Poslovni broj: P-4820/2025-25
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
i
R J E Š E N J E
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Biserka Pavković Fućak kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja DS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po odvjetniku iz [adresa], Igoru Mucalu, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d., Jurišićeva 4, Zagreb, OIB; 87939104217, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave, dana 28. kolovoza 2006. godine,
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženiku HRVATSKA POŠTANSKA BANKA, dioničko društvo, Jurišićeva ulica 4, Zagreb, OIB: 87939104217, da tužitelju DS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 711,95 EUR , uvećano za pripadajuće zatezne kamate koje se određuju od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 31.07.2015. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. pa do 31.12.2022. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. pa do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine na iznos od:
10,17 EUR od 16.12.2008. do isplate;
10,25 EUR od 23.01.2009. do isplate;
10,30 EUR od 18.02.2009. do isplate;
10,19 EUR od 18.03.2009. do isplate;
10,18 EUR od 15.04.2009. do isplate;
10,01 EUR od 22.05.2009. do isplate;
9,87 EUR od 25.06.2009. do isplate;
9,92 EUR od 21.07.2009. do isplate;
10,02 EUR od 19.08.2009. do isplate;
14,60 EUR od 29.09.2009. do isplate;
14,52 EUR od 16.10.2009. do isplate;
14,72 EUR od 28.11.2009. do isplate;
14,91 EUR od 19.12.2009. do isplate;
15,11 EUR od 26.01.2010. do isplate;
15,06 EUR od 24.02.2010. do isplate;
15,40 EUR od 25.03.2010. do isplate;
15,31 EUR od 27.04.2010. do isplate;
15,48 EUR od 27.05.2010. do isplate;
16,45 EUR od 17.07.2010. do isplate;
16,23 EUR od 19.08.2010. do isplate;
17,05 EUR od 24.09.2010. do isplate;
16,62 EUR od 27.10.2010. do isplate;
16,29 EUR od 04.11.2010. do isplate;
17,28 EUR od 02.12.2010. do isplate;
17,90 EUR od 31.12.2010. do isplate;
17,45 EUR od 02.02.2011. do isplate;
17,52 EUR od 02.03.2011. do isplate;
17,20 EUR od 02.04.2011. do isplate;
17,30 EUR od 30.04.2011. do isplate;
18,38 EUR od 02.06.2011. do isplate;
18,54 EUR od 02.07.2011. do isplate;
19,74 EUR od 02.08.2011. do isplate;
19,30 EUR od 02.09.2011. do isplate;
18,62 EUR od 01.10.2011. do isplate;
18,61 EUR od 01.11.2011. do isplate;
18,53 EUR od 02.12.2011. do isplate;
18,78 EUR od 03.01.2012. do isplate;
19,05 EUR od 02.02.2012. do isplate;
19,06 EUR od 02.03.2012. do isplate;
18,89 EUR od 03.04.2012. do isplate;
18,96 EUR od 03.05.2012. do isplate;
19,06 EUR od 02.06.2012. do isplate;
18,95 EUR od 03.07.2012. do isplate;
18,96 EUR od 28.07.2012. do isplate;
18,86 EUR od 01.09.2012. do isplate;
sve u roku od 15 dana.
II Nalaže se tuženiku HRVATSKA POŠTANSKA BANKA, dioničko društvo, Jurišićeva ulica 4, Zagreb, OIB: 87939104217, da tužitelju DS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 4.807,16 EUR uvećano za pripadajuće zatezne kamate koje se određuju od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do s 31.12.2007. po stopi utvrđenoj čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1.1.2008. do 31.07.2015. godine 31.07.2015. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. pa do 31.12.2022. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. pa do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine na iznos od:
1,13 EUR od 29.11.2007. do isplate;
1,53 EUR od 28.12.2007. do isplate;
8,05 EUR od 29.01.2008. do isplate;
14,10 EUR od 29.02.2008. do isplate;
19,53 EUR od 27.03.2008. do isplate;
7,71 EUR od 30.04.2008. do isplate;
3,76 EUR od 24.05.2008. do isplate;
9,10 EUR od 25.06.2008. do isplate;
0,58 EUR od 25.07.2008. do isplate
1,84 EUR od 28.08.2008. do isplate;
7,59 EUR od 25.09.2008. do isplate;
41,51 EUR od 23.10.2008. do isplate;
16,61 EUR od 19.11.2008. do isplate;
44,25 EUR od 16.12.2008. do isplate;
48,00 EUR od 23.01.2009. do isplate;
49,89 EUR od 18.02.2009. do isplate;
45,40 EUR od 18.03.2009. do isplate;
44,75 EUR od 15.04.2009. do isplate;
37,71 EUR od 22.05.2009. do isplate;
31,52 EUR od 25.06.2009. do isplate;
33,68 EUR od 21.07.2009. do isplate;
38,28 EUR od 19.08.2009. do isplate;
35,66 EUR od 29.09.2009. do isplate;
33,11 EUR od 16.10.2009. do isplate;
38,97 EUR od 28.11.2009. do isplate;
44,52 EUR od 19.12.2009. do isplate;
50,36 EUR od 26.01.2010. do isplate;
48,83 EUR od 24.02.2010. do isplate;
58,67 EUR od 25.03.2010. do isplate;
56,13 EUR od 27.04.2010. do isplate;
61,08 EUR od 27.05.2010. do isplate;
88,95 EUR od 17.07.2010. do isplate;
82,61 EUR od 19.08.2010. do isplate;
106,40 EUR od 24.09.2010. do isplate;
93,85 EUR od 27.10.2010. do isplate;
84,41 EUR od 04.11.2010. do isplate;
113,12 EUR od 02.12.2010. do isplate;
130,87 EUR od 31.12.2010. do isplate;
118,00 EUR od 02.02.2011. do isplate;
119,88 EUR od 02.03.2011. do isplate;
110,64 EUR od 02.04.2011. do isplate;
113,50 EUR od 30.04.2011. do isplate;
144,92 EUR od 02.06.2011. do isplate;
149,33 EUR od 02.07.2011. do isplate;
184,11 EUR od 02.08.2011. do isplate;
190,79 EUR od 02.09.2011. do isplate;
151,81 EUR od 01.10.2011. do isplate;
151,30 EUR od 01.11.2011. do isplate;
149,15 EUR od 02.12.2011. do isplate;
156,29 EUR od 03.01.2012. do isplate;
164,16 EUR od 02.02.2012. do isplate;
164,39 EUR od 02.03.2012. do isplate;
159,45 EUR od 03.04.2012. do isplate;
161,46 EUR od 03.05.2012. do isplate;
164,41 EUR od 02.06.2012. do isplate;
161,23 EUR od 03.07.2012. do isplate;
161,50 EUR od 28.07.2012. do isplate;
158,57 EUR od 01.09.2012. do isplate;
159,95 EUR od 02.10.2012. do isplate,
sve u roku od 15 dana.
III Nalaže se tuženiku platiti tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 1.710,67 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. kolovoza 2026. godine do isplate.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi navodi da je tuženikom sklopila Ugovor o kreditu broj: 211355 od 25.09.2007. kojim je tuženik odobrio tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 34.727,49 CHF obračunatom prema srednjem tečaju HNB- a za devize važećem na dan isplate s rokom otplate od 60 mjeseci. Ugovor o kreditu predstavlja tipski i adhezijski ugovor jer ga je tuženik unaprijed sastavio te isključio bilo kakvu mogućnost pregovaranja i mijenjanja sadržaja ugovora. Člankom 2.1. Ugovora o kreditu je ugovorena početna redovna kamatna stopa od 5,30 % godišnje koja je promjenjiva temeljem jednostrane odluke tuženika. Člankom 2.4. Ugovora o kreditu ugovoreno je da je redovna kamata po dospijeću promjenjiva, po stopi utvrđenoj Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora, te da se ista obračunava i naplaćuje na sva dospjela, a nenaplaćena potraživanja od prvog dana nakon dana dospijeća do dana naplate. Člankom 4. i 8. Ugovora o kreditu je ugovorena obveza tužitelja za povrat iznosa kredita uz valutnu klauzulu u švicarskom franku (CHF), u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za švicarski franak (CHF) na dan dospijeća. O navedenim ugovornim odredbama se nisu vodili pojedinačni pregovori. Poziva se na Presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl. br. Pž-6632/17 od 14.06.2018. , presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. br. P-1401/12 od 04.07.2013., presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 04.07.2013, te na odredbu članaka 502.c Zakona o parničnom postupku, kao i člankom 138.a Zakona o zaštiti potrošača. Tužbom predlaže da sud donese presudu kojom će se naložiti tuženiku na ime preplaćenih iznosa s osnova kamatne stope i valutne klauzule isplati zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose, uz naknadu troška parničnog postupka.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor zastare potraživanja. Dalje navodi da se utvrđenja iz parnice Potrošač ne mogu primijeniti na konkretan predmet budući da je u toj parnici utvrđena tek apstraktna pravna zaštita čiji učinci se ne mogu neposredno primijeniti na pojedini ugovorni odnos nego se u tom odnosu tek treba izvesti dokazivanja na okolnost jesu li utvrđenja iz parnice Potrošač i na koji način primjenjiva u pojedinom slučaju. Ističe da nema mjesta izravnoj primjeni Presude VTS-a i automatskoj vezanosti ovog suda utvrđenjima iz Presude VTS-a već je sud dužan u svakom pojedinom slučaju ocijeniti sve relevantne okolnosti ugovornog odnosa. Sve i kada bi presuda iz Parnice Potrošač bila primjenjiva, ugovorne odredbe ugovora o kreditu koje su obuhvaćene ovom tužbom za ništetnost nisu utvrđene ništetnim u Parnici Potrošač. Utužene odredbe ne mogu biti ništetne pozivanjem na presudu VTS-a budući da takve odredbe nisu bile predmet ispitivanja u parnici Potrošač pa time niti dio dispozitiva Presude VTS-a. Tužitelj je neosnovano proširio opseg utvrđenja Presude VTS-a i na odredbe o promjenjivosti kamatne stope iako to uopće nije bilo predmetom utvrđenja u parnici Potrošač dok je Zakon o zaštiti potrošača i Zakon o potrošačkom kreditiranju predviđao mogućnost ugovaranja promjenjive kamatne stope u ugovorima o potrošačkom kreditiranju. Navodi da tužitelj nije niti pokušao dokazati da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovele do neravnoteže među strankama. Tužitelju je prilikom sklapanja Ugovora o kreditu bilo poznato da se za promjenu kamatne stope uzimaju parametri određeni Odlukom o kamatama banke, što je interni akt tuženika i dostupan je svima. Očito je stoga da se o promjenjivosti kamatne stope prethodno pregovaralo prvenstveno s obzirom na to da su ugovorne strane izrijekom ugovorile primjenu odredbe o promjeni kamatne stope odlukom tuženika te da je tužitelj u svakom trenutku bio slobodan odabrati neki drugi model kredita od onih koji su u to vrijeme bili dostupni na tržištu. Način na koji je kamatna stopa mijenjana ovisi o tržišnim uvjetima. Pod tržišnim uvjetima se priznaju troškovi kapitala, odnosno sredstva koja služe za odobravanje kredita, regulatorni uvjeti te rizik na tržištu, a pri tome posebno treba obratiti pažnju na troškove kapitala, tj. izvora sredstava te trošak rizika. Tuženik je odluku o promjeni kamatnih stopa donosio u pravilu jednom godišnje i to u trenutku kada je promjena uvjeta na tržištu bitno odstupala od tekućim kamatnih stopa u portfelju tuženika, pri tome se vodio kombinacijom nekoliko parametara koje detaljno obrazlaže. Zaključuje da odredbe Ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi nisu protivne načelu savjesnosti i poštenja odnosno da nisu uzrokovale znatnu neravnotežu ugovornih strana, njihov sadržaj je određen i odrediv te je vidljivo da visina kamatne stope utvrđena odredbama uopće ne ovisi o volji tuženika već o objektivnom izvanjskom parametru. Navodi da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne uzrokuje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra da se tužitelj prethodno sklapanju Ugovora, kao savjesna ugovorna strana, bio dužan sam informirati o valutnoj klauzuli i eventualnim posljedicama koja ona može imati po njegova prava i obveze iz Ugovora, te je mogao od službenika tuženika u svakom momentu zatražiti sve dodatne informacije i pojašnjenja vezana za valutnu klauzulu i njen učinak na odnos ugovornih strana. Kako je tužitelj svojom Izjavom jasno dao do znanja da je upoznat s promjenjivošću tečaja CHF i sa rizicima povezanim s tečajnim razlikama, odnosno da razumije i da je informiran o valutnoj klauzuli, nije dopuštena mogućnost primjene pravnih utvrđenja iz presude VTS-a po pitanju nepoštenosti valutne klauzule vezane za CHF. Stoga kako je u konkretnom slučaju odredba Ugovora o kreditu za tužitelja jasna, lako uočljiva i razumljiva, sukladno odredbama čl. 84 ZZP ocjena poštenosti ove odredbe prema kriterijima iz čl. 81 ZZP-a nije dopuštena. Također, tužitelj nije dokazao da je u konkretnom ugovornom odnosu tuženik postupak protivno načelu savjesnosti i poštenja, odnosno da je nastala značajna neravnoteža u pravima na štetu tužitelja. Ukazuje na okolnosti iz kojih proizlazi da tuženik, unatoč svojoj stručnosti i pažnji nije znao niti je mogao znati za buduća kretanja tečaja CHF. Također, u trenutku sklapanja predmetnog ugovora nije postojao niti jedan zakonski niti podzakonski propis koji bi od tuženika zahtijevao određeni način postupanja pri sklapanju ugovora s valutnom klauzulom, odnosno nisu postojali pravni okviri u kojima bi tuženik morao djelovati na području informiranja potrošača prije i u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu. Slijedom toga, očigledno je kako tuženik u ugovornom odnosu s tužiteljem nije postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja te time prouzročio neravnotežu na štetu potrošača. Činjenica da se tečaj CHF naknadno promijenio na štetu potrošača ne može i ne smije biti relevantan za ocjenu nepoštenosti primarno ugovorene valutne klauzule prema kojoj su stranke imale jednake i ravnopravne startne pozicije. Osporava i visinu tužbenog zahtjeva.
3. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu (list 10-15 spisa), u plan otplate (list 85-86 spisa), u Prometnu karticu (list 87-92 spisa), u Otplatnu tablicu (list 93-94, 95-97 spisa), u dopise prednika tuženika tužitelju (list 98-101 spisa), proveden je dokaz saslušanjem tužiteljice (list 331 spisa), te je provedeno vještačenje po Centru za financijska vještačenja d.o.o. (list 307-316 i 324 spisa).
4. Među strankama nije sporno da su parnične stranke sklopile Ugovor o kreditu broj: 211355 od 25.09.2007. kojim je tuženik odobrio tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 34.727,49 CHF obračunatom prema srednjem tečaju HNB- a za devize važećem na dan isplate s rokom otplate od 60 mjeseci. Ugovorom je ugovorena početna redovna kamatna stopa od 5,30 % godišnje koja je promjenjiva temeljem jednostrane odluke tuženika. Također nije sporno da je člankom 4. i 8. Ugovora o kreditu ugovorena obveza tužitelja za povrat iznosa kredita uz valutnu klauzulu u švicarskom franku u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za švicarski franak na dan dospijeća.
5. Sporno je da li su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ništetne, sporno je da li je nastupila zastara potraživanje, te je sporna visina tužbenog zahtjeva.
6. Temeljem provedenih dokaza, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze zajedno, na osnovi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
9. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-6632/17- 10 od 14. lipnja 2018., kojom je potvrđena prvostupanjska presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., pravomoćno je utvrđeno da je da je tužena u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženica kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tužena postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 01.06.2004. godine do 06.08.2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. godine do 31.12.2008. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženice i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženica kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tužene o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tužena postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Navedenom presudom riješeno je prethodno pitanje glede ništetnosti odredbi ugovora o kreditu.
10. Sukladno članku 502.c ZPP-a i članku 118. Zakona o zaštiti potrošača ovaj sud vezan je za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da je ništetna odredba tuženika o promjenjivoj stopi redovne kamate. Prema navedenom, citirane odredbe ZPP-a i Zakona o zaštiti potrošača propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača mogu pozvati na utvrđenja iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a. Stoga nema potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak, jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti s navedenim odredbama ZPP-a i Zakona o zaštiti potrošača (Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019.).
11. Dakle ovaj sud je vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, ali banka može dokazivati postojanje posebnih okolnosti zbog kojih se na konkretnog potrošača ne bi primjenjivao direktan učinak odluke iz kolektivnog spora. U tom smislu banka može predložiti da se na okolnost obavijesti koje su dane određenom potrošaču prije sklapanja konkretnog ugovora sasluša njezin zaposlenik koji je sudjelovao u sklapanju tog ugovora i to na okolnost pune obaviještenosti potrošača. Iz tog razloga sud je proveo dokaz saslušanjem tužitelja.
12. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da su joj u auto kući u kojoj je kupila vozilo rekli da oni jedino imaju dogovor sa tuženikom za sklapanje ugovora o kreditu i to jedino u CHF. Pitala je da li mogu sklopiti ugovor s valutnom klauzulom u EUR no rečeno joj je da to nije moguće. U banci joj je također rečeno da je to najpovoljniji kredit dok joj je predočen samo tipski ugovor te nije bilo mogućnosti nikakvog pregovaranja. Nitko do zaposlenika tuženika nije joj objasnio koji su rizici kod sklapanja takve vrste ugovora. Ugovor je sklopila kod javnog bilježnika s time da je on imao tipski ugovor u kojem je rok vraćanja bio naveden 7 godina dok je ona tražila 5 godina pa su to tamo izmijenili. Ugovor je sklopila radi kupnje automobila za osobnu uporabu, te je osobno platila sve rate kredita, kredit je u cijelosti podmiren.
13. Ovakvom iskazu sud je u cijelosti poklonio vjeru obzirom je isti dat životno i logično te sud nije imao nikakvog razloga posumnjati u isti, a isti je također i u skladu s ostalim dokazima koji se nalaze u spisu. Iz navedenog, ovaj sud zaključuje da je u ovom slučaju prednik tuženika postupio na isti način kako je to utvrđeno tijekom postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, odnosno da tužitelja nije u potpunosti obavijestio o naravi, rizicima i posljedicama spornih odredbi, te je sud zaključio da se u ovom sporu primjenjuje pravno utvrđenje presude Trgovačkog suda u Zagrebu donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača.
14. Neosnovan je prigovor zastare, jer je podnošenjem tužbe u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, a koji postupak je pokrenut podnošenjem tužbe 4. travnja 2012., došlo do prekida zastare u smislu članka 241. ZOO-a. Potraživanje tužitelja zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina sukladno članku 225. ZOO-a i tužitelj je mogao od prvog naplaćenog anuiteta, u roku 5 godina, tražiti od tuženika povrat iznosa naplaćenog na temelju ništetne ugovorne obveze. Tužitelj tužbenim zahtjevom traži isplatu za razdoblje otplate kredita od studenog 2007 do listopada 2012. godine. U odnosu na prvo (najstarije) potraživanje došlo je do prekida zastare 4. travnja 2012. i zastara u odnosu na preplaćenu kamatu i preplaćeni tečaj CHF iznova počinje teći 15. lipnja 2018. godine. Naime, dana 13. lipnja 2014. donesena je presuda Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-7129/13 kojom je odbijen zahtjev u odnosu na Sberbank d.d. na utvrđenje ništetnost promjenjive kamatne stope i valute. No, Presudom VTS Pž- 6632/17 od 14.06.2018. utvrđena je u odnosu na tuženika ništetnost valutne te je utvrđena i ništetnost promjenjive kamatne stope presudom, pa zastara za jednostrano promjenjivu kamatnu stopu i valutu za tuženika teče od 14.06.2018.
15. Člankom 245. stavak 1. ZOO-a propisano je da se vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru. Tužitelj je tužbu podnio 16. siječnja 2023. godine, stoga je prigovor zastare neosnovan.
16. Kako su odredbe Ugovora o kreditu ništetne u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula to se te odredbe među strankama ne mogu primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takvih ugovornih odredbi. Odnosno, sukladno članku 323. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. - dalje ZOO) tuženik je dužan vratiti tužitelju sve što je primio po osnovama koje su utvrđene ništetnom. Dakle, tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa kojeg je tužitelj platio na temelju obračuna tuženika prema promjenjivoj kamatnoj stopi i na temelju obračuna promjene valute po srednjem tečaju tuženika te iznosa obračunatom prema početnoj stopi za redovnu kamatu i iznosa obračunatog prema početnom tečaju CHF.
17. Uvidom u Ugovor o kreditu, plan otplate, a poglavito iz nalaza i mišljenja vještaka, a koji dokaz je sud prihvatio jer je dan stručno, sažeto i jasno, te uzimajući u obzir činjenicu da stranke nisu prigovarale matematičkom izračunu vještva, sud je utvrdio da je tuženik za trajanja kredita u više navrata mijenjao stopu ugovorne kamate pa da je tako ona tijekom otplate kredita postupno narasla s početnih 5,30 % godišnje sve do stope od 7,20% godišnje, dok se tečaj mijenjao s početnik 4,410947, te je utvrđeno da je tužitelj počeo s otplatom kredita odnosno da je prvi anuitet kredita dospio 27.09.2007., a da je posljednji utuženi anuitet tužitelj platio 01.10.2021. godine. Tuženik ne spori da je tužitelj platio sve anuitete.
18. Na okolnost visine utuženog potraživanja sud je proveo dokaz financijskim vještačenjem te je iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka Darfin d.o.o. i iz dokumentacije koja se nalazi u spisu utvrđeno da razlika između visine ugovorenih kamata određenih u trenutku zaključenja Ugovora o kreditu i iznosa računatih temeljem promijenjene kamate koje su tužitelju naplaćene za predmetno razdoblje iznosi 711,95 eura, a s osnova valutne klauzule ta razlika iznosi 4.807,16eura.
19. Sud je prihvatio u cijelosti nalaz i mišljenje vještaka smatrajući da je dan stručno, jasno i obrazloženo te sukladno članku 258. ZPP-a.
20. Tužitelju pripadaju zakonske zatezne kamate temeljem odredbe čl. 1111. ZOO jer je tuženik stekao taj iznos bez osnove.
21. Temeljem čl. 154 st. 1 ZPP-a sud je tužitelju dosudio trošak parničnog troškova, a prema vrijednosti boda Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to; trošak sastava tužbe prema Tbr 7/1 100 bodova, trošak sastava podneska od 31.01.2025. prema Tbr 8/1 100 bodova, trošak pristupa na ročište dana 07.07.2025. prema Tbr 9/1 100 bodova, trošak sastava podneska od 13.03.2026. prema Tbr 8/1 100 bodova, trošak pristupa na ročište dana 13.04.2026 prema Tbr 9/5 25 bodova, te trošak pristupa na ročište dana 07.07.2026. prema Tbr 9/1 100 bodova, što ukupno iznosi 525 bodova, odnosno 1.050,00 eura, a što uvećano za iznos PDV-a čini iznos od 1.312,50 eura. Tužitelju je također priznat trošak predujma za financijsko vještačenje u iznosu od 398,17 eura, tako da ukupan trošak dosuđen tužitelju iznosi 1.710,67 eura. Na dosuđeni trošak sud je odredio kamate sukladno čl. 151 st. 3 ZPP-a.
22. Sukladno čl. 154 st. 1. ZPP-a sud nije tuženiku dosudio troškove parničnog postupka.
U Zagrebu, dana 28. kolovoza 2026. godine
Sudac:
Biserka Pavković Fućak
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu.
Dna:
tužitelj po punomoćniku
tuženik
