REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-2210/2018-37

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Nives Šimunović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Interkapital d.d. OIB. 91995585043 Zagreb, Masarykova 1, zastupanog po punomoćniku Emilu Havkiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika PRESSHAUS d.o.o. OIB: 36974788949, Zagreb, Ulica Franje Petračića 4, (u vrijeme podnošenja tužbe: Telegram media grupa d.o.o.), zastupanog po punomoćnici Vesni Alaburić, odvjetnici u Zagrebu, radi naknade štete, na glavnoj i javnoj raspravi održanoj i zaključenoj dana 02. srpnja 2026. godine, u prisutnosti punomoćnika tužitelja Emila Havkića, odvjetnika i punomoćnice tuženika Vesne Alaburić, odvjetnice, dana 28. kolovoza 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1./ Nalaže se tuženiku Telegram media grupa d.o.o., Pavletićeva 1, 10000 Zagreb, OIB: 36974788949 da tužitelju Interkapital d.d., Masarykova 1, 10000 Zagreb, OIB: 91995585043 isplati iznos od 50.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 18. svibnja 2018. pa sve do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 15 dana.

2./ Nalaže se tuženiku Telegram media grupa d.o.o., Pavletićeva 1, 10000 Zagreb, OIB: 36974788949 da ukloni sa svoga portala net.hr članak pod naslovom " Ć U GADNOM PROBLEMU, PROCURILI NOVI KOMRPOMITIRAJUĆI MAILOVI: TO MORAMO BOLJE OSVIJESTITI KOD F" kao i sve poveznice na njega, tako da bude nedostupan preko svih tražilica, u roku od 15 dana.

3./ Nalaže se tuženiku Telegram media grupa d.o.o., Pavletićeva 1, 10000 Zagreb, OIB: 36974788949 da u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude objavi na naslovnici svoga portala net.hr cjeloviti tekst ove presude u tekstualnom (html) formatu koji će biti vidljiv i aktualan najmanje 72 sata od trenutka objavljivanja te dokaz o objavi istog tuženik u roku od 7 dana od objave mora dostaviti tužitelju.

4./ Zabranjuje se tuženiku Telegram media grupa d.o.o., Pavletićeva 1, 10000 Zagreb, da o tužitelju Intercapital d.d. Masarykova 1, 10000 Zagreb, širi navode kojim se riječima ili smisaono, tvrdi da je tužitelj tijekom 2017. i 2018. godine, posredno ili neposredno sudjelovao u izradi Zakon o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku (NN 32/17), da je radio na projektu otkupa dionica INE odnosno privatizacije HEP-a, te da je kompromitirao Predsjednika Vlade RH."

5./ Nalaže se tuženiku Telegram media grupa d.o.o., Pavletićeva 1, 10000 Zagreb, da tužitelju Interkapital d.d., Masarykova 1, 10000 Zagreb, plati troškove postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa sve do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju Interkapital d.d. OIB. 91995585043 Zagreb, Masarykova 1, naknaditi tuženiku PRESSHAUS d.o.o. Zagreb, Ulica Frane Petračića 4, OIB: 36974788949, parnični trošak u iznosu od 2.000,00 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi se navodi da je dana 22. svibnja 2018. godine na Internet portalu „net.hr“ objavljen članak pod naslovom „ Ć U GADNOM PROBLEMU, PROCURILI NOVI KOMPROMITIRAJUĆI MAILOVI: TO MORAMO BOLJE OSVIJESTITI KOD F“. Tužitelj tvrdi da su mu navedenim člankom povrijeđena prava osobnosti zajamčena čl. 19. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO/05). Tvrdi da se navedenim člankom stavlja u kontekst grupe koja je navodno premijera dovela u „gadan problem“, koja potajice savjetuje Vladu glede privatizacije HEP-a, a sve u cilju ostvarenja „masne zarade“. Smatra da se na navedeni način insinuira da tužitelj ima povlašteni tretman od strane Vlade RH temeljem kojega na neetičan i nezakonit način, koristeći navodnu povezanost sa članovima vlade i njihovim utjecajem, dobiva poslove s državom. Tužitelj navodi da kao neovisno investicijsko društvo u pravilu s državom uopće ne posluje, a sve poslove kojima se tužitelj bavio dobio je na etičan i zakonit način. Tužitelj ističe da su zbog vrste posla ugled i reference od iznimne važnosti, te da ga oni grade mukotrpno svojom stručnošću, uspjehom, korektnošću i zakonitošću svog poslovanja. Smatra da teza koja se implicira navedenim člankom da Interkapital (tj. članice Grupe) dobiva poslove od države na mutan i neetičan način narušava ugled Grupe o njenih članica. Navodi i činjenicu da autor teksta nije kontaktirao tužitelja niti povezana društva kako bi provjerio točnost informacija. Tužitelj navodi da je tuženik na njegov zahtjev objavio ispravak informacije, ali smatra da nije u skladu s čl. 41. st.1. Zakona o medijima (Narodne novine 59/04, 84/11, 81/13, dalje: ZM) jer nije objavljen na istom ili istovrijednom mjestu, odnosno na isti ili istovrijedni način kao i informacija koje se ispravak traži. Smatra da mu na navedeni način bitno smanjen auditorij kao i mogućnost otklanjanja štete odnosno sprječavanja nastanka novih štetnih posljedica. Slijedom navedenog tužitelj traži donošenje presude kojom će se naložiti tuženiku da isplati tužitelju s osnova naknade neimovinske štete iznos od 6.636,14 eura (prije 50.000,00 kn), sa zateznim kamatama tekućim od 18. svibnja 2018. godine pa do isplate, da trajno ukloni predmetni članak sa svog portala „net.hr“ kao i sve poveznice na njega, tako da bude nedostupan preko svih tražilica , te da tuženik u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude objavi na naslovnici svoga portala „net.hr“ cjeloviti tekst ove presude, ujedno da se zabrani tuženiku da o tužitelju i njemu povezanim osobama širi neistinite navode kojima posredno ili neposredno tužitelja dovodi u kontekst trgovanja utjecajem i dobivanja poslova na nezakonit način. Uz to traži naknadu parničnih troškova sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

2. Tužitelj podneskom od dana 22. siječnja 2019. precizira tužbeni zahtjev te (spis str. 96.) na način da precizira tužbeni zahtjev pod točkom 4. tako da traži da presudom sud zabrani tuženiku da širi navode kojim se riječima ili smisaono tvrdi da je tužitelj tijekom 2017. i 2018. godine, posredno ili neposredno sudjelovao u izradi zakona o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku (NN 32/17), i da je radio na projektu otkupa dionica INE odnosno privatizacije HEP-a, te da je kompromitirao predsjednika vlade RH.

3. U odgovoru na tužbu tuženik ističe da je predmetna tužba u cijelosti nedopuštena, iz razloga što nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 22., 40. i 42. ZM te predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbaciti. Navodi da je dana 13. lipnja 2018. godine od tužitelja zaprimio zahtjev za ispravkom informacija sadržanih u predmetnom članku, te da je na temelju tog tužiteljevog zahtjeva 14. lipnja 2018. godine, na portalu net.hr objavio ispravak na istovrijednom mjestu sukladno čl. 41. st. 1. ZM. Tuženik ističe da su sukladno odredbama ZM i recentnoj sudskoj praksi, objava ispravka informacije ili isprika nakladnika predviđeni kao primarni načini popravljanja neimovinske štete, dok je naknada štete isplatom novčanog iznosa predviđena tek pod redno, ako se neimovinska šteta ne bi mogla popraviti na neki od primarnih načina. Smatra da je u konkretnom slučaju objavom ispravka informacija popravio štetu, te da stoga tužitelj nije ovlašten na podnošenje tužbe radi naknade štete . Tuženik ističe da je tužba u cijelosti neosnovana budući da tužitelj nije priložio bilo kakav dokaz kako u pogledu činjenice nastanka štete (i njezine visine), tako i u pogledu uzročnosti između štete i štetnih posljedica. Tuženik napominje da prema odredbama čl. 27. st. 4. alineja 3. ZM Nakladnik ne odgovara za štetu ako je informacija kojom je šteta učinjena utemeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i ako je postupano u dobroj vjeri. Ističe da je članak sačinjen u skladu sa uredničkim i novinarskim postulatima. Navodi da su o temi koja je predmet spornog članka pisali i brojni drugi mediji te da tužitelj ni na koji način nije dokazao niti predložio izvođenje bilo kakvih dokaza koji bi govorili u prilog tome da bi mu upravo zbog objave predmetnog članka tuženika bila nanesena neimovinska šteta za koju tvrdi da mu je nastala, tim više što je u najkraćem roku objavljen ispravak informacije. Nadalje, tuženik navodi da je predmetni članak objavljen nakon što je javnost upoznata s činjenicom postojanja neformalne skupine koju je oformila tadašnja ministrica gospodarstva ĆK, a u rad koje je kao financijski stručnjak aktivno bio uključen i član upravnog odbora Tužitelja FK zajedno sa šestero zaposlenika Interkapitala. Dodatno napominje da je u autentičnoj i javno dostupnoj mail prepisci FK sudjelovao sa svoje poslovne e-mail adrese, a neki od sastanaka neformalne skupine u pitanju (tzv. grupa Borg) su se odvili u poslovnim prostorijama tužitelja. Tuženik smatra da je uzevši u obzir te nesporne činjenice postojao opravdan interes javnosti za informiranjem o tužitelju. Ističe da sukladno odredbi čl. 27. ZM, novinar ima pravo izražavati stajalište o svim događajima, pojavama, osobama, predmetima i djelatnostima. Navodi da je sloboda mišljenja i izražavanja osim Zakonom o medijima, propisana i Ustavom, ali i čl. 9. i 10. Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda. Slijedom navedenog predlaže predmetnu tužbu odbaciti, odnosno podredno tužbeni zahtjev odbiti, a sve uz obvezu naknade parničnog troška tuženiku.

4. Tijekom postupka provedeni su dokazi pregledom spornog novinskog članka, saslušanjem svjedoka EK, FK, UK, pregledom… 5. Nakon provedenih dokaza i ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, u svojoj ukupnosti, utvrđeno je da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete upravljen protiv tuženika radi povrede prava osobnosti i to prava na čast i poslovni ugled zbog objave neistinitih informacija.

7. Nije sporno da je tuženik nakladnik internetskog portala "net.hr", na kojem je dana 22. svibnja 2018. godine objavljen članak pod naslovom: " Ć u gadnom problemu, procurili novi kompromitirajući mailovi: To moramo bolje osvijestiti kod F".

8. Nije sporno da su i drugi mediji objavljivali iste i slične informacije koje se tiču tužitelja, te da je tužitelj vodio nekoliko sudskih postupaka radi naknade štete protiv različitih medijskih kuća. Također je nesporno među strankama da je postupak koj i je tužitelj vodio protiv Indeks promocije d.o.o. pravomoćno okončan na način da je tužbeni zahtjev odbijen.

9. Nije sporno da je 14. lipnja 2018.g. glavni urednik portala net.hr objavio ispravak informacije, odnosno demanti teksta, te da je reagiranje tužitelja preneseno u cijelosti (list 11 do 12 spisa).

10. Sporna je aktivna legitimacija tužitelja, sporno je pitanje jesu li objavljene informacije prouzročile nastanak neimovinske štete tužitelju, te postoji li odgovornost tuženika za naknadu štete. S tim u vezi, sporna je osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

11. Radi utvrđivanja spornih činjenica, provedeni su već spomenuti dokazi.

12. Svjedok NK je izjavio da nije autor predmetnog članka koji je objavljen na portalu net.hr, ali da je autor izvornog članka koji je prenesen i objavljen na portalu net.hr. i koji je predmet ovog spora. Naveo je da mu se čini da je tekst vjerno prenesen iz njegovog članka. Naveo je da je u to vrijeme objavljena cijela serija članaka koji su se bavili istom temom. Izjavio je da se tada bavio slučajem Agrokor od početka krize 2017. godine, te je pratio i događanja u Vladi RH oko stanja u Agrokoru, s obzirom da je u tom trenutku mišljenje vlade bilo da treba spasiti tvrtku koja je od strateškog interesa za državu. Navodi da mu je bilo vrlo interesantno što je tzv. lex Agrokor pripremljen u vrlo kratkom roku, za smo mjesec dana te je ostalo nejasno tko su autori tog zakona te tko je bio u radnoj skupini. Navodi da je postavljao upite premijeru Ć, tadašnjoj potpredsjednici vlade ĆK i glasnogovorniku vlade, te da je tražio dokumentaciju o tome, ali da nikada nije dobio točne odgovore na ta pitanja, pa je u svojim člancima pisao upravo o tome kako autori tog zakona nisu poznati javnosti. Napominje da je potpredsjednica vlade ĆK izjavila na saborskom odboru da je upravo ona autor lex Agrokor. U svibnju 2018. i dalje je to istraživao i došao mail korespondencije koja se odnosi na kreiranje lex Agrokora, te na taj način do saznanja da su osobe koje su davale prijedloge za određene odredbe tog zakona bile zaposlenici tužitelja društva Interkapital d.d., a jedan od njih je i IK. Navodi da je prije objave članka na portalu Index sam putem maila kontaktirao društvo Interkapital d.d. i od strane tog društva dobio odgovor, te je upućen na osobu TK koji je potom osobno odgovorio putem maila. Naglašava da je sadržaj tih mailova koji su objavljeni nitko do danas nije opovrgnuo. Ističe da nisu objavljeni mailovi koji su se odnosili na privatne teme, već isključivo mailovi koji su usko vezani za lex Agrokor. Motiv pisanja tog članka bio je javni interes te navodi da je nakon serije medijskih natpisa potpredsjednica vlade ĆK podnijela ostavku. Napominje da su svi akteri koje je spomenuti u članku imali koristi od tzv. lex agrokora, time misli i na tužitelja da je kao društvo imao koristi od toga. Na poseban upit pun. tužitelja je li povodom njegovog članka podnesena tužba protiv Indexa, odgovara da nije siguran ali da misli da je podnesena. Na poseban upit pun. tuženika kakav je značaj činjenica da su premijer i potpredsjednica vlade odbijali dati podatke o članovima skupine lex Agrokor, svjedok odgovara da je bilo značajno i važno za medije, jer da se ispostavilo da su članovi radne skupine imali određene koristi od tog zakona u čijoj su izradi sudjelovali.

13. Svjedokinja UK je navela da je autor članka koji je predmet ovog spora te da se nakon poziva na ročište prisjetila o čemu se radi. Navela je da je 2018. godine kada je članak objavljen pratila medije za koje je smatrala da su vjerodostojni, a upravo u to vrijeme je bila aktualna priča o Agrokoru i o skupini Borg. Navela je da je informacije koje spominje u ovom članku već prethodno bio objavio Index, a autor tog članka je novinar EK koji je poznat kao istraživački novinar i za kojeg smatra da ne objavljuje neistinite i netočne informacije. Navela je da je samo prenijela informacije koje Indeks već bio objavio, smatrajući da se radi o istinitim informacijama, jer da ih u protivnom ne bi objavila. Svjedokinja je navela da prethodno nije kontaktirala zaposlenike tužitelja jer je samo prenijela već objavljene informacije. Osim toga navela je da se u članku uopće nije pisalo o tužitelju, već se spomenula osoba koja je zaposlena kod tužitelja, a kako je nepoznata javnosti, napisala je da se radi o zaposleniku tužitelja, kako bi javnosti predočila o kome se radi. Navela je da nitko nije demantirao istinitost e-mailova objavljenih u ovom članku, a na upit da objasni o kakvoj skupini je riječ kada spominje grupu Borg, svjedokinja je navela da je to grupa ljudi koja je tada radila na lex Agrokor i da se radilo o tajnoj skupini i nije se znalo tko su članovi, tako da je bilo od interesa javnosti da se sazna bilo koje ime članova te skupine. Navela je da su mediji tražili od vlade da otkrije imena članova skupine Borg, ali da vlada nije otkrila njihova imena te da je zbog te afere ministrica ĆK otišla iz vlade. Svjedokinja je navela da je MK bio u skupini Borg, a ujedno je bio angažiran na realizaciji lex Agrokora, da je također bilo još osoba iz te skupine koji su bili angažirani kao konzultanti.

14. Svjedok BK je naveo da je u svibnju 2018. bio glavni urednik portala net.hr i da se sjeća predmetnog članka. Naveo je da kao glavni urednik pregledava tekstove koji su novinari napisali, odlučuje o naslovu teksta i o fotografiji koja će se objaviti uz tekst pa je tako i u ovom slučaju upravo on odredio naslov članka. Naveo je da je tekst objavljen nekoliko dana nakon što je ministrica ĆK otišla iz vlade zbog tzv. afere Borg. Naveo je da je prethodno Index objavljivao mailove koji su kolali između ministrice ĆK i određenih poslovnih ljudi koji su bili u vezi s lex Agrokor i s trgovačkim društvom Agrokor. Objasnio je da je tada bilo od javnog interesa da se sazna tko je sudjelovao u pisanju lex Agrokor i da je upravo Index objavio tko je u tome sudjelovao. Naglasio je da je bilo u interesu javnosti da se to sazna i objavi, jer su isti ljudi sudjelovali u pisanju tog zakona i u transformaciji trgovačkog društva Agrokor i od toga su jako zaradili. Svjedok je naveo da se predmetni članak referira na mailove koje je prethodno objavio Index, a radi se o mailovima između određenih poslovnih ljudi i ministrice ĆK, te da je bilo u javnom interesu da se spomenute informacije saznaju. Naglasio je da se trgovačko društvo Ineterkapital spominje u tekstu samo jednom, pri kraju teksta i da to društvo uopće nije bilo u prvom planu prilikom pisanja i objave ovog teksta, već je važno bilo razotkriti tko je pisao lex Agrokor i sudjelovao u transformaciji Agrokora, kao i razotkriti ulogu premijera u vezi toga. Odgovarajući na upit je li novinar autor teksta prethodno kontaktirao zaposlenike tužitelja, svjedok je naveo da se radilo o prenošenju autentičnih mailova koje je objavio Index, a čiju autentičnost nitko nije osporio, radi čega novinar nije prethodno kontaktirao tužitelja. Osim toga je naveo da mailove nije niti pisao tužitelj i da je takva bila praksa od strane svih medija, jer se radilo samo o prenošenju mailova već objavljenih od strane drugog medija. Svjedok je naveo da je u njegovoj ingerenciji bila odluka o objavi ispravka informacije i da su u to vrijeme objavljivali sve ispravke koji su bili napisani po proceduri kako je propisano od strane zakona, radi čega je objavio i ispravak ovog članka, iako nije smatrao da se radi o ispravku neke pogreške.

15. Svjedok FK je izjavio da je i danas član upravnog odbora tužitelja, a ujedno stariji savjetnik u Odjelu investicijskog bankarstva, te dioničar tužitelja. Naveo je da je 2018. godine objavljeno više članaka od strane raznih medija koji su se bavili lex Agrokorom i da je u tim člancima spomenut i on osobno, a također i tužitelj. Naveo je da je članak koji je predmet ovog spora objavljen vremenski po sredini objavljivanja navedenih brojnih članaka. Izjavio je da je tužitelj podnio tužbe protiv nekolicine nakladnika radi objavljenih tekstova, a i on je osobno vodio jedan medijski spor radi objave članka u kojem ga se spominjalo u kontekstu spomenute afere. Na upit da precizira koja je to štetna informacija u predmetnom članku svjedok je odgovorio da je to slijedeća informacija: ''čini se da je FK računao na angažman u projektu privatizacije HEP-a.'' Svjedok je objasnio da nije računao na takav angažman i smatra da je ta informacija štetna za njega i za tvrtku u kojoj radi. Kao drugu štetnu informaciju svjedok navodi: ''mail-ovi ipak sugeriraju da su iza svega stajali Borgovci.'' Izjavio da sve to odbacuje i napomenuo da ga prije objave ovog članka, niti drugih članaka nitko od novinara nije kontaktirao, iako im je bio dostupan. Naglasio je da je za tužitelja štetan kontekst u koji je stavljen, kao dio grupe koja izvlači novac iz države i šuruje s političarima. Naglasio je da tužitelj nikada nije radio za državu. Naveo je da ne osporava autentičnost niti istinitost mail-ova objavljenih u ovom članku, ali navodi da su oni stavljeni u krivi kontekst, odnosno da su izvučeni samo di jelovi mail-a. Iako je objavljen demanti, svjedok je naveo da niti to nije smanjilo štetu koja je nastala tužitelju, jer demanti nije objavljen na naslovnici kao glavna vijest, već je objavljen na nekom sporednom mjestu. Svjedok je izjavio da je nakon ove afere tužitelj tijekom nekoliko godina ostvario znatno manje prihoda nego prije toga. Na upit je li se tužitelj dočepao masnih konzultantskih ugovora u Agrokoru, svjedok je odgovorio da je sedam tužiteljevih zaposlenika bilo angažirano nakon stečaja Agrokora i da je tužitelj zaradio 4.000.000,00 milijuna kuna, a da su ti zaposlenici radili 4,5 tisuća sati, dakle danonoćno, tako da je ta zarada ispod prosjeka za tužitelja. Svjedok je odgovarajući na upit punomoćnika tužitelja odgovorio da ne može razlučiti štetu koju su uzrokovali tekstovi objavljenih kod Indexa, tekstovi drugih medija i sporni prilog koji je predmet ovog spora.

16. Prihvaćeni su iskazi svjedoka EK, BK i UK koji su iskazivali logično i uvjerljivo, a njihovi navodi potkrijepljeni su pisanom dokumentacijom. Iskaz svjedoka FK nije prihvaćen u dijelu u kojem je naveo da je tužitelj nekoliko godina nakon objave ovog članka ostvarivao manje prihode nego ranije, jer taj navod nije ničim potkrijepljen.

17. Pregledan je članak pod naslovom: „ Ć U GADNOM PROBLEMU, PROCURILI NOVI KOMPROMITIRAJUĆI MAILOVI: TO MORAMO BOLJE OSVIJESTITI KOD F“. Utvrđeno je da se radi o informacijama koje je prenesene s portala Indexa koji ih je prethodno objavio, a radi se o seriji mailova koje su razmjenjivali bivša ministrica gospodarstva ĆK i članovi skupine Borg, između ostalih i IK. U tom tekstu se spominje tužitelj samo kao poslodavac kod kojeg je zaposlen IK, čiji mailovi su citirani. Dakle, tekst članka se na bavi tužiteljem niti njegovim poslovanjem.

18. Pregledan je zahtjev za objavu ispravka informacije i demanti koji je objavljen na portalu "net.hr", u cjelokupnom sadržaju, iako ne na istom mjestu.

19. Pregledani su prijepisi mailova koji su objavljeni u spornom članku, za koje je IK prilikom saslušanja naveo da ne osporava njihovu autentičnost niti istinitost, već navodi da su stavljeni u krivi kontekst.

20. Tužitelj potražuje naknadu neimovinske štete i svoj zahtjev temelji na odredbi čl. 19. st. 1. i 2. i čl. 1100. st. 4. Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO/05).

21. Tuženik navodi da postoji razlog za eksku lpaciju iz čl. 21. st. 4. alineja 3. i 6. Zakona o medijima, koje nakladnika oslobađaju odgovornosti za štetu.

22. Prije svega se navodi da je osnovan tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja. Naime, sporne informacije na koje se tužitelj u tužbi poziva odnose se na TK, za kojeg je samo navedeno da je iz "Interkapitala". Stoga, tužitelj je u oba slučaja u tekstu spomenut uzgred, kao poslodavac TK, koji je glavni akter (uz ostale pripadnike skupine Borg) objavljenog teksta. Osim toga, u objavljenom tekstu su citirane poruke poslane putem maila, između IK i ĆK, čiju autentičnost IK, a niti tužitelj nisu osporili.

23. Dakle, sporne objavljene informacije ne odnose se na tužitelja i na poslovanje tog trgovačkog društva, već, kako je rečeno na TK kao fizičku osobu koji se poimence spominje i citira, te na članove skupine Borg.

24. Prema tome, osnovan je prigovor nedostatka aktivne legitimacije. Osim toge, tužitelj nije dokazao da je objavom predmetnog članka pretrpio neimovinsku štetu. Odredba čl. 1100. st. 3. ZOO/05 propisuje da za povredu ugleda i drugih prava osobnosti pravne osobe, sud će, ako procijeni da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. To znači da svaka povreda prava osobnosti ne predstavlja temelj za dosudu novčane naknade neimovinske štete, već samo onda kad težina povrede i okolnosti slučaju to opravdavaju. Naročito kada se radi o povredi prava osobnosti za ugled i čast, samo iznimno se priznaje pravo na novčanu naknadu štete, kad se doista radi o iznimno teškoj povredi koja je povrijeđenu osobu (u ovom slučaju pravnu osobu) diskreditirala i izazvala izrazito jaku duševnu bol. U ovom slučaju, zakonski zastupnik tužitelja u nekoliko navrata nije pristupio sudu radi saslušanja, već se u konačnici odrekao svog saslušanja, tako da tužitelj nije ni na koji način dokazao postojanje povrede ugleda i časti tužitelja niti težinu povrede koja bi opravdavala dosudu pravične novčane naknade štete.

25. Navodi tužitelja u tužbi i podnescima iznijeti tijekom postupka, da je tužitelj izgubio određene klijente i određene poslove, samo su paušalno izneseni, tako da tužitelj nije dokazao da je objavom upravo ovog predmetnog članka izgubio određene poslove i da mu je radi toga nastala šteta, a na tužitelju je bio teret tog dokaza, shodno čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku. Tim više što je o istoj temi i o istim akterima bilo nekoliko članaka objavljenih u različitim medijima (što među strankama nije sporno), pa su i u ovom članku samo prenesene informacije iz prethodno objavljenog članka na Indexu.

26. Prema tome, kako tužitelj nije dokazao nastanak štete čija težina opravdava dosuđivanje pravične novčane naknade, to nije dokazao postojanje pretpostavki odgovornosti za štetu, pa je shodno čl. 21. st. 3. i st. 6. Zakona o medijima, tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

27. Osim toga, navodi se da se odredbe Zakona o medijima i ZOO/05 treba tumačiti i primjenjivati sukladno Konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (dalje: Konvencija), postojećoj praksi Europskog suda za ljudska prava i praksi Ustavnog suda Republike Hrvatske. Naime, u konkretnom slučaju radi se o konkurenciji dvaju ljudskih prava - prava na slobodu izražavanja zaštićenu čl. 10. Konvencije i čl. 38. Ustava Republike Hrvatske i prava na poštivanje privatnog života, kroz koje se štiti i pravo na ugled i čast, zajamčenog čl. 8. Konvencije i čl. 35. ustava Republike Hrvatske.

28. Prema čl. 10. st. 2. Konvencije, ograničenje slobode izražavanja dopušteno je samo ako su kumulativno ispunjena tri uvjeta:

- da je ograničenje propisano zakonom (načelo legaliteta)

- da je ograničenje propisano radi zaštite legitimnog cilja (načelo legitimiteta)

- da je ograničenje neophodno u demokratskom društvu (načelo nužnosti, uključujući razmjernosti).

29. Odredbom čl. 3. st. 3. Zakona o medijima, propisano je da je slobodu medija dopušteno ograničiti samo kada je i koliko je to nužno u demokratskom društvu radi, između ostalog, zaštite ugleda ili prava drugih. S druge pak strane, čl. 7. st. 1. Zakona o medijima, propisuje da svaka osoba ima pravo na zaštitu privatnosti, dostojanstva, ugleda i časti.

30. Stoga je potrebno da sud pred kojim se vodi postupak kojim tužitelj traži ograničenje nečije slobode izražavanja, provede test nužnosti i utvrdi je li ograničenje slobode izražavanja prijeko društveno potrebno, je li ono razmjerno legitimnom cilju, te da za to ograničenje navede relevantne i dostatne razloge.

31. Iako sud treba pružiti zaštitu onima kojima je natpisima u medijima povrijeđena privatnost, ugled i čast, s druge pak strane treba uzeti u obzir načelo slobode medija u demokratskom društvu, te pravo i dužnost novinara da otkrivaju, problematiziraju, istražuju i kritiziraju zbivanja i pojave u društvu za koje smatraju da etički (i/ili pravno) upitna.

32. U konkretnom slučaju je novinar prenio, u medijima već objavljene poruke zaposlenika tužitelja JK i njegovu korespondenciju sa tadašnjom ministricom u Vladi Republike Hrvatske, ĆK.

33. Provodeći test razmjernosti i važući sukobljena prava, sud u ovom slučaju ne nalazi razloga za ograničavanje slobode medija, smatrajući da se mediji trebaju baviti aktualnim pitanjima koja se javljaju u društvu, trebaju propitivati postupke nositelja javne vlasti i prenositi informacije za koje smatraju da postoji interes javnosti da se za njih sazna.

34. Tuženik se ekskulpira odgovornosti temeljem čl. 21. st. 4. alineja 3. Zakona o medijima, koja propisuje da nakladnik ne odgovara za štetu ako je informacija kojom je šteta učinjena utemeljena na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu informacije i ako je postupao u dobroj vjeri.

35. Zaključno, tužitelj nije aktivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari, te nije dokazao da je pretrpio štetu čija težina opravdava dosuđivanje naknade štete, niti uklanjanje spornog članka. Nije utvrđeno da postoje razlozi za ograničavanje slobode izražavanja, a osim toga, tuženik je imao osnovani razlog povjerovati da su točne informacije o kojima je pisao i prethodno je zatražio objašnjenje od tužitelja. Naročito, jer se radi o temi koja je u to vrijeme bila od interesa javnosti, pa je s obzirom na navedeno, tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

36. U pravu je tuženik kada navodi da kumulacija tužbenih zahtjeva kako ih je postavio tužitelj i to kumulacija novčane naknade, obveze uklanjanja spornog priloga, obveza objavljivanja presude i zabrana "širenja neistinitih navoda" o tužitelju i povezanim osobama, predstavljala bi nedopustivo ograničenje slobode izražavanja i takvo sankcioniranje tuženika nikako ne bi bilo srazmjerno naravi potrebe za zaštitom prava osobnosti tužitelja, odnosno nije neophodno u demokratskom društvu (u smislu presuda Europskog suda za ljudska prava) radi zaštite poslovnog ugleda tužitelja. Dakle, u pravu je tuženik kada navodi da svaki od postavljenih tužbenih zahtjeva u ovom slučaju predstavlja nedopustivo ograničenje slobode izražavanja, a kumulacija svih tužbenih zahtjeva, kako je to postavio tužitelj, daleko premašuje potrebe zaštite poslovnog ugleda tužitelja.

37. Stoga je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

38. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku, a odnosi se na troškove zastupanja tuženika po punomoćniku - odvjetniku. Troškovi su obračunati prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, po kojoj vrijednost jednog boda iznosi 2,00 eura.

39. Troškovi tuženika obuhvaćaju: sastav odgovora na tužbu - 100 bodova, pristup na ročište 07. studenog 2018.g. - 100 bodova, sastav podneska od 21. siječnja 2019.g. – 100 bodova, ročište 23. siječnja 2019.g. - 100 bodova, ročište 09. veljače 2023.g. - 100 bodova, ročište 16. veljače 2026.g. - 100 bodova, ročište 04. svibnja 2026.g. – 100 bodova, ročište 02. srpnja 2026.g. – 100 bodova, ukupno 800 bodova, odnosno 1.600,00 eura. Dosuđen je PDV u iznosu od 400,00 eura, pa je tužitelj u obvezi naknaditi tuženiku parnični trošak u ukupnom iznosu od 2.000,00 eura.

U Zagrebu, dana 28. kolovoza 2026. godine

Sutkinja

Nives Šimunović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od objave presude. Žalba se podnosi pisano putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku