REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Gospiću

Trg Alojzija Stepinca 3

53000 Gospić

Poslovni broj: P-91/2022-46

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Gospiću po sucu Janu Malovcu, u parničnom predmetu tužitelja HE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika 1. ZE sina pok. ŠE iz [adresa], sada na adresi [adresa], SR Njemačka, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Luki Mrkiću , odvjetniku u Zadru, Zrinsko-Frankopanska 38, i 2. DE sina pok. ŠE iz [adresa], sada na adresi [adresa], SR Njemačka, OIB: [osobni identifikacijski broj] , radi utvrđenja prava vlasništva, nakon glavne rasprave zaključene 16. srpnja 2026. u prisutnosti tuženika 1. ZE i njegova punomoćnika te odsutnosti uredno pozvanih ostalih stranaka, 28. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj HE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnik nekretnine označene kao zk.č.br. 612, u naravi ORANICA LASTAVICA, površine 575 čhv, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] što su tuženi dužni trpjeti te izdati valjanu tabularnu ispravu podobnu za upis prava vlasništva tužitelja u roku 15 dana, a koju će u protivnom zamijeniti ova sudska presuda.

II. Odbija se zahtjev tuženika 1. ZE sina pok. ŠE iz [adresa], sada na adresi [adresa], SR Njemačka, OIB: [osobni identifikacijski broj].

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi (str. 1-3 spisa), u bitnome naveo kako su tuženici upisani kao suvlasnici na zk.č.br. 612, u naravi ORANICA LASTAVICA, površine 575 čhv, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina]. Predmetna zemljišnoknjižna čestica upisana je kod DGU, Područni ured za katastar Gospić u dva posjedovna lista br. 155 i 156 K. O. [katastarska općina]. Kao posjednik u posjedovnom listu br. 155 upisan je kao posjednik ĐE, otac tužitelja, a čiji je tužitelj jedini zakonski nasljednik. U posjedovnom listu br. 156 upisana je sada pok. ČE iz [adresa]. Stvarni i jedini posjednik utužene katastarske čestice je tužitelj. Tužitelj kao samostalan, zakonit, istiniti i pošten posjednik koristi navedenu česticu u cjelosti te zemljišnoknjižni i katastarski upis ne odgovaraju stvarnom stanju. Otac tužitelja je 1/2 dijela utužene čestice stekao još prije 70-ak godina. Obzirom da se radilo o nekretnini koja u naravi predstavlja pašnjak, a ne oranicu te nije bila pogodna za poljoprivredno iskorištavanje, otac tužitelja i sam tužitelj su zajedno sa sad pokojnom ČE i njezinim pok. suprugom EE izvršili zamjenu čestica na način da je tužitelju u posjed, pa onda i vlasništvo prešao i dio koji se u katastru vodi kao posjed ČE. Navedena nekretnina se iskorištavala na način da tužitelj povremeno vršio ispašu stoke, a od 1980-ih na istoj se nalazi dijelom samonikla, a dijelom šuma koju je tužitelj zajedno sa sinom JE posadio još prije Domovinskog rata. Tužitelj i danas nesmetano koristi navedenu nekretninu i nitko ga ni danas ne smeta u vršenju posjedovnih i vlasničkopravnih čina. Slijedom navedenog podnio je tužbu u ovom predmetu tražeći utvrđenje svog prava vlasništva.

2. Tuženik 1. ZE je u odgovoru na tužbu (str. 14-16 spisa) u bitnome naveo kako su navodi tužitelja sadržani u povijesti tužbe netočni i neosnovani te se protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu. Tuženik ad. 1. je stvarni vlasnik i posjednik predmetne nekretnine. Vlasništvo je stekao nasljeđivanjem iza pok. oca ŠE i pok. majke BE, zajedno sa svojim bratom DE koji se odrekao nasljedstva u njegovu korist. Tuženiku ad 1. kao i njegovim prednicima nitko nikada nije osporavao pravo vlasništva. Iz ručno vođene zemljišne knjige, kao i iz povijesti zk. upisa te rješenja katastra iz 1986. godine razvidno je kako nikada nije bila evidentirana nikakva zabilježba tužitelja niti njegovih prednika niti su isti ikada bili upisani kao vlasnici ili posjednici. Tužitelj, kao i njegovi prednici nikada nisu bili u posjedu predmetne nekretnine. Navodi tužitelja kako je istu koristio i obrađivao su u potpunosti neistiniti, budući da je na nekretnini šuma koja je nikla sama. Osim toga, za vrijeme rata zemlja je bila minirana tako da se ista nije niti mogla obrađivati upravo zbog mina. Predloženi svjedoci od strane tužitelja su osobe koje niti ne znaju gdje se nalazi predmetna nekretnina. Slijedom navedenog, predložio je odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. Uredno pozvani tuženik 2. DE do zaključenja postupka nije podnio odgovor na tužbu niti se na drugi način uključio u raspravu.

4. Stranke su ostale pri prethodnim navodima u nastavku postupka.

5. Kako je iz tužbe razvidno da se ista temelji na stjecanju nekretnine dosjelošću, neprekidnim poštenim posjedom tužitelja i njegovih pravnih prednika, provedeni su predloženi dokazi na okolnosti vezane uz stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

6. Pročitane su dostavljene isprave: izvadak zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (str. 6 spisa), izvod iz posjedovnog lista 155 i 156 k. o. [katastarska općina] (str. 7-8 spisa), izvod iz katastarskog plana (str. 9-10 spisa), rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Gospiću posl.br. O.214/84-14 od 3. rujna 1986. (str. 18-19 spisa), rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Borisa Zdunića iz [adresa] posl.br.č O-1692/09, UPP/OS-158/2009 od 12. kolovoza 2009. (str. 20-22 spisa), rukom pisani izvadak zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (str. 23-25 spisa), rješenje Općinske uprave za katastar i geodetske posl.br. UP-I/07-861/1986 od 19. studenog 1986. (str. 26-27 spisa). Proveden je uviđaj na licu mjesta (str. 96-102 spisa) uz stručnu pomoć vještaka geodeta radi identifikacije spornih nekretnina. Saslušani su svjedoci: AE (str. 97 spisa), KE (str. 98 spisa), JE (str. 98-99 spisa), GE (str. 99 spisa) te tužitelj (str. 100 spisa) i tuženik (str. 106-107 spisa) dok nije saslušan svjedok VE od čijeg saslušanja je tuženik odustao (str. 105 spisa).

7. Tužbeni zahtjev je osnovan.

8. Tužitelj temelji svoj tužbeni zahtjev na svom stjecanju predmetnih nekretnina dosjelošću, samostalnim i poštenim posjedom istih, kako svojim posjedom tako i svojih pravnih prednika.

9. Stoga je u ovoj parnici pitanje poštenja (savjesnosti) posjeda temeljno pitanje odlučno za ocjenu jesu li tužitelj i njegovi prednici dosjelošću stekli pravo vlasništva predmetne nekretnine.

10. Čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17., 152/14., u nastavku teksta: ZV) propisuje da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu tog Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

11. Uvjete za stjecanje prava vlasništva dosjelošću stoga treba razmotriti i ocijeniti najprije prema pravnim pravilima Općeg građanskog zakonika koji su na području Hrvatske i Slavonije stupili na snagu 1. svibnja 1853. (u nastavku teksta: OGZ) koja su se primjenjivala do stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“ br. 53/91., 92/94., u nastavku teksta: ZOVO), koji je stupio na snagu 1. rujna 1980., zatim po odredbama ZOVO i konačno po sada važećim odredbama ZV-a.

12. Uvjete za stjecanje vlasništva dosjelošću određuju pravila OGZ u paragrafima 1460. – 1477. po kojima se zahtijeva da dosjedatelj ima stvar u posjedu, da je njegov posjed zakonit, pošten i istinit i da je trajao kroz cijelo vrijeme određeno zakonom. Navedeno znači da posjednik ne smije posvojiti stvar silom ili lukavstvom ili potajno (paragraf 1464. OGZ), da mora biti pošten (paragraf 1463. i 326. OGZ) i da se posjed mora temeljiti na naslovu koji bi bio dovoljan da se zadobije vlasnost da je ova pristojala predavaocu (paragraf 1461. OGZ) time da onaj tko dosjelost svog posjeda temelji na vremenu od 30 ili 40 godina nije dužan dokazivati zakoniti način stjecanja (paragraf 1477. OGZ).

13. Prema Načelnom mišljenju Proširene opće sjednice Saveznog vrhovnog suda broj 3/60 od 4. travnja 1960. umjesto propisanog roka iz paragrafa 1468. OGZ u trajanju od 30 godina odnosno roka iz paragrafa 1472. OGZ od 40 godina najdulji rok za dosjedanje je 20 godina.

14. Prema pravnom pravilu iz paragrafa 326. OGZ pošteni posjednik je onaj tko drži stvar iz uzroka vjerojatnih da je njegova stvar koju posjeduje. Nepošteni posjednik jest onaj koji zna ili iz okolnosti mora misliti da je tuđa stvar koju posjeduje.

15. Prema odredbi čl. 28. st. 2. ZOVO savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom deset godina. Odredbom st. 4. istog čl. propisano je da savjesni posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom dvadeset godina. Prema odredbi čl. 72. st. 2. ZOVO posjed je savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova.

16. Konačno, odredbom čl. 159. st. 1. ZV-a propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten stječe je dosjelošću protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, a samostalni posjednik nekretnine kojem je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja. Samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

17. Odredba čl. 160. st. 1. i 2. ZV-a određuje da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari i završava istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost, a u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici odnosno kao pošteni samostalni posjednici. Pretpostavka stjecanja prava vlasništva dosjelošću je barem pošten posjed. Posjed je sukladno čl. 18. st. 3. ZV-a pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je obzirom na okolnosti imao razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed. Prema tome, osnovna pretpostavka za stjecanje vlasništva dosjelošću po pravilima OGZ, ZOVO i ZVDSP je pošten (savjestan) posjed. Nepošten (nesavjestan) posjednik ne može nikada dosjelošću steći pravo vlasništva nekretnine koju posjeduje bez obzira koliko dugo trajao njegov posjed.

18. Uviđajem na licu mjesta uz stručnu pomoć vještaka geodeta radi identifikacije nekretnine (str. 96-102 spisa) utvrđeno je kako je riječ o šumi do koje se dolazi petominutnom vožnjom po prohodnom dijelu „bijelog puta“ iza groblja u [adresa], pri čemu se nakon dolaska do vozilima neprohodnog dijela puta, ostatak trase nastavlja pješke do same čestice, a sama čestica je smještena uz taj put i na oba kraja čestice uz put je označena crveno-bijelim štapovima zabijenim u zemlju. Obzirom je sama čestica doslovno šuma uz neodržavani put, razvidno je već golim okom da je sporna čestica dugi niz godina neodržavana i neobrađivana.

19. Takvo stanje stvari su u svom iskazu potvrdili saslušani svjedoci AE (str. 97 spisa) i KE (str. 98 spisa) čiji se iskazi međusobno potvrđuju u bitnim dijelovima, a koji su naveli kako im je sporna čestica kao i cijelo okolno područje poznato još od prije rata, dok su se seljani bavili poljoprivredom, kojom se od ratnih zbivanja na tom području više ne bave. Oboje su naveli kako se zemljom koristio tužiteljev otac H koji je tu prije rata zasadio stabla koja su u međuvremenu prerasla u danas vidljivu šumu. Nije im poznato da je tužiteljevog oca itko smetao u posjedu i korištenju sporne čestice, pri čemu je AE dodao i kako bi se tuženikove pokojne tete koje su u selu živjele kao „stare cure“ sigurno bunile kad je Z sadio borove jer je riječ o malom selu u kojem se svi poznaju.

20. Sud je navode svjedoka prihvatio u cijelosti kao istinite obzirom su iskazani vrlo životno i logično te su u svim bitnim elementima sukladni jedni drugima i iskazu tužitelja (str. 100 spisa) i njegova sina JE (str. 98-99 spisa) koji je također dao iskaz kao svjedok. Pritom, riječ je o svjedocima koji nisu povezani ni na koji način sa tužiteljem niti sa tuženikom i na tom području žive od 1970-ih godina te su im kao takvima logično poznate lokalne prilike obzirom je [adresa] bio i ostao malo naselje u kakvom je uobičajeno da se lokalni stanovnici poznaju, posebno ukoliko su se bavili poljoprivredom i međusobno surađivali, a međusobno pomaganje sumještana u poljoprivrednim djelatnostima je na području Like bilo uobičajeno. Njihovi iskazi potvrđuju bitne elemente stjecanja prava vlasništva dosjelošću, a odgovaraju i utvrđenom stanju na licu mjesta na kojem je uslijed nepristupačnosti puta i zaraštenosti same čestice koja je danas šuma u punom smislu te riječi, vidi da nije održavana dugi niz godina, koji period odgovara iskazima svjedoka o prestanku poljoprivrednih djelatnosti u [adresa] za vrijeme i nakon Domovinskog rata, sve zbog toga što je sama linija fronte u tom periodu prolazila tim područjem, što odgovara općepoznatim povijesnim činjenicama o blokadi te deblokadi [adresa]. u sklopu obrane [adresa].

21. S druge strane, iskaz svjedoka TE (str. 99 spisa) je ocijenjen neistinitim jer je po iskazu samog svjedoka u zavadi s tužiteljem i to zbog, kako je naveo, tužiteljevog lažnog iskaza u jednom drugom postupku, što upućuje na veliku vjerojatnost lažnog iskaza radi svojevrsne „osvete“ za njihov međusobni sukob.

22. Ovo posebno jer iskaz samog tuženika 1. ZE (str. 106-107 spisa) uopće ne odgovara utvrđenom stanju na licu mjesta. Tuženik je naveo kako se njegova majka koristila, zajedno s njegovim tetama, spornom zemljom za potrebe poljoprivrede, na način da se zemljište kosilo za potrebe uzdržavanja krava i jednog konja, sve do smrti njegove majke 2024. Takav način korištenja zemlje je po mišljenju ovog suda bio neizvediv obzirom je na današnji dan sporna zemlja doslovno šuma, a izraz „šuma“ je na zapisniku naveden jer je riječ upravo o šumi, teško prohodnom terenu sa visokim i niskim biljem, te je fizički nemoguće da nikne takva šuma u dvije godine razmaka od smrti njegove majke do dana očevida u lipnju 2026. Stav je ovog suda da je tuženik takav iskaz dao isključivo kako bi osporio tužiteljev posjed i posjed tužiteljevog oca, ali je iskaz proturječan utvrđenom stanju na licu mjesta.

23. Posebno se napominje kako priložene isprave: rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Gospiću posl.br. O.214/84-14 od 3. rujna 1986. (str. 18-19 spisa), rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Borisa Zdunića iz [adresa] posl.br.č O - 1692/09, UPP/OS-158/2009 od 12. kolovoza 2009. (str. 20-22 spisa), rukom pisani izvadak zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (str. 23-25 spisa), rješenje Općinske uprave za katastar i geodetske posl.br. UP-I/07-861/1986 od 19. studenog 1986. (str. 26-27 spisa) ne podrazumijevaju sami po sebi da vlasništvo i posjed u jednom trenutku nisu stvarno prešli na tužitelja, jer je riječ o ispravama koje su izrađivane po postojećim podacima u zemljišnim knjigama, koji i na današnji dan glase na ime tuženika, ali je u stvarnosti bila česta situacija prodaje, zamjene zemljišta i slično, koje zamjene, prodaje i ostale aktivnosti u vrijeme prije promjene društvene sustava u Republici Hrvatskoj nisu bile bilježene u službenim evidencijama jer su si mještani u tim transakcijama vjerovali „na riječ“, upravo zato što su se svi u naselju međusobno poznavali.

24. Pritom, izvod iz posjedovnog lista 155 i 156 k. o. [katastarska općina] (str. 7 -8 spisa) upućuju na točnost posjeda tužiteljevog oca obzirom je upravo on naveden jednim od suposjednika sporne nekretnine, dok se tuženici i njihovi pravni prednici ne navode kao posjednici.

25. Stoga, kako je sukladno paragrafu 1477. OGZ-a vezano uz Načelno mišljenje Proširene opće sjednice Saveznog vrhovnog suda broj 3/60 od 4. travnja 1960. kriterij utvrđivanja stjecanja prava vlasništva dosjelošću trajanje i poštenje posjeda, a poštenje proizlazi već iz činjenice da se otac tužitelja nesmetano koristio zemljištem za vlastite poljoprivredne potrebe i nitko od upisanih vlasnika se nije tome protivio a što bi se sigurno dogodilo da je postojao određeni spor obzirom je riječ o selu gdje su se preci parničnih stranaka međusobno poznavali, utvrđeno je kako je tužitelj samostalno i putem svog pravnog prednika, ispunio uvjete propisane čl. 1477. OGZ-a te je sukladno čl. 388. st. 2. ZV-a tužbeni zahtjev prihvaćen u cijelosti.

26. Tuženik 1. ZE potražuje parnični trošak.

27. Tužitelj je u cijelosti uspio u sporu slijedom čega je sukladno čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25., u nastavku teksta: ZPP) utvrđeno kako tuženik 1. ZE nema pravo na parnični trošak.

U Gospiću 28. kolovoza 2026.

Sudac:

Jano Malovac

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku, u dovoljnom broju istovjetnih primjeraka za sud i protivnu stranu, u roku od 15 dana od dana njene objave, putem ovog suda na Županijski sud.

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena.

Dostaviti:

- tuženiku 1. po punomoćniku Luki Mrkiću, putem oglasne ploče suda

- tuženiku 2. DE osobno