REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: P-203/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi, po sucu ovoga suda Anamariji Kovačević Turac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ČI, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Velimiru Galiću, odvjetniku u Požegi, protiv tuženika Hrvatske poštanske banke, dioničko društvo, OIB 87939104217, iz Zagreba, Jurišićeva ulica 4, radi ovrhe – spor, nakon glavne rasprave održane 23. srpnja 2026. u nazočnosti tužitelja osobno uz punomoćnika, dana 28. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I Tužitelj ČI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], odbija se s tužbenim zahtjevom koji glasi:

„Ovrha Općinskog suda Požega broj Ovr-376/2022 od dana 18. srpnja 2025.godine, proglašava se nedopuštenom.“

II Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

Obrazloženje

1.Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. U tužbi navodi da je zaključkom i rješenjem suda, poslovni broj Ovr-376/2022 od dana 18.srpnja 2025 godine, tužitelj (ovršenik) ČI je upućen da u roku od 30 dana od dana dostave tog zaključka i rješenja, pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

1.1. Tužitelj navodi da je sa tuženikom, Hrvatskom poštanskom bankom d.d., dana 16.04.2015. godine. zaključio Ugovor o kreditu, broj 9916161982, te su stranke zatim, tako sačinjenu privatnu ispravu, podnijeli na potvrdu kod Javnog bilježnika. U tom ugovoru o kreditu, u točki 7. parnične stranke su ugovorile redovnu kamatu: 9,34 % promjenjivu u skladu sa metodologijom utvrđivanja promjenjivih kamatnih stopa na dane kredita i primljene depozite od fizičkih osoba (dalje: Metodologija) a sastoji se od promjenjivog i fiksnog dijela. Promjenjivi dio kamatne stope se sastoji od referentne kamate koju čini 6.mjesečni NRS1 za HRK kojeg periodično utvrđuje i objavljuje Hrvatska udruga banaka na stranicama www.hub.hr, te se mijenja ovisno o promjeni stope referentne kamate, a u trenutku sklapanja ovog Ugovora iznosi 1,82 %. Redovna kamata se svakih šest mjeseci usklađuje s promjenama referentne kamate na način određen u Općim uvjetima Hrvatske poštanske banke, dioničko društvo u kreditnom poslovanju s fizičkom osobama (dalje: Opći uvjeti poslovanja) pri čemu se promijenjena stopa redovne kamate primjenjuje od datuma dospijeća prvo anuiteta nakon 01.01,.odnosno 01.07.svake godine. Zatezna kamata na dan zaključenja ovog Ugovora je 12% (slovima: dvanaest posto) godišnje koja je promjenjiva, do donošenja odluke HNB o promjeni visine eskontne stope. Naknadu za obradu kreditnog zahtjeva banka obračunava i naplaćuje naknadu u visini 0,55 (nula cijela pedeset pet posto) od iznosa odobrenog kredita sukladno uvjetima.

1.2.Tužitelj ističe, da je sklopio predmetni ugovor, te pri tome pristao i na opće akte tuženika, a bez toga, da se sa istima zaista upoznao i razumio. Uostalom, tuženi, niti na jedan način, nije tužitelja upoznao sa svojim općim aktima kao posljedicama, tj. obavezama koje iz istih za tužitelja proizlaze. Naime, tuženik je na ovakav način povrijedio interese i prava tužitelja kao potrošača, zaključivši sa istim predmetni ugovor o kreditu. Naime, u točki 1.Ugovora o kreditu je utvrđeno, da se tužitelj neosnovano i nezakonito obvezuje platiti prednicima tuženiku kamatu, po kamatnoj stopi koja je promjenjiva, u skladu Odlukom o kamatnim stopama tuženika. Takvim određivanjem kamatne stope, a zatim i njenom neopravdanom naplatom, tuženik je nezakonito i neosnovano stavio tužitelja u neravnopravan položaj, protivno dolje navedenim zakonima. Naime, ovakvim načinom određivanja kamata, tuženika uopće nije ugovorio paramatre i fiksni dio kamate, te razdoblja promjene kamatnih stopa u skladu s odredbama članka 11.a , stavka 5. Zakona o potrošačkom kreditu (Narodne novine 75/09,112/12, 143/13 i 147/13), pa je takvim postupanjem tuženik počinio prekršaj opisan člankom 26.stavkom 1., podstavkom 28. Zakona o potrošačkom kreditiranju. Iz gore navedenog postupanja tuženika jasno proizlazi, da je tuženik jednostrano odredio gore navedene veličine i razdoblja, odnosno nije postupio po odredbama ZPK, nego je naprotiv postupio prema vlastitom nahođenju, jednostrano je mijenjao kamatu, a umjesto da ugovori promjenjivi paramater i fiksni dio kamate s tužiteljem, te veličine je odredio jednostrano, bez usklađivanja i bez ugovaranja s tužiteljem. Tužitelj također mora podsjetiti tuženika da je Zakonom o obveznim odnosima u članku 3. određeno, da su sudionici ugovornog odnosa moraju biti ravnopravni, a člankom 4. da se sudionici kod ugovaranja moraju pridržavati načela savjesnosti i poštenja, stoga jednostrana promjena ugovorenih obaveza svakako ne spada u obveznopravni odnos, niti je takav način određivanja obveza utemeljen na načelu savjesnosti i poštenja. Isto tako, tuženik je jednostrano odredio zateznu kamatu, nije tužitelja upoznao sa posljedicama koje iz te odredbe proizlaze. Tuženik je također neosnovano ugovorio točku 8., nezakonito i neosnovano naplatio obradu kreditnog zahtjeva tužitelju.

1.3. Osim navedenog tužitelj ističe, da je dana 7.listopada 2022 godine, zaprimio rješenje o ovrsi Općinskog suda Požega, pod poslovnim brojem Ovr-376/2022, te je citiranim rješenjem određena je ovrha udaljenjem (ovršenika) tj. tužitelja i uklanjanjem svih njegovih pokretnina iz stana u [adresa] na nekretnini 2. Suvlasnički dio: 502/10000 etažno vlasništvo (E-2) dvosobni stan u prizemlju, ulaz 1, a koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, predsoblja i drvarnice u ukupnoj površini od 42,25 m23, upisan u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Tužitelj ističe, da u odnosu na njega, gore navedena nekretnina predstavlja njegov jedini dom. Odredbom članka 34.stavka 1.Ustava Republike Hrvatske (“ Narodne novine“) broj 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14) propisano je da je dom nepovrediv, a odredbom članka 8.1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda (MU broj:18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17 da svako ima pravo na poštivanje (…) doma (…).

1.4. S obzirom na činjenicu da je u obrazloženju ovršne isprave navedeno, kako će se nekretnina tužitelja prodati na javnoj dražbi, a da ista predstavlja jedini dom tužitelja, zaključuje se kako bi uvažavanjem navoda tuženika i ostavljanjem na snazi pobijanog rješenja o ovrsi bila narušena pravična ravnoteža ovrhovoditelja-ovdje tuženika i ovršenika, ovdje tužitelja, a posljedično tome bilo povrijeđeno dostojanstvo tužitelja, sadržajno propisano odredbom članka 6. Ovršnog zakona. Osim toga, treba napomenuti, da je odredbama Ovršnog zakona, koje se nužno primjenjuju u predmetnom postupku, propisano da se ovrha ne može provoditi u slučaju da nekretnina predstavlja jedini dom, nužan za zadovoljenje osnovnih životnih potreba tužitelja. Uzevši u obzir tu činjenicu, a u slučaju ostavljanja na snazi pobijanog rješenja o ovrsi, tužitelju bi bilo povrijeđeno njegovo dostojanstvo, podredno tome, pravo zaštite tužitelja-fizičke osobe, a posljedično i citirana temeljna ljudska prava sadržajno propisana Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Pored toga, tužitelj je invalid sa 80% tjelesnog oštećenja, te ima pravo na pomoć druge osobe.

1.5. Zbog navedenog tužitelj smatra da su gore navedene odredbe Ugovora o kreditu ništetne, te da ne proizvode nikakve pravne učinke i da je takvim jednostranim i protuzakonitim postupanjem tuženika, prouzročena šteta tužitelju.

1.6. Zbog svega iznesenog, tužitelj smatra, da ne postoji tražbina tuženog prema tužitelju kako je to sud prethodno odredio u rješenju o ovrsi broj gornji, pa stoga tužitelj predlaže sudu, da donese presudu kojom se ovrha Općinskog suda Požega, poslovni broj Ovr-376/2022 od dana 18.srpnja 2025 godine, proglašava se nedopuštenom.

2. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava navode tužbe, te istu u cijelosti smatra neosnovanom.

2.1.Točan je navod tužitelja da je zaključkom i rješenjem suda, poslovni broj Ovr- 376/2022 od dana 18.srpnja 2025 godine, tužitelj (ovršenik) ČI upućen da u roku od 30 dana od dana dostave tog zaključka i rješenja, pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, a sve obzirom na zaključak donesen na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 11. ožujka 2022. u Zagrebu. Također nesporno je da je sa tuženikom dana 16.04.2015. godine zaključen Ugovor o kreditu broj 9916161982. Međutim, netočan je navod tužitelja da ga tuženik niti na jedan način nije upoznao sa svojim općim aktima i posljedicama odnosno obvezama koje iz istih za tužitelja proizlaze. Iz priloženog Ugovora o kreditu u točki 12. primjena uvjeta propisano je: „Sastavni dio ovog Ugovora su uvjeti i Opći uvjeti Hrvatske poštanske banke, dioničko društvo u kreditnom poslovanju sa fizičkim osobama. Potpisom ovog Ugovora Korisnik kredita potvrđuje da je upoznat sa njihovim sadržajem te da ih prihvaća. Na sve što nije propisano ovim Ugovorom primjenjuju se uvjeti i opći uvjeti. … potpisom ovog Ugovora korisnik kredita potvrđuje da mu je predan sažetak svih relevantnih članaka iz Općih uvjeta, Metodologije i Odluke HPB-a o naknadama i drugim troškovima, sa objašnjenjem na koji način iste odredbe mogu utjecati na financijski položaj korisnika kredita kao i da mu je predan obrazac o informacijama prije sklapanja Ugovora o kreditu.“ Nadalje, nastavno na navode tužitelja da je u točki I. Ugovora o kreditu utvrđeno da se tužitelj neosnovano i nezakonito obvezuje platiti prednicima tuženiku kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika, tuženik se očituje da takvo što nije propisano u točki 1. Ugovora o kreditu. Redovna kamata na kredit Ugovorena je točkom 7. Ugovora o kreditu i to na način: 9,34% promjenjiva u skladu sa metodologijom utvrđivanja promjenjivih kamatnih stopa na dane kredite i primljene depozite od fizičkih osoba..." U daljnjim odredbama navedene točke utvrđeno je da korisnicima kredita koji u skladu sa Općim uvjetima poslovanja imaju status klijenta Banke redovna kamata se za vrijeme trajanja statusa klijenta umanjuje za 0,50% pa u trenutku sklapanja Ugovora iznosi 8,84 % godišnje, promjenjiva. Nadalje je navedeno da se kamatna stopa sastoji od fiksnog i promjenjivog dijela te je detaljno objašnjeno na koji način se obračunava promjenjivi dio kamatne stope i kako se mijenja te koliko iznosi fiksni dio koji se ne mijenja, a isto je između ostalog definirano i u točki 8. Općih uvjeta koji su sastavni dio Ugovora o kreditu i koji su predani tužitelju u trenutku potpisivanja Ugovora o kreditu. Nadalje sukladno točki 7. Ugovora potpisom Ugovora korisnik kredita potvrdio je „…da ga je banka prije zaključenja Ugovora upoznala sa svim parametrima promjenjivosti redovne kamatne stope, da im je na jasan i nedvojben način predočena uzročno-posljedična veza kretanja tih parametara i njihova utjecaja na visinu promjenjive kamate….“ Nadalje, korisnik kredita je potpisom Ugovora potvrdio …da ga je Banka prilikom zaključenja Ugovora na razumljiv način upozorila na sve rizike promjenjivosti kamatne stope te su ih u cijelosti prihvatili… Slijedom navedenog, navod tužitelja da je takvim određivanjem kamatne stope, a zatim i njezinom neosnovanom naplatom tuženik nezakonito i neosnovano stavio tužitelja u neravnopravan položaj te da je jednostrano mijenjao kamatu je u cijelosti neosnovan, a u krajnjoj liniji niti ne odgovara stvarnom činjeničnom stanju. Netočan je i navod da je tužitelj jednostrano odredio zateznu kamatu i da tužitelja nije upoznao sa posljedicama koje iz toga proizlaze. Zatezna kamata naznačena je u skladu sa Zakonom te je u trenutku zaključenja Ugovora iznosila 12% godišnje, koja je promjenjiva do donošenja odluke HNB o promjeni visine eskontne stope. Tužitelj sukladno odredbi članka 29. ZOO duguje tuženiku i zakonske zatezne kamate na iznos dospjelog neplaćenog potraživanja za što se istom povećava dug sve do njegove konačne otplate. Tužitelj uopće ne radi razliku između ugovorenih redovnih kamata (koje po svojoj prirodi predstavljaju naknadu za korištenje novčanih sredstava i koje su ugovorene) od zakonske zatezne kamate (koja po svojoj prirodi predstavlja određenu vrstu kazne radi zakašnjenja u podmirenju duga i koja je zakonom određena). Dakle, prilikom sklapanja Ugovora tužitelj se suglasio i pristao da redovna kamata iznosi 8,84% godišnje te da je ista promjenjiva do donošenja odluke o promjeni ove kamate s time da ga je tuženik kako je gore navedeno, prije sklapanja Ugovora detaljno informirao o prirodi promjenjive kamatne stope kao i potencijalnim posljedicama iste nakon čega je tužitelj pristao na tako ugovorene uvjete, a što je i potvrdio potpisom Ugovora. Stoga navedena odredba ni u kojem slučaju nije nepoštena niti je ovisna o isključivoj volji tuženika obzirom je promjenjivost iste definirana na jasan i transparentan način kako u Ugovoru o kreditu i Općim uvjetima tako i u Metodologiji utvrđivanja promjenjivih kamatnih stopa. Osim toga, da je u konkretnom slučaju i ništetna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, a što nije iz svih gore navedenih razloga, tužitelj je u svakom slučaju pristao na visinu kamatne stope u iznosu od 8,84% godišnje pa bi tužitelj mogao ukazivati eventualno na ništetnost samo dijela odredbe točke 7. Ugovora o kreditu u kojem se navodi da je kamatna stopa promjenjiva dok preostali dio odredbe točke 7. Ugovora o kreditu ni u kojem slučaju nije ništetan.

2.2.Međutim, kako je to razvidno iz analize otplate kredita redovna kamatna stopa konstantno se je smanjivala (s početnih 8,84% do 7,39%) što je išlo u korist tužitelja iz čega proizlazi da je tužitelj u navedenom razdoblju plaćao kamate u manjem iznosu od onog na koji je prvotno pristao. Prema odredbi članka 49. stavak 1. ZZP (NN 41/14). ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom, a time i ništetnom u smislu odredbe članka 55. stavak 1. navedenog zakona ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana nije došlo pa se time ne radi o ništetnoj ugovornoj odredbi u pogledu promjenjive kamatne stope jer je ista konstantno smanjivana u korist tužitelja. Ovakav stav zauzela je i recentna sudska praksa npr. Gž-615/2020 od 19.05.2021. Županijski sud u Vukovaru. Stoga ostaje nejasno, što točno tužitelj potražuje tužbom, obzirom da je plaćao kamate po stopi manjoj od početno Ugovorene, a ne višoj kako to neosnovano tvrdi. Sve i kad bi bila utvrđena ništetnost samo dijela odredbe točke 7. Ugovora o kreditu u kojem se navodi da je kamatna stopa promjenjiva ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost cijelog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe (članak 55. stavak 2. ZZP) Odredba koja kreditoru omogućuje da pod određenim uvjetima jednostrano izmijeni kamatnu stopu, ne ulazi u glavni predmet ugovora.

2.3. Vezano za navode tužitelja da je tuženik neosnovano ugovorio naknadu za obradu kreditnog zahtjeva tuženik ističe da predmetnu odredbu treba sagledati u odnosu na vrijeme kada je predmetni Ugovor sklapan i kada su takve odredbe bile uobičajene i sastavni dio Ugovora o kreditu, a na koje je tužitelj konačno i pristao. U vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu nije postojalo zakonsko ograničenje na ugovaranje predmetne naknade.

2.4. Vezano za navode tužitelja da nekretnina koja je predmet ovršnog postupka Ovr- 376/2022 predstavlja njegovu jedinu nekretninu/dom (čime ukazuje na odredbu članka 75. Ovršnog zakona) tuženik ističe kako predmetni prigovor ne može biti predmetom ove parnice, a na koju je tužitelj upućen sukladno zaključku donesenom na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 11. ožujka 2022. u Zagrebu. Predmetni prigovor tužitelj je mogao istaknuti eventualno u žalbi protiv rješenja o ovrsi, o čemu bi odlučivao ovršni sud (a koji bi ionako bio neosnovan budući se radi o dobrovoljno založenoj nekretnini.)

2.5. Nadalje, vezano za navode tužitelja da ne postoji tražbina tuženika slijedom čega predlaže ovrhu broj Ovr-376/2022 proglasiti nedopuštenom, tuženik ističe prigovor pravomoćno presuđene stvari te prilaže pravomoćnu presudu Općinskog suda u Požegi posl.broj P-429/2022 od 30. studenog 2023. kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja radi proglašenja nedopuštenom ovrhe Općinskog suda Požega, broj Ovr- 376/2022, od dana 14.studenog 2022.godine, budući je u provedenom postupku nedvojbeno utvrđeno da potraživanje tuženika prema tužitelju nesporno postoji, a što je i utvrđeno provedenim financijskim vještačenjem.

2.6. Slijedom navedenog predlaže se sudu tužbu odbiti uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u spis ovoga suda br. Ovr-376/2022, ugovor o kreditu br. 9916161982 zaključen između Hrvatske poštanske banke d.d. i ČI od 16. travnja 2015. godine, presudu Općinskog sud u Požegi br. P 429/2022, analizu otplate kredita str. lista 19-2 do 22-2, ostale priloge i podneske spisu te je saslušao tužitelja u svrhu dokazivanja.

4. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka uz savjesnu i brižljivu ocjenu svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno sud je utvrdio da su tužba i tužbeni zahtjev tužitelja neosnovani.

5. Uvidom u zaključak ovog suda broj Ovr-376/2022-30 od 18.srpnja 2025. utvrđeno je da je navedenim zaključkom ČI upućen da pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom na nekretnini 2. Suvlasnički dio: 502/10000 etažno vlasništvo (E-2), dvosobni stan u prizemlju, ulaz 1, a koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, predsoblja i drvarnice u ukupnoj površini od 42,25 m2 upisan u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina].

6. Uvidom u spis ovoga suda br. Ovr 376/2022 utvrđeno je da je ovršni postupak pokrenut na temelju ovršne isprave i to Ugovora o kreditu od 16.travnja 2015. zaključenog između Hrvatske poštanske banke d.d. kao kreditora i ČI kao korisnika kredita, radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 220.000,00 HRK/ 29.199,02 eura te da je ovršni sud je sukladno Zaključku građanskih odjela Županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 11. ožujka 2022., utvrdio da je ovršenik potrošač i da ugovor o kreditu kao javnobilježnički akt nije prošao sudsku kontrolu provjere eventualno nepoštenih ugovornih odredaba i uputio ovršenika da pokretne parnicu radi nedopuštenosti ovrhe.

7. Na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 11. ožujka 2022. u Zagrebu donesen je zaključak da je obveza ovršnog suda da u postupku ovrhe na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu (rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnice, javnobilježnički akti ili solemnizirane privatne isprave i sl.), a koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, po službenoj dužnosti preispitati sadrži li potrošački ugovor nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe. Tako je ovršni sud dužan po službenoj dužnosti sumarno provjeriti je li ovršenik potrošač, da li je potrošački ugovor priložen uz prijedlog za ovrhu, po potrebi zakazati ročište, da li se potrošač izjasnio da želi ostati vezan nepoštenim ugovornim odredbama koje odricanje mora biti unijeto u zapisnik ili službenu bilješku u spisu (odricanje od zaštite. U sumnji jesu li pojedine odredbe ništetne sud će ovršenika uputiti u parnicu radi nedopustivosti ovrhe.

8. Dakle predmet ovog parničnog postupka je utvrđenje ništetnosti odredbi o redovnoj kamati, zateznoj kamati i naknadi za obradu kredita ugovorenih temeljem nenamjenskog Ugovora o kreditu u kunama od 16. travnja 2015., zaključenog između Hrvatske poštanske banke d.d. kao kreditora i ČI kao korisnika kredita.

9. Nije sporno da su stranke zaključile Ugovor o kreditu broj 9916161982 od 16.travnja 2015. Uvidom u predmetni ugovor utvrđeno je da se radi o nenamjenskom kreditu u kunama, da je ugovorena redovna kamata: 9,34 % promjenjivu u skladu sa metodologijom utvrđivanja promjenjivih kamatnih stopa na dane kredita i primljene depozite od fizičkih osoba (dalje: Metodologija) a sastoji se od promjenjivog i fiksnog dijela. Promjenjivi dio kamatne stope se sastoji od referentne kamate koju čini 6.mjesečni NRS1 za HRK kojeg periodično utvrđuje i objavljuje Hrvatska udruga banaka na stranicama www.hub.hr, te se mijenja ovisno o promjeni stope referentne kamate, a u trenutku sklapanja ovog Ugovora iznosi 1,82 %. Redovna kamata se svakih šest mjeseci usklađuje s promjenama referentne kamate na način određen u Općim uvjetima Hrvatske poštanske banke, dioničko društvo u kreditnom poslovanju s fizičkom osobama (dalje: Opći uvjeti poslovanja) pri čemu se promijenjena stopa redovne kamate primjenjuje od datuma dospijeća prvo anuiteta nakon 01.01,.odnosno 01.07.svake godine. Zatezna kamata na dan zaključenja ovog Ugovora je 12% (slovima: dvanaest posto) godišnje koja je promjenjiva, do donošenja odluke HNB o promjeni visine eskontne stope. Naknadu za obradu kreditnog zahtjeva banka obračunava i naplaćuje naknadu u visini 0,55 (nula cijela pedeset pet posto) od iznosa odobrenog kredita sukladno uvjetima.

10. Sud je saslušao tužitelja ČI koji je iskazao da je predmetni ugovor o kreditu zaključio 2015. godine i u to vrijeme je bio nositelj obrta, samoposlužne autopraonice u [adresa]. Po zanimanju je strojarski tehničar. Namjena kredita je bila zatvoriti kredit koji je imao od ranije u Sberbanci koji je zaključio negdje 2012. godine za otvaranje obrta i pokretanje istog. Tako je sa ovim predmetnim kreditom zatvorio raniji kredit. Iznos kredita je bio 220.000,00 kuna. Nije mogao pregovarati o pojedinim odredbama ugovora, rečeno mu je kolika je mjesečna rata, tada je bila oko 2.000,00 kuna. Nitko mu nije rekao da li je kamata fiksna ili promjenjiva, niti mu je objasnio način formiranja kamatne stope niti posljedice sklapanja ugovora o kreditu sa fiksnom ili promjenjivom kamatnom stopom. Iskazao je da je on predmetni ugovor potpisao kako mu je pripremljen, nije ga niti pročitao. Zna da je potpisao ugovor o kreditu sa zasnivanjem založnog prava na nekretnini ali nije znao da će mu se dogoditi stvari koje su mi se dogodile, a to je moždani udar. Do 2017. godine je redovno plaćao rate kredita koliko su iznosile, nakon bolesti više nije mogao plaćati.

11. Dakle, iz iskaza tužitelja sud je utvrdio da je u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu bio nositelj obrta i da je kreditom zatvorio raniji poslovni kredit za obrt, čime je sud utvrdio stvarnu namjenu kredita. Iako predmetnim ugovorom o kreditu tužitelj nije izravno sredstva kredita utrošio za otvaranje i pokretanje obrta, istim je zatvorio kredit zaključen u tu svrhu, tako da se ima smatrati da predmetni kredit neizravno ima gospodarsku svrhu.

12. Obzirom je sud iz iskaza samog tužitelja utvrdio da je kredit u svojoj biti služio gospodarskoj svrsi (obrtu) sud zaključuje da tužitelj nema status potrošača u smislu Zakona o zaštiti potrošača (ZZP). Prema ZZP koji je bio na snazi 2015. godine u trenutku sklapanja predmetnog ugovora, definirano je u čl.5.st.1. točka 1. da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovoj poslovnoj djelatnosti, gospodarskoj djelatnosti niti obavljanju slobodnog zanimanja. Istodobno i Zakon o potrošačkom kreditiranju (ZPK) u čl. 2. točka 1. ZPK-a naglašava da je potrošač fizička osoba koja u transakcijama obuhvaćenim ovim Zakonom djeluje u svrhe koje nisu namijenjene njezinoj djelatnosti, obrtu ili profesiji.

12.1. Činjenica da je ovršni sud u svom zaključku/rješenju naveo je da je ovršenik potrošač ne veže parnični sud (koji nije vezan pravnom kvalifikacijom, stavom niti ocjenom ovršnog suda o tome je li tužitelj potrošač ili ne) već parnični sud samostalno izvodi dokaze i donosi zaključak o relevantnim činjenicama.

13. Kako se Zaključak donesen na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 11. ožujka 2022. u Zagrebu odnosi na potrošačke ugovore, to sud nije dužan po službenoj dužnosti sukladno Zaključku preispitivati nepoštenost odredbi ugovora koji nije potrošački, pa je posljedično tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnosti odredbi predmetnog ugovora o kreditu neosnovan.

14. Vezano za navode tužitelja da nekretnina koja je predmet ovršnog postupka br. Ovr-376/2022 predstavlja njegovu jedinu nekretninu/dom (čime ukazuje na odredbu članka 75. Ovršnog zakona) sud nalazi da tuženik osnovano ističe kako predmetni prigovor ne može biti predmetom ove parnice na koju je tužitelj upućen sukladno Zaključku Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 11. ožujka 2022. Predmetni prigovor tužitelj je mogao istaknuti u ovršnom postupku, o čemu bi odlučivao ovršni sud.

15. Vezano za navode tužitelja da ne postoji tražbina tuženika slijedom čega također predlaže ovrhu broj Ovr-376/2022 proglasiti nedopuštenom, tuženik je istakao prigovor pravomoćno presuđene stvari te priložio pravomoćnu presudu Općinskog suda u Požegi br. P-429/2022 od 30. studenog 2023. kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja radi proglašenja nedopuštenom ovrhe Općinskog suda Požega br. Ovr-376/2022.

15.1. Uvidom u pravomoćnu ovosudsku presudu br. P 429/2022 utvrđeno je da je tužitelj upućen u navedenu parnicu zaključkom ovršnog suda br. Ovr 376/2022-10 od 14.studenog 2022. radi proglašenja ovrhe nedopuštenom za novčanu tražbinu određenu rješenjem o ovrsi broj Ovr-376/2022-4 od 5.listopada 2022 zbog razloga predviđenog odredbom članka 50.stavak 1. točke 9.Ovršnog zakona.(„Narodne novine“ br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20, dalje: OZ-a) dakle iz razloga istaknutog prigovora da je tražbina prestala. Međutim parnični sud je u navedenom postupku donio presudu kojom je odbio tužitelja ČI sa tužbenim zahtjevom da se navedena ovrha proglasi nedopuštenom jer je utvrdio temeljem provedenog financijskog vještačenja da postoji tražbina Hrvatske poštanske banke d.d. prema ČI i njezinu visinu. Stoga je neosnovan prigovor tužitelja i s osnove prestanka tražbine, odnosno o istom je pravomoćno odlučeno, a tužitelj je u ovom postupku upućen u parnicu s osnove Zaključka građanskih odjela Županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 11. ožujka 2022., dakle radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora.

16. Stoga je sud odbio zahtjev tužitelja za proglašenjem ovrhe nedopuštenom i odlučio kao u točki I izreke.

17. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 – Odluka US RH, 84/08, 96/08 – Odluka US RH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19., 80/22 i 114/22 - dalje ZPP). Obzirom tužitelj potražuje trošak postupka, a tuženik je u cijelosti uspio u parnici a nije postavio određeni zahtjev za troškovima postupka, sud je odlučio kao u izreci, da svaka stranka snovi svoj trošak postupka.

18. Zbog svega iznesenog odlučeno je kao u izreci.

Požega, 28. kolovoza 2026.

Sudac

Anamarija Kovačević Turac

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi ovome sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Odvjetnik Velimir Galić, Požega

2. Hrvatska poštanska banka d.d., iz Zagreba, Jurišićeva ulica 4