Republika Hrvatska

Poslovni broj: Gž-1780/2026-2

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu po sutkinji tog suda Luciji Lasić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Erste & Steiermärkische Bank d.d. iz Rijeke, Jadranski trg 3 A, OIB: 23057039320, kojega zastupaju kao punomoćnici odvjetnici iz odvjetničkog društva Leko i partneri d.o.o. iz Zagreba, Domagojeva 18, protiv tuženice AV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 2995/2024-22 od 26. veljače 2026., 28. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2995/2024-22 od 26. veljače 2026.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je suđeno:

"I. Nalaže se tuženici isplatiti tužitelju glavnicu u iznosu 1.037,20 EUR, sa zateznim kamatama tekućim od 28. listopada 2023. do isplate, te iznos 44,43 EUR koji se odnosi na zatezne kamate obračunate na glavnicu do 27. listopada 2023., po kamatnoj stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja iste godine, dok referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu 876,52 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 26. veljače 2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja iste godine, dok referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

III. Odbija se ostatak tužiteljevog zahtjeva za naknadom parničnih troškova preko dosuđenog iznosa, sa zateznim kamatama, kao neosnovan."

2. Protiv te presude žali se tuženica zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – u nastavku ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i u cijelosti odbije tužbeni zahtjev, a podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Imajući u vidu vrijednost predmeta spora, u konkretnom slučaju radi se o sporu male vrijednosti, pa se po odredbi članka 467. stavaka 1. i 3. ZPP presuda može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP, osim zbog bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3) ZPP, a o žalbi odlučuje sudac pojedinac prvostupanjskog suda.

6. Nakon što je prvostupanjska presuda ispitana u okviru ovlaštenja iz članka 365. stavka 2. ZPP, ovaj je sud utvrdio kako u postupku pred prvostupanjskim sudom nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, a nije ostvarena ni povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11) ZPP na koju opisno upućuje tuženica, jer pobijana presuda nema takvih nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu utuženih iznosa, koji temelji na dugovanju po Visa Business Revolving kartici izdanoj trgovačkom društvu Eatar rješenja j.d.o.o. iz Zagreba od strane prednika tužitelja (Este Card Club d.o.o. - u nastavku ECC).

8. Tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom nije bila sporna aktivna legitimacija tužitelja i visina potraživanja, ali je tuženica osporila postojanje svoje obveze na plaćanje tog duga.

9. Prvostupanjski je sud kako proizlazi iz obrazloženja pobijane presude u provedenom postupku utvrdio:

- da je zahtjev za izdavanje predmetne kartice podnijelo 18. veljače 2022. trgovačko društvo Eatar rješenja j.d.o.o. iz Zagreba kao poslovni klijent tužitelja po tuženici kao direktorici i ujedno osnivaču i vlasnici tog društva,

- da je tuženica kao zakonska zastupnica trgovačkog društva Eatar rješenja j.d.o.o. iz Zagreba, a ujedno i poslovna korisnica predmetne kartice, potpisala zahtjev za izdavanje predmetne kartice i time prihvatila Opće uvjete Okvirnog ugovora o izdavanju i korištenju Visa kartice, Odluku o naknadi za korištenje proizvoda ECC-a i Metodologiju načina i redoslijeda zatvaranja potraživanja ECC-a koje su objavljene na internetskoj stranici www.erstecardclub.hr,

- da je tuženica vlastoručnim potpisom pristala da se izda navedena kartica, te da u tom slučaju korisnik, ukoliko je ujedno i osoba ovlaštena za zastupanje, osnivač ili suosnivač poslovnog klijenta, zajedno sa poslovnim klijentom odgovara za sve troškove i dugovanja koja poslovni klijent ima prema ECC-u, predniku tužitelja.

10. Navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda nije moguće preispitivati u žalbenom postupku u sporovima male vrijednosti, a slijedom tih utvrđenja pravilno je stajalište prvostupanjskog suda po kojem tuženica ne uživa zaštitu kao potrošač u smislu članka 4. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 19/22, 59/23 i 59/26), odnosno članka 5. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 41/14, 110/15 i 14/19) koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja zahtjeva za izdavanje kartice, jer nije sklopila navedeni pravni posao izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, već je kod sklapanja tog posla bila dužna postupati sa povećanom pažnjom (pažnjom dobrog stručnjaka) u smislu članka 10. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 i 69/26 - u nastavku ZOO), pa odredba Općih uvjeta o solidarnoj odgovornosti tuženice kao odgovorne osobe u trgovačkom društvu Eatar rješenja j.d.o.o. iz Zagreba nije ništetna. Kod nesporne činjenice da navedeno dugovanje nije podmireno, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo (članak 43. stavak 1. ZOO) kada je prihvatio tužbeni zahtjev.

11. Na žalbene navode tuženice treba odgovoriti kako se u postupku koji je pravomoćno okončan presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž- 3930/2022-2 nije radilo o činjenično, a time ni pravno istovjetnoj situaciji.

12. Odluka o parničnom trošku pravilno je utemeljena na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP, a obračun troška koji je priznat tužitelju tuženica žalbom nije osporila.

13. Zbog izloženih razloga po odredbi članka 368. ZPP presuđeno je kao u izreci.

Split, 28. kolovoza 2026.

Sutkinja

Lucija Lasić