Poslovni broj: P-239/2026-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski sud u Sisku, po sucu toga suda Pauli Kvesić u pravnoj stvari tužitelja AA, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Vanja Jakšić, odvjetnik u Sisku, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB 53056966535, Magazinska cesta 69, Zagreb, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, dana 28. kolovoza 2026.,
p r e s u d i o j e
l. Utvrđuje se ništetnom odredba Ugovora o kreditu broj 158 -50-3142537, sklopljenog između tužitelja i tuženika, dana 14. studenog 2005. godine, sadržana u čl. 3. Ugovora o kreditu, koja glasi:
"3./treće/NAKNADA 0.50 % (nula zarez pedeset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.“
II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, 10000 Zagreb, OIB: 53056966535, naknaditi tužitelju DA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 415,00 eura zajedno sa zateznom kamatom tekućom od datum donošenja ove presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. U tužbi zaprimljenoj kod ovog suda 12. svibnja 2026. tužitelj DA, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] (dalje: tužitelj) navodi kako je s tuženikom 14. studeni 2005. u [adresa] sklopio Ugovor o kreditu broj 158 -50-3142537 u iznosu od 21.500,00 CHF. Odredbom članka 3. Ugovora o kreditu, propisano je da je tužitelj kao Korisnik kredita dužan platiti naknadu u iznosu od 0,50 % od iznosa kredita, jednokratno, prilikom prvog korištenja kredita, bez da mu je prethodno jasno i nedvosmisleno predočena struktura navedenih troškova, tj. od čega se isti sastoje, u kojem konačnom iznosu, te zašto je naknada određena u visini od 0,50 % od iznosa kredita, što navedenu obvezu tužitelja kao potrošača čini nepoštenom, te time ništetnom po odredbama Zakona o zaštiti potrošača, kao i po odredbama Zakona o obveznim odnosima. Nadalje, sporna odredba u potpunosti odgovara i pojmu nepoštene ugovorne odredbe kako ju definiraju odredbe Zakona o zaštiti potrošača, s obzirom na to da se radi o odredbi koja je unaprijed formulirana u tipskom, standardiziranom obrascu ugovora, unaprijed sročenom i priređenom od strane tuženika kao jače ugovorne strane, a u kojem se položaju tuženik nalazi zbog nesporne okolnosti da je financijska institucija i profesionalno trgovačko društvo. Tuženik je nezakonito i nepošteno primjenjivao ugovorne odredbe o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva, na koji način je doveo tužitelja u neravnopravan položaj u kojem ista nije mogla utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora, odnosno o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. Tužitelju je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, nametnuta prekomjerna i ekonomski potpuno neopravdana obveza, koja kao takva uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita – potrošača kao jedne ugovorne strane, u odnosu na banku – trgovca kao druge ugovorne strane, a navedeno je suprotno temeljnim načelima obveznog prava: načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelu dužnosti njihove suradnje te načelu zlouporabe prava. Također, u ugovoru nije bilo navedeno po kojem tečaju će se obračunati sporna naknada (hoće li biti po kupovnom, srednjem ili prodajnom tečaju). Nadalje, tuženik je tužitelju odobrio jedan iznos kredita, a faktično joj isplatio drugi iznos, umanjen za navodne troškove obrade kredita, teretivši ga za iznos od 107,50 CHF s troškovima za obradu kredita, koja obrada, usput rečeno, ulazi u opis radnog mjesta kreditnog referenta, zaposlenika banke. Pritom tužitelj ističe da su se o ovom pitanju na isti način izjasnili i viši sudovi RH, primjerice Županijski sud u Zadru u presudi posl. br. Gž-358/2023 od 23. svibnja 2023. godine koji ističe da je „prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kad je odredio ništetnom odredbu čl. 5. Ugovora o kreditu prema kojoj se tužitelj, kao korisnik kredita, obvezao kreditoru platiti naknadu za odobrenje kredita 1,25% jednokratno na iznos odobrenog kredita te kada je naloženo tuženici isplatiti tužitelju stečeno bez osnove na temelju takve ništetne odredbe“, navodeći za takvu odluku isto obrazloženje kakvo je izloženo u t. 4. ove Tužbe.
2. Tuženik je uredno pozvan u smislu članka 285. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/2022., 155/23. i 146/25., dalje u tekstu; ZPP) na podnošenje pisanog odgovora na tužbu u roku od 30 dana od dana dostave, uz primjerak tužbe i priloga, te upozorenja da će u suprotnom biti donesena presuda zbog ogluhe ako nije u određenom roku podnio odgovor na tužbu. Tuženik je tužbu i poziv na odgovor na tužbu primio 10. lipnja 2026. te nije podnio ovom sudu odgovor na tužbu u roku kojI mi je određen.
3. Člankom 331.b. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje ZPP) propisano je da ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, donijet će se presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev. Budući da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, a iste činjenice nisu u suprotnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili činjenicama koje su općepoznate, te kako ne postoje okolnosti iz kojih proizlazi da je tuženik bio spriječen opravdanim razlozima podnijeti odgovor na tužbu, valjalo je sukladno odredbi odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.
4. Tužitelj je zatražio trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura te iznos PDV-a od 25% na navedeni iznos (50 eura), trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 110,00 eura, i trošak sudske pristojbe na presudu zbog ogluhe u iznosu od 55,00 eura.
5. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a stoga tužitelju pripada naknada za rad punomoćnika odvjetnika, i to za sastav tužbe 100 bodova (Tbr.7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Narodne novine broj 138/23 – dalje OT) što uz vrijednost jednog boda od 2,00 eura (Tbr.54 OT) i uvećano za iznos poreza na dodanu vrijednosti 25% iznosi 250,00 eura. Također, priznat je i zatraženi trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 110,00 eura , sukladno Tar. br. 1. st. 1. toč. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine broj 50/26, dalje u tekstu Uredba) te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 55,00 eura. sukladno Tar. br. 2. st. 2. Uredbe. Ukupno je, dakle, utvrđen trošak tužitelja u iznosu od 415,00 eura sa zateznim kamatama tekućima od 28. kolovoza 2026. donošenja presude do isplate po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO (točka II. izreke presude).
6. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao izreci ove presude.
Sisak, 28. kolovoza 2026.
Sudac
Paula Kvesić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana županijskom sudu. Žalba se podnosi elektronskim putem, odnosno pisano u tri istovjetna primjerka putem ovog suda.
Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a može se podnijeti samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1., 2., 4. -6., i 8.-11. i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (članak 353. stavak 2. u svezi sa člankom 467. stavak 1. Zakona o parničnom postupku).
DNA:
1. Tužitelju, po punomoćniku Vanji Jakšić, odvjetniku u Sisku
2. Tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d.
