REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U

ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-3390/2022-42

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Snježani Lukša u pravnoj stvari I tužiteljice DL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II tužitelja ŽL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćnici Vesni Škare Ožbolt, odvjetnici iz Zagreba, Masarykova 10, protiv I tuženika VL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II tuženika ŠL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćnicima EL, odvjetniku iz [adresa] i Andrei Grugan Šagud, odvjetnici iz Sv. Ivana Zeline, Trg Ante Starčevića 12a, radi utvrđenja postojanja prava stvarne služnosti i upisa tog prava u zemljišne knjige, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 17. srpnja 2026. u nazočnosti zamjenika punomoćnika I i II tužitelja ČL, odvjetničke vježbenice u zamjenu za odvjetnicu Vesnu Škare Ožbolt i punomoćnika I i II tuženika EL, odvjetnika, dana 28. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se u korist nekretnine zk.č.br. 10324 k. o. [katastarska općina], u naravi dvorište i kuća, [adresa], površine 124 m2, kao povlasne nekretnine da postoji pravo stvarne služnosti puta i prolaza ljudi i provoza vozila, bez zadržavanja i zaustavljanja, na teret zk.č.br. 10325 k. o. [katastarska općina], u naravi dvorište, kuća, [adresa] i nadstrešnica, površine 389 m2, kao poslužne nekretnine, koja služnost ide pravcem u smjeru istok- zapad od [adresa] prema zkč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno kući br. 60 preko nekretnine zkč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na Preslici detalja katastarskog plana za katastarske čestice broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] naznačeno ružičastom bojom, točkama 1-2-5-6, u širini od 2,20-2,50 metra, a koja je Preslika detalja katastarskog plana sastavni dio nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za geodeziju Zlatka Šurine, dipl. ing. geod. od 16. rujna 2024. godine, a koji je sastavni dio ove presude te su tuženici dužni dopustiti tužiteljima da se tom služnošću koriste i dužni trpjeti upis prava služnosti u zemljišnim knjigama.

II. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, po pravomoćnosti ove presude, provesti upis prava stvarne služnosti u korist zk.č.br. 10324 k. o. [katastarska općina], a na teret zk.č.br. 10325 k. o. [katastarska općina].

III. Nalaže se tuženicima VL i ŠL naknaditi tužiteljima DL i ŽL trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 2.750,00 eur sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja tj. 28. kolovoza 2026. do isplate po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev I i II tuženika za naknadom parničnog troška.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi u tč. I navode da tužitelji dolaze upisani kao suvlasnici nekretnine označene kao zk.č.br. 10326 dvorišna zgrada površine 29 m2 i dvorište površine 78 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], svaki u ½ dijela. Tužitelji također dolaze upisani kao suvlasnici nekretnine označene kao zk.č.br. 10324 dvorište površine 78 m2 i kuća, [adresa] površine 44 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], svaki u ½ dijela.

Ističu da tuženici dolaze upisani kao vlasnici nekretnine označene kao zkč. br. [katastarska čestica] kuća, [adresa] sa 126 m2, dvorište sa 245 m2 i nadstrešnica sa 16 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], svaki u ½ dijela.

Nadalje, navode (tč. 2 tužbe) da do svoje nekretnine oznake zkč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] tužitelji su s javnoprometne površine dolazili preko nekretnine označene kao zkč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], sve dok tuženici nisu spriječili prolazak. Naime, tužitelji s javnoprometne površine oznake kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja je u naravi prometnica, imaju pristup sa svoje nekretnine zkč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Međutim, zkč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalazi se između nekretnina tuženika oznake zkč. br. [katastarska čestica] i zkč. br. [katastarska čestica], stoga tužitelji s te nekretnine nemaju izravan pristup do javno prometne površine, već jedino preko nekretnine tuženika mogu sa zkč. br. [katastarska čestica] pristupiti svojoj nekretnini zkč. br. [katastarska čestica] i na taj način izaći na javnu prometnicu.

Nadalje, navode da su prijašnji vlasnici zkč. br. [katastarska čestica] tužiteljima dopuštali nesmetan prolazak predmetnom česticom u širini dostatnoj za prolaz osobnog automobila, budući da je to jedini način da sa javnoprometne površine pristupe na zkč. br. [katastarska čestica], odnosno s nekretnine zkč. br. [katastarska čestica] pristupe do javne prometnice. Osim što tuženik priječi tužiteljima prolaz i provoz preko svoje nekretnine i time im onemogućava izlaz na javnu površinu, tuženik parkira svoj automobil na dijelu parcele koji su tužitelji dosjelošću stekli u svoje vlasništvo. Ističu kako tuženici sa svoje nekretnine zkč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] imaju izravan pristup javno prometnoj površini.

Prema članku 186. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima stvarna služnost je stvarno pravo svagdašnjega vlasnika određene nekretnine (povlasna nekretnina) da se za potrebe te nekretnine na određeni način služi nečijom nekretninom (poslužna nekretnina), čiji svagdašnji vlasnik to mora trpjeti ili mora propuštati određene radnje glede svoje nekretnine koje bi inače imao pravo činiti. Slijedom navedenog, tužitelji sukladno odredbi članka 229 stavka 1 Zakona o vlasništvu (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, dalje: ZV) traže od suda da utvrdi da je dosjelošću stekao pravo stvarne služnosti puta u korist zkč. br. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina], kao povlasnih nekretnina na teret zkč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao poslužne nekretnine.

Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom (podnesak 4.2.2025. – list 113 spisa) traže prihvaćanje zahtjeva sadržaja kao u izreci pod tč. I i II, a potražuju i naknadu parničnog troška (list 134) sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2. Tuženici (list 16-18) u odgovoru na tužbu priznaju citiranje zemljišnoknjižnih podataka u točki I. tužbe, odnosno činjenicu da su tužitelji suvlasnici na ravne dijelove z. k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a tuženici suvlasnici, također u jednakim dijelovima, z. k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

Ističu da je točno da tužitelji prolaze pješke preko nekretnine tuženika kako bi s javnoprometne površine došli do svoje z. k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. To im tuženici nisu nikad branili, a predmetnu nekretninu označenu kao z. k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] tuženici nisu kupili, već im je istu darovao njihov djed CL Ugovorom o darovanju od 15. prosinca 2003. godine. Ističu da je dakle, predmetna nekretnina bila „oduvijek“ vlasništvo obitelji tuženika, a u svakom slučaju bila je u njihovom vlasništvu u trenutku kad su tužitelji kupili svoje nekretnine.

Ističu da i sami tuženici na svoju z. k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] s javne prometnice dolaze preko nekretnine tužitelja označene kao z. k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Navod da su prijašnji vlasnici z. k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] tužiteljima dopuštali prolazak predmetnom česticom osobnim automobilom je ne samo netočan i izmišljen zbog činjenice da to tužitelji nisu nikad činili, već i zbog toga što je nekretnina označena kao z. k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] oduvijek u vlasništvu obitelji tuženika, koji nisu nikad dopuštali tužiteljima prolazak automobilom preko njihovog zemljišta. Ovdje se posebno navodi da tužitelji čak ni fizički nemaju gdje ostaviti automobil na svojoj z. k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], jer je ista preizgrađena.

Tuženici predlažu odbiti tužbeni zahtjev i naknaditi parnični trošak tuženicima.

3. Tijekom postupka sud je proveo dokaz uvidom izvod iz katastarskog plana, prijepise posjedovnog lista (list 7 do 8 spisa), izvadak iz ZK, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], izvadak iz ZK broj zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], prijepis posjedovnog lista (list 11 spisa), izvadak iz ZK zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kopiju katastarskog plana, ugovora o darovanju darovatelja CL i daroprimatelja ŠL i KL od 15.12.2003., izvadak iz ZK, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – stanje na datum 25.9.2022., ispis evidencije stanja katastra (list 31), proveden je dokaz saslušanjem svjedoka LL, ĐL, I tužiteljice DL, II tužitelja ML, I tuženika VL, II tuženika AL, proveden je očevid na tzv. licu mjesta, nalaz i mišljenje dao je sudski vještak za geodeziju Zlatko Šurina, dipl.ing.geodezije, sa preslikama detalja katastarskog plana, očitovanje sudskog vještaka Zlatka Šurine na podnesak tuženika od 13.10.2024. (list 125-126 spisa), proveden je dokaz saslušanjem svjedoka IL, odnosno izvršen je uvid u cjelokupnu dokumentaciju priloženu spisu.

Tužitelji (ročište 17.7.2026. – list 131 spisa) izričito upitani i upozoren na posljedice tereta dokazivanja radi utvrđivanja osnovanosti ili neosnovanosti tužbenog zahtjeva istakli su da nemaju nikakvih dokaznih prijedloga i predložili raspravu zaključiti i suditi temeljem stanja spisa.

4. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, kako svakog zasebno, tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti, sud je donio odluku kao u izreci.

Svako daljnje izvođenje dokaza bilo bi nepotrebno i protivno čl. 10 ZPP. Stoga sud nije niti provodio dokaz saslušanja svjedoka D i RL jer bi to vodilo daljnjem bespotrebnom odugovlačenju postupka i izazivanju nepotrebnih troškova, a činjenično stanje u potpunosti je utvrđeno na osnovi provedenih dokaza.

5. Iz ugovora o darovanju (list 21 spisa) vidljivo je da CL daruje svojim unucima AL i KL svakome u ½ dijela nekretnine kako slijedi: k. č. br. [katastarska čestica] kuća br. 66 u Jalševcu i dvorište, upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao vlasništvo darovatelja u 4/12 dijela.

6. Svjedok LL (ročište 18.5.2023. – list 39 spisa) u svom iskazu navodi da su I i II tužitelji tj. njegovi roditelji suvlasnici nekretnine označene kao zkč. br. [katastarska čestica] dvorišna zgrada tj.na kojoj se nalazi objekt u kojoj roditelji drže stare stvari. Nadalje, navodi da njegovi roditelji ne posjeduju vozilo, ali zbog starosti i hoda uz pomoć štapa ponekad je potrebno da taksijem dođu preko nekretnine tuženika označene kao zk. čestica 10325. Oni su oduvijek prolazili pješice sa nekretnine 10326 i preko nekretnine tuženih 10325 kako bi došli do svoje zkčbr. [katastarska čestica] jer nemaju drugog pristupnog puta nego prijeći preko nekretnine tuženih označene kao zkčbr. [katastarska čestica]. Preko te nekretnine nalazi se kao jedan put preko kojeg se po potrebi dolazilo vozilom na česticu tužitelja zkčbr. [katastarska čestica]. Ističe da je on odrastao na predmetnoj nekretnini, a odselio 1998. godine od roditelja tj. sa predmetne nekretnine roditelja i nikada prednik tj. djed tuženih nije osporavao prolaz tužiteljima preko čestice 10325 do čestice 10324 pješice, a po potrebi ponekad i vozilom. Primjerice kada je po II tužitelja dolazilo vozilo hitne pomoći nije moglo doći do dvorišta tj. zk. čestice 10324 jer su na čestici 10325 bila parkirana vozila tj. moguće jedno ili dva vozila tako da vozilo hitne pomoći nije moglo proći. Čestica 10325 nije toliko izgrađena da na njoj ne bi bilo mjesta da za slučaj potrebe na česticu 10324 pristupi vozilo. Čestica 10323 pripada trećoj osobi i ona je ograđena, a nije ograđena čestica njegovih roditelja 10326 i čestica tuženih 10325. Tuženici su počeli braniti pristup unazad 3-5 godina automobilom tužiteljima, a to mu je poznato jer su mu to rekli tužitelji. Sada tužitelji pristupaju do čestice 10324 tako da se vozilo parkira na čestici 10326 i onda tužitelji pješice idu preko čestice tuženih 10325 do čestice tužitelja 10324. Maksimalno dvaput mjesečno se dolazilo unazad 5 godina vozilom preko nekretnine tuženih 10325 do nekretnine u suvlasništvu tužitelja 10324. Dakle to je bilo samo za slučaj potrebe, primjerice nošenja težih tereta. Tuženici pristupaju do svoje čestice 10325 preko čestice tužitelja 10326 koja nije ograđena svojim vozilima svakodnevno, a vozila parkiraju na svojoj čestici 10325 na sredini čestice do ograde od čestice 10324 tužitelja. Misli da je moguće da tuženici vozila na čestici 10325 parkiraju na način da bude slobodan prolaz vozilima za slučaj potrebe sa čestice 10326 do čestice 10324. Ističe da nikada nitko nije parkirao vozilo od strane tužitelja ili dostave koja je vršena tužiteljima na čestici tuženih 10325. Uvijek se radilo samo o vrlo kratkom zadržavanju, tj. onoliko koliko je samo potrebno za neki istovar. Ističu da tuženici nemaju mogućnost pristupa na javnu prometnu površinu osim preko čestice tužitelja 10326. Na čestici tužitelja 10324, a na kojoj se nalazi kuća ima dovoljno mjesta za parkiranje osobnog vozila, ali ne za teretno vozilo ili kombi vozilo. Ta čestica 10324 je ograđena, ali unatoč tome mogu se otvoriti vrata i parkirati na njoj manje vozilo.

7. Svjedok ĐL (list 39 – ročište 18.5.2023. – majka I i II tuženika) u svom iskazu navodi da se 1977. godine udala za ZL koji je stanovao na predmetnoj nekretnini označenoj kao zk.č.br. 10325 tj. kuća u [adresa], a na kojoj nekretnini tuženici zajedno sa njom i danas žive, dok je suprug odselio. Poznato joj je da je njezin pokojni svekar CL koji je umro 2004. godine dozvoljavao tužiteljima samo pješice prolaz preko čestice 10325 do čestice 10324, a ne motornim vozilom premda su oni ponekad željeli vozilom doći do čestice 10324 niti on, a niti njezin bivši suprug nije to dozvoljavao. Naime svekar je uvijek tvrdio da ovdje postoji oduvijek samo služnost prolaza pješice i zato to nije želio mijenjati. Ne zna je li postojao neki poseban realni razlog nedopuštanja prolaza vozilom. Točno je da su tuženici prolazili i prolaze do čestice 10325 preko čestice tužitelja 10326 vozilom, a tako je to bilo i dok je bio živ CL tj. njezin svekar te se i tada preko čestice tužitelja dolazilo vozilom do čestice 10325. Ističe da od 1977 godine živi neprekidno na nekretnini označenoj kao zk.č.br. 10325 kuća u [adresa] i nikada za cijelo vrijeme nije vidjela da bi tužiteljima bila izvršena dostava težih tereta u smislu dostave namještaja ili bijele tehnike. Pojašnjava da je moguće izvršena takva dostava za vrijeme dok je ona radila no ona je nije vidjela. Ističe da je u zadnje vrijeme vidjela da je tužiteljima dostavljena boca plina, ali je vozilo stalo na javnoprometnoj površini i ostavili su je na čestici koja se nalazi uz cestu. Na upit punomoćnika tužitelja na koji način tužitelji kao dvoje starijih ljudi dopreme plinsku bocu do čestice 10324 odgovara da je nose ili moguće voze u tačkama. Nadalje, navodi da tužitelji faktički nisu branili tuženicima prolaz sa svoje čestice 10326 iako su znali reći da budu i oni ogradili svoju nekretninu pa će onda i mi vidjeti kuda će onda proći. Na poseban upit postoji li neki opravdani razlog zbog kojeg tuženici brane tužiteljima da vozilom dođu do čestice 10324 bez zaustavljanja odgovara da ne postoji opravdani razlog.

Tužitelji su pokušali prolaziti automobilom preko čestice 10325, ali im je od strane njezinog supruga i njezinog svekra to sprječavano.

Nema saznanja da bi vozilo hitne pomoći dolazilo po II tužitelja.

8. Svjedok IL (list 120-122 – ročište 26.9.2025.) u svom iskazu navodi da je živio sa svojim roditeljima tj. tužiteljima na nekretnini koje su oni suvlasnici, a radi se o nekretnini na adresi u [adresa] od svoje pete godine života kada su se tamo doselili njegovi roditelji jer su kupili kuću 1987. godine. Nadalje, navodi da njegovi roditelji nisu imali u vlasništvu osobno vozilo niti ga imaju u vlasništvu danas, međutim za čitavo vrijeme svojeg stanovanja oni nisu imali nikakav problem sa dolaskom osobnog vozila koje je trebalo istovariti kakav teret tj. izvršiti im dostavu pa isto tako kada se dograđivala kuća bio je omogućen prilaz kamionima, a isto tako i čest odvoz iz septičke jame. Nikada nitko od strane prednika tuženih nije branio takav način služnosti prolaza pješice i provoza do nekretnine tužitelja. Ističe da je živio na adresi [adresa] u [adresa] u razdoblju od 1987. pa sve do otprilike 2002. godine kada se odselio od roditelja. Međutim, poznato mu je da je unazad 3-4 godine došlo do razmirica između stranaka jer II. tuženik AL nije dopuštao prolaz automobilom do nekretnine tužitelja koji je do tada bio moguć te se on kako bi spriječio taj prolaz vozilom do nekretnine tužitelja namjerno parkirao na način da spriječi takav prolazak. Iz osobnog iskustva zna da kada bi došao u posjet tužiteljima nije mogao prići vozilom nekretnini tužitelja kako bi iskrcao određeni teret jer automobil II. tuženika bio je parkiran na takav način na tom prolazu. Naime, ukoliko je vozilo parkirano ne može se drugim vozilom ući u dvorište tužitelja. Nikada tužitelji nisu zadržavali vozilo na nekretnini tuženika, već su samo za slučaj kakve potrebe prošli vozilom, bilo njegovim vozilom ili primjerice taksi vozilom do svoje nekretnine. Sjeća se da je djed tuženika sada pok. CL jednom prilikom rekao da je predmetni put - stoljetni put prema nekretninama stranaka i koristila su se prijevozna sredstva (konji i traktor).

Otprilike četiri puta mjesečno netko je nešto dovezao vozilom do nekretnine tužitelja u razdoblju od 1987. pa nadalje jer njegovi roditelji nisu imali u vlasništvu niti imaju vozilo. Nikada niti on niti netko drugi po nalogu njegovih roditelja nisu ostavljali parkirano vozilo na nekretnini tuženika. Od 2002. godine kada se odselio pa do danas dolazi na predmetnu nekretninu u posjet roditeljima otprilike svaki vikend. Kući njegovih roditelja ne može se pristupiti vozilom ni na koji drugi način.

Ističe da tuženici pristupaju svojoj nekretnini s javne prometnice preko nekretnine tužitelja tj. zemljišta koje je u vlasništvu tužitelja, no njegovi roditelji tj. tužitelji nisu tuženicima nikada branili taj pristup. Oni pristupaju preko nekretnine tužitelja automobilom.

Ističe da je otac II. tuženika dovozio drva njegovim roditeljima traktorom ili neke druge stvari koje su trebale tužiteljima, a i drugi susjedi koji su imali traktor ili osobno vozilo su dolazili do nekretnine tužitelja.

Nikada nitko tužiteljima nije osporavao prolazak pješice do nekretnine tužitelja, ali kada su roditelji željeli proći tačkama do svoje nekretnine tuženici zajedno sa njihovom majkom osporavali su takav prolaz, ne zna iz kojeg razloga, a to je bilo nakon utuženja i prije utuženja.

Vozilo u dvorištu tužitelja može biti parkirano ako se radi o vozilu za osobne namjene.

Nadalje, navodi da je njegova majka rođena 1954. godine i hoda uz pomoć štapa jer ima zdravstveni problem (osteoporoza), a otac je rođen 1952. godine i također ima problem sa koljenima i otežano se kreću pješice pa im u nekim danima nije poželjno pješačiti od javne prometnice do njihove kuće.

9. I tužiteljica DL u svom iskazu navodi (list 40-41 – ročište 18.5.2023.) da su tužitelji doselili 1987. godine na predmetnu nekretninu zk.č.br. 10324 na kojoj se nalazi kuća u [adresa] i kada su doselili sve su stvari dopremili vozilom, ostavili ih i vozilo maknuli. Nitko im tada nije branio taj način prolaza. Djed tuženih u to doba bio je starija osoba i moguće je to vidio, a možda i nije. Čak otac I i II tuženika dozvolio je da tužitelji drže drva na njihovom dvorištu i za slučaj potrebe da prođu vozilom no unazad 2-3 godine tuženici osporavaju prolaz vozilom, a tužitelji uopće niti nemaju vozilo nego vozilo koriste samo za neku dostavu i niti su imali niti imaju namjeru parkiranja vozila na nekretnini tuženih. Nemaju mogućnosti dolaska do javnoprometne površine na neki drugi način nego preko čestice tuženih sa čestice 10324. Čestica 10323 oduvijek je bila zagrađena i tu je živjela neka starija žena, a sada je tu doselio jedan mladić, a oni su svi znali pješice nekada, ali isključivo pješice prijeći preko te čestice do javnoprometne površine tj. do [adresa]. Pojašnjava da su sve te čestice nekad zapravo bile jedna čestica no došlo je do podjele između vlasnika tj. braće TL, FL i OL odnosno pojašnjava da su OL i UL bili braća, dok je CL misli bio njihov bratić. Na čestici 10325 tuženici mogu bez problema parkirati vozila, ali isto tako mogu i pomaknuti za prolaz vozilom njima tužiteljima.

Imali su potrebu ranije vozilom dolaziti do čestice 10324 u razdoblju od kada su doselili 2-3 puta mjesečno, a to je bilo za potrebu iskrcaja nekog dovezenog tereta, dok sada imaju češće tu potrebu, jer ona ide u trgovinu u nabavu po namirnice i doveze se taksijem i teško joj je nositi teret oko 30-tak metara sa glavne ceste. Prije dvadesetak godina mijenjala je namještaj na predmetnoj nekretnini i dostava je uredno izvršena i nitko nije branio tu dostavu, ali se ne sjeća je li to bilo ujutro i jesu li prednici tuženika bili kod kuće tada, a dopremljen joj je i hladnjak koji su djeca dovezla u osobnom vozilu, iskrcala i otišla bez zadržavanja. Jednom su dovezli i šoder, no tada tuženika nije bilo kod kuće. To je bilo unazad otprilike tri godine. Ističe da im tuženici nikada nisu branili prolaz pješice preko nekretnine 10325 do nekretnine 10324 u [adresa] u [adresa]. Nikada otac tuženih nije branio prolaz vozilom za slučaj potrebe do čestice 10324 jedino jednom prilikom kada se njezin sin ženio je stavio vozila na svoju česticu. Isto tako djed tuženih nikada nije branio za slučaj potrebe prolaz automobilom. Kada je nju primjerice sin dovezao kući sa nekim stvarima onda ju je dovezao do nekretnine 10324 na način da bi je iskrcao na nekretnini tuženika 10325 bez zadržavanja.

Ističe da nikada nisu sprječavali prolaz preko čestice 10326, a na toj čestici nalaze im se dvije prostorije koje su nekada bile štale, a te prostorije im sada služe kao šupe u koje odlažu stvari. Unazad dvije godine jednom prilikom taksi ju je dovezao do čestice 10324, a tada je AL rekao taksisti "sada si to učinio i nikad više", a ona je tada rekla ŠL da to ne čini jer je taj taksista njoj učinio uslugu i da je to mogao reći samo njoji. Stoga nije više nikada taksijem nakon toga dolazila preko čestice tuženih do čestice 10324 jer ne želi svađu. Prije tri godine bila je potreba intervencije hitne pomoći u noći, a kako je II tuženik imao parkirano vozilo na svojoj čestici II tužitelja su morali nositi na glavnu cestu.

Ističe da za spomenutu dopremu namještaja nisu pitali za dozvolu djeda ili oca tuženih.

10. II tužitelj ŽL (list 42 – ročište 18.5.2023.) u cijelosti iskazuje identično kao njegova supruga tj. I tužiteljica DL i nema što drugo za dodati.

11. I tuženik VL (list 42 – ročište 18.5.2023.) u svom iskazu navodi da je rođena i odrasla na nekretnini označenoj kao zk. čestici 10325 kuća u [adresa], a kada se udala unazad 18 godina je odselila. Ističe da ona osobno ne brani tuženicima prolaz jer tamo ne živi, ali se sjeća da dok je živjela tamo da su djed i otac sprječavali pravo zadržavanja i prolaza automobilom tužiteljima, a zašto su to činili nije joj poznato. Međutim, sjeća se na jedan Badnjak da je II tužitelj ŽL došao kod njih u kuću sa bajonetom no ne zna iz kojeg razloga, a isto tako je i I tužiteljica došla kod njih u kuću i vikala na njezinu majku koja ju je potom perući suđe zapljusnula vodom pa je morala zbog toga platiti novčanu kaznu. Točno je da tužitelji dozvoljavaju sa svoje čestice 10326 oduvijek prolazak na česticu 10325, a ta čestica nije oduvijek bila u njihovom vlasništvu već je koliko se sjeća bila u vlasništvu osobe prezimena Ž od koje su oni željeli kupiti tu česticu, a onda je ispalo da su ih preduhitrili tužitelji ili je osoba koja je bila prije vlasnik željela dvostruko prodati tu česticu, tako da na kraju je vraćen novac II tuženiku i njezinoj majci. Ističe da je uvijek od strane djeda i oca bio dopušten prolazak tužiteljima sa nekretnine 10325 na nekretninu tužitelja 10324 pješke. Moguće je da tužitelji sa čestice 10323 dođu do svoje čestice 10324, ali čestica 10323 je bila ograđena, a sad ju je kupio novi vlasnik. Čestica 10323 dugo godina bila je zapuštena nakon smrti njihove strine koja je umrla dok je ona još bila malo dijete, a naslijedili su je njezini unuci koji nisu uopće dolazili na tu nekretninu koja je bila uglavnom zapuštena, jer su je samo povremeno obilazili. Tako su tužitelji znati isključivo pješice prelaziti preko te nekretnine 10323 do javnoprometne površine. Nadalje, navode da tužitelji nemaju uopće vozilo, ali kada bi došla kod svoje majke u posjetu na adresu u [adresa] znala je vidjeti parkirano vozilo sina tužitelja na čestici 10323 dok je ta čestica bila zapuštena. Otprilike 2004. godine njezin otac je odselio sa nekretnine 10325, a tada je umro i njegov otac, tj. CL, djed nje i II tuženika.

Ističe da su oduvijek tuženici na česticu 10325 dolazili vozilom i pješice preko čestice 10326 i to im tužitelji nisu nikada branili.

Na poseban upit punomoćnika tužitelja je li moguće na nekretnini 10325 parkirati vozilo na način koji ne sprječava nesmetan pristup ulazu na nekretninu 10324 odgovara da je moguće.

Ističe da kako ona ne živi na nekretnini 10325 nema niti opravdanog razloga sprječavati pristup vozilom tužiteljima bez zaustavljanja vozila.

Ističe da je točno da su tužitelji željeli prolaziti vozilom kroz njihovu česticu 10325, ali im to oni nisu dozvoljavali tako da nisu prolazili nikada vozilom. Nadalje, navodi da svakodnevno dolazi na česticu 10325 jer stanujem dvije ulice dalje, tj. desetak minuta pješice i zato joj je to sve poznato.

12. II tuženik AL (list 43 – ročište 18.5.2023.) u svom iskazu navodi da u cijelosti iskazuje kao I tužena KL te nadodaje da od kada su tuženici bili djeca, oduvijek su imali problema sa obitelji tužitelja pa je tako jednom prilikom II tužitelj svojoj djeci prijetio bombom i ta su djeca bježala radi spašavanja kod njih u kuću na česticu 10325. Prednici i tužitelja i tuženika uvijek su isključivo imali pravo prolaska kroz kako česticu 10326 tako i česticu 10325 pješice, a nikada nije bila riječ o nekakvom provozu ili parkiranju vozila, odnosno ispravlja se te ističe da je točno da su tuženici i prednici tuženih pješice i vozilom prelazili preko nekretnine tužitelja 10326 do nekretnine tuženih 10325. Tužitelji bi mogli do svoje čestice 10324 prelaziti preko čestice 10323, ali nisu nikada preko te čestice išli vozilom jer na to nisu imali pravo, a smatra da tako nemaju pravo prelaziti niti preko njihove čestice 10325. Ističe da tuženici imaju pravo prelaziti i vozilom preko čestice tužitelja 10326 jer je to tako koristio i njihov otac.

Nadalje, navodi da je čestica 10323 ograđena, ali su nekad postojala vrata koja su se mogla otvarati za prolazak pješke, a sve je to bilo do unatrag par mjeseci kada je tu česticu kupio novi vlasnik. Ističe da on svoje vozilo parkira na dvorištu čestice 10325 uz kuću. Ističe da s obzirom na način parkiranja njegovog vozila nije moguć prolazak vozilom nekretnini tužitelja 10324 jer tako namjerno parkira, a bilo bi moguće fizički i drugačije parkirati vozilo da bi bio moguć fizički pristup vozilom na nekretninu tužitelja 10324, ali on to ne dozvoljava i tako je vozilo na isti način parkirao njegov otac.

Na poseban upit postoji li opravdani razlog zbog kojeg sprječava tužitelje da pristupe svojoj nekretnini vozilom bez zaustavljanja, odgovara da se radi o njegovom vlasništvu, njegovom dvorištu i da je oduvijek bilo tako da tužitelji nisu imali pravo prolaska vozilom.

Ističe da je točno da nema upisano pravo provoza preko nekretnine 10326 do nekretnine 10325 u zemljišnim knjigama.

Nadalje, navodi da tužitelji nikada nisu prolazili vozilom preko parcele 10325 tj. parcele tuženih da bi on to vidio kao niti osobe po njihovom nalogu. Moguće je da je tužiteljima došla kakva dostava u prijepodnevnim satima dok je on bio na poslu, a točno je i da je izjavio taksisti sve ono što je navela DL.

Ističe da niti tužitelji niti bivši vlasnici koji su nekretninu prodali tužiteljima nisu imali pravo prolaziti vozilom preko njihove čestice jer im to nisu dozvoljavali niti njegov otac niti djed CL, a zbog toga su ih već jednom tužili i izgubili spor, a ne zna kada je to bilo, ali ističe da zna da je tada već imao položen vozački ispit i imao u vlasništvu osobno vozilo. Zna da su tužitelji u tom postupku njega tužili da ne smije parkirati vozilo na svojoj čestici, a on nije išao na sud nego njegova majka.

13. Sud je prihvatio one tvrdnje svjedoka i stranaka koje su međusobno povezane, a nisu u suprotnosti sa priloženom dokumentacijom i rezultatima provedenog očevida te rezultatima vještačenja po stalnom sudskom vještaku za geodeziju dipl. ing. geod. Zlatku Šurina.

14. U ovom predmetu proveden je očevid na tzv. licu mjesta (list 56). Pozvan je sudski vještak ing. Zlatko Šurina postupiti sukladno prijedlogu tužitelja sa ročišta 15.2.2023. (list 29 spisa) tj. utvrditi mogućnost pristupa kući tužitelja sa javnoprometne površine tj. je li moguće samo preko nekretnine tuženika. Poziva se identificirati nekretnine i izvršiti potrebna fotografiranja. Utvrditi da li tužitelji jedino preko nekretnine tuženika mogu sa svoje zk. č .br. 10324 k. o. [katastarska općina] izaći na javnu prometnicu i mogu li to preko zk. č.br. 10323 k. o. [katastarska općina] ("u vlasništvu osoba različitih od tuženika").

Sudski vještak izvršio je fotografiranja i potrebna mjerenja, pristupnog puta koji se koristi ili se koristio kao pristup sa javnoprometne površine [adresa] na katastarsku česticu [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

Vještak identificira da se pristupni put pruža od javnoprometne površine na zapad preko katastarske čestice [katastarska čestica], zatim katastarske čestice [katastarska čestica] do međe istočne, katastarske čestice [katastarska čestica].

Vještak je pokazao strankama predmetne nekretnine te utvrdio da se tužitelji koriste jednim dijelom puta koji je dio njihove katastarske čestice [katastarska čestica] te dijelom puta koji se proteže na kat. čest. [katastarska čestica] – koja je u vlasništvu tuženika do svoje međe. Vještak utvrđuje da se na nekretnini katastarske čestice broj [katastarska čestica] može pristupiti sa javnoprometne površine automobilom sa [adresa], dok sa zapada prema izgrađenosti nije moguć pristup vozilom.

Vještak utvrđuje da su kolna vrata za ulaz na kat. č. [katastarska čestica] izgrađena na međi sa katastarskom česticom [katastarska čestica].

Na upit punomoćnika tuženika da li na svojoj čestici označene kao zk. čbr. [katastarska čestica] tužitelji mogu ostaviti svoje vozilo zbog izgrađenosti parcele,vještak odgovara da utvrđenje parkirnog prostora nije u njegovoj nadležnosti, a da se u dvorištu parcele 10324 može parkirati vozilo određenih dimenzija.

15. Vještak je svoj nalaz i mišljenje izradio stručno, objektivno i obrazloženo te detaljno odgovorio na sva pitanja i primjedbe pa stoga sud ovaj nalaz i mišljenje prihvaća u cijelosti.

Vještak je (list 91) identificirao i utvrdio da je predmet ove pravne stvari, pravo stvarne služnosti prolaza pješice i provoza u širini kolnog puta, na teret i preko dijela nekretnine tuženika koju čini katastarska čestica broj [katastarska čestica] upisana u zemljišnim knjigama u zk. ul. broj [broj ZK uloška] u katastarskoj općini [katastarska općina], kao poslužne nekretnine, služnost dijela označenog točkama 1-2-5-6, a za korist: - nekretnine tužitelja i to: katastarske čestice broj [katastarska čestica] koja je upisana u zemljišnim knjigama u zk. ul. broj [broj ZK uloška] u katastarskoj općini [katastarska općina], kao povlasne nekretnine. Sukladno tužbi, pravo stvarne služnosti prolaza pješice i provoza u širini kolnog puta, na teret i preko dijela nekretnine tužitelja koju nekretninu čini katastarska čestica broj [katastarska čestica] upisana u zemljišnim knjigama u zk. ul. broj [broj ZK uloška] u katastarskoj općini [katastarska općina], kao poslužne nekretnine dijela označenog točkama 2-3-4-5 a za korist:

- nekretnina tužitelja i to: katastarske čestice broj [katastarska čestica] koja je upisana u zemljišnim knjigama u zk. ul. broj [broj ZK uloška] u katastarskoj općini [katastarska općina], kao povlasne nekretnine.

Vještak sukladno stvarnom stanju navodi: pravo stvarne služnosti prolaza pješice i provoza u širini kolnog puta, na teret i preko dijela nekretnine tužitelja koju nekretninu čini katastarska čestica broj [katastarska čestica] toĉke 2-3-4-5 koja je upisana u zemljišnim knjigama u zk. ul. broj [broj ZK uloška] u katastarskoj općini [katastarska općina], kao poslužne nekretnine, a za korist:

- nekretnina tuženika i to: katastarske čestice broj [katastarska čestica] koja je upisana u zemljišnim knjigama u zk. ul. broj [broj ZK uloška] u katastarskoj općini [katastarska općina], kao povlasne nekretnine. Sve kako je vidljivo iz prikaza 2. i 3. ovog nalaza.

Vještak je utvrdio da prema stvarnom stanju na terenu postoji realna i stvarna mogućnost pristupa kući tužitelja odnosno na nekretninu kč. broj [katastarska čestica] jedino sa javnoprometne površine [adresa], a kako je i do sada korišteno, služnost puta označenog točkama 1-2-3-4-5-6. Prikaz 2. i 3. ovog nalaza.

Vještak je utvrdio da tužitelji sa svoje nekretnine kč. broj [katastarska čestica]. mogu na javnoprometnu površinu, [adresa] izaći jedino preko nekretnine kč. broj [katastarska čestica] u vlasništvu tuženika.

Izlaz i korištenje put na zapad nije u naravi realno i ostvarivo zbog izgrađenosti kako na nekretnini tužitelja tako i na susjednoj nekretnini kč. broj [katastarska čestica] koja međi na zapad sa tužiteljima.

Vještak je utvrdio da se u naravi put služnosti pruža u smjeru istok-zapad od [adresa] prema katastarskoj čestici broj [katastarska čestica] odnosno kući kbr. 60 da je širine cca.2,20-2,50 i da se pruža uz kuće tuženika na udaljenosti južno od kuće kbr.61 približno 1,1-2,1m. Put završava na kč. broj [katastarska čestica] približno 2,2m prije međe kč. br. [katastarska čestica] sa kč. broj [katastarska čestica].

16. Tužitelji ističu (list 103) da nemaju prigovora na nalaz i mišljenje vještaka, a tuženici ističu (list 98) da je vještak geodetski točno identificirao nekretnine parničnih stranaka i točno snimio i izmjerio mjesto spora. Prigovor se odnosio jedino na gramatički izričaj (list 114 spisa). Ističu da ne prihvaćaju pravna utvrđenja iz nalaza i mišljenja pa se vještak očitovao (list 125-126 spisa – očitovanje od 6.10.2025.) da su termini korišteni kako bi se mišljenje iz nalaza lakše povezalo sa stvarnim stanjem, izjavama stranaka i pravnim terminima iz tužbe, a podaci iz nalaza koristili i usmjerili na predmetne nekretnine i vezano uz činjenično stanje kako su i stranke na očevidu nazvale i iskazale.

Vještak osnovano ističe kako po njemu navedeni termini nemaju nikakvog pravnog učinka kojim bi vještak neovlašteno bio u ulozi Suda, a u nalazu i mišljenju navodi i iznosi sve relevantne i činjenične podatke koji su bitni za rješavanje predmetne pravne stvari.

Osim toga, tuženik je istakao da ne predlaže novo vještačenje (podnesak 30.10.2025. – list 128 spisa).

Tužitelji (list 115 – ročište 2.4.2025.) ukazuju da su se tuženici na pripremnom ročištu protivili tužbenom zahtjevu samo glede prava provoza i to iz razloga zaustavljanja odnosno zadržavanja vozila na njihovoj nekretnini, a tužbenim zahtjevom se upravo traži utvrđenje prava stvarne služnosti prolaza i provoza bez zadržavanja.

Kako je vještak utvrdio da tužitelji sa svoje nekretnine kč. br. [katastarska čestica] mogu na javnoprometnu površinu, [adresa] izaći jedino preko nekretnine kč. broj [katastarska čestica] u vlasništvu tuženika. Izlaz i korištenje put na zapad nije u naravi realno i ostvarivo zbog izgrađenosti kako na nekretnini tužitelja tako i na susjednoj nekretnini kč. br. [katastarska čestica] koja međi na zapad sa tužiteljima , valjalo je u cijelosti prihvatiti konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja i utvrditi pravo stvarne služnosti prolaza i provoza

– dakle bez zadržavanja.

Prema čl. 186 Zakona o vlasništvu i drugih stvarnim pravima stvarna služnost je stvarno pravo svagdašnjega vlasnika određene nekretnine (povlasna nekretnina) da se za potrebe te nekretnine na određeni način služi nečijom nekretninom (poslužna nekretnina), čiji svagdašnji vlasnik to mora trpjeti ili mora propuštati određene radnje glede svoje nekretnine koje bi inače imao pravo činiti.

17. Tvrdnja da su prijašnji vlasnici zk.č.br. 10325 tužiteljima dopuštali nesmetan prolazak predmetnom česticom u širini dostatnoj za prolaz osobnog vozila jer je to jedini način da se s javnoprometne površine pristupi na zk.č.br. 10324 proizlazi i iz utvrđenja vještaka prilikom očitovanja na okolnost stvarnog puta služnosti u naravi vezano uz nekretnine.

Naime, vještak je utvrdio da se u naravi put služnosti pruža u smjeru istok- zapad od [adresa] prema katastarskoj čestici broj [katastarska čestica] odnosno kući kbr. 60 i da je širine cca 2,20 do 2,50 i da se pruža uz kuće tuženika na udaljenosti južno od kuće kbr. 61 približno 1,1 do 2,1 metar. Put završava na kč. br. [katastarska čestica] približno 2,2 m prije međe kč. br. [katastarska čestica] sa kč. br. [katastarska čestica].

Na tehnički dio nalaza i mišljenja vještaka nema nikakvih primjedbi. Kada se iskaz svjedoka IL poveže sa navedenim utvrđenjem ukazuje se uvjerljivom navedena tvrdnja svjedoka da iako tužitelji koji su tamo doselili 1987. godine nisu imali u vlasništvu osobno vozilo, a niti ga imaju u vlasništvu danas i za čitavo vrijeme svojeg stanovanja nisu imali nikakav problem sa dolaskom osobnog vozila koje je trebalo istovariti kakav teret tj. izvršiti im dostavu npr. izvršiti odvoz iz septičke jame.

Nikada nitko do strane prednika tuženika nije branio takav način služnosti prolaza pješice i provoza do nekretnine tužitelja, a do razmirica je došlo tek unazad 3-4 godine.

Odlučno i uvjerljivo je istakao da nikada tužitelji nisu zadržavali vozilo na nekretnini tuženika već su samo prošli vozilom za slučaj kakve potrebe. Isto tako odlučno i uvjerljivo istakao je da je otac II. tuženika dovozio drva njegovim roditeljima traktorom ili neke druge stvari koje su trebale tužiteljima, a i drugi susjedi koji su imali traktor ili osobno vozilo su dolazili do nekretnine tužitelja. Nesporno je između stranaka da prolazak pješice nitko nikada tužiteljima nije osporavao.

Širina puta na terenu govori u prilog tome da je moguć prolaz vozila, a u dvorištu parcele 10324 može se parkirati i vozilo određenih (manjih) dimenzija. Životno su uvjerljive tvrdnje svjedoka LL i IL o potrebi da zbog starosti i otežanog hoda roditelji ponekad vozilom (npr. taxi vozilom) dođu do svoje nekretnine.

Svjedok LL odlučno i uvjerljivo je istakao kako djed tuženih nije osporavao prolaz tužiteljima preko čestice 10325 do čestice 10324 pješice, a po potrebi ponekad i vozilom.

Nikada nitko nije parkirao vozilo od strane tužitelja ili dostave koja je vršena tužiteljima na čestici tuženih 10325 i uvijek se radilo o samo vrlo kratkom zadržavanju.

Svjedok ĐL ističe da ne postoji opravdani razlog zbog kojeg tuženici brane tužiteljima da vozilom dođu do čestice 10324 bez zaustavljanja. Ističe da njezin pok. svekar CL koji je umro 2004. g. dozvoljavao je tužiteljima samo pješice prolaz preko čestice 10325 do čestice 10324.

I. tužiteljica je istakla da nikada otac tuženika nije branio prolaz vozilom za slučaj potrebe do čestice 10324 kao niti djed tuženih, a identično iskazuje i II. tužitelj.

I. tužena ističe da nema opravdanog razloga sprječavati pristup vozilom tužiteljima bez zaustavljanja vozila premda tvrdi da se sjeća da dok je živjela na nekretnini zk.č. 10325 da su djed i otac sprječavali pravo zadržavanja i prolaza vozilom tužiteljima, a zašto su to činili nije joj poznato.

II. tuženik ističe da tužitelji nikada nisu prolazili vozilom preko parcele 10325 tj. tuženih da bi on to vidio kao niti osobe po njihovom nalogu.

Životno je logično da su tužitelji morali ponekad proći vozilom do predmetne čestice i očito su to radili vrlo rijetko i iznimno, samo po potrebi, a nesporno vozilom nisu prolazili svakodnevno jer ga niti nemaju niti su ga imali kako sami suglasno tvrde.

Životno je logično da su vozilo koristili za iskrcaj dovezenog tereta (npr. namještaja, bijele tehnike, šodra, drva traktorom i izvanrednih potreba). Kako tužbenih zahtjevom tužitelji samo traže utvrđenje stvarne služnosti prolaza i provoza, bez zadržavanja i zaustavljanja, a pošteno i obzirno su izvršavali sadržaj služnosti kroz najmanje 20 godina (štoviše od doseljenja 1987.) kako proizlazi iz međusobno povezanih iskaza I. i II. tužitelja te svjedoka IL te uvažavajući i rezultate provedenog vještačenja valjalo je odlučiti kao u izreci (čl. 186 Zakona o vlasništvu i drugih stvarnim pravima i čl. 229 st. 1 Zakona o vlasništvu i drugih stvarnim pravima).

18. Kamatna stopa dosuđena je po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a kamate na parnični trošak sukladno odredbi čl. 30 Ovršnog zakona.

19. Parnični trošak dosuđen je primjenom čl. 154 st. 1 ZPP pa su stoga tuženici odbijeni sa zahtjevom za naknadom parničnog troška.

Tužiteljima je priznat trošak (VPS 1.327,23 eur)

- sastava tužbe od 14.6.2022. po Tbr 7/1 – 100 bodova

- sastava podneska od 6.2.2023. (odaslanog sudu 4.2.2023. -list 26) po Tbr 8/1

– 100 bodova

- zastupanja na ročištu 15.2.2023. po Tbr 9/1 – 100 bodova

- zastupanja na ročištu 18.5.2023. po Tbr 9/1 – 100 bodova

- zastupanja na očevidu 13.9.2024. po Tbr 9/7 – 100 bodova

- sastava podneska od 15.10.2024. po Tbr 8/1 – 100 bodova

- sastava podneska od 5.2.2025. po Tbr 8/1 – 100 bodova

- zastupanja na ročištu 2.4.2025. po Tbr 9/1 – 100 bodova

- zastupanja na ročištu 26.9.2025. po Tbr 9/1 – 100 bodova

- zastupanja na ročištu 17.7.2026. po Tbr 9/1 – 100 bodova

- naknada po Tbr 40 – 10% - 200,00 eur

- PDV 25% 550,00 eur ili ukupni parnični trošak u iznosu od 2.750,00 eur. Sve je dosuđeno primjenom čl. 155 ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

U Zagrebu, 28. kolovoza 2026.

Sutkinja:

Snježana Lukša

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od dana primitka prijepisa ove presude. Žalba se predaje putem ovog suda na Županijski sud u 4 istovjetna primjerka.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 73 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku-Narodne novine 25/13).

DNA:

pun. stranaka

zvati tužitelje na sudsku pristojbu na presudu