REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-3363/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  Z B O G  O G L U H E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Vanesi Peruzović Čuić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice DĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Borisu Jugu, odvjetniku u Zagrebu, Taborska 31, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, radi utvrđenja i isplate, 28. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 3. Ugovora o kreditu broj 069-50- 3370752 zaključenog između tužiteljice i tuženika 28. ožujka 2006. u dijelu kojim je ugovorena za tužiteljicu obveza plaćanja jednokratne naknade u visini 0,50% od iznosa kredita prilikom prvog korištenja kredita.

II. Nalaže se tuženiku, Raiffeisenbank Austria d.d., OIB 53056966535, da tužiteljici DĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 145,06 eur sa zateznom kamatom od 1. ožujka 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku, Raiffeisenbank Austria d.d., OIB 53056966535, da tužiteljici DĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 279,95 eur u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku, Raiffeisenbank Austria d.d., OIB 53056966535, da tužiteljici DĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 331,55 eur sa zateznom kamatom od 28. kolovoza 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je kao korisnica kredita sa tuženikom kao kreditorom 28. ožujka 2006. sklopila Ugovor o kreditu broj 069-50-3370752 kojim joj je odobren kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 46.836,00 CHF obračunatom prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita. U članku 3. predmetnog Ugovora o kreditu ugovorena je obveza plaćanja jednokratne naknade u visini 0,50% od iznosa kredita prilikom prvog korištenja kredita (tzv. ulazna naknada). Tvrdi da je ta odredba ništetna što ima za posljedicu primjenu predmetnog Ugovora o kreditu oslobođenog učinaka navedene odredbe, a tuženik joj je 19. travnja 2006., prilikom isplate ugovorenog iznosa kredita, obračunao i naplatio naknadu u visini od 0,50% od iznosa kredita, odnosno u iznosu od 145,06 eur. Naime, radi se o nepoštenoj odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja protivno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača (čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača) što za posljedicu ima ništetnost predmetne odredbe. To jer joj je prilikom sklapanja kreditnog odnosa tuženik ponudio tipski, unaprijed formulirani obrazac ugovora, kako je i uobičajeno u bankarskoj praksi potrošačkog kreditiranja, pa se stoga nedvojbeno o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo slijedom čega je ispunjen preduvjet da se ispituje poštenost te odredbe. Nadalje ističe da ista protivno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na njenu štetu, obzirom je ugovorena bez ikakvog pokrića u stvarnim izdacima i troškovima koje tuženik navodno ima prilikom isplate kredita. Tuženik joj prilikom sklapanja Ugovora, a i naknadno tijekom otplate kredita, uopće nije jasno i nedvosmisleno predočio strukturu navodnih troškova po pojedinim stavkama, kao i visinu troškova po pojedinim stavkama, a koji troškovi tuženiku navodno nastaju prilikom isplate kredita, pa da bi takvi troškovi opravdavali naplaćivanje naknade od korisnika kredita, pri čemu je samo paušalno određeno da je dužna platiti naknadu u visini 0,50% od odobrenog kredita, bez navođenja bilo kakvih parametara i informacija o tome zašto je određen baš taj postotak, u čemu se temelji takva visina naknade i koja je svrha iste. Iz tog razloga niti nije bila u mogućnosti da donese cjelovitu i informiranu odluku o svim aspektima kreditnog odnosa s tuženikom. Stoga je jasno da je tuženik prilikom sklapanja Ugovora o kreditu iskoristio svoju poziciju nesumnjivo jače ugovorne strane u kreditnom odnosu, te njenu potrebu za angažiranjem sredstava putem kreditnog odnosa radi zadovoljavanja osnovnih životnih potreba, konkretnije radi kupnje stana, te joj je u takvim okolnostima putem tipskog ugovora nametnuo nepoštenu odredbu o plaćanju ulazne naknade prilikom isplate kredita, koja naknada nama pokriće u poslovnim izdacima tuženika, pa u konačnici protivno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na njenu štetu kao potrošača. Isto tako predmetna odredba ništetna je i s aspekta čl. 270. Zakona o obveznim odnosima, obzirom je, kako je prethodno opisano, za nju kao ugovornu stranu koja se obvezala na plaćanja sporne naknade, takva obveza bila potpuno neodređena i neodrediva. Pored glavničnog iznosa jednokratne naknade koja joj je naplaćena prilikom isplate kredita traži i isplatu iznosa zakonskih zateznih kamata od dana plaćanja naknade pa do 28. veljače 2026., koje prema obračunu iznose 279,95 eur. Slijedom svega navedenog, traži da sud presudom utvrdi djelomičnu ništetnost predmetnog ugovora kako je to pobliže navedeno pod toč. I. izreke ove presude te naloži tuženiku da joj isplati iznos od 145,06 eur sa zateznim kamatama od 1. ožujka 2026. pa do isplate te iznos od 279,95 eur a traži i naknadu parničnog troška sa zateznim kamatama od presuđenja pa do isplate.

2. Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio pisani odgovor na tužbu u dodijeljenom mu roku od 30 dana, unatoč upozorenju na pravne posljedice nedavanja odgovora na tužbu.

3. Kako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, a ove činjenice nisu u suprotnosti sa dokazima koje je sam tužitelj podnio, a ne postoje niti opće poznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženicu opravdani razlozi spriječili da podnese odgovor na tužbu, to je temeljem odredbe čl. 331. b st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 11/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 dalje: ZPP) u vezi s odredbom čl. 338. st. 5. ZPP valjalo odlučiti kao u izreci.

4. Odluka o kamatama i kamatnoj stopi temelji se na odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05 i 41/08).

5. Odluka o troškovima postupka temelji na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, a trošak tužiteljice odnosi se na zastupanje po punomoćniku odvjetniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te joj je priznat trošak za sastav tužbe prema Tbr. 7. toč. 1. u iznosu od 200,00 eur uz 25 % PDV-a u iznosu od 50,00 eur, što ukupno iznosi 250,00 eur. Tom iznosu je pribrojen i trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 eur i na presudu zbog ogluhe u iznosu od 55,00 eur tako da joj je dosuđen trošak u iznosu od 331,55 eur.

6. Temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP na dosuđeni iznos parničnog troška priznata je zatražena zakonska zatezna kamata od dana donošenja presude pa do isplate.

U Zagrebu 28. kolovoza 2026.

Sudac:

Vanesa Peruzović Čuić

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude zbog ogluhe dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se predaje putem ovog suda, u četiri istovjetna primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa te presude zbog ogluhe. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stana (čl. 353. st. 2. ZPP).

DNA.

- tužitelju po pun. uz rješenje o pristojbi na presudu zbog ogluhe 55,00 eur

- tuženiku