- 1 -              III Kr 23/2024-3

 

 

 

 

 

Broj: III Kr 23/2024-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala kao predsjednika vijeća te Ratka Šćekića i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog A. R. zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj  125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17. i 118/18. - dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Virovitici od 21. srpnja 2022. broj K-151/2021-24 i presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 12. listopada 2023. broj Kž-251/2022-6, u sjednici održanoj 21. veljače 2024.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenog A. R. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Virovitici od 21. srpnja 2022. broj K-151/2021-24 i presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 12. listopada 2023. broj Kž-251/2022-6 A. R. osuđen je zbog počinjenja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11. na kaznu zatvora u trajanju deset mjeseci.

 

2. Protiv te presude osuđenik je po branitelju, odvjetniku K. M. podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude zbog povrede prava okrivljenika na obranu na raspravi, odluke o kazni i povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, a ta je povreda mogla utjecati na presudu, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske „ukine u cijelosti pobijane presude Općinskog suda u Virovitici i Županijskog suda u Slavonskom Brodu te predmet vrati na ponovno odlučivanje Općinskom sudu u Virovitici“.

 

3. Na temelju članka 518. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80711., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. - dalje: ZKP/08.) spis je sa zahtjevom dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje je podnijelo pisani odgovor 9. siječnja 2024. pod brojem Ksm-DO-224/2023-2 s mišljenjem da je zahtjev osuđenika neosnovan.

 

4. Odgovor Državnog odvjetništva Republike Hrvatske dostavljen je osuđeniku i njegovom branitelju koji se na isti nisu očitovali.

 

5. Zahtjev nije osnovan.

 

6. Iako podnositelj zahtjeva uvodno ističe zakonom dopuštenu osnovu pobijanja pravomoćne presude iz članka 517. stavka 1. točke 3. ZKP/08. (povreda prava okrivljenika na obranu na raspravi), navodeći da prvostupanjski sud u osuđujućoj presudi u cijelosti vjeruje oštećenom I. F. i njegovoj verziji događaja, dok s druge strane ne prihvaća obranu optuženika i njegovu verziju događaja, takvim opširnim i detaljno iznesenim tvrdnjama (2. stranica, 5. odlomak odozgo do 3. stranice 6. odlomak odozgo zahtjeva) osuđenik zapravo u bitnome osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja u pravomoćnoj presudi u odnosu na postupanje optuženika i oštećenika tempore criminis te, kao i u žalbi izjavljenoj protiv prvostupanjske presude, ponovno polemizira s utvrđenim činjeničnim stanjem i osporava zaključke prvostupanjskog i drugostupanjskog suda u odnosu na pravilnost i potpunost utvrđenih odlučnih činjenica u ovom kaznenom predmetu. Stoga se ovakvim tvrdnjama podnositelja zahtjeva, a kojima se ponovno osporava dokazanost pojedinih navoda iz činjeničnog opisa pravomoćne presude, po ocjeni ovog suda, u biti, kao i u žalbi na prvostupanjsku presudu, problematizira pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u pravomoćnoj presudi te se na taj način pokušava ishoditi njegova naknadna preocjena u trećem stupnju, mimo uvjeta predviđenih u zakonu, pri čemu osuđenik i nadalje ustrajava na tvrdnji kako su na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sudovi prvog i drugog stupnja trebali utvrditi drugačije i za njega povoljnije činjenično stanje od onog kako je utvrđeno pravomoćnom presudom.

 

6.1. Međutim, zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude može se podnijeti samo zbog točno propisanih povreda zakona (navedenih u članku 515. stavku 1. i članku 517. stavku 1. ZKP/08.), pri čemu se on ne može podnositi i zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja odnosno zbog okolnosti koje se odnose na činjenična utvrđenja. Slijedom navedenog, nije ostvarena povreda iz članka 517. stavka 1. točke 3. ZKP/08., a na koju u ovom dijelu zahtjeva sadržajno upire osuđenik.

 

6.2. Obrazlažući nadalje povredu prava okrivljenika na obranu na raspravi osuđenik ističe kako prvostupanjski sud nije kao svjedoka ispitao brata optuženika M. R., koji je bio očevidac sukoba između optuženika i oštećenika, a u obrazloženju prvostupanjske presude je decidirano naveo da se ovaj svjedok pozvao na blagodat nesvjedočenja, a to da nije točno, pri čemu je sud prvog stupnja, po ocjeni podnositelja zahtjeva, imao u vidu iskaz koji je ovaj svjedok dao u kaznenom predmetu koji je zasebno vođen protiv optuženog I. F., a koji je u ovom kaznenom postupku koji je vođen protiv osuđenika imao svojstvo oštećenika.

 

6.3. Međutim, niti u navedenom osuđenik nije u pravu.

 

6.4. Naime, u prethodnom je postupku, temeljem naloga državnog odvjetnika, policijski istražitelj 3. kolovoza 2020. u svojstvu svjedoka ispitao brata optuženika, M. R., koji je tom prigodom koristio zakonsku blagodat i nije želio svjedočiti (list 37 spisa predmeta). U ovom kaznenom predmetu rasprava je započela 19. svibnja 2022. (zapisnik na listu 95-99 spisa predmeta), a na toj istoj raspravi je državni odvjetnik predložio ispitivanje brata optuženika u svojstvu svjedoka te je navedeni svjedok trebao biti neposredno ispitan na raspravi koja je bila zakazana za 9. lipnja 2022. Neposredno prije te rasprave zaprimljena je e-mail poruka kojom je svjedok M. R. ispričao izostanak s rasprave, pozivajući se ponovno na blagodat nesvjedočenja (list 113 spisa predmeta), nakon čega je rasprava održana u njegovoj odsutnosti. Na navedenoj raspravi (zapisnik na listu 114-116 spisa predmeta) državni odvjetnik je odustao od ranije podnesenog dokaznog prijedloga za neposrednim ispitivanjem ovog svjedoka, dok optuženik i njegova braniteljica nisu imali daljnjih dokaznih prijedloga, pa tako niti prijedloga za neposrednim ispitivanjem ovog svjedoka. Dakle, imajući u vidu prethodno izneseno, puka konstatacija prvostupanjskog suda da se svjedok M. R. pozvao na blagodat nesvjedočenja, a koja blagodat se odnosi na prethodno istraživanje, a ne na raspravu, uz okolnost da isti, zbog naknadnog odustanka državnog odvjetnika, nije niti ispitan u svojstvu svjedoka u ovom kaznenom predmetu, ne predstavlja povredu prava okrivljenika na obranu na raspravi jer taj dokaz niti u jednom trenutku nije izveden u ovom kaznenom postupku. Pritom također treba napomenuti kako je u ovakvoj pravnoj situaciji, suprotno tvrdnjama osuđenika, potpuno neosnovano i bespredmetno problematiziranje pitanja ispravnosti i zakonitosti iskazane i konstatirane blagodati nesvjedočenja u situaciji kada taj svjedok niti u jednom trenutku nije ispitan na raspravi, a isto tako u ovom kaznenom predmetu nije pročitan niti je na neki drugi način korišten iskaz M. R. kojeg je on kao svjedok dao u kaznenom predmetu koji je vođen protiv oštećenog I. F. Stoga, a imajući u vidu sve prethodno izneseno, evidentno je kako se na tom njegovom iskazu iz drugog kaznenog predmeta nije temeljila pobijana presuda s obzirom da taj dokaz nije nikada izveden u kaznenom predmetu koji je vođen protiv osuđenika, pa shodno tome nije u pravu podnositelj zahtjeva kada ističe da je u tom dijelu ostvarena povreda prava okrivljenika na obranu na raspravi.

 

7. Mada to uvodno ne ističe, iz samog sadržaja zahtjeva proizlazi kako je on podnesen i zbog odluke o kazni.

 

7.1. Argumentirajući ovaj razlog za podnošenje zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude osuđenik navodi kako mu je navedenom presudom izrečena rigorozna kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci, dok je oštećenom I. F., kada je osuđen kao optuženik u odnosu na isti ovaj događaj, od strane Općinskog suda u Bjelovaru izrečena uvjetna osuda, time da je prethodno osuđen na kaznu zatvora u trajanju od četiri mjeseca, a koja se neće izvršiti ukoliko u roku provjeravanja od jedne godine ne počini novo kazneno djelo. Smatra da je i njemu Općinski sud u Virovitici, ukoliko postoji njegova kaznena odgovornost, trebao izreći istu ili barem sličnu kaznu za istovjetan događaj.

 

7.2. Međutim, podnositelj zahtjeva u potpunosti zanemaruje činjenicu da se ovim izvanrednim pravnim lijekom ni u kojem slučaju ne može ispitivati pravomoćna presuda u odnosu na odluku o kazni, osim ukoliko je istom prekoračena ovlast koju sud ima po zakonu (članak 517. stavak 1. točka 1. u vezi s člankom 469. točkom 5. ZKP/08.), a to međutim ovdje nije bio slučaj jer pravomoćnom presudom takva povreda nije ostvarena.

 

8. I na koncu, nije u pravu osuđenik kada tvrdi da je pravomoćnom presudom ostvarena i povreda iz članka 517. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Obrazlažući ovaj razlog za podnošenje izvanrednog pravnog lijeka u zahtjevu se navodi kako je sud drugog stupnja u svojoj odluci propustio ocijeniti sve iznesene žalbene prigovore, već je samo paušalno odgovorio na neke žalbene razloge te se nigdje nije upustio u argumentirano odgovaranje na žalbene navode. Navodi da se sud drugog stupnja pozivao na iste one razloge i argumente kao i prvostupanjski sud, dok je većinu ostalih razloga potpuno ignorirao. Pritom se posebno obrazlaže okolnost da se žalbeni sud u svojoj odluci nije decidirano očitovao o prigovorima koji se odnose na različitosti utvrđenja i ocjene ovog istog događaja od strane dva različita suda, Općinskog suda u Virovitici i Općinskog suda u Bjelovaru, a na temelju istih izvedenih dokaza.

 

8.1. Međutim, drugostupanjski se sud u svojoj odluci jasno, argumentirano i u dovoljnoj mjeri očitovao na sve istaknute žalbene osnove (točka 7. do 22. obrazloženja) te je u cijelosti odgovorio na sve bitne navode žalbe koju je osuđenik podnio protiv prvostupanjske presude, ali to što osuđenik takvo obrazloženje i nadalje ne prihvaća nije relevantno kod odlučivanja o ovom izvanrednom pravnom lijeku. Žalbeni sud nije dužan detaljno odgovoriti baš na svaki posebno istaknut žalbeni navod, već se mora očitovati samo na sve iznesene žalbene osnove i istaknute bitne žalbene razloge, tako da se kroz obrazloženje drugostupanjske odluke jasno vidi je li pojedina argumentacija žalbe osnovana ili ne te iz kojih razloga tako nešto proizlazi, a to je u ovom kaznenom predmetu i drugostupanjskoj odluci i učinjeno. Sud drugog stupnja u bitnome je dao odgovore i na prethodno navedene žalbene prigovore koji se tiču izvedenih dokaza i njihove ocjene nalazeći ih neosnovanim i prihvaćajući u tom pravcu kao ispravno obrazloženje prvostupanjskog suda pa u takvoj situaciji nije niti bio dužan iznositi detaljniju i opširniju argumentaciju za takve svoje stavove. Prema tome, i po ocjeni ovog suda, drugostupanjski je sud u žalbenom postupku u svemu postupio u skladu s odredbom članka 487. stavka 1. ZKP/08. i pritom je odgovorio na sve žalbene osnove i bitne žalbene navode tako da, suprotno tvrdnjama podnositelja zahtjeva, nema govora o tome da bi došlo do povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, koja je mogla utjecati na presudu odnosno nije ostvarena povreda iz članka 517. stavka 1. točke 3. ZKP/08., na koju se u ovom dijelu zahtjeva osuđenik neosnovano poziva.

 

9. Stoga, slijedom svega prethodno iznesenog, nije ostvarena niti jedna od povreda na koje ukazuje osuđeni A. R. u podnesenom zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

 

10. Iz svih naprijed navedenih razloga, na temelju članka 519. u vezi članka 512. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 21. veljače 2024.

                                                                                                  Predsjednik vijeća:

                                                                                                                              Dražen Tripalo, v.r.