27 P-969/2024

Republika Hrvatska

Općinski sud u Šibeniku

Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Šibeniku (OIB: 29399232217), po sutkinji Martini Miletić Lovrić, u pravnoj stvari tužitelja JV (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupan po punomoćnici ŽV, odvjetnici u [adresa], protiv tuženika DV (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupan po ĆV, odvjetnicom u [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave zaključene dana 26. svibnja 2026. godine, u prisutnosti tužitelja zajedno sa punomoćnicom ŽV, odvjetnicom u [adresa] i tuženika zajedno sa punomoćnicom ĆV, odvjetnicom u [adresa], po objavi, dana 28. kolovoza 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj JV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], vlasnik za cijelo nekretnina katastarske oznake čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina].

II. Ovlašćuje se tužitelj temeljem ove presude zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] na svoje ime i za cijelo uz istovremeni izbris prava vlasništva s imena JV DV,

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je povučena tužba u odnosu na utvrđenje prava vlasništva nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina].

Obrazloženje

1. Tužitelj JV zastupan po punomoćnici ŽV, odvjetnici u [adresa], ponio je ovom sudu, dana 16. svibnja 2024. godine tužbu protiv tuženika DV radi utvrđenja prava vlasništva nekretnina označenih kao čest. zem. [katastarska čestica] obje K. O. [katastarska općina].

1.1. Tužitelju tužbi navodi da je darovanjem od svog oca pok. DV BV stekao pravo vlasništva nekretnina označenih kao čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] obje K. O. [katastarska općina]. U naravi čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] da predstavlja vinograd koji se nalazi odmah uz stambeni objekt tužitelja u [adresa], dok čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] da predstavlja vinograd koji se nalazi između [adresa] i [adresa]. Otac tužitelja BV da je predmetne nekretnine stekao nasljedstvom iza smrti svog oca GV. Nekretnina označena kao kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] da je bio još u vlasništvu pradjeda tužitelja HV koji da je bio oženjen za ŠV ud. SV. U braku HV i ŠV da su rođeni J, GV koji je ujedno i djed tužitelja, Ž i D. U materijalnoj diobi nasljednika pok. SV predmetne nekretnine da su pripale u vlasništvo GV, djeda tužitelja. U vrijeme kada je na nekretninama bio GV na nekretnini da su bili zasađeni bajami te je isti obrađivao vrt jer se u neposrednoj blizini nalazi obiteljska kuća u vlasništvu GV, a nakon smrti GV na istoj nekretnini njegov sin BV da je zasadio vinograd kojeg je po darivanju nastavio koristiti i obrađivati tužitelj. Cijeli kompleks na kojem se danas nalazi i obiteljska kuća tužitelja da je bio u vlasništvu tužitelja i njegovih prednika.

1.2. Nadalje, pregledom povijesti promjena na katastarskim česticama izdana od strane Državne Geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Šibenik broj KLASA: 930-04/24-05/167 od dana 08. travnja 2024. godine tužitelj navodi kako je razvidno da su od revizije posjeda 1956. godine kao posjednici upisani prednici tužitelja i to BV ŠV prabaka tužitelja, BV otac tužitelja, UV, JVB i JVB koji su bili nasljednici ŠV. Tužitelj navodi da budući su utužene nekretnine preko stotinu godina u vlasništvu i posjedu njegove obitelji te se obrađuju do danas, isti da ima pravni interes da uredi zemljišnoknjižno stanje pa je predložio da sud prihvati tužbeni zahtjev.

2. U svom odgovoru na tužbu tuženik se protivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti te predložio da sud isti odbije. Nadalje, u svom odgovoru na tužbu navodi da tužitelj potpuno pogrešno pretpostavlja da bi prilikom upisa prava vlasništva u odnosu na utužene nekretnine došlo do pogreške. Da je točno kako je ŠV FV bio upisan kao suvlasnik 7/20 dijela ali da isti ne bi bio pradjed tužitelja, već djed tuženika koji da je bio upisan kao vlasnik i to nakon smrti svog oca i pradjeda SV pok. ZV. Isto tako, da nije točno da se tuženik nije protivio bilo kakvom svojatanju tužitelja u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] budući da je tuženik bio pozvan na davanje suglasnosti za ozakonjenje tužiteljeve kuće koja graniči sa nekreteninom tuženika te tuženik nije dao svoju suglasnot i činjenica da je tužitelj nakon toga pokrenuo ovaj parnični postupak budući ne može dobiti rješenje o izvedenom stanju za kuću jer mu nedostaje površine i uknjižbom na 829/2 K. O. [katastarska općina] bi dobio odgovarajući površinu za legalizaciju. Tuženik da je predmetne nekretnine stekao u dobroj vjeri , a vlasništvo njegovog oca da je utvrđeno temeljem presude ovog suda pod poslovnim brojem P- 2628/2009 od dana 29. listopada 2018. godine.

3. U postupku su izvedeni dokazi pregledom povijesti promjena na katastarskim česticama k. č. br. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]- [adresa] od dana 08. travnja 2024. godine, izvatka iz zemljišnih knjiga za nekretninu označenu kao kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], presude i rješenja ovog suda pod poslovnim brojem P-2628/2009 od dana 29. listopada 2018. godine, preslike povijesnog izvadka iz zemljišnih knjigas Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], nalaz i mišljenja stalnog sudskog vještaka za geodeziju Pjera Sladoljeva dipl. ing. geod. od dana 21. veljače 2025. godine, saslušanjem svjedoka LV, TV, VV, MV, KV, te saslušanhjem tužitelja i tuženika.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Analizom i ocjenom svih u postupku provedenih dokaza, kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti, kao i rezultata cjelokupnog postupka, sud je tužbeni zahtjev našao osnovanim.

6. Predmet spora predstavlja nekretnina označena kao kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina].

7. S obzirom na predmet postupka utvrđeno je kako prema podatcima iz povijesti promjena na katastarskim česticama, izdanim od strane Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar, Klasa. 930-04/24-05/167, Urbroj. 541-26-01/7- 24-2 od dana 08. travnja 2024. godine, vidljivo je kako je od revizije posjeda 1956. godine nekretnina predstavljala voćnjak te su kao ŠV, prabaka tužitelja, zatim ŠV BV otac tužitelja te UV, UV JVB svi pok. GV a sve nakon provedene dosudnice O-104/1960.

7.1. Nadalje, da je nekretnina čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] upisana u A listu kao vinograd dok je kao vlasnik upisan DV, ovdje tuženik.

8. Iz skice mjesta očevida napravljene od strane stalnog sudskog vještaka Pjer Sladoljeva prilikom očevida na licu mjesta, vidljivo je kako se do predmetne nekretnine dolazi nesmetano i to preko asfaltne ceste koja predstavlja [adresa] u [adresa]. Tužitelj da je prilikom očevida pokazao nekretninu koja je u potpunosti uređena te se zatiče formirani vinograd. Nekretnina da je sa svoje južne strane omeđena betonskim zidom prema cesti dok je sa jugoistočne strane djelomično omeđena suhozidom a na sjeveroistočnoj strani da se nalazi kameni zid vezan betonom. Sa sjeveroistočne strane međa da nije vidljiva i tu da se identificira preko katastarskog plana. Na nekretnini da se nalazi i pomoćni objekt i to kokošinjac.

9. Svjedokinja LV, stara 90 godina, teta tužitelja u svom je iskazu navela kako nikada nije bila na nekretnini koja je predmet spora već da o istoj saznanja ima po pričanju njezine majke. Njezin otac da je preminuo 1944. godine a isto da je zemlju koja je predmet ovog postupka naslijedio od svog oca SV koji je preminuo 1941. godine. Njezin djed SV nekretninu da je donio od Agrara. Po priči njezine majke njezin djed i njezin otac na nekretnini da su imali vinograd. Nakon smrti njezina oca nekretnina da je pripala njezinoj braći te su se potom svi odrekli u korist njezinog brata PV. Koji da je otac tuženika te je upravo sporna nekretnina na taj način pripala ovdje tuženika. Istoj da je poznato da je njezin brat OV predmetnu nekretninu, Ugovorom o darovanju, darovao upravo ovdje tuženiku. Njezin nećak, ovdje tuženik, na nekretnini ništa ne obrađuje budući da ne zna gdje se nekretnina točno nalazi.

9.1. Nadalje svjedokinja TV, stara 88 godine, iskazivala je kako se rodila u susjedstvu sporne nekretnine te se tu i udala i to 1959. godine i od tada da ima saznanja o predmetnoj nekretnini. Na nekretnini da je najviše viđala BV, oca tužitelja koji da je nekretninu obrađivao do zadnjeg dana. Na nekretnini da je obrađivana vinova loza te da je zasađen vinograd koji da postoji i danas. Nekretnina da je bila ograđena suhozidom, dok danas da na mjestu suhozida postoji betonski zid i to u istim gabaritima. Otac tužitelj aBUjas BV da je imao troje djece i to dva sina i kćerku, a sporna nekretnina ada je pripala ovdje tužitelju jer se isti brinuo o ocu sve do njegove smrti. Po kazivanju susjeda istoj da je poznato kako je na nekretnini bio djed tužitelja odnosno otac BV. Osim predmetne nekretnine otac tužitelja da je obrađivao još i drugu nekretninu na kojoj je napravio kuću i vrt. 1969. godine preko predmetne nekretnini da je prošla cesta. Baku tužitelja ĐV da je na predmetnoj nekretnini viđala svaki dan s istom pričala te se grijala uz kamin. ĐV da je također pomagala u obrađivanju vinograda. Svjedokinja nikada da nije nikoga vidjela da dolazi na nekretninu osim tužitelja i njegovih prednika niti joj je poznato da bi isto tužitelju ili njegovim prednicima osporavao posjed.

9.2. Iz iskaza svjedoka RV, starog 72 godine proizlazi kako isti živi u blizini sporne nekretnine čitav svoj život te je na nekretnini koja je predmet postupka viđao prvo ĐV, baku tužitelja odnosno majku oca tužitelja BV i to negdje 1961-1962. godine. Tih godina nekretnina da je bila obična ledina sa ponekom zasađenom smokvom i bajamima koje da je zasadio još otac tužitelja. Nakon smrti bake tužitelja BV ĐV na nekretnini da je viđao isključivo roditelje tužitelja TV i CV koji su tamo obrađivali sezonsko povrće i voće te od toga živjeli. Otac tužitelja CV BV između 60-tih i 70-tih godina prošlog stoljeća odlazi na rad u inozemstvo, a nekretnina ostaje obrađivati majka tužitelja ČV te kasnije sin JV ovdje tužitelj. Roditelji tužitelj asu osim tužitelja imali još jednog sina koji je preminuo i kći Ć a koliko je svjedoku poznato nekretnina da je pripala upravo tužitelju i to na inzistiranje njegovih roditelja. Nikada nikog osim prednika tužitelja da nije vidio na predmetnoj nekretnini niti mu je poznato da bi istima netko osporavao posjed utužene nekretnine.

9.3. Svjedok IV, star 85 godina, iskazivao je kako je prije šezdeset godina vršio radove na kući prednika tužitelja te u odnosu na spornu nekretninu na istoj da je vidio ČV i BV, roditelje tužitelja koji da su obrađivali vrt sa sezonskim proizvodima.

9.4. KV kao svjedok u ovom postupku iskazivao je kako njegova nekretnina graniči sa nekretninom koja je predmet ovog postupka. On da je na predmetnu nekretninu dolazio još pedesetih godina prošlog stoljeća i onda je na nekretnini viđao ĐV, Baku tužitelja te roditelje tužitelja ČV i BV. Koji su nekretninu obrađivali. Na nekretnini da su obrađivali sezonsko voće i povrće te kulture bajama i smokava. U to vrijeme nekretnina da je cijela bila ograđena suhozidom. 1969. godine preko nekretnine da je prošla cesta te je nekretnina ostala podijeljena ali se ista i dalje obrađivala te je tužitelj uz pomoć oca zasadio vinograd koji je i danas na nekretnini. Otac tužitelj ada je imao troje djece i to dva sina i kćerku a koliko je svjedoku poznato nekretninu da je naslijedio upravo tužitelj.

10. Tužitelj DV u svom stranačkom iskazu naveo je kako je predmetnu nekretninu njegov pradjed B dobio od svog oca ZV. FV da je imao tri sin, HV, G i JVB te je svaki od njih dobio po komad zemlje, a njegov pradjed upravo onu što je predmet ovog postupka i to 1872. godine. Pradjed B na istoj da je sadio bajame te sezonske kulture kao što su bob i grašak. Nakon smrti pradjeda tužitelja iza njega da su ostali njegova supruga ĐV, kćerke UV, JVB i H te sin BV otac tužitelja. Njegov otac BV da je dobio spornu nekretninu jer da su se njegove sestre udale i odrekle imovine. Otac tužitelja da je na predmetnoj nekretnini sadio do Domovinskog rata sezonske kulture. Otac tužitelja da je rođen 1937. godine a preminuo 2021. godine. Nakon smrti oca tužitelja da su ostali tužitelj i njegova sestra koja se odrekla predmetne nekretnine, a tužitelj istu da je nastavio obrađivati. Još 1997. godine tužitelj da je na istoj zasadio vinograd. Nekretnina da je ograđena i to na način da je sa dvije strane ograđena suhozidom, s jedne strane je cesta a s drufge strane je betonski zid koji predstavlja među sa susjednom nekretninom. Tuženik da mu nije poznat i da ga nikada nije vidio a njemu i njegovoj obitelji nikada nitko da nije osporavao posjed predmetne nekretnine.

11. Tuženik je u svom stranačkom iskazu naveo kako je sporna nekretnina u dugogodišnjem vlasništvu njegove obitelji, točnije da je prvo bila u vlasništvu njegovog djeda ZV, a nakon djeda nekretninu da je naslijedila njegova baka AV koja da ju je jedno kratko vrijeme obrađivala ali nije mogla nastaviti jer je bila samohrana majka četvero djece. Njegov djed FV da je nakon agrarne reforme istu obrađivao. Nakon smrti njegove bake AV nekretnina da je pripala njegovog oca SV koji da nekretninu nije obrađivao a nakon njegove smrti nekretnina da je pripala upravo njemu. Tuženik na nekretnini nikada da nije bio, tužitelj i njegova obitelj da mu nisu poznati a isto tako da mu nije poznato da se na nekretnini nešto obrađuje. Isto tako, tuženik je naveo kako njegov otac nikada nije bio na spornoj nekretnini.

12. Prema odredbi članka 388. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98,137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 46/10, 143/12, 152/14 dalje: ZV) stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava od stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju prema njegovih odredbama, ako prijelaznim i završnim odredbama ili posebnim zakonom nije što drugo propisano.

12.1. Odredbom čl. 30. st. 1. ZV-a propisano j eda pravo vlasništva je stvarno pravo na određenoj stvari koje ovlaščuje svog nositelja da s tom stvari i koristima od nje čini što ga volja te da svakog drugog isključi , ako to nije protivno tuđim pravima niti zakonskim ograničenjima. Nadalje, odredba čl. 114. st. 1. ZV-a propisuje da se vlasništvo može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona. Odredba čl. 126. st. 2 ZV-a jasno navodi kkao se pravo vlasništva stječe u trenutku pravomoćnosti sudske, odnosno konaćnosti neke odluke druge vlasti, ako što drugo nije određeno zakonom, niti proizlazi iz cilja radi kojeg se odluka donosi.

13. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, a posebice iskaze svjedoka koje je sud cijenio kao vjerodostojne i iste u cijelosti prihvatio, u postupku je nedvojbeno utvrđeno da je predmet spora koji je na skici mjesta očevida vještaka mjernika EV označena kao čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] – [adresa], bio u dugogodišnjem nesmetanom posjedu tužitelja i njegovih prednika, da je ne nekretnini prvo bio pradjed tužitelja koji je istu obrađivao, potom otac tužitelja koji je nekretninu naslijedio iza smrti djeda tužitelja, a zatim, i sam tužitelj koji nekretninu obrađuje na način da na istoj ima vinograd. Isto tako, uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu, a posebice u povijest promjena na katastarskim česticama očito je kako su kao posjednici navedeni prednici tužitelja. Tuženik je u svom iskazu jasno i nedvojbeno naveo kako njegov otac nikada nije bio na predmetnoj nekretnini kao niti on sam, da isti nikada tamo nisu ništa obrađivali, kao i da sam tuženik nema saznanja gdje se točno nekretnina nalazi.

13.1. Dakle, tuženik u tijeku postupka i zaključenja glavne rasprave nije osporio navode tužitelja niti je sudu dostavio dokaze iz kojih bi bilo vidljivo da je isti u dugogodišnjem posjedu utužene nekretnine.

14. Prema odredbi čl. 193. st. 1 . i 2. Zakona o parničnom postupku ( Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19) ) tužitelj može povući tužbu bez pristanka tuženika prije nego što se tuženik upusti u raspravljanje o glavnoj stvari. Tužba se može povući i kasnije, sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane. Ako se tuženik, u roku od 15 dana od dana obavijesti o povlačenju tužbe ne izjasni o tome, smatrat će se da je pristao na povlačenje.

15. U odnosu na nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] tužitelj je na ročištu dana 09. veljače 2026. godine povukao tužbu u tom dijelu, a na koje povlačenje je tuženik pristao pa je u odnosu na predmetnu nekretninu sud utvrdio povlačenje.

16. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st.2. ZPP-a prema kojoj ako su stranke djelomično uspjele u parnici, su će najprije utvrditi postotak u kojem je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu tijela takvih ukupnih troškova koja odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotka u kojima su stranke uspjele u parnici.

16.1. Utvrđujući postotke sud je utvrdio da je tužitelj uspio u postotku od 50% a tuženik 50%, pa kada se navedeno uzme u obzir sud je donio odluku da svaka stranka snosi svoje troškove i riješio kao u izreci.

17. Slijedom svega naprijed navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Šibeniku, 28. kolovoza 2026.

SUTKINJA

Martina Miletić Lovrić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste.

Žalba se podnosi putem ovog suda za Županijski sud, u dovoljnom broju primjeraka sud i protivnu stranu.

DN-a:

- tužitelj po punomoćnici ŽV, odvjetnici u [adresa]

- za tuženika punomoćnica ĆV, odvjetnica u [adresa]