvar iz uzroka vjerojatnijih da je njegova stvar koju posjeduje. Nepošteni posjednik da je onaj koji zna ili je iz okolnosti morao misliti da je tuđa stvar koju posjeduje .

3.5.Prema odredbi čl. 28. st. 2. ZOVO-a savjesni, zakoniti, posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 10 godina, a odredbom st. 4. istog članka je propisano da savjesni posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina.

Prema odredbi čl. 72 st. 2. ZOVO-a , posjed da je savjestan ako posjednik ne zna i ne može znati da stvar koju posjedu nije njegova.

3.6. Sukladno odredbi čl.159 st.1. ZVDSP–a, dosjelošću da se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj posjed ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnik te stvari.

Odredbom čl.159 st. 2. ZVDSP-a da je propisano da samostalni posjednik nekretnine čiji je posjednik zakonit, istinit i pošten, stječe dosjelošću vlasništvo protekom 10 godina neprekinutog samostalnog posjedovanja dok je st.3. istog članka određeno da samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe dosjelošću vlasništvom protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja. Prema odredbi čl. 18. st. 3. ZVDSP-a posjed da je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao, ni s obzirom na okolnosti nije imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed.

Prema tome, osnovna pretpostavka za stjecanje prava vlasništva dosjelošću prema odredbama ZOVO-a i ZVDSP-a da je pošten posjed i ukoliko posjed nije pošten takav posjednik da ne može nikada steći pravo vlasništva dosjelošću.

3.7. Dakle, tužitelj i njegovi prednici da su u posjedu predmetne nekretnine još od pretprošlog stoljeća i vlasništvo da se prenosilo neprekinuto s koljena na koljeno što znači da se vlasništvo ovdje steklo prema citiranim zakonskim odredbama , kao i slijedećim odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN br.91/96). Naime, dana 1. siječnja 1997. na snagu da je stupio Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN br.91/96), gdje da je odredbom čl. 159. st. 4. propisano da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske stječe dosjelošću vlasništvo stvari pošto je njegov posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga propisanog u stavcima 2. i 3. ovog članka.

3.8. Odredbom čl. 388. st. 4. a u svezi čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a vezano za čl. 159. da je bilo propisano da se u rok stjecanja dosjelošću nekretnina koje su na dan 08. 10. 1991. g. bile u društvenom vlasništvu, računa i vrijeme posjedovanja i prije toga. Odlukom Ustavnog suda RH od 17. 11. 1999. (NN br. 137/99) da je ukinuta navedena odredba ZVDSP-a, a odredbom čl. 2. Zakona o izmjenama i dopunama ZVDSP-a (NN 114/01), koji je stupio na snagu 20. 12. 2001.g. da je određeno da se na nekretninama koje su na dan 8. listopada 1991. g. bile u društvenom vlasništvu u vrijeme dosjelosti ne računa i vrijeme proteklo prije toga dana. Navedena ukinuta odredba da je bila na snazi i u primjeni od 1. siječnja 1997., pa do ukidanja iste 17. studenog 1999. godine i u tom razdoblju da je bilo moguće stjecanje prava vlasništva ex lege posjednika nekretnine u društvenom vlasništvu ako su do ukidanja te odredbe bile ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva u pogledu duljine i kvalitete posjeda.

Sukladno navedenome u konkretnom slučaju da se trebaju priznati pravni učinci odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP važeće do 17. studenog 1999. godine, jer pravo tužitelja da ne može biti negirano pogreškom zakonodavca, kada je bila donesena navedena neustavna zakonska odredba, pa na tužitelje odnosno njihove prednike, da ne može u ovom slučaju pasti rizik takvih pogrešaka.

4. Tijekom postupka sud je izveo dokaze uvidom i čitanjem dokumentacije koja prileže spisu i to: Zapisnika sastavljeni u ispravnom postupku za k. o. [katastarska općina] od 12. ožujka 2024 pod posl. broj: Z-18218/2022, Z-39132/2022 i Z-18217/2022, Z- 39130/2022 (l.s.4-7), zapisnika Zemljišnoknjižnog odjela, Općinskog suda u Zadru broj: Z-12945/2013/823 od 14. listopada 2015 (l.s. 8-10) i broj: Z-12945/2013/821 od 14. listopada 2015 (l.s.11-13), izvod iz katastarskog pana za kat. čest. [katastarska čestica] od 5 ožujka 2024. (l.s.14), Darovnog ugovora od siječnja 1991. s ovjerom potpisa darovatelja ŽM pred Općinskim Sekretarijatom za opću upravu Općine Zadar 21. veljače 1991., OV broj: 2306 (l.s.15-16), Dosudnicu Kotarskog suda u Zadru pod posl. br. O-384/48 od 24. ožujka 1949.za ostavinu OM pok. Š (l.s.17), povijest posjedovanja za kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] DGU Područni ured za Katastar od 13. siječnja 2022. s prijavnim listom (l.s.18-23), povijest zk-a upisa za kat. čest. [katastarska čestica] u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (l.s.24-32), Rješenje Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske Klasa:

UP/I-946-02/21-01/ 29, URBROJ: 525-11/0594-21-5 od 17. studenog 2021. (l.s.32- 34), zk. ul. br. [broj ZK uloška] sve k. o. [katastarska općina] (l.s.71-78), proveo očevid 19. ožujka 2025. uz sudjelovanje vještaka mjernika Tomislava Ćurka i izvršio uvid skicu sudskog očevida i fotografije vještaka Tomislava Ćurka od 25. ožujka 2025 (l.s.61-62), saslušao svjedoke UM (l.s.83-84), DM (l.s.85- 86) i MM (l.s.90-91), te proveo dokaz stranačkog saslušanja tužitelja BM (l.s.90-91)

5. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za ispravak upisa u zemljišnu knjigu na kat. čest. [katastarska čestica] i kat. čest. [katastarska čestica] obje k. o. [katastarska općina], uknjižene kao vlasništvo tuženice u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], na način da se vlasnikom istih upiše tužitelj, uz istovremeno brisanje toga prava s imena tuženice.

7. Tijekom provedenog postupka među stranka nije sporno da se tijekom postupka preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] tuženica upisala vlasnicom na predmetnim nekretnina, da je tužitelj na takav upis tuženice izjavio prigovore, a koje prigovore je ovaj sud, u ispravnom postupku za k. o. [katastarska općina], Rješenjem pos. br. 18218/2022, Z-39132/2022 i Z-18217/2022, Z-39130/2022 od 12. ožujka 2024. odbijo kao neosnovane i istovremeno tužitelja poučio da svoje pravo može ostvariti u parnici pred sudom ili u postupku pred drugim nadležnim tijelom, a što je sve razvidno i iz priloženih Zapisnika sastavljeni u ispravnom postupku za k. o. [katastarska općina] od 12. ožujka 2024 pod posl. broj: Z-18218/2022, Z-39132/2022 i Z-18217/2022, Z-39130/2022 (l.s.4-7), zapisnika Zemljišnoknjižnog odjela, Općinskog suda u Zadru broj: Z- 12945/2013/823 od 14. listopada 2015 (l.s. 8-10) i broj: Z-12945/2013/821 od 14. listopada 2015 (l.s.11-13).

8. Ono što je sporno i što se tijekom ovog postupka trebalo odlučiti je treba li ispraviti upis na predmetnim nekretninama koji je proveden tijekom postupka preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], a to s obzirom na odredbe materijalnog prava koje uređuju sjecanje, primjenu i prestanaka određenog knjižnog prava.

9. Iz zapisnika Zemljišnoknjižnog odjela, Općinskog suda u Zadru broj: Z- 12945/2013/823 od 14. listopada 2015 (l.s.8-10) i broj: Z-12945/2013/821 od 14. listopada 2015 (l.s.11-13), slijedi da je u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], za čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] obje k. o. [katastarska općina] izmjere sudjelovao tužitelj koji se evidentirao kao posjednik za cijelo istih, da je tijekom postupka utvrđeno da čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] n.i., naziva Ledine, šuma površine 3312m2 i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] n.i. naziva strana, pašnjak površine 1058m2 odgovaraju kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] s.i., pašnjak površine 1402193m2, da je u starom katastarskom operatu tužitelj BM bio evidentiran posjednikom na čest. zem. [katastarska čestica] s.i. maslinjak u površini 500m2, te FM i ĆM svaki u površini od po 500m2, te da je povjerenik potvrdio navode BM kao posjednika istih, ističući da po kazivanju starih mještana u posjedu ove čestice, još prije II. svjetskog ratu, su bili prednici BM i nikada da nije bilo spora oko isti.

10. Iz Darovnog ugovora od siječnja 1991. s ovjerom potpisa darovatelja ŽM pred Općinskim Sekretarijatom za opću upravu, Općine Zadar 21. veljače 1991., OV broj: 2306 (l.s.15-16) slijedi da je ugovor otac tužitelja VM pok. ĆM kao darovatelj, svojim sinovima ĆM, FM i BM (ovdje tužitelju,) darovao svoje nekretnine upisane u PL.162, tako da je svako ponaosob dobio dio nekretnina međusobnom podjelom, te je vidljivo da su sva ti sina dobila, svaki po 1/3 na čest. zem [katastarska čestica] koji nije bio evidentiran, i dio ove iste čest. zem. svaki u površini po 550m2., u ugovoru naznačene "masline u Koruni- 1/3 srednji, donji i gornji dio č. zem. [katastarska čestica] = 500m2.

11. Iz Dosudnice Kotarskog suda u Zadru pod posl. br. O-384/48 od 24. ožujka 1949. (l.s.17) slijedi da su ostavinu OM pok. Š, koji je preminuo **.**.1940. naslijedili njegovi sinovi CM, AM i VM (otac tužitelja) svaki za po 1/3 dijela.

12. Iz priloženi povijest posjedovanja za kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (l.s.18- 23) razvidno je da prema najstarijim raspoloživim podacima za k. o. [katastarska općina], koji datiraju iz 1883., čest. zem. [katastarska čestica] je tada bila evidentirana posjedom tadašnje Porezne općine Radovin (odlomak [adresa],), a koji upis je ostao sve dok I. revizije k.o. 1955,.kada se na istoj evidentirao veći broj suposjednika, između ostalih i ŽM pok. OM (otac tužitelj) koji je bio evidentiran kao posjednik čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 1500m2.

13. Iz povijest zk-a upisa za kat. čest. [katastarska čestica], upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (l.s.24-32), razvidno je da čestica evidentirana u naravi pašnjak površine 1453831m2 te da je bila upisan kao Općenarodna imovina s upisom organa upravlja u korist mjesno narodnog odbora Radovin, kasnije Šumskog gospodarstva Zadar.

14. Iz priloženog Rješenje Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske Klasa:

UP/I-946-02/21-01/ 29, URBROJ: 525-11/0594-21-5 od 17. studenog 2021. (l.s.32-34) slijedi da je po zahtjev tužitelja HM i MM, citirano ministarstvo provelo postupka i utvrdilo da čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] se ne šumom niti šumskim zemljištem, već iste u naravi da predstavljaju maslinike.

15. Za potrebe postupka sud je proveo očevid na licu mjesta i u nazočnosti vještaka mjernika je identificirao predmetne nekretnine, te utvrdio da iste u naravi predstavljaju uređeni stare maslinike koji su jednim dijelom ograđene starim suhozidom i podzidom, a kako je sve prikazano i vidljivo iz priložene skice sudskog očevida i fotografije vještaka Tomislava Ćurka od 25. ožujka 2025 (l.s.61-62) na koju stranke nisu imali prigovora niti primjedbi.

16. Kako tužitelj tijekom postupka tvrdi da bi predmetne nekretnine stekao temeljem dosjelosti osobno i putem svojih prednika, sud je na te okolnosti saslušao predložene svjedoke i tužitelja kao stranku.

16.1. Svjedok JM (l.s.83-84), svjedoči da su predmetne nekretnine od strica ŽM, a to da zna jer je tamo često čuvao ovce. Tu da su i međaši, pa tako da je viđao strica G dok je još bio u snazi. ŽM da je bio rođen 1908., a 1995. da je preminuo. Iz priča njihovih starih, ove parcele da su tužiteljevih od davnine i to da se prenosilo s koljena na koljeno. Tijekom 1960.-1970.-ih godina to da je bio pašnjak, stric ŽM da je imao ovce i vola i tu da ih je izgonio na ispašu. Inače u to vrijeme, svi u selu da su imali blago. Stric O, blago da je smakao prije Domovinskog rata, ne zna točno kad. Parcela u to vrijeme da nije bila ograđena, već su bile kamene međe između susjeda. Iza Domovinskog rata, iza 1995., kako su njihovi stari pomrli, to da se prestalo obrađivati više-manje, a niti blaga više da nije bilo. Do Domovinskog rata, na ovoj parceli da nije bilo maslina, a danas to da je lijepi maslinik. Tijekom 1990. -ih godina, stric ŽM da je podijelio svoju zemlju, te ova parcela da je pripala BM, koji da je nešto kasnije počeo obrađivati i uređivati tu zemlju. BM da je zasadio postojeći maslinik i misli da je te masline posadio iza 2000. iz razloga što je plovio. Predio gdje su ove masline, da su zvali Koruna, ali od nove izmjere to da se zove Ledine. Pok. ŽM da je imao sina pok. OM i FM koji na ovoj parceli da nisu dobili ništa, već na drugoj parceli.

Otac pok. ŽM da se zvao OM, isti da je imao tri sina, pok. G, CM i AM i jednu kćer. Iza II. Svjetskog rata OM da je umro, pa ne zna je li za života podijelio imovinu između svoje djece. Predmetna parcela sa sjeverne strane da je ograđena suhozidom i dijelom žicom da ne bi ulazile ovce u to doba, dok danas ovaca više da nema. Nikada da nije bilo sporova u vezi ove parcele, niti je čuo da bi bilo spora između BM i njegove braće, s tim da na ovom predjelu Korune, Mijina braća da imaju dio gdje su im stare masline, a to da je udaljenosti negdje 30-35 metara. U ovom predjelu on i BM da su napravili asfaltirani put jer im je voda nosila zemlju. Sa BM da je međaš sa zapadne strane Mijine parcele, dok sa istočne strane međaš da mu je PM, danas pozvani svjedok.

Po predočavaju fotografija na l.s. 63, svjedok je naveo da je na prvoj fotografiji put o kojem je iskazivao, dok na ostalim fotografijama da je parcela o kojoj je iskazivao. Između njega i BM da nije bila čvrsta međa, a niti između BM i PM, dok tamo dalje da su bili suhozidi. Ponavlja, da u sjevernom i južnom dijelu čestice 173 dijelom postoji suhozid. Tih ograda da se sjeća još kao dijete od 9.-10. godina, jer tu da je čuvao ovce. Parcela čest. zem. [katastarska čestica] sa zapadne strane da je ograđena suhozidom, dok između susjednih čestica da nije bilo čvrste međe. Ponavlja da su tu čuvali blago koje da nije bilo prepušteno sebi jer je uz njih bio čoban. Ova Mijina parcela da ima negdje preko 3.000 m2.

16.2. Svjedok DM (l.s.84-85), je iskazao da su mu poznate predmetne čestice jer je međaš sa njima. Naime, njegova parcela da je čest. zem. [katastarska čestica], a tužiteljeva da je čest. zem. [katastarska čestica]. Ove parcele da su njihova starina koja se prenosila s koljena na koljeno. Pok. djeda tužitelja da ne zna, dok zna i pamti pok. G, oca tužitelja. To da je išlo sa Mijinoga djeda na Mijinog oca, a otac to da je dao BM u periodu od1990 do 1995., tada da mu je dao ovu česticu 173. Ova predmetna nekretnina ranije da je bila pašnjak, a u prošlih 20 god. BM da je tu uložio znatan trud, tako danas da je to uređeni maslinik.

Kako se u selu živjelo od poljoprivrede i stočarstva, točno da se znalo koja je čija zemlja. Dok je pok. ŽM bio živ, ova parcela da je bila pašnjak koju je koristio za ispašu svog blaga (ovce, krave i vola), te misli da je pok. ŽM blago držao do sredine 1980.-ih godina prošlog stoljeća, jer u tom periodu blago da se počelo sve manje i manje držati. On da je BM međaš sa istočne strane, između njih da nema suhozida, ali na toj strani, na parceli tužitelja da postoje police, tj. zid gdje su naslagana kamenja, koja služe kao potpora da se zemlja ne bi urušavala, s obzirom da ta parcela nije ravna već strma. Sa sjeverne i južne strane ove parcele da postoji suhozid u dijelu. Pok. ŽM osim BM da je imao još troje djece kćer ZM, sina FM i pok. OM. Danas na ovom predjelu pok. OM da ima parcelu koja se nalazi iza parcele JM. Naime, parcela JM da je u sredini, dok s jedne strane da je Mijina parcela, a s druge strane da je parcela pok. OM.

Misli, nije siguran, da je pok. ŽM bio rođen 1907. ili 1910., te da je podijelio svoju djecu, a to da zaključuje na osnovu njihovih viđanja, druženja i rada na tim parcelama. Kako tu nema kćerke pok. ŽM, pretpostavlja da se ista odrekla. Mijina parcela 173 da bi trebala imati negdje oko 3,500 m2. Ovdje nikad da nije bila šuma, niti je bilo lugara. Starim suhozidima da je bilo odijeljeno što je šumsko, a što su bili pašnjaci. Ranije ovaj predio da su zvali Korune, a danas da se zovu Ledine. Sa zapadne strane parcele 173, da su parcele JM i još neki JM, odnosno KM. Nakon toga da dolazi stari maslinik koji pripada BM i njegovoj braći pok. OM i FM, na tri jednaka dijela. Ne zna koliko bi svaki brat dobio kvadrata. Oduvijek tu da je bio maslinik, a po nekoj priči davnih dana, tu nekad da je bio vinograd. Sa sjeverne i istočne strane parcele da postoje suhozidi, s tim da parcela nije ravninom jednaka, već da postoji visinska razlika, a koja da postoji i u odnosu na susjedne parcele. BM na tom predjelu zvanom Strana da ima tu parcelu koja nosi oznake 475 i ista da međa sa njegovom parcelom na južnoj strani, misli da je Mijina parcela 485. Sa istočne strane Mijin međaš da je TM, a sa zapada da su C i između njih da je sazidan suhozid koji da je i danas tamo. BM ovdje da ima oko 2.000 m2 na kojima ima 50 maslina koje da mu je on pomogao saditi, tamo 1990. Po predočavaju fotografija na l.s. 62, svjedok je naveo da je na istima parcela o kojoj je netom prije svjedočio, a na traženje da na skici sudskog očevida na l.s. 61 pokaže suhozid koji je nekad dijelio pašnjake od šume, kako je iskazao, svjedok je pokazao pravac na kojem su žutom bojom označene točke E-F navodeći da ne zna kada je građen i tko je gradio ovaj suhozid, ali da ga pamti od svoga rođenja. Isto tako tijekom nove izmjere k. o. [katastarska općina] da se knjižio na svoju parcelu 174., ističući da lugar nikad nije dolazio na česticu 746/1.

15.3. Svjedok MM (l.s.89), svjedoči da zna gdje se na terenu nalaze ove čestice, ali kat. brojeve istih da ne zna. Ove parcele, nekad da su bile od njegovog pradjeda OM, a tužiteljevog djeda. Oni da su se podijelili, naime, njegov djed AM i tužiteljev otac ŽM, da su imali još jednog brata CM koji da se oženio i dobio dio od svoje žene, tako da ovaj dio ostavio svojoj braći, njegovom djedu AM i tužiteljevom ocu ŽM. Ta dioba da je bila, ne zna točno kada, a misli da je bilo i pisanog traga o ovoj diobi. Prije dvije godine oni tj. svi nasljednici pok. AM i pok. ŽM su vodili spor sa unukom pok. CM, i taj spor da su dobili.

U diobi između pok. djeda AM i njegovog brata ŽM, ove parcele da su pripale G, bile su pašnjak na kojem su čuvale ovce. Ne zna koliko je točno kvadrata dobio ŽM, a koliko njegov djed AM, ali i sam da je tamo čuvao ovce jer je to bilo njegovog djeda, odnosno njihovo. U to vrijeme to da je bilo ograđeno suhozidom, dok danas suhozid da je sa zapadne strane i dijelom sa sjeverne strane. Danas u naravi to da je maslinik kojeg da je posadio rođak BM početkom 1990.-ih, 1991. Pok. ŽM osim BM da je imao još dva sina OM i FM, te kćer A. BM sa braćom i sestrom da se podijelio, i ovo da je pripalo BM. Ove parcele na terenu da nisu jedna do druge, a na ovom predjelu gdje se iste nalaze, da nije bilo šume, niti je zalazio lugar na tom dijelu. Ni u blizini da nije bilo šume, već sa zapadne strane da je nešto bilo nečijih maslinika

Ne zna kako je ovo stekao njegov pradjed OM, a niti zna koje je godine bio rođen. U ove njihove parcele nitko drugi da nije mogao zalaziti ,niti se koristiti istima, jer u mjestu da se znalo da su to njihove parcele. Isto tako, koliko je upoznat, ranije pok. G, i njegovog pok. pradjeda OM nikad nitko da nije smetao u posjedu istih, kao niti danas rođaka BM. Međaši na parceli koju zovu Mala Strana, s lijeve strane da je obitelj U, s desne strane TM, sa južne strane PM, a na parcelu koju zovu Koruna, međaši da su im sa lijeve strane JM, sa desne strane DM i sa južne strane RM.

Preci tužitelja da posjedovali istu površinu koja je danas i nikad da nije čuo da bi sa susjedima imali kakve sporove. Tužitelju kod jedne i druge parcele da je susjed PM. Da je tužitelj ovo stekao od svog oca da zna već više godina jer oduvijek da su bili u dobrim odnosima, dok ne zna reći da li je moguće da je pok. ŽM ove parcele BM darovao. Ističe da kad je bila izmjera za k. o. [katastarska općina], da se i sam upisao na one parcele koje je njegov pok. otac dobio od svoga oca, odnosno njegovog djeda AM.

16.4. Tužitelj BM (l.s.90-91) tijekom stranačkog saslušanja navodi da je njegov otac u diobi sa svojim bratom AM, dobio dvije parcele, jedna da se zove Koruna, a druga Mala Strana. Njihov brat CM 20 godina ranije da je otišao u vlaštvo kod supruge, tako da nije sudjelovao u toj njihovoj diobi. Parcela Mala Strana da je bila ograđena sa zapadne i južne strane suhozidom, sa sjeverne strane isto suhozidom ali niski, dok sa istočne strane da su bile jasne, kamene međe ukopane u zemlju do susjeda. Oni da su tu parcelu znali kao jednu, ali u izmjeri da se ispostavilo da su dvije katastarske čestice. Sjeverni dio da je čest. zem. br. [katastarska čestica], dok južni dio da je drugi broj. Sa lijeve-zapadne strane ove parcele susjedi da su mu C, sa istočne strane TM, a sa južne strane PM. To da je bio pašnjak, na samom terenu da su pravljene podzide kako bi se spašavala zemlja, da se ne bi rušila uslijed voda. Otac da ih je podijelio usmeno, odnosno za života da im je to darovao još 1988., a 1991. to da su ovjerili u tadašnjoj Skupštini Općine Zadar, tako da su ove parcele mogli uživati i raditi još od 1988., jer su znali što je čije.

Prvo da je počistio kupine na ovoj parceli, a nakon toga posadio masline 1990.-1991. i nikada da nije imao nikakvih problema, kao ni danas. Susjedne parcele čest. zem. [katastarska čestica], da su uknjižene kao privatno vlasništvo, odnosno vlasništvo fizičkih osoba. I na ovoj drugoj parceli da se isto tako pripremao, tako da nije odmah posadio masline, već nešto kasnije, otprilike 2000. -2001. Tu da je dosta truda uloženo, jer je popravio podzide, koje da je još djed bio napravio, koje s vremenom da su se porušile. Ova parcela sa sjeverne strane da je je bila ograđena nižim suhozidom, radi čega da su na tom djelu zabijali kolce i razvlačili žicu kako tuđe blago ne bi ulazilo u istu. Prvi susjed sa istočne strane da mu je DM, a sa zapadne JM. Ističe da je ova njegova parcela bila obilježena također unkama, kamenjima zabijenim u zemlju, koji da su predstavljali među ili granicu susjednih parcela. Sa južne strane da je suhozid, te između njega i JM da su napravili dio asfalta da bi mogli autom pristupiti do parcele, ili nositi na leđima. Nikad da nije imao nikakvih problema vezano za ovu parcelu, te kod njih nikad da nije dolazio lugar, jer da nije imao zašto budući da tu nikad bilo šume.

17. Odredbom čl. 114. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Nar. Nov. broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 100/04, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 – dalje ZV), propisano je da se vlasništvo može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona.

18. Odredbom članka 159. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15., 94/17., dalje u tekstu: ZVDSP), propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Stavkom 2. istog članka određeno je da samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed zakonit, istinit i pošten stječe vlasništvo dosjelošću protekom 10 godina neprekinutog samostalnog posjedovanja, dok je stavkom 3. istog članka određeno je da samostalni posjednik kojemu je posjed barem pošten stječe dosjelošću vlasništvo nekretnine protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

18.1. Vrijeme potrebno da bi se dosjelošću steklo vlasništvo na nekretnini na koju je uknjiženo vlasništvo Republike Hrvatske iznosi dvostruko vrijeme od vremena iz članka 159. stavka 3. ZVDSP-a, odnosno 40 godina. 22.2.

18.2. Isto tako, sadržajno identičnu odredbu članka 159. stavka 1. i 2. ZVDSP- a, sadržavao je i Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj: 53/91. - dalje: ZOVO) koji je bio na snazi od 1. rujna 1980. do 1. siječnja 1997., te je odredbom članka 28. određivao identične rokove za stjecanje vlasništva na nekretninama temeljem dosjelosti, a ova materija bila je na jednak način riješena i odredbama OGZ-a.

18.3. Stupanjem na snagu ZVDSP (1. siječnja 1997.) odredbom članka 388. stavka 4. bilo je izričito propisano da se u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga datuma. 24.

18.4. Ukidanjem odredbe članka 388. stavka 4. ZVDSP-a odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske navedena odredba je prestala vrijediti 17. prosinca 1999., ali je od dana stupanja na snagu ZVDSP-a, pa do tog datuma Zakonom (čl. 388. st. 4.) bilo omogućeno stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu posjedovanjem i prije 8. listopada 1991.

18.5. U odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1480/2016 od 5. studenog 2019., Rev-2771/2013 od 13. kolovoza 2013., Rev-291/2014 od 17. travnja 2018. izraženo je shvaćanje: "kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP-a, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću, na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni interes drugih osoba."

18.6. U odnosu na navedene propise i prava stranaka koja su stečena na temelju ukinutih zakonskih odredbi izjasnio se i Europski sud za ljudska prava u više svojih presuda: Gashi protiv Hrvatske po zahtjevu broj 32457/05, Trgo protiv Hrvatske po 8 Poslovni broj: P-1778/2024-23 zahtjevu Hrvatske broj 35298/04, Radomilja i dr. protiv Hrvatske po zahtjevu broj 37658/10, u kojim presudama je zauzet pravni stav da sud smatra da podnositelj zahtjeva "koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao, s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba, snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši neustavni propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja vlasništvo imovine koje je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška. U svezi s tim, Sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koja su počinila državna tijela mora snositi država, te da se greške ne smiju ispravljati na trošak dotičnog pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes."

19. Slijedom naprijed iznesenog, analizom i ocjenom provedenih dokaza ponaosob i u međusobnoj svezi, ovaj sud smatra da je tužitelj tijekom postupka dokazao da bi pravo vlasništva na predmetnim nekretninama stekao temeljem dosjelosti jer je dokazao tijekom postupka da se kao pošteni i mirni posjednik osobno i putem svoji prednika u posjedu predmetnih nekretnina nalazi od 1995. do danas, dakle preko 40 godine i više.

Ovo sud utvrđuje na osnovu iskaza saslušanih svjedoka JM, MM i DM, koji su identično posvjedoči da predmetne nekretnine su ranije bile u nesmetanom, mirnom i kontinuiranom posjedu prednika tužitelja, oca tužitelja ŽM i djeda tužitelja RM, koje je tužitelj stekao od svoga oca darovanjem i. diobom sa svojom braćom AM i CM. Ranije za života djeda i oca tužitelja parcele da su bile pašnjak na koje su izgonili svoje blago na ispašu sve tamo do kraja 80-tih godina ,da bi tužitelj početkom 90-ih godina prošlog stoljeća na iste posadio masline koje do danas drži u nesmetano i mirnom posjedu. Isto tako ovi svjedoci su potvrdili da predmetne nekretnine nikada nisu bile u naravi šuma, i da su bile ograđene suhozidom, a čiji ostaci i danas postoje na terenu što je sud utvrdio prilikom očevida. Iskaze ovih svjedoka sud je u cijelosti prihvatio kao vjerodostojne i istinite, budući se radi o susjedima međašima DM i JM, pa isti imaju neposredna saznanja o predmetnim nekretninama, i rođaku MM koji zasigurno zna kako se u obitelji dijelila zemlja, s obzirom da je njegov djed AM, brat ŽM oca tužitelja, a koju su se za života podijelili o čemu ovaj svjedok i iskaze. Pored toga sud smatra da svjedoci nemaju osobnog razloga da svjedoče u korist tužitelja budući su se isti već tijekom izmjere upisali na svoje čestice.

Pored toga iz priložene dokumentacije, tj povijesti posjedovanja za predmetnu nekretninu razvidno je da je otac tužitelja ČM još 1955. godine bio upisan posjednikom dijela čest. zem. [katastarska čestica] (od koje su tijekom postupka izmjere formirane predmetne nekretnine) u površini od 1500m2. Ovdje je za ukazati da sud smatra da je otac tužitelja bio u posjedu ove čestice u većoj površini nego što je bio evidentiran u Katastru, a što slijedi iz iskaza saslušanih svjedoka koji su posvjedočili da je na predmetnim česticama pok. ČM za života čuvao blago na istima, površina čestica da je ista i da se nije mijenjala, a što je i logično s obzirom da je sve nekad bilo ograđeno suhozidom čiji ostaci postoje i danas, te činjenice da je u Darovnom ugovoru naznačeno da svaki sin ŽM dobiva i po 1/3 čes.zem.1684/1 (nije evidentirana), što očito znači da pok. VM je uživao već površnu ove čestice u odnosu na površinu na koju je evidentiran u katastru.

Imajući u vidu naprijed citirane odredbe zakona i utvrđene činjenice sud je drži da je tužitelj dokazao da je predmetne nekretnine stekao dosjelošću sukladno odredbi čl. 159. st.4. ZV jer je nesporno da se tužitelj osobno i putem svoji prednika nalazi u minom, nesmetanom i kontinuiranom posjedu predmetnih nekretnina od 1955. g. do17. studenog 1999., dakle preko 40 godina, slijedom čega je sud usvojio tužbeni zahtjev tužitelja i odlučio kao u toč. I. izreke ove presude.

20. Odluku o trošku sud temelji sukladno odredbi članka 154. St.1. i čl 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 189/14 i 70/19, - u daljnjem tekstu ZPP-a), a isti se odnosi na zastupanje tužitelja po punomoćniku iz redova odvjetnika, te mu je priznat trošak i to: za sastav tužbe od 18.03.2024., za sastav obrazloženog podneska od 25. 04. 2024 i od 08. 04. 2025., za zastupanje na ročištu od 21.01.2025., 19.03.2025. ( očevid), 12.06.2026., 03. i 13. 07. 2026. za svaku poduzetu radnju iznos od po 200,00 EUR (100bodova x 2,00 eur) sukladno Tbr. 7 točka 1., Tbr. 8 točka 1., Tbr. 9 točka 1. i 7. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/2023, i 107/2025- u daljnjem tekstu Tarife), plus PDV od 25% u iznosu od 350,00 eur sukladno Tbr. 46, što daje iznos 1.750,00 eur, te materijalni trošak koji se odnosi na plaćeni i utrošeni predujam za provedeni očevid u iznosu od 550,oo eur, plaćenu sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 26,55 eur, te sudsku pristojbu na prvostupanjsku odluku u iznosu od 110,00 eur, što u konačnici daje iznos od 2.436,55 eur. U ostalom dijelu preko dosuđenog iznosa zahtjev tužitelja za naknadom troška sud je odbio kao neosnovan.

U Zadru, 28. kolovoza 2026.

Sutkinja

Jasna Baričević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od petnaest (15) dana. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u 3 (tri) istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje sud drugog stupnja.

DNA:

1. Tužitelju po pun.,

2. Tuženoj po zz (na broj P-DO-49/2024).