Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Stalna služba u Slavonskom Brodu

Slavonski Brod

Trg pobjede 15

Poslovni broj: Povrv-99/2026-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Osijeku, Stalna služba u Slavonskom Brodu, po sutkinji Mirni Vujčić, u pravnoj stvari tužitelja AI STUDIO d.o.o. Zagreb, Divka Budaka 1d, OIB 83247361073, kojeg zastupa punomoćnica Ivana Panić Šušteršić, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženice VC, vl. obrta [obrt], obrt za uljepšavanje, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi isplate iznosa od 160,00 eura, bez održavanja ročišta, dana 28. kolovoza 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Općinskog suda u Osijeku posl. br. Ovrv-20747/2025-6 od 16. veljače 2026. godine kojim je naloženo tuženici namiriti tužitelju novčanu tražbinu u iznosu od 160,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 10. srpnja 2024. godine do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i naloženo tuženici naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 62,50 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja rješenja tj. od 16. veljače 2026. godine do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a sve to u roku od osam dana.

II. Nalaže se tuženici platiti tužitelju novčanu tražbinu u iznosu od 40,00 eura, a to u roku od petnaest dana.

III. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim potražuje naložiti tuženici platiti tužitelju zakonske zatezne kamate na iznos od 40,00 eura koje teku od 25. siječnja 2024. godine do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine .

IV. Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 70,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana presuđenja tj. od 28. kolovoza 2026. godine do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a sve to u roku od petnaest dana.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja Općinski sud u Osijeku je dana 16. veljače 2026. godine donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl. br. Ovrv- 20747/2025-6 kojim je naloženo tuženici namiriti tužitelju novčanu tražbinu u iznosu od 160,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 10. srpnja 2024. godine do isplate, kao i naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 62,50 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja rješenja tj. 16. veljače 2026. godine do isplate, a koje je u povodu prigovora tuženice stavljeno izvan snage i postupak nastavljen kao postupak u povodu prigovora protiv platnog naloga.

2. U prigovoru tuženica navodi da ne priznaje postojanje duga prema tužitelju, da nije sklopila valjani ugovor niti usmeno potvrdila sklapanje ugovornog odnosa s tužiteljem niti dala potvrdu uz navođenje svojih osobnih podataka nakon što je jasno razumjela i imala uvid u usluge na koje eventualno pristaje. Navodi da je telefonski razgovor bio informativnog karaktera i ne smatra ga potvrdom ugovora, da nije zaprimila pisani ugovor, dala osobne podatke niti OIB u svrhu sklapanja ugovora niti potvrdu identifikacije, da usluge koje tužitelj potražuje nisu jasno definirane niti potvrđene s njene strane te da tužitelj nije dokazao da su izvršene, a da je neke sama izvršila (stvaranje Google profila i lokacije) te joj nisu dostavljeni materijalni dokazi o izvršenju (tiskani mediji i slično) i da je jednokratna uplata koja je izvršena, bila izvršena isključivo zbog učestalog telefonskog uznemiravanja što ne predstavlja priznanje duga. Navodi da je postupanje tužitelja nepoštena poslovna praksa i dovođenja u zabludu, što je jedan od razloga zašto je u međuvremenu promijenio naziv tvrtke.

3. Tužitelj se, u daljnjem tijeku postupka, u bitnome očitovao da mu tuženica duguje iznos od 160,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama po osnovi računa broj 000003387/01/01, da su navodi prigovora neutemeljeni i usmjereni na odugovlačenje plaćanja. Očitovao se da su za sklapanje valjanog ugovora ispunjene dvije okolnosti i to: izjava ponuđenika da prihvaća ponudu i da ponuda sadrži sve bitne sastojke ugovora, da je tuženica prihvatila tužiteljevu ponudu što proizlazi iz audio snimke razgovora te da je ugovor između stranaka sklopljen sukladno odredbi čl. 252. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO), a tužitelj i tuženica su na taj način zasnovali ugovorni odnos i sklopili ugovor o djelu koji može biti sklopljen i u pisanom i usmenom obliku. Navodi da je tuženica prilikom telefonskog razgovora imala potpunu autonomiju prilikom odlučivanja hoće li prihvatiti ponudu ili odbiti te da je svjesno i nedvosmisleno izrazila volju kada je prihvatila tužiteljevu ponudu. Navodi da se tuženica ne može podvesti pod definiciju potrošača iz Zakona o zaštiti potrošača (NN 19/22, 59/23, 59/26) jer je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke i poslovne djelatnosti te da izostanak pisane potvrde ne utječe na valjanost ugovora sklopljenog telefonom ili slanjem brzojava, ali strana koja nije dala potvrdu odgovara drugoj strani za tako nanesenu štetu. Očitovala se da pored istaknutog tužbenog zahtjeva , u skladu s odredbom čl. 13. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi (NN 108/12, 144/12, 81/13, 112/13, 71/15, 78/15, 114/22; dalje ZFPPN), potražuje iznos od 40,00 eura na ime posebne naknade prouzročene dužnikovim zakašnjenjem s ispunjenjem novčane obveze u poslovnim transakcijama te potražuje i plaćanje ove naknade na koju ima pravo bez obzira na to je li tužitelj pretrpio štetu zbog dužnikova zakašnjenja. Predlaže da sud donese odluku na temelju isprava u spisu u pisanom postupku na temelju odredbe čl. 461.a Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP).

4. Sukladno odredbi čl. 461.a st. 3. ZPP-a postupak u sporovima male vrijednosti pisani je postupak.

5. Rješenje poslovni broj Povrv-99/2026-3 od 04. svibnja 2026. godine kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Općinskog suda u Osijeku posl. br. Ovrv-20747/2025-6 od 16. veljače 2026. godine dostavljeno je tužitelju zajedno s prigovorom tuženice dana 07. svibnja 2026. godine, a tuženici je predmetno rješenje s obavijesti za pristup informatičkom sustavu elektroničke komunikacije dostavljeno 03. lipnja 2026. godine putem e-Oglasne ploče sudova sukladno odredbi čl. 133. st. 6. i. st. 7. ZPP-a nakon neuspjele dostave na adresu iz tužbe koja je istovjetna adresi sjedišta u obrtnom registru. U predmetnom rješenju stranke su upozorene na svoje obveze propisane odredbom čl. 461.a st. 6. i 7. ZPP - a. Tužitelj je u roku od petnaest dana od dostave rješenja kojim stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu u kojem je određene ovrha dostavio podnesak u kojem je iznio sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložio dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. Predmetni podnesak dostavljen je tuženici putem e Oglasne ploče dana 03. lipnja 2026. godine, ali u roku od petnaest dana od dana primitka tužiteljevog podneska tuženica nije iznijela činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložila dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. Nadalje, tuženica je dana 19. svibnja 2026. godine predala sudu neposredno podnesak naziva "Prigovor na odluku i očitovanje na odgovor od tuženika" te je rješenjem posl. br. Povrv-99/2026-12 od 26. svibnja 2026. godine pozvana da predmetni podnesak dostavi sudu u elektroničkom obliku potpisan kvalificiranim elektroničkim potpisom uz upozorenje da će se u protivnom podnesak smatrati povučenim sukladno odredbi čl. 106.a ZPP-a, a predmetno rješenje dostavljeno je tuženici dana 03. lipnja 2026. godine putem e Oglasne ploče, a tuženica je podnesak u elektroničkom obliku podnijela sudu dana 19. lipnja 2026. godine, dakle, izvan roka određenog predmetnim rješenjem, pa je nastupila zakonska presumpcija iz odredbe čl. 106. a ZPP-a da se podnesak smatra povučenim.

6. U tijeku dokaznog postupka izvršen je uvid u račun broj 000003387/01/01 od 01. srpnja 2024. godine, transkript razgovora na stranici 67 i 68 spisa, dopis tužitelja na stranici 70 spisa, snimku zaslona tražilice "Google" na stranici 71 spisa, te je preslušan audio zapis koji je priložio tužitelj. Na temelju tako provedenog postupka utvrđeno je da su ispunjene zakonske pretpostavke da se platni nalog održi na snazi.

7. Sporno je između parničnih stranaka je li između parničnih stranaka sklopljen ugovor o djelu po osnovi kojeg je tužitelj trebao izvršiti uslugu oglašavanja tuženice na internetskom portalu www.moja-djelatnost.hr, a tuženica mu za to platiti ugovorenu naknadu.

8. Uvidom u račun broj 000003387/01/01 od 01. srpnja 2024. godine utvrđeno je da glasi na iznos od 160,00 eura s PDV-om te da je obveza dospjela 09. srpnja 2024. godine

9. Iz dopisa na stranici 70 spisa proizlazi da je tužitelj, a na temelju dogovora s tuženicom, dostavio tuženici korisničko ime i lozinku kako bi mogla pristupiti njenom profilu na portalu "Moja djelatnost" te mogla uređivati svoj oglas na portalu , uz navođenje da je oglas u elektroničkom obliku trajan i obuhvaća detaljan opis djelatnosti, te se unutar godine dana ukoliko je to potrebno, mijenja besplatno, a da su tuženici podaci vidljivi trajno i na najtraženijoj virtualnoj karti svijeta Google Maps.

10. Preslušavanjem audio zapisa utvrđeno je da je tuženici telefonskim putem iznesena ponuda, da ju je tuženica prihvatila i tako dala svoj pristanak na sklapanje ugovora s tužiteljem, pa je na takav način između parničnih stranaka sklopljen ugovor o djelu koji je po svojoj pravnoj prirodi neformalan ugovor sukladno odredbi čl. 252. st. 1. ZOO-a te odredbi čl. 261. st. 2. ZOO-a. Nadalje, uvidom u snimku zaslona tražilice "Google" na str. 71 spisa utvrđeno je da je tužitelj svoju uslugu izvršio.

11. Stoga je tuženicu valjalo obvezati na plaćanje spornog računa te je platni nalog održan na snazi na temelju odredbe čl. 590. ZOO-a i čl. 451. st. 3. ZPP-a. O navodima tuženice da je obveza djelomično ispunjena, odlučeno je uz primjenu pravila o teretu dokaza iz odredbe čl. 221.a ZPP-a i isti su utvrđeni nedokazanim. Ocjena je suda da se na tuženicu, uvažavajući da ima svojstvo nositeljice obrta, odnosno da poslovnu djelatnost obavlja kao obrtnik i da se radi o sporu koji proizlazi iz te djelatnosti, ne primjenjuju odredbe Zakona o zaštiti potrošača (NN 19/22,59/23, 59/26) jer ne potpada pod definiciju potrošača iz odredbe čl. 4.t. 28 tog zakona , te da je pri sklapanju ovog pravnog posla bila dužna postupiti s pažnjom koja se zahtjeva u pravnom prometu odnosno s pažnjom dobrog gospodarstvenika. Platni nalog održan je i u pogledu sporednog zahtjeva za plaćanje zateznih kamata na iznos glavnog duga jer je tuženica u zakašnjenju s ispunjenjem novčane obveze, a na temelju odredbe čl. 29. ZOO-a i čl. 451. st. 3. ZPP-a.

12. U odnosu na tužbeni zahtjev tužitelja koji je istaknut u podnesku od 07. svibnja 2026. godine da mu tuženica plati posebnu naknadu u iznosu od 40,00 eura iz razloga što tuženica kao dužnik kasni s ispunjenjem novčane obveze uz poziv na odredbu čl. 13. ZFPPN-a, ocjena je suda da je isti osnovan, jer tuženica potpada pod pojam poduzetnika sukladno odredbi čl. 3. st. 1. ZPPN-a. Međutim, ocjena je ovoga suda, da tužitelju ne pripadaju zakonske zatezne kamate zbog zakašnjenja u plaćanju ove posebne naknade jer se ovim zakonom nije propisano da se na taj iznos plaća zatezna kamata. Stoga je uz poziv na odredbu čl. 13. ZPPN-a odlučeno kao u točci II. i III. izreke presude.

13. Platni nalog održan je na snazi i za troškove ovrhe koji su bili nužni i potrebni za vođenje ovršnog postupka, a involviraju trošak sastava ovršnog prijedloga (50,00 eura) te PDV (12,50 eura) prema Tbr. 11. i Tbr. 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23) i odredbe čl. 14. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24 ).

14. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, a tužitelju je priznat trošak sastava podneska od 07. svibnja 2026. godine (50,00 eura) te PDV (12,50 eura) sukladno Tbr. 8.1., Tbr. 46. te Tbr. 52. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023) , te trošak sudske pristojbe presudu (7,50 eura) prema Tbr. 2.1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi (NN 50/26). Trošak sudske pristojbe na presudu tužitelju je priznat u visini polovice propisanog iznosa jer propust tužitelja da ostvari umanjenje pristojbene obveze na presudu sukladno odredbi čl. 7. Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18 i 51/23) ne može ići na štetu tuženice.

U Slavonskom Brodu, 28. kolovoza 2026. godine

Sutkinja

Mirna Vujčić

Naputak o pravnom lijeku

Protiv ove odluke može se izjaviti žalba Visokom trgovačkom sudu

Republike Hrvatske u roku od petnaest dana po primitku presude.

Ova odluka se može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba

parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.