Poslovni broj: 6 Gž-1236/2022-3

 

 

Poslovni broj: 6 Gž-1236/2022-3

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

 

              Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja, Milene Vukelić Margan, predsjednice vijeća, Ingrid Bučković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Helene Vlahov Kozomara, članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužitelja B. Ž., OIB: …, iz Z., zastupanog po punomoćniku I. E., odvjetniku u Z., protiv tuženika G. o. d.d., OIB: …, Z., zastupanog po punomoćniku K. Ć., odvjetniku iz Odvjetničkog društva Č. i Š. d.o.o., radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka podnesenim protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-564/19-24 od 28. travnja 2022., u sjednici održanoj 21. veljače 2024.,

 

 

p r e s u d i o j e

 

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-564/19-24 od 28. travnja 2022. u točki I. izreke.

 

II. Prihvaća se žalba tužitelja kao osnovana te se preinačava presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-564/19-24 od 28. travnja 2022. u točki III.  izreke i sudi:

Nalaže se tuženiku G. o. d.d. da isplati tužitelju B. Ž. iznos od 555,39 eura (slovima: petstopedesetpeteuratridesetdevetcenti) sa zateznim kamatama od 3. svibnja 2018. do isplate, i to od 3. svibnja 2018. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana.

III. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju troškove cijelog postupka u iznosu od 2.147,45 eura (slovima:dvijetisućestočetdesetsedameuračetrdesetpetcenti) sa zateznim kamatama na iznos od 1.991,20 eura od 28. travnja 2022. do isplate, i to od 28. travnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana.

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskom presudom, u točki I. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od 38.777,15 kn s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 03. svibnja 2018. pa do isplate. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužitelju  zatezne kamate na isplaćeni iznos od 15.627,68 kn za razdoblje od 03. svibnja 2018. do 07. ožujka 2019.. Točkom III. izreke odbijen je tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 4.184,57 kn. Točkom IV. izreke naloženo je tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 15.725,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 27. travnja 2022. pa do isplate.

 

2. Protiv navedene presude žalbu su podnijele obje stranke.

 

3. Tužitelj je podnio žalbu protiv točke III. izreke prvostupanjske presude pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353.st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne  novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno ukine i predmet vrati  na ponovno suđenje.

 

4. Tuženik je podnio žalbu protiv točke I. i IV. izreke prvostupanjske presude iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353.st.1. ZPP-a, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno ukine i predmet vrati  na ponovno suđenje.

 

5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

6. Žalba tužitelja je osnovana, dok je žalba tuženika neosnovana.

 

7. Tuženik se sadržajem žalbe neosnovano poziva na počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.1 . u vezi s čl. 191. st.2. ZPP-a, ističući da je prvostupanjski sud pogrešno dopustio preinaku tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka, budući da tužitelj nije preinačio tužbu niti je prvostupanjski sud dopustio preinaku tužbe. Naime, prema stanju spisa predmeta tužitelj tijekom postupka nije povisio tužbeni zahtjev, već je isti smanjio (u tužbi je zatražio naknadu štete u iznosu od 94.089,41 kn, a konačnim tužbenim zahtjevom u iznosu od 42.961,72 kn) što sukladno čl. 191. st. 3. ZPP-a ne predstavlja preinaku tužbe.

 

7.1. Donošenjem pobijane presude nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju se žalbom poziva tuženik, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, pa tako suprotno žalbenim navodima niti u pogledu zahtjeva za naknadu imovinske štete s osnove troškova liječenja, jer je prvostupanjski sud dao jasne razloge i u odnosu na taj dio tužbenog zahtjeva.

 

8. Pazeći po službenoj dužnosti povodom podnesenih žalbi na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a na postojanje ostalih bitnih procesnih povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude nije počinjena nijedna od tih procesnih povreda.

 

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete nastale kao posljedice ozljeđivanja u prometnoj nesreći 06. studenog 2016.

 

10. Među strankama nije sporna pasivna legitimacija tuženika i odgovornost za naknadu štete tužitelju. Također, nije sporno da je tuženik isplatio tužitelju naknadu neimovinske štete u iznosu od 70.000,00 kn i imovinske štete na ime troškova liječenja u iznosu od 4.184,56 kn, tj. u ukupnom iznosu od 74.184,57 kn. U ovoj fazi postupka nije sporna niti visina pripadajuće pravične novčane naknade tužitelju za pretrpljenu neimovinsku štetu, niti osnovanost i visina naknade imovinske štete za oštećenu odjeću i mobitel. Sporna je visina štete s osnove troškova tuđe pomoći i njege te osnovanost zahtjeva s osnove troškova fizikalne terapije provedene od strane privatne ustanove i troškova nadoplate jednokrevetne sobe tijekom liječenja u Varaždinskim toplicama.

 

11. Prvostupanjski sud na temelju provedenih dokaza utvrđuje da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio brojne tjelesne ozljede i to: lom lijevog acetabuluma sa luksacijom; lom desnog humerusa sa dislokacijom, parezu N. Radialisa desno traumatsku, lom petog i šestog rebra lijevo sa dislokacijom i lom petog i šestog rebra desno bez dislokacije, te da je provedeno dugotrajno liječenje po kirurgu, fizijatru, oftalmologu, pulmologu, a u sklopu kojeg je provedeno i operacijsko liječenje u tri navrata, te u više navrata ambulantna i stacionarna fizikalna terapija, s time da je liječenje završeno 03. svibnja 2018.. Nadalje, utvrđuje da je zbog zadobivenih ozljeda tužitelj trpio fizičke boli i strah te mu je zaostalo smanjenje životne aktivnosti od 33% i naruženje, a bila mu je potrebna i tuđa pomoć i njega ukupno 380 sati koju su mu pružali ukućani.

 

12. Također, prvostupanjski sud na temelju iskaza svjedoka i tužitelja te nalaza i mišljenja vještaka dr. M. F., spec. za ortopediju i traumatologiju, zaključuje da su troškovi privatno provedene fizikalne terapije i troškovi nadoplate za jednokrevetnu sobu prilikom provođenja stacionarne fizikalne terapije u toplicama bili opravdani i potrebni s obzirom da su prema nalazu i mišljenju vještaka doveli do potpunog maksimalnog oporavka tužitelja nakon teškog ozljeđivanja u prometnoj nesreći.

 

13. Imajući u vidu utvrđene činjenice, prvostupanjski sud pozivom na čl. 1100. st.2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11, 78/15., dalje: ZOO) zaključuje da tužitelju pripada pravična novčana naknada neimovinske štete u iznosu od 95.000,00 kn, te pozivom na čl. 1095. st. 1. ZOO-a naknada na ime tuđe pomoći i njege u iznosu od 9.500,00 kn, pri čemu istu dosuđuje po cijeni jednog sata u iznosu od 25,00 kn, pa zauzima stav da tužitelju pripada naknada neimovinske štete u ukupnom iznosu od 104.500,00 kn.

 

14. Nadalje, prvostupanjski sud pozivom na čl. 1089.st.2. ZOO-a zauzima stav da tužitelju pripada naknada imovinske štete s osnove uništene odjeće i mobitela u zatraženom iznosu od 3.300,00 kn.

 

15. U odnosu na troškove provedene fizikalne terapije po privatnoj ustanovi prvostupanjski sud, zaključivši da je riječ o opravdanim i potrebnim troškovima, pozivom na čl. 1095. st. 1. ZOO-a zauzima stav da tužitelju pripada naknada za taj vid štete u zatraženom iznosu od 3.918,00 kn, kao i naknada štete za troškove nadoplate jednokrevetne sobe u Varaždinskim toplicama u iznosu od 1.243,72 kn s obzirom na utvrđenje da je tužitelj mogao biti smješten na stacionarnu terapiju ranije samo pod uvjetom da izvrši tu nadoplatu.

 

16. Stoga, prvostupanjski sud zauzima stav da tužitelju pripada naknada neimovinske i imovinske štete u ukupnom iznosu od 112.961,72 kn pa cijeneći nesporno isplaćeni iznos od 74.184,57 kn, dosuđuje tužitelju naknadu štete u iznosu od 38.777,15 kn, a u preostalom dijelu do zatraženog iznosa od  42.961,72 kn tj. za iznos od 4.184,57 kn odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan.

 

17. Odluku o zateznim kamatama prvostupanjski sud temelji na čl. 1103. ZOO-a i čl. 12. st.4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14., dalje: ZOOP), pa tužitelju dosuđuje zatezne kamate u okviru postavljenog tužbenog zahtjeva u cijelosti.

 

18. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na čl. 151. st.1. i čl.154. st.1. ZPP-a pa tužitelju dosuđuje odvjetničke troškove u visini odmjerenoj prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., dalje: Tarifa), kao i trošak vještačenja i sudskih pristojbi.

 

19. Žalbeni navodi tuženika kojima osporava pravilnost primjene materijalnog prava u odnosu na dosuđenu naknadu štete s osnove troškova tuđe pomoći i njege te troškova privatne fizikalne terapije i nadoplate za jednokreventnu sobu, nisu osnovani.

 

20. Naime, suprotno žalbenim navodima tuženika pravilno je prvostupanjski sud primjenom čl. 223. st.1. ZPP-a prema slobodnoj ocijenio dosudio tužitelju naknadu troškova tuđe pomoći i njege po cijeni jednog sata od 25,00 kn, jer je i prema ocijeni ovog suda riječ o uobičajenoj cijeni u vrijeme kada je tuđa pomoć i njega pružana tužitelju, a koja cijena je utvrđena i u okvirima važeće sudske prakse.

 

21. Također, suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilan je stav prvostupanjskog suda da tužitelju pripada naknada štete na ime troškova fizikalne terapije pružene od strane privatne ustanove. To iz razloga jer cijeneći da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio višestruke teške ozlijede zbog kojih mu je prema priloženim nalazima preporučen nastavak ambulantne terapije odmah po otpustu iz bolnice u studenom 2016. odnosno fizikalna terapija u kući pod nadzorom fizioterapeuta, a potom i stacionarno (list 12-15 spisa), pa ujedno imajući u vidu da tužitelj zbog otežanog kretanja nije mogao ići na ambulantnu terapiju, a fizikalnu terapiju u kući kroz sustav HZZO-a nije uspio ostvariti, kako to proizlazi iz iskaza tužitelja i svjedoka V. Ž., njegove supruge, u koje sud nema razloga sumnjati jer su životni i logični, kao i činjenicu da je prema mišljenju vještaka pružena privatna fizikalna terapija ubrzala oporavak tužitelja, to okolnosti konkretnog slučaja opravdavaju zaključak da je privatna fizikalna terapija koja je pružena tužitelju bila opravdana, slijedom čega tužitelju pozivom na čl. 1095. st. 1. ZOO-a pripada pravo na naknadu spornih troškova liječenja.

 

22. Isto tako, suprotno žalbenim navodima, s obzirom na utvrđenje da je boravak u jednokrevetnoj sobi tijekom rehabilitacije u toplicama bio preduvjet za što skorije stacionarno liječenje nakon otpusta iz bolnice, a koje utvrđenje tuženik ne osporava, to u konkretnom slučaju nije riječ o nadstandardnim, već opravdanim troškovima liječenja pa je pravilan stav prvostupanjskog suda da tužitelju pripada pravo na naknadu štete na ime predmetnih  troškova liječenja.

 

23. Žalbene navode kojima o pogrešnoj primjeni materijalnog prava u odnosu na prigovor zastare, tuženik sukladno čl. 352. st. 2. ZPP-a ne može iznositi u žalbi budući da prema stanju spisa predmeta takav prigovor tijekom prvostupanjskog postupka nije istaknuo.

 

24. Međutim, tužitelj osnovano žalbom osporava pravilnost primjene materijalnog prava u odnosu na odbijajući dio presude.

 

25. Naime, u pravu je tužitelj kada tvrdi da je prvostupanjski sud od pravilno utvrđenog pripadajućeg iznosa naknade štete u ukupnom iznosu od 112.961,72 kn, pogrešno oduzeo ukupno isplaćeni iznos od 74.184,57 kn i dosudio tužitelju razliku u iznosu od 38.777,15 kn, a u preostalom dijelu za iznos od 4.184,57 kn odbio tužbeni zahtjev (do zatraženih 42.961,72 kn), bez da je uzeo u obzir za koje je vidove štete i u kojim iznosima tuženik izvršio isplatu od 74.184,57 kn.

 

26. Naime, nesporno je da je tuženik prije pokretanja ovog postupka i tijekom istog isplatio tužitelju iznos od 70.000,00 kn na ime naknade neimovinske štete i troškova tuđe pomoći i njege, te iznos od 4.184,56 kn na ime troškova liječenja, a kojim iznosom nisu obuhvaćeni sporni troškovi privatne fizikalne terapije i nadoplate za jednokrevetnu sobu u iznosu od 5.161,72 kn ( 3.918,00 kn + 1.243,72 kn). Također, nije sporno da je tužitelj prilikom postavljanja tužbenog zahtjeva uračunao isplaćene iznose, između ostalog i isplaćeni iznos od 4.184,56 kn na ime troškova liječenja koji se ne odnosi na sporne troškove, dok je ustrajao kod zahtjeva za isplatu spornih troškova u iznosu od 5.161,72 kn.

 

27. Stoga je prilikom uračunavanja nesporno isplaćenog iznosa tužitelju trebalo od tužitelju pripadajućeg iznosa naknade neimovinske štete i troškova tuđe pomoći i njege u iznosu od 104.500,00 kn oduzeti plaćeni iznos za taj vid štete od 70.000,00 kn, čime se dolazi do iznosa od 34.500,00 kn koji tužitelju pripada na ime naknade tog vida štete. Tom iznosu valja pridodati tužitelju pripadajući iznos naknade imovinske štete na ime  uništenih stvari (odjeća i mobitel) u ukupnom iznosu od 3.300,00 kn, kao i naknadu imovinske štete na ime troškova privatne fizikalne terapije i  nadoplate za jednokrevetnu sobu u ukupnom iznosu od 5.161,72 kn ( 3.918,00 kn + 1.243,72 kn), što ukupno daje iznos od 42.961,72 kn, koji tužitelju pripada s osnove naknade štete iz predmetnog štetnog događaja povrh već nesporno isplaćenog iznosa od 74.184,57 kn.

 

28. Dakle, tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži isplatu iznosa od 42.961,72 kn osnovan je u cijelosti, slijedom čega je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo iz čl. 1095. st.1. ZOO-a kada je odbio tužbeni zahtjev za iznos od 4.184,57 kn (sada 555,39 eura), jer je i u tom dijelu valjalo obvezati tuženika na naknadu štete tužitelju, sa pripadajućim zateznim kamatama na temelju čl. 1086. ZOO-a, a u okviru postavljenog tužbenog zahtjeva.

 

29. Iz navedenih razloga, valjalo je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u točki I. izreke, kao u točki I. izreke ove presude, a prihvaćanjem žalbe tužitelja primjenom čl. 373.toč.3. ZPP-a preinačiti prvostupanjsku presudu u točki II. izreke, kao u točki II. izreke ove presude.

 

30. S obzirom na ishod žalbenog postupka, primjenom čl. 166. st. 2. ZPP-a valjalo je odlučiti o troškovima cijelog postupka. Budući da je tuženik u cijelosti izgubio parnicu, pozivom na čl. 154. st.1. ZPP-a u obvezi je naknaditi troškove postupka tužitelju, i to sukladno čl. 155. ZPP-a i Tarifi u visini koja je pravilno odmjerena po prvostupanjskom sudu, osim troška zastupanja na ročištu za objavu presude jer na to ročište punomoćnik tužitelja nije pristupio,a koji trošak iznosi 82,95 eura (ranije 625,00 kn), dakle u iznosu od 1.991,20 eura (ranije 15.002,68 kn). Tužitelju pozivom na čl. 154. st. 1. ZPP-a pripada  naknada troškova žalbenog postupka u cijelosti, i to s obzirom na vrijednost pobijanog djela presude (555,39 eura) za sastav žalbe u iznosu od 125,00 eura (Tbr.10.toč.1., Tbr.52.toč.3. i Tbr.54.) sa PDV-om u iznosu od 31,25 eura (Tbr.42.) sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj 138/23.), dakle u ukupnom iznosu od 156,25 eura, dok spisu ne prileži dokaz o plaćanju sudske pristojbe za žalbu. Stoga, tužitelju pripada trošak postupka u ukupnom iznosu od 2.147,45 eura, sa pripadajućim zateznim kamatama, slijedom čega je odlučeno kao u točki III. izreke.

 

31. Prvostupanjska presuda u točki II. izreke, kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

 

 

U Rijeci 21. veljače 2024.

 

 

Predsjednica vijeća

                                                                          Milena Vukelić Margan, v.r.