REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: Pr-2959/2018-104
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Vandi Mostovac, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja ĆV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mate Knezović, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Republika Hrvatska, Ministarstvo vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 27. srpnja 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja Mate Knezovića, odvjetnika, i punomoćnika tuženika, EV, zamjenika u ODO Zagreb, dana 28. kolovoza 2026.,
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženoj, Republici Hrvatskoj, Ministarstvu vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske, da tužitelju ĆV s osnove neobračunatog i neisplaćenog prekovremenog rada, noćnog rada, rada nedjeljom, rada blagdanima ili drugim zakonom utvrđenim neradnim danom, za razdoblje od 29. srpnja 2013. godine do 29. srpnja 2017. godine, isplati bruto iznos od 28.137,64 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. godine, od 1. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. godine prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 1. siječnja 2024. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koje na svaki
pojedini mjesečni bruto iznos teku kako slijedi:
– na iznos od 18,29 EUR od 15. 8. 2013. do isplate,
– na iznos od 201,62 EUR od 15. 9. 2013. do isplate,
– na iznos od 403,13 EUR od 15. 10. 2013. do isplate,
– na iznos od 683,53 EUR od 15. 11. 2013. do isplate,
– na iznos od 1.368,92 EUR od 15. 12. 2013. do isplate,
– na iznos od 1.242,95 EUR od 15. 1. 2014. do isplate,
– na iznos od 195,56 EUR od 15. 2. 2014. do isplate,
– na iznos od 1.220,64 EUR od 15. 3. 2014. do isplate,
– na iznos od 766,90 EUR od 15. 4. 2014. do isplate,
– na iznos od 171,55 EUR od 15. 5. 2014. do isplate,
– na iznos od 723,71 EUR od 15. 6. 2014. do isplate,
– na iznos od 170,85 EUR od 15. 7. 2014. do isplate,
– na iznos od 1.717,40 EUR od 15. 8. 2014. do isplate,
– na iznos od 173,19 EUR od 15. 9. 2014. do isplate,
– na iznos od 1.081,06 EUR od 15. 10. 2014. do isplate,
– na iznos od 1.834,23 EUR od 15. 11. 2014. do isplate,
– na iznos od 1.415,65 EUR od 15. 12. 2014. do isplate,
– na iznos od 1.279,95 EUR od 15. 1. 2015. do isplate,
– na iznos od 1.107,83 EUR od 15. 2. 2015. do isplate,
– na iznos od 1.578,83 EUR od 15. 3. 2015. do isplate,
– na iznos od 1.570,18 EUR od 15. 4. 2015. do isplate,
– na iznos od 170,85 EUR od 15. 5. 2015. do isplate,
– na iznos od 740,53 EUR od 15. 6. 2015. do isplate,
– na iznos od 805,97 EUR od 15. 7. 2015. do isplate,
– na iznos od 914,36 EUR od 15. 8. 2015. do isplate,
– na iznos od 170,16 EUR od 15. 9. 2015. do isplate,
– na iznos od 772,50 EUR od 15. 10. 2015. do isplate,
– na iznos od 934,25 EUR od 15. 11. 2015. do isplate,
– na iznos od 660,96 EUR od 15. 12. 2015. do isplate,
– na iznos od 170,16 EUR od 15. 1. 2016. do isplate,
– na iznos od 225,24 EUR od 15. 2. 2016. do isplate,
– na iznos od 409,28 EUR od 15. 3. 2016. do isplate,
– na iznos od 98,45 EUR od 15. 4. 2016. do isplate,
– na iznos od 163,88 EUR od 15. 5. 2016. do isplate,
– na iznos od 163,88 EUR od 15. 6. 2016. do isplate,
– na iznos od 163,15 EUR od 15. 7. 2016. do isplate,
– na iznos od 163,15 EUR od 15. 8. 2016. do isplate,
– na iznos od 171,68 EUR od 15. 9. 2016. do isplate,
– na iznos od 238,44 EUR od 15. 10. 2016. do isplate,
– na iznos od 163,15 EUR od 15. 11. 2016. do isplate,
– na iznos od 163,15 EUR od 15. 12. 2016. do isplate,
– na iznos od 163,15 EUR od 15. 1. 2017. do isplate,
– na iznos od 159,87 EUR od 15. 2. 2017. do isplate,
– na iznos od 362,32 EUR od 15. 3. 2017. do isplate,
– na iznos od 430,34 EUR od 15. 4. 2017. do isplate,
– na iznos od 159,87 EUR od 15. 5. 2017. do isplate,
– na iznos od 159,87 EUR od 15. 6. 2017. do isplate,
– na iznos od 159,13 EUR od 15. 7. 2017. do isplate,
– na iznos od 153,93 EUR od 15. 8. 2017. do isplate,
a sve u roku od petnaest dana od dana pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe. II Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, Ministarstvu vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske, OIB: 43541122224, nadoknaditi tužitelju ĆV, OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu 10.043,39 eura zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 28. kolovoza 2026. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka ističe da je zaposlenik Republike Hrvatske, Ministarstva vanjskih i europskih poslova. Od 29. srpnja 2013. do 29. srpnja 2017. godine bio je raspoređen na mjesto djelatnika sigurnosti – vozača u Generalnom konzulatu Republike Hrvatske u Stuttgartu. U navedenom periodu je zbog izvanrednog povećanja opsega poslova često radio prekovremeno subotom, nedjeljom, blagdanom i noću, koji rad mu nikada nije bio plaćen. Spomenutu evidenciju radnog vremena dužan je voditi poslodavac sukladno čl. 9. st. 1. Kolektivnog ugovora za državne službenike (NN 104/2013, 104/2013, 150/2013, 153/2013, 71/2016, 123/2016). Obzirom da sukladno čl. 61. st. 1. Zakona o radu (NN 93/2014, 127/2017, dalje ZOR) puno radno vrijeme radnika ne može biti duže od četrdeset sati tjedno, a Uredba o plaćama, dodacima i naknadama u službi vanjskih poslova (NN 22/2003, 48/2003, 39/2006, 36/2007, 25/2013) u odredbi č. 35. propisuje da prava glede plaća, dodataka i naknada koja nisu uređena navedenom Uredbom, diplomat u Ministarstvu vanjskih poslova ostvaruje sukladno odredbama Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN 104/2013, 104/2013, 150/2013, 153/2013, 71/2016, 123/2016, 112/2017 – dalje Kolektivni ugovor) i propisa o radu.Čl. 44. st. 9. Kolektivnog ugovora navodi kako se prekovremenim radom, kad je rad službenika i namještenika organiziran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka, smatra svaki sat rada duži od 8 sati dnevno, kao i svaki sat rada subotom ili nedjeljom.
Prema evidenciji koju je vodio tužitelj te koju je bio dužan voditi i Generalni konzulat Republike Hrvatske u Stuttgartu u Njemačkoj, tužitelj je radio prekovremeno te subotom, nedjeljom, blagdanom i noću. Prekovremeni rad nije mu plaćen. Prema evidenciji rada koju je detaljno navodi u tužbi ostvario je ukupno
Evidencija prekovremenog rada je sljedeća1.108 sati prekovremenog rada, rada blagdanom i nedjeljom, te noćnog rada. U odnosu na visinu iznosa tužbenog zahtjeva predlagatelj predlaže pribaviti od Ministarstva vanjskih i europskih poslova obračun prekovremenih sati, rad blagdanom i nedjeljom te noćni rad, a koji se odnosi na razdoblja kako je prethodno navedeno.
Nadalje ističe da je, državnom službeniku i namješteniku čija je narav službe (posla) takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom ili blagdanom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visin8i prosječne mjesečne plače isplaćene mu u prethodna tri mjeseca. Slijedom toga tužitelj potražuje i razliku naknade plaće za godišnji odmor koja mu je trebala s obzirom na prekovremene sati biti plaćena u većem iznosu.
Tužitelj je sukladno čl. 186. a Zakona o parničnom postupku (NN 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84*/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013 i 89/2014 – dalje ZPP) podnio zahtjev za mirno rješenje spora Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, no isti je odbijen kao neosnovan. Također, s obzirom da podnositelj zahtjeva u predmetnom postupku kojim potražuje novčani iznos na ime prekovremenog rada, rada noću, blagdanima i neradnim danima za razdoblje o9d 29. srpnja 2013. do 29. srpnja 2017. godine, ne može postaviti određeni zahtjev prije nego što dođe do podataka kojim raspolaže tuženik, a koje mu je prema sadržaju građanskopravnog odnosa dužan dati, odnosno koje se smatraju zajedničke za obje stranke, tužitelj u tužbi ističe zahtjev koji je već istaknuo u prijedlogu za mirno rješenje spora, kojim traži od suda da tuženiku naloži isplatu iznosa, odnosno odredi istovjetnost tek nakon što mu tuženik dade potrebne podatke, odnosno tek nakon što se provede vještačenje ili izvedu dokazi o podacima kojima raspolaže tuženik, odnosno dok tuženik dostavi obračunske isprave za isplatu plaće za razdoblje od 29. srpnja 2013. do 29. srpnja 2017. godine te dostavi evidenciju radnog vremena podnositelja zahtjeva za u utuženom razdoblju, sve sukladno čl. 186. b st. 3. ZPP-a. S obzirom na navedeno, u odnosu na visinu iznosa tužbenog zahtjeva, tužitelj predlaže pribaviti od Ministarstva vanjskih i europskih poslova obračun svih dodataka na plaću a koji se odnose na prethodno navedena razdoblja te dostavi evidenciju radnog vremena podnositelja zahtjeva za utuženo razdoblje.
2. U odgovoru na tužbu , tužena Republika Hrvatska osporava osnovu i visinu u njoj sadržanog tužbenog zahtjeva te navodi kako kako tužitelj svoj zahtjev temelji na članku 35. Uredbe o plaćama, dodacima i naknadama u službi vanjskih poslova ("NN" broj 22/03, 39/06 i 36/07) u kojemu je propisano da "ostala prava diplomat u Ministarstvu vanjskih poslova ostvaruje sukladno odredbama Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike i propisa o radu". No, kako je to vidljivo iz teksta navedene Uredbe o plaćama, dodacima i naknadama u službi vanjskih poslova, predmetna odredba nalazi s u glavi 5. pod nazivom "Plaće i naknade diplomatima u sjedištu službe vanjskih poslova" a iz čega proizlazi da se ta odredba uredbe, a time i odredbe Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike i propisa o radu, primjenjuju u sjedištu službe ali ne i u predstavništvima Republike Hrvatske u inozemstvu, tj. u diplomatskim misijama i konzularnim uredima Republike Hrvatske. Naime, na predstavništva Republike Hrvatske u inozemstvu odnose se glave 2. – 4. Uredbe o plaćama, dodacima i naknadama u službi vanjskih poslova (uz glave Uredbe koje se odnose na primjerice, administrativno tehničko i poslužno osoblje), u kojima su na poseban i sveobuhvatan način regulirane plaće diplomata u predstavništvima u inozemstvu (glava 2.), dodaci na plaću u predstavništvima u inozemstvu (glava 3.), te naknade troškova u predstavništvu u inozemstvu (glava 4.).
U tom smislu, napominjemo da se u Uredbi o plaćama, dodacima i naknadama u službi vanjskih poslova, u kojoj su na adekvatan način vrednovane sve specifičnosti rada u diplomatskim misijama i konzularnim uredima Republike Hrvatske, ne nalazi odredba na kojoj bi podnositelj zahtjeva mogao temeljiti predmetno potraživanje prema Ministarstvu. Nadalje, bez obzira na opisani doseg primjene članka 35. Uredbe o plaćama, dodacima i naknadama u službi vanjskih poslova na koju se poziva podnositelj zahtjeva, tuženica osporava točnost evidencija priloženih po tužitelju. Slijedom navedenog, tuženica predlaže odbiti tužitelja sa tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti uz naknadu parničnog troška.
3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u svu priležeću dokumentaciju, rješenje Ministarstva vanjskih i europskih poslova od 17. travnja 2013. KLASA UP/I- 080-01/13-03/66 (list 8 spisa), očitovanje ODO Zagreb o zahtjevu za mirno rješenje spora od 22. prosinca 2017. (list 9 spisa), putne rade listove (list 10 – 95 spisa), obračune plaće tužitelja (list 110 – 160, 235 - 284 spisa), liste uplaćenih doprinosa za tužitelja (list 285 – 291 spisa), odluku Vrhovnog suda RH pod poslovnim brojem Revd 317/2017-2 od 21. studenoga 2017. (list 171 – 175 spisa), evidencija dolazaka/odlazaka (list 295 – 1294 spisa), rješenje Ministarstva vanjskih i europskih poslova od 29. srpnja 2013. KLASA: UP/I-080-04/13-01/178 (list 1386 spisa), pretpostavljeni obračun plaće (list 1388 – 1436 spisa), saslušani su svjedoci UV (list 198 – 199 spisa), ĐV (list 226 – 227 spisa), tužitelj (list 200 – 201 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. (list 1300 – 1304 spisa), te se vještak dopunski očitovao (list 1355, 1365, 1370 spisa), provedeno je dodatno financijsko vještačenje (list 1453 – 1457 spisa).
4. Predmet spora je isplata razlike plaće u utuženom periodu s osnova prekovremenog rada tužitelja koji je obavljao kao vozač u Generalnom Konzulatu Republike Hrvatske u [adresa], Njemačka.
5. Izvedene dokaze tijekom postupka sud je cijenio čl. 8. ZPP-a te je ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.
6. Nije sporno da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika kao stručni referent te da je u utuženom periodu upućen na rad na određeno vrijeme u Generalni konzulat Republike Hrvatske u Saveznoj Republici Njemačkoj na radno mjesto djelatnik sigurnosti – vozač, sporno je da li je tužitelj u utuženom vremenu obavljao prekovremeni rad, odnosno ima li pravo na razliku plaće s tog osnova.
7. Uvidom u očitovanje Općinskog državnog odvjetništva od 22. prosinca 2017. utvrđeno je da se tuženik očitovao na prijedlog za mirno rješenje spora od 20. rujna 2017. iz čega proizlazi da je tužitelj postupio sukladno odredbi čl. 186 a ZPP-a, no valja reći da tuženik niti ne spori navedenu činjenicu.
8. Uvidom u rješenje Ministarstva vanjskih i europskih poslova od 17. travnja 2013. utvrđeno je da je tužitelj kao stručni referent u Ministarstvu vanjskih i europskih poslova RH upućen na rad na određeno vrijeme do 4 godine u Generalni konzulat RH u Saveznoj Republici Njemačkoj sa sjedištem u [adresa] na radno mjesto djelatnik sigurnosti – vozač.
9. Iz iskaza svjedoka UV proizlazi da je kod tuženika, od 01. siječnja 1995. a i u utuženom periodu radio kao generalni konzul RH U [adresa]. Tužitelja poznaje jer je isti u tom periodu radio na radnom mjestu djelatnika sigurnosti i vozača, sa svjedok mu je bio neposredno nadređena osoba. Svjedok navodi da se u tom periodu vodila evidencija dolazaka i odlazaka radnika s posla te da se ista vodila ručno. Navodi da su se na porti, na ulazu u konzulat, nalazili tiskani obrasci u koje su se djelatnici upisivali prilikom ulaska i izlaska, a zatim bi se ti obrasci stavljali u registrator. Nadalje navodi da su se ti obrasci nalazili kod djelatnika koji je obavljao poslove sigurnosti, a u nekim slučajevima to je bio i tužitelj. Svjedok navodi da je generalno radno vrijeme tužitelja bilo od 8 do 16 sati, međutim ističe da je specifičnost njihove službe bila takva da su imali zaduženja i izvan redovnog radnog vremena. Naglašava da su imali konzularne dane koji su se održavali u četiri grada i koji su se do ožujka 2016. godine održavali subotom. Naveo je i da se pisano obratio Ministarstvu i rekao da, s obzirom na to da im se ne plaćaju prekovremeni sati, pita može li se održavanje tih konzularnih dana organizirati srijedom, s time da bi radno vrijeme djelatnika koji idu na konzularni dan bilo od 12 do 20 sati. Nadalje navodi da su u tom periodu imali mnogo izvanrednih poslova koji su se odnosili na pripremu izbora i referenduma te ističe da je u tom periodu bilo pet takvih događaja, odnosno poslova. Nadalje navodi da su često morali doći u generalni konzulat zbog hitnosti poslova, primjerice ako bi netko od njihovih državljana izgubio putovnicu i sl. Problem neplaćanja prekovremenih sati bio prisutan kroz duži period, odnosno od početka rada, te da je više puta intervenirao, jednom pisano, a više puta usmeno. Međutim, navodi da je odgovor uvijek bio isti te bi im rekli da su oni u službi vani, da uvijek moraju biti na raspolaganju i da nema redovnog i prekovremenog rada, već da je sve to redovan rad. Također navodi da su im rekli da se Kolektivni ugovor ne primjenjuje na djelatnike koji rade u diplomatskim i konzularnim predstavništvima, već samo na djelatnike koji rade u Hrvatskoj. Svjedok je istaknuo da je potpisivao isplate plaća te da je dobivao listu plaća djelatnika koja mu se dostavljala iz Ministarstva vanjskih poslova. Navodi da oni te liste nisu mogli mijenjati jer su se proračunska sredstva odnosila samo na redovan rad. Također ističe da je specifičnost posla vozača, kojih je bilo dvojica u utuženom periodu, bila ta da su njega vozili na njegova zaduženja koja su se većinom odvijala navečer, dakle izvan njihovog redovnog radnog vremena, kao i, između ostalog, izvan njegovog radnog vremena. Svjedok tijekom iskaza predočeni putni radni listovi koji se nalaze u spisu, te svjedok navodi da su te putne radne listove vodili vozači, a na kraju mjeseca ih je on, kao generalni konzul, potpisivao te su se isti dostavljali Ministarstvu. Nadalje navodi da su ti putni radni listovi služili kao kontrola korištenja vozila te da su sadržavali podatke o kilometraži, tko je vozio, koga je vozio, svrsi vožnje i druge podatke. Navodi da su ti obrasci bili propisani od strane Ministarstva. Svjedok navodi da nitko nije osporavao vjerodostojnost podataka iz tih putnih radnih listova. Iz tih putnih radnih listova može se iščitati je li netko bio angažiran izvan svog radnog vremena. Nadalje navodi da su se njegova zaduženja izvan radnog vremena odvijala najčešće radnim danom i subotom, a rjeđe nedjeljom. Svjedok navodi da se u utuženom periodu održalo pet velikih izbornih događaja, odnosno radilo se o referendumu o ustavnoj definiciji braka, europskim parlamentarnim izborima, predsjedničkim izborima i dvama parlamentarnim izborima. Naglašava da je opseg posla koji se radio u tom periodu bio iznimno velik te da su svi djelatnici konzulata sudjelovali u tim poslovima. Navodi da su mjesec dana prije samih izbora započele sve te aktivnosti, a u istima je sudjelovao i tužitelj kao vozač. Tužitelj je, osim njega, vozio na službena zaduženja i druge diplomate, ali da je to bilo rjeđe. Evidencija o radnom vremenu nije slala u Ministarstvo, već se pohranjivala u konzulatu, s time da su se u Ministarstvo slali putni radni listovi. Navodi da mu je ponekad možda dao slobodan dan, ali da je to zanemarivo u odnosu na poslove koje je tužitelj odradio.
10. U svom iskazu svjedok ĐV navodi da kod tuženika radi od 1996. godine, cijelo vrijeme radi na radnom mjestu djelatnika osiguranja i vozača. Tužitelja poznaje, jer su zajedno dvije godine radili u generalnom konzulatu u [adresa]. Tužitelj je u tom periodu obavljao iste poslove kao i svjedok, odnosno poslove djelatnika osiguranja i vozača. Neposredno nadređena osoba bio im je generalni konzul UV. Svjedok navodi da su oni kao vozači radili prekovremeno, subotama, nedjeljama, blagdanom, noću, a naloge su dobivali od generalnog konzula i to usmeno. Jedina evidencija bila je u putnim nalozima, gdje je vidljivo korištenje službenog vozila u službene svrhe. Nadalje navodi da je postojala evidencija radnog vremena, odnosno na ulazu u Konzulat postojala je knjiga u koju su se djelatnici konzulata upisivali prilikom dolaska i odlaska s posla. Ta knjiga se nije slala u Zagreb u Ministarstvo, već je ostajala u Konzulatu. Redovno radno vrijeme bilo je od 8-16 sati. Svjedok navodi da njemu nije plaćen prekovremeni rad, odnosno rad subotama, nedjeljama, blagdanom i noću, već je uvijek dobivao istu plaću. Za tužitelja ne zna, ali pretpostavlja da je isto tako. Svjedok navodi da je subotom bio konzularni dan, a generalni konzulat u [adresa] pokrivao je četiri grada, tako da su četiri subote radili. Naime, tih dana radili bi otprilike od 9,30 ujutro pa do 14-15 sati popodne. Svjedoku nakon uvida u radne listove koji prileže spisu ističe da su te putne radne listove ispunjavali djelatnici osiguranja-vozači te su u njima ispisivali kilometražu, tko je vozio vozilo i u koju svrhu, te su se ti putni radni listovi dostavljali u Zagreb. Koliko je svjedoku poznato, nitko nije ispunjavao navedene putne radne listove. Svjedok navodi da su se u utuženom periodu održavali i parlamentarni i predsjednički izbori te je u to vrijeme bio povećan opseg posla jer se izborna jedinica nalazi u generalnom konzulatu. Oni su kao djelatnici osiguranja u tom periodu radili cijeli dan, subotom i nedjeljom, od jutra, od 7 ujutro do 19 sati navečer. Svjedok navodi da mu nitko prilikom zapošljavanja nije rekao da će povremeno raditi cijeli dan od 7-19 sati. Misli da je nekim Pravilnikom propisano da generalni konzul može dati 2 slobodna dana godišnje. Ne zna da li je tužitelj dobio te slobodne dane.
11. Tužitelj navodi da u Ministarstvu vanjskih i europskih poslova RH radi od 1994. godine, i cijelo vrijeme radi na poslovima djelatnika sigurnosti, vozača, s time da je u utuženom periodu na tim poslovima radio u Generalnom konzulatu u Stuttgartu. Nadređena osoba u tom periodu bio mu je generalni konzul UV. Tužitelj navodi da je u periodu od 2013. do 2015. bio jedini djelatnik sigurnosti i vozač, a od 2015. ih je bilo sveukupno troje na tom radnom mjestu. Navodi da je fiksno radno vrijeme bilo od 8-16, s time da naglašava da oni nisu u stvari imali radno vrijeme jer su morali raditi po potrebi službe, odnosno navodi da je radio skoro svaku subotu, ponekad i nedjelju. Tužitelj navodi da se vodila evidencija radnog vremena, odnosno radio je na porti i tu je bila lista u koju su se djelatnici potpisivali kada bi dolazili na posao i kada bi odlazili s posla. Ta lista se nije slala u Ministarstvo u Zagreb, već bi šef to ponekad prekontrolirao i pogledao. Nalog za rad kao i putne naloge davao mu je generalni konzul. Putne radne listove koji se nalaze u spisu ispunjavao je svatko tko je koristio službeno vozilo i isti su služile za evidenciju korištenja službenih vozila. Naime, u iste se upisivalo tko koristi vozilo, kilometraža koja je prijeđena, vrijeme koje se koristilo i ti putni radni listovi su se dostavljali u Ministarstvo u Zagreb. Koliko je tužitelju poznato, nitko nije osporavao vjerodostojnost podataka unesenih u putne radne listove. Ističe da mu poslodavac nikada nije platio naknadu za rad koji je obavljao prekovremeno, noću, subotama, nedjeljama. Ističe da je dvije i nešto više godina radio skoro svaku subotu (konzularni dani).Tužitelj navodi da je ponekad radio i nedjeljom kada bi šef ili drugi diplomat išao na službeni put radi obilježavanja neke godišnjice i sl. Tužitelj navodi da se, vezano za plaćanje naknade za prekovremeni rad, rad subotom i sl., obraćao svom šefu, generalnom konzulu, a on je isto prosljeđivao u Zagreb te je rekao da nema mogućnosti da se to riješi, već da to riješe kada dođu u Zagreb. U Zagrebu se tužitelj obratio pravnici u pravnoj službi koja je rekla da se to mora riješiti, ali, na žalost, do danas se isto nije riješilo. Na posebno pitanje pun. tužitelja tužitelj navodi da je kao djelatnik sigurnosti dolazio prvi na posao i isto tako zadnji odlazio s posla jer je otključavao i zaključavao konzulat. Navodi da je u utuženom periodu donesen Zakon o prebivalištu te su njihovi ljudi čekali zadnji tren, te bi ih kroz konzulat prošlo 700-800 ljudi dnevno, pa se poslovi ne bi mogli završiti u redovno radno vrijeme te su ostajali do 7 ili 8 navečer. Na daljnje pitanje tužitelj navodi da, kada su se konzularni dani prebacili u srijedu, tada su svi djelatnici koji su radili u te konzularne dane radili od 12 do 20 sati, s time da, ako bi bilo posla, ostajali bi i duže. Na posebno pitanje pun. tuženika tužitelj navodi da bi dobili službeni nalog za putovanje kada bi išli izvan [adresa], s time da, ako bi bili na putu više od 12 sati, dobili bi i dnevnicu, ili pola dnevnice između 8-12 sati, ali to je bilo rjeđe, s time da nije dobivao nikakav pisani nalog kada bi vozio šefa na neka događanja u [adresa] ili u blizini. Tužitelj navodi da bi tajnica napravila raspored zaduženja konzula te bi mu dala taj raspored da se može organizirati. Tužitelj navodi da su nakon odrađenih izbora svi djelatnici dobili jedan slobodan dan, a u drugim slučajevima nije bilo slobodnih dana.
12. Sud je, nakon savjesne i brižljive ocjene svakog pojedinog dokaza, kao i svih dokaza zajedno, sukladno pravilima o slobodnoj ocjeni dokaza, prihvatio kao vjerodostojne i međusobno suglasne iskaze svjedoka UV i ĐV, kao i iskaz tužitelja, budući da su njihovi iskazi u bitnim činjenicama međusobno podudarni, logični i životno uvjerljivi te su u skladu s dokumentacijom koju su stranke tijekom postupka dostavile u spis.
13. Sud osobito cijeni okolnost da svjedok UV u utuženom razdoblju obnašao dužnost generalnog konzula Republike Hrvatske u [adresa] i bio neposredno nadređen tužitelju. Stoga je neposredno bio upoznat s organizacijom rada, radnim vremenom, načinom davanja radnih zaduženja, radom djelatnika sigurnosti i vozača, kao i načinom vođenja evidencije radnog vremena i putnih radnih listova. Njegov iskaz u bitnim dijelovima potvrđuje navode tužitelja o radu izvan redovnog radnog vremena.
14. Iskaz svjedoka ĐV također je u bitnom suglasan s iskazima tužitelja i svjedoka UV. Svjedok je u relevantnom razdoblju obavljao iste poslove djelatnika osiguranja i vozača te je s tužiteljem radio na istom radnom mjestu u Generalnom konzulatu Republike Hrvatske u Stuttgartu. Njegov iskaz stoga predstavlja neposredno saznanje o načinu organizacije i izvršavanja poslova na kojima je radio i tužitelj.
15. Sud nalazi da se iskazi navedena tri izvora međusobno nadopunjuju, a ne proturječe jedan drugome te su suglasni sa svom priležećom dokumentacijom u spisu. Razlike u pojedinim pojedinostima, primjerice u učestalosti rada nedjeljom ili pojedinim okolnostima konkretnog angažmana, ne dovode u pitanje njihovu vjerodostojnost, već su posljedica različitog položaja i opsega neposrednih saznanja svake od osoba koje su iskazivale. Naprotiv, njihova suglasnost u odlučnim činjenicama potvrđuje vjerodostojnost iskaza.
16. Iz iskaza svjedoka kao i priložene dokumentacije u spisu utvrđene su sljedeće činjenice:
- da je redovno radno vrijeme tužitelja bilo od 8:00 do 16:00 sati, kao i da je tužitelj obavljao službena zaduženja i nakon 16:00 sati, odnosno izvan redovnog radnog vremena;
- da je tužitelj kao vozač obavljao službene vožnje za generalnog konzula i druga službena zaduženja koja su se odvijala u večernjim satima;
- da su se konzularni dani održavali subotom, pri čemu je tužitelj kao djelatnik sigurnosti i vozač sudjelovao u njihovu izvršavanju, a nakon premještanja konzularnih dana na srijedu radno vrijeme djelatnika angažiranih na tim poslovima bilo od 12:00 do 20:00 sati, a prema potrebi i dulje;
- da je u vrijeme održavanja izbora bio povećan opseg poslova te su djelatnici, uključujući tužitelja, radili izvan redovnog radnog vremena a da je tužitelj u vrijeme izbora radio i u vremenu od jutarnjih sati do večernjih sati;
-da je tužitelj, osim subotom, povremeno obavljao rad i nedjeljom, a prema iskazima svjedoka i noću i blagdanom;
- da je postojala evidencija dolazaka i odlazaka iz koje se moglo utvrditi vrijeme dolaska i odlaska djelatnika koja i prileži spisu, kao i da putni radni listovi koji su sadržavali podatke o vremenu i korištenju službenog vozila te iz kojih se moglo utvrditi angažiranje tužitelja izvan redovnog radnog vremena( koji također prileže spisu) kao i da je navedene putne radne listove potpisivao generalni konzul i dostavljao ih Ministarstvu, pri čemu njihova vjerodostojnost nije bila osporavana;
17. Na temelju navedenog sud zaključuje da je tužitelj tijekom utuženog razdoblja obavljao i prekovremeni rad. Sud naime iz svih provedenih dokaza utvrđuje gore navedenu činjenicu.
18. Odredbom čl. 42. Zakona o vanjskim poslovima („Narodne novine“ br. 48/96, 72/13 i 127/13; dalje: ZVP) propisano je da se propisi o državnim službenicima i namještenicima na odgovarajući način primjenjuju i na prava i obveze državnih službenika u službi vanjskih poslova, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.
19. Čl. 50. citiranog Zakona propisuje da će se plaće, dodaci i naknade profesionalnih i ugovornih diplomata u službi vanjskih poslova urediti Uredbom o plaćama, dodacima i naknadama koju donosi Vlada Republike Hrvatske na prijedlog ministra vanjskih poslova (st. 1.). Plaće, dodaci i naknade državnih službenika i namještenika u Ministarstvu vanjskih poslova uređuju se u skladu s propisima o državnim službenicima i namještenicima (st. 2.).
20. Nadalje, odredba čl. 63. ZVP-a propisuje da namještenici u službi vanjskih poslova obavljaju računovodstveno-financijske poslove, poslove automatske obrade podataka, administrativne i pomoćno-tehničke poslove (st. 1.). Na namještenike iz st. 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju propisi o državnim službenicima i namještenicima, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno (st. 2.).
21. Prema odredbi čl. 1. Uredbe o plaćama, dodacima i naknadama u službi vanjskih poslova („Narodne novine“ br. 22/03, 48/03, 39/06, 36/07 i 25/13; dalje: Uredba o plaćama) ovom Uredbom utvrđuju se plaće, dodaci na plaće, naknade troškova, te druga prava i obveze koje proistječu iz rada u službi vanjskih poslova i to kako u sjedištu službe tako i u predstavništvima Republike Hrvatske u inozemstvu. Predstavništva u inozemstvu u smislu ove Uredbe su diplomatske misije i konzularni uredi Republike Hrvatske.
22. Odredba čl. 37. citirane Uredbe o plaćama propisuje da se, kada se državni službenici i namještenici u Ministarstvu vanjskih poslova upućuju na rad u predstavništvo u inozemstvu na radna mjesta administrativno-tehničkog osoblja, na njih u odgovarajućem smislu primjenjuju odredbe čl. 2., 3., 5. i 6. st. 1. t. 2. i 3., čl. 9., 10., 11., 12., 13., 16., 17., 18., 19., 20., 21., 22., 24., 26., 27., 28., 29., 32., 35., 36. i 37. ove Uredbe.
23. Dakle u odgovarajućem smislu primjenjuje se i čl. 35. citirane Uredbe ( navedeni članak brisan je nakon utuženog razdoblja), koja izrijekom propisuje da ostala prava diplomata u Ministarstvu vanjskih poslova ostvaruju sukladno odredbama Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike i propisa o radu. Uredbom o plaćama u relevantnom razdoblju nije posebno uređeno pravo na dodatak za prekovremeni rad državnih službenika i namještenika Ministarstva vanjskih poslova upućenih na rad u predstavništvo Republike Hrvatske u inozemstvu, zbog čega se, sukladno čl. 37. u vezi s čl. 35. Uredbe o plaćama, u tom dijelu primjenjuju odredbe Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike i propisa o radu.
24. Tužitelj, kao državni službenik odnosno namještenik Ministarstva vanjskih poslova Republike Hrvatske koji je upućen na rad u predstavništvo Republike Hrvatske u inozemstvu, zbog čega se na njegov radni odnos primjenjuje čl. 37. Uredbe o plaćama, a ne čl. 38. st. 3. iste Uredbe.
25. Temeljni propis o radu u prvom dijelu utuženog razdoblja bio je Zakon o radu („Narodne novine“ br. 149/09, 61/11 i 73/13; dalje: ZR), koji je odredbom čl. 86. propisivao da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću.
26. Od 7. kolovoza 2014. godine na snazi je novi Zakon o radu („Narodne novine“ br. 93/14; dalje: ZR), koji odredbom čl. 94. propisuje da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću.
27. Prema tome, kako narečena Uredba o plaćama ne regulira dodatke za prekovremeni rad, a da supsidijarno dolaze u primjenu propisi o državnim službenicima i namještenicima te propisi o radu, ovom sudu je u svemu prihvatljivo utvrđenje da pravo tužitelja na dodatak za prekovremeni rad proizlazi iz odredbi Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike.
28. Za razdoblje od srpnja 2013. do 13. kolovoza 2013. godine na tužitelja se primjenjuje Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ br. 89/12), čijom je odredbom čl. 44. propisano da se osnovna plaća službenika i namještenika uvećava za svaki sat rada, između ostalog, za prekovremeni rad za 50%.
29. Od 14. kolovoza 2013. godine primjenjuje se Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ br. 104/13), čijom je odredbom čl. 44. propisano da se osnovna plaća službenika i namještenika uvećava za svaki sat rada, i to za rad noću 40%, za prekovremeni rad 50%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, te za rad blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i na Uskrs 150%.
30. Navedena odredba čl. 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ br. 104/13) ostala je mjerodavna za predmetno utuženo razdoblje do srpnja 2017. godine, pri čemu kasnije izmjene i dopune Kolektivnog ugovora nisu izmijenile visinu dodatka za prekovremeni rad od 50%.
31. Prema tome, kako Uredba o plaćama ne regulira dodatke za prekovremeni rad, a čl. 37. u vezi s čl. 35. Uredbe upućuje na primjenu Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike i propisa o radu, pravo tužitelja na dodatak za prekovremeni rad proizlazi iz odredbi čl. 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ br. 89/12), odnosno čl. 44. Kolektivnog ugovora („Narodne novine“ br. 104/13), prema kojima se osnovna plaća službenika i namještenika uvećava za 50% za svaki sat prekovremenog rada.
32. Slijedom svega navedenog, tužitelju pripada pravo na isplatu dodatka na plaću za ostvarene sate prekovremenog rada u visini od 50%, sukladno čl. 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ br. 89/12), odnosno čl. 44. Kolektivnog ugovora („Narodne novine“ br. 104/13), u vezi s čl. 86. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 149/09, 61/11 i 73/13), odnosno čl. 94. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14), te čl. 42., čl. 50. i čl. 63. Zakona o vanjskim poslovima i čl. 35. i čl. 37. Uredbe o plaćama, dodacima i naknadama u službi vanjskih poslova.
33. Imajući u vidu navedeno, osnovan je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće s osnove neisplaćenog dodatka za prekovremeni rad za razdoblje od srpnja 2013. godine do srpnja 2017. godine.
34. U konkretnom slučaju tužitelj je kao administrativno odnosno-tehničko ( navedeno proizlazi iz Priloga I Uredbe o plaćama, dodacima i naknadama u službi vanjskih poslova) u osoblje Ministarstva vanjskih i europskih poslova obavljao poslove u diplomatsko-konzularnom predstavništvu Republike Hrvatske. Na njegov radnopravni položaj, ovisno o njegovom formalnom statusu, uz posebne propise kojima se uređuje služba vanjskih poslova, primjenjivale su se i odredbe propisa kojima se uređuju prava državnih službenika i namještenika. Pri tome je člankom 138. Zakona o državnim službenicima i namještenicima bilo propisano da se na prava, obveze i odgovornosti namještenika primjenjuju opći propisi o radu i u skladu s njima sklopljeni kolektivni ugovori, ako tim Zakonom nije drukčije određeno. Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ broj 104/13), koji se primjenjivao u relevantnom dijelu predmetnog razdoblja, izrijekom je propisano da je poslodavac dužan voditi evidenciju radnog vremena (članak 9.), dok je člankom 44. uređen prekovremeni rad i pravo na uvećanje plaće za svaki sat takvog rada. Ista je obveza vođenja evidencije radnog vremena zadržana i u Kolektivnom ugovoru objavljenom u „Narodnim novinama“ broj 112/17.
35. Stoga okolnost da je pojedine podatke u evidenciju radnog vremena unosio sam tužitelj, ako je to činio u okviru svojih radnih zadataka i prema organizaciji rada tuženika, ne znači da je na njega prenesena zakonska odnosno ugovorna obveza poslodavca da osigura uredno i vjerodostojno vođenje evidencije radnog vremena. Naprotiv, riječ je o evidenciji koju je bio dužan osigurati i voditi poslodavac, a činjenica da je tuženik upravo tu evidenciju sam dostavio u spis dodatno potvrđuje da ju je smatrao relevantnom dokumentacijom o ostvarenom radnom vremenu. Stoga tuženik ne može istodobno koristiti predmetnu evidenciju kao dokumentaciju koju je sam predočio sudu, a njezinu dokaznu vrijednost osporavati isključivo okolnošću da je u njezinu sastavljanju sudjelovao tužitelj. Posebno imajući u vidu da tuženik nije predočio vlastitu, sadržajno drukčiju evidenciju niti konkretan obračun iz kojeg bi proizlazio drukčiji broj ostvarenih prekovremenih sati, takvi prigovori sami po sebi nisu dostatni za dovođenje u pitanje podataka sadržanih u evidenciji i zaključaka vještaka koji su na toj dokumentaciji temeljeni. Propust poslodavca da na drugi, kako on smatra adekvatniji ili uredniji način vodi evidenciju ne može ići na teret radniku. U okolnostima ovog predmeta to je osobito značajno jer tuženik, unatoč tome što je kao poslodavac bio dužan voditi i čuvati podatke o radnom vremenu, nije pravodobno predočio svu relevantnu dokumentaciju, a istodobno osporava nalaz i mišljenje vještaka bez iznošenja vlastitog konkretnog obračuna. Sud stoga takvo osporavanje nije mogao prihvatiti kao dostatan razlog za odbacivanje vještakovog obračuna, osobito imajući u vidu i iskaz nadređene osobe – konzula – o tome da se u predmetnom razdoblju radilo prekovremeno.
36. Na okolnost visine tužbenog zahtjeva sud je proveo dokaz financijskim vještačenjem i dopunskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću.
37. Iz nalaza i mišljenja vještaka tužitelj je zaposlenik tuženika te je u predmetnom razdoblju bio raspoređen na radno mjesto djelatnika sigurnosti – vozača u Generalnom konzulatu Republike Hrvatske u Saveznoj [adresa] u [adresa]. U svom tužbenom zahtjevu, tužitelj potražuje neisplaćene dodatke za sate koje je odradio prekovremeno, subotom, nedjeljom, blagdanom te noću, za razdoblje od 29. srpnja 2013. do 29. srpnja 2017. Prema čl. 50. st. 2. Zakona o vanjskim poslovima (Narodne novine, br. 48/96., 72/13., 127/13., 39/18. i 98/19.), plaće, dodaci i naknade državnih službenika i namještenika u Ministarstvu vanjskih poslova uređuju se u skladu s propisima o državnim službenicima i namještenicima. U skladu s navedenim, dodaci za sate koje je tužitelj odradio prekovremeno, subotom, nedjeljom, blagdanom te noću obračunat će se na temelju odredbi definiranih u Kolektivnom ugovoru za državne službenike i namještenike (Narodne novine, broj 104/13., 150/13., 153/13., 71/16. i 123/16.; u daljnjem tekstu: Kolektivni ugovor). Prema čl. 44. Kolektivnog ugovora, osnovna plaća službenika i namještenika uvećava se 40% za rad noću, 50% za prekovremeni rad, 25% za rad subotom, 35% za rad nedjeljom te 150% za rad blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i na Uskrs, za rad u drugoj smjeni 10% i dr. Također, prema čl. 45. Kolektivnog ugovora, službenik i namještenik ima pravo na uvećanje koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta za radni staž ostvaren u državnim tijelima i to za 20 do 29 godina 4%, od 30 do 34 godine 8% i od 35 i više godina 10%. Vještak se očituje na postavljeni zadatak na temelju evidencije rada tužitelja za predmetno razdoblje od 29. srpnja 2013. do 29. srpnja 2017. godine.
38. Vještak u nastavku daje tabelarni pregled s izračunima predmetnih dodataka za pojedine vrste odrađenih sati rada, s time da se kao osnovica izračuna uzima plaća isplaćena za sate redovnog rada. Satnica redovnog rada dobije se stavljanjem u odnos vrijednosti ostvarenog redovnog rada i broja sati redovnog rada, i to na temelju podataka o deviznim plaćama iz isplatnih lista tužitelja. Dakle, pojedine vrste evidentiranih radnih sati uvećavaju se postocima sukladno navedenom čl. 44. Kolektivnog ugovora za obavljeni rad noću, rad nedjeljom, blagdanom i za prekovremeni rad. U Tabeli 1 u nastavku nalaza daje se izračun dodataka na plaću tužitelja koje je ostvario u predmetnom razdoblju (za noćni rad, rad nedjeljom, blagdanom i prekovremeni rad), a koji ujedno i predstavljaju razliku između pretpostavljene plaće koja je tužitelju trebala biti isplaćena prema evidenciji rada tužitelja i primljene plaće.
39. Iz mišljenja proizlazi da je u skladu s utvrđenjima i izračunima iz nalaza, vještak je mišljenja kako je tužitelj radio prekovremeno, subotom, nedjeljom, blagdanom te noću, u razdoblju od 29. srpnja 2013. do 29. srpnja 2017. godine, kako je to prikazano u Tabeli koja prileži vještačenju, a dodaci za navedene vrste odrađenih sati rada ukupno iznose 16.918,76 EUR neto. Pojedini iznosi bruto dodataka na plaću po mjesecima predmetnog razdoblja, kao i dospijeća istih, dani su u prilogu nalaza
40. Na nalaz mišljenje vještaka obje stranke postupka iznijele su prigovore na koje se vještak dva puta dopunski očitovao u bitnome ističući da je utuženo potraživanje određeno u neto iznosu jer da je koristio podatke iz obračunskih lista s podacima o plaći tužitelja u kojima je obračunata neto plaća, stoga je vještak kao osnovicu izračuna predmetnih dodataka na plaću koristio neto satnicu redovnog rada te se napominje da, ukoliko se utvrdi da je potrebno izvršiti izračun na neki drugi način i na temelju nekih drugih podataka, vještak će tako postupiti. U odnosu na prigovor tuženika vještak je izračun dodataka na plaću izvršio na temelju evidencije rada tužitelja (list. 295.-1294. spisa) te druge dokumentacije koja je specificirana u osnovnom nalazu i mišljenju, u skladu s postavljenim mu zadatkom, a primjenjujući odredbe Kolektivnog ugovora prema kojima se osnovna plaća uvećava za odrađeni rad noću, rad nedjeljom, blagdanom te za prekovremeni rad. Nadalje, ukoliko Sud utvrdi da je za utvrđene sate koje je tužitelj odradio prekovremeno, subotom, nedjeljom, blagdanom i noću potrebno utvrditi visinu dužnih doprinosa u skladu s čl. 37. t. 1. Zakona o doprinosima, vještak predlaže od tuženika pribaviti podatke o pretpostavljenoj bruto plaći koju bi tužitelj ostvario za slične poslove u Republici Hrvatskoj te koja bi ujedno bila i osnovica za obračun doprinosa iz plaće i na plaću.
41. Vještak u dopunskom vještačenju a imajući u vidu izračun neplaćenih iznosa dodataka na plaću tužitelja koje je ostvario u predmetnom razdoblju od 29. srpnja 2013. do 29. srpnja 2017. (za noćni rad, rad nedjeljom, blagdanom i prekovremeni rad) iz Tabele 1 iz osnovnog nalaza i mišljenja, a koji ujedno predstavlja razliku između pretpostavljene plaće koja je tužitelju trebala biti isplaćena prema evidenciji rada tužitelja i primljene plaće, u nastavku nalaza vještak daje svoj nalaz na način da se daje i izračun doprinosa na plaću i iz plaće tužitelja na pretpostavljenu plaću tužitelja. Na pretpostavljenu neto plaću vještak je obračunao obvezne doprinose iz i na plaću po mjesecima uzimajući u obzir rad koji je tužitelj obavio prekovremeno, noću, nedjeljom i blagdanom.
U predmetnom razdoblju uzete su obzir sve zakonske odredbe vezane uz obračun doprinosa, a prema utvrđenoj osnovici obračunavaju se doprinosi iz osnovice i na osnovicu, i to:
-doprinosi iz osnovice – doprinos za mirovinsko osiguranje po stopi od 20%, odnosno po stopi od 15% za osiguranika mirovinskog osiguranja na temelju generacijske solidarnosti te po stopi od 5% na temelju individualne kapitalizirane štednje,
- doprinosi na osnovicu – doprinos za zdravstveno osiguranje po stopi od 15%, doprinos za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu po stopi od 0,5%, doprinos za zapošljavanje po stopi od 1,6% od srpnja 2013. do prosinca 2014., odnosno 1,7% od siječnja 2015. do srpnja 2017. te poseban doprinos za poticanje zapošljavanja osoba s invaliditetom po stopi od 0,2% u razdoblju od srpnja 2013. do prosinca 2014. Mišljenjem iz dopunskog vještačenja vještak je mišljenja kako slijedi:
-pretpostavljena neto plaća tužitelja, uzimajući u obzir tužiteljev prekovremeni rad, rad nedjeljom, blagdanom te noću, a kako je to prikazano u Tabeli 1a iz nalaza, iznosi ukupno
94.486,11 EUR neto. Pojedini iznosi pretpostavljene neto plaće po mjesecima predmetnog razdoblja dani su u stupcu 'k' Tabele 1a iz nalaza.
- uzimajući u obzir tužiteljev prekovremeni rad, rad nedjeljom, blagdanom i noću te pretpostavljenu neto plaću kao osnovicu za obračun doprinosa iz plaće i na plaću, razlika
doprinosa iz plaće iznosi ukupno 11.218,88 EUR, a razlika doprinosa na plaću iznosi ukupno 9.798,56 EUR. Sud je prihvatio vještačenje jer je isto izrađeno u skladu sa zadatkom suda priloženom dokumentacijom a sud nije našao nekih nelogičnosti ili odstupanja u istom. Prigovori stranka odnose se na pitanje prava a ne samog izračuna, a sud smatra da je vještak u svojim pismenim očitovanjima otklonio prigovore stranka koji ulaze u domenu vještačenja te da je dodatno pojasnio nalaze svoga vještačenja.
42. Kako je tužitelj sukladno nalazu i dopunskom nalazu specificirao tužbeni zahtjev isti mu je u cijelosti i dosuđen kao u izreci.
43. Tužitelju su dosuđeni troškovi temeljem čl. 154. st.1. i čl. 155. ZPP-a za zastupanje po punomoćniku sukladno odredbama važeće tarife i to za prijedlog za mirno rješenje spora - 500,00 eura (Tbr 7/1), za sastav tužbe - 500,00 eura, za zastupanje na ročištima dana 30.08.2018., 08.07.2019., 15.04.2021., 01.03.2022., 14.04.2023., 06.09.2024., 12.11.2025., 27.07.2025. - 500 bodova za svako (Tbr 9/1), za sastav 4 obrazložena podneska temeljem Tbr 8/1 i to za sastav podneska od 26.06.2018., 24.09.2019., 20.07.2020. i 18.01.2024. – 500 bodova za svaki podnesak (Tbr 8/1). Za sastav ostalih podnesaka i to podneska od 22.03.2024., 24.05.2025., 26.06.2025. – 100 bodova za svaki (Tbr 8/3), za sastav ostalih podnesaka 14.04.2021., 28.09.2021., 18.04.2023 – 50 bodova za svaki (Tbr 8/4) što ukupno iznosi 7.450,00 eura što uvećano za trošak PDV-a iznosi 9.312,50 eura. Navedeni trošak valjalo je uvećati za troškove vještačenja u iznosi od 730,89 eura pa ukupni trošak tužitelja iznosi 10.043,39 eura. Na navedeni trošak sud je dosudio zateznu kamatu tekuću od presuđenja do isplate (čl. 151 st. 3.).
44. Temeljem odredbe čl. 164 ZPP-a o naknadi troškova odlučio je sud ali na određen zahtjev stranke koja je pak dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu zbog čega tužitelju nije dosuđen trošak pristupa na ročište od 20.09.2019., 09.07.2021. i 22.07.2025. jer tih datuma u ovom predmetu nisu održana ročišta. Tužitelju također nisu dosuđeni troškovi sastava podneska od 26.03.2025. i 02.07.2026. jer isti ne prileže spisu.
45. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, dana 28. kolovoza 2026.
Sutkinja:
Vanda Mostovac
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi e-komunikacijom ili pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.
DNA:
- pun. tužitelja
- tuženiku
