REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-5353/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ivanki Brletić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika Triglav osiguranje, Republika Srbija, Beograd, Milutina Milankovića 7a, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, dana 28. kolovoza 2026.

r i j e š i o  j e

I. Ovaj sud oglašava se nenadležnim, ukidaju se provedene radnje u postupku te se tužba od 13. kolovoza 2025. odbacuje.

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi parnični trošak u iznosu od 250,00 eur u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 13.8.2026. podnio tužbu protiv tuženika Triglav osiguranje, Republika Srbija, Beograd, Milutina Milankovića 7a, navodeći da je njegova osiguranica OM stradala u prometnoj nesreći koja se je dana 6.12.2015. dogodila u Novom Sadu, a koju je prouzročila FM upravljajući vozilom registarske oznake [registarska oznaka], osiguranim kod tuženika pa kako je tužitelj zbog posljedica iz ove prometne nesreće svojoj osiguranici OM priznao pravo na invalidsku mirovinu pravomoćnim rješenjem br. 157452 od 15.2.2019., a iz nalaza i mišljenja invalidske komisije razvidno je da su upravo ozljede iz ove prometne nesreće utjecale na njeno umirovljenje u omjeru od 100% te kako je tužitelj za razdoblje od 13.12.2017. do 28.2.2023. isplatio temeljem toga rješenja svojoj osiguranici iznos od 6.350,96 eur od čega mu je tuženik u mirnom postupku isplatio samo iznos od 407,56 eur, to tužitelj predlaže naložiti tuženiku da mu temeljem odredbi čl. 161. i 164. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine br. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15 i 120/16) isplati daljnjih 5.943,40 eur zajedno sa zateznom kamatom od 23.6.2025. do isplate.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu istakao prigovor apsolutne nenadležnosti suda u Republici Hrvatskoj za suđenje u ovoj pravnoj stvari ističući da se je štetni događaj dogodio u Republici Srbiji, da tužitelj ima prebivalište u [adresa], a tuženik u Republici Srbiji pa da se u konkretnom slučaju radi o izvanugovornoj odgovornosti za štetu s inozemnim elementom. Podredno, tuženik ne osporava da je vozilo registarske oznake [registarska oznaka] bilo osigurano od automobilske odgovornosti kod njega te da je njegova osiguranica skrivila predmetnu prometnu nesreću u kojoj je osiguranica tužitelja zadobila ozljede, ali ističe prigovor zastare utuženog potraživanja smatrajući da je protekao subjektivni trogodišnji zastarni rok od saznanja tužitelja za nastalu štetu, a to je trenutak isplate mirovine. Osim toga, ističe i prigovor nedostatka uzročno-posljedične veze između predmetnog štetnog događaja i umirovljenja osiguranice tužitelja smatrajući da nije vezan upravnim rješenjem tužitelja u dijelu u kojem se utvrđuje uzrok njene radne nesposobnosti. Slijedom navedenoga, tuženik predlaže odbaciti tužbu, a podredno odbiti tužbeni zahtjev te potražuje naknadu parničnog troška.

3. Imajući u vidu da je tuženik osoba s domicilom u Republici Srbiji, a da tužitelj ima domicil u Republici Hrvatskoj, to se radi o sporu s međunarodnim elementom, a kako je ovaj postupak pokrenut tužbom od 13.8.2025., to su za ocjenu postojanja nadležnosti suda u Republici Hrvatskoj, suprotno navodima tuženika, mjerodavne odredbe Zakona o međunarodnom privatnom pravu (Narodne novine br. 101/17 i 67/23, u daljnjem tekstu: ZMPP) jer je isti temeljem odredbe čl. 81. ZMPP-a stupio na snagu 29.1.2019. te se temeljem odredbe čl. 78. st. 1. ZMPP-a primjenjuje na postupke pokrenute od dana njegovog stupanja na snagu.

4. Sukladno odredbi čl. 55. ZMPP-a nadležnost suda Republike Hrvatske određuje se primjenom odredbe čl. 4. st. 1. Uredbe (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (preinačena) (SL L 351, 20.12.2012., u daljnjem tekstu: Uredba) koja se primjenjuje u opsegu određenom u čl. 1. st. 2. ZMPP-a, a kojim je propisano da se tim Zakonom uređuje nadležnost sudova za odnose s međunarodnim obilježjem. Odredbom čl. 4. st. 1. Uredbe propisano je da se osobe s domicilom u državi članici tuže pred sudovima te države članice što znači da se tuženik prema općoj odredbi koja uređuje nadležnost u ovoj pravnoj stvari sukladno čl. 55. ZMPP-a u vezi s čl. 4. Uredbe tuži pred sudom Republike Srbije.

5. Naime, sukladno odredbi čl. 46. st. 2. ZMPP-a nadležnost suda Republike Hrvatske u građanskim i trgovačkim stvarima određuje se primjenom odredbi odjeljaka 2. i 3. poglavlja II Uredbe i kada tuženik ima, u smislu te Uredbe, prebivalište u državi koja nije članica Europske unije pa kako nije sporno da se je predmetni štetni događaj u kojem je ozlijeđena osiguranica tužitelja dogodio na području Republike Srbije gdje je nastala i šteta jer je tamo štetna radnja proizvela svoje štetne posljedice, to se prema tumačenju suda EU, posebna nadležnost ne može zasnovati u mjestu u kojem je nastupila posredna šteta u vidu isplate temeljem rješenja tužitelja br. 157452 od 15.2.2019. (presuda od 19.9.1995., Marinari C 354/93).

6. S druge strane, temeljem odredbe čl. 11. st. 1. ove Uredbe osiguravatelj s domicilom u državi članici može biti tužen:

(a): pred sudovima u državi članici u kojoj ima domicil,

(b): u drugoj državi članici u slučaju tužbi koje podnose ugovaratelj osiguranja, osiguranik ili korisnik osiguranja, pred sudovima mjesta u kojem tužitelj ima domicil, ili (c): ako je suosiguravatelj, pred sudovima države članice u kojoj je započet postupak protiv glavnog osiguravatelja, dok temeljem odredbe čl. 12. ove Uredbe u pogledu osiguranja od odgovornosti osiguravatelj može biti tužen i u mjestu u kojem se dogodila štetna radnja.

6. Temeljem odredbe čl. 13. st. 2. Uredbe, odredbe čl. 10., 11. i 12. primjenjuju se na tužbe koje podigne oštećena stranka direktno protiv osiguravatelja, ako je takva tužba dopuštena pri čemu se napominje da je u presudi Suda EU C-77/04, GIE Reunion Europeenne and Others (2005) ECR I- 4509 zauzeto stajalište da u slučajevima u kojima su uključene strane profesionalci u osigurateljnom sektoru, nije opravdana nikakva posebna zaštita pa se pretpostavlja da niti jedna strana nije u lošijoj poziciji. Nadalje, u odluci Suda EU C-347/08 (Voralberger Gebietskrankenkasse / Schwabische Allgemeine Versicherungs AG) odlučeno je da institucije socijalnog osiguranja - kada potražuju naknadu štete kao stupatelji u prava izravno oštećene osobe - ne mogu podnijeti tužbu za naknadu te štete pred sudom države članice u kojoj imaju sjedište protiv osiguratelja – osobe odgovorne za naknadu štete toj oštećenoj osobi, kada taj osiguratelj ima sjedište u nekoj drugoj državi članici.

8. Slijedom svega navedenoga, valjalo je temeljem odredbe čl. 16. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, u daljnjem tekstu: ZPP) odlučiti kao u izreci pod točkom I.

9. Odluka o trošku postupka donijeta je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, a isti se odnosi na zastupanje tuženika po punomoćniku odvjetniku koji je određen temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br.138/23) i to temeljem Tbr. 8. toč. 1. za sastav podneska od 25.3.2026. u iznosu od 200,00 eur (100 bodova x 2,00 eur) čemu je pribrojen PDV u visini od 25%, a u iznosu od 50,00 eur pa to onda sveukupno iznosi 250,00 eur koliko je tužitelju pod točkom II. izreke i naloženo da mu nadoknadi na ime parničnog troška.

U Zagrebu, 28. kolovoza 2026.

Sutkinja:

Ivanka Brletić

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovoga rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana prijema pisanog prijepisa istog. Žalba se podnosi pisano putem ovoga suda županijskom sudu.

DNA:

- tužitelju

- punomoćnicima tuženika