Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split

Poslovni broj: Gž-3335/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, po sudcu dr. sc. Ivanu Tironiju u pravnoj stvari tužitelja ŽN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Marti Marić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika UN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku mr. sc. Borisu Kelemenu, odvjetniku u Zagrebu, zbog smetanja posjeda, odlučujući no žalbama tužitelja i tuženika protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Psp- 17/2024-9 od 10. listopada 2024., dana 28. kolovoza 2026.

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba tuženika protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Psp- 17/2024-9 od 10. listopada 2024. u pobijanom dijelu pod točkama I., II. i III. izreke, na način da se u ovom dijelu prvostupanjsko rješenje ukida te u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

II. Djelomično se uvažava žalba tužitelja, a djelomično odbija kao neosnovana pa se rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Psp- 17/2024-9 od 10. listopada 2024.:

a) ukida u pobijanom dijelu pod točkom IV. izreke i to baš u dijelu u kojem je kao neosnovan odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenjem smetanja posjeda na način da je tuženik na pristupnom putu izgradio dvije šahte te zahtjev za uklanjanje navedene dvije šahte, kao i u dijelu u kojem je odbijen deklaratorni dio tužbenog zahtjeva u kojem se navodi kako je tužitelj za sporno smetanje posjeda i počinitelja saznao 30. prosinca 2019., na način da se u ovom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

b) potvrđuje u pobijanom dijelu pod točkom IV. izreke i to baš u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev za izricanjem novčane kazne tuženiku u slučaju novog smetanja posjeda.

III. Uvažavaju se žalbe tužitelja i tuženika na odluku o parničnom trošku iz točke V. izreke rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Psp- 17/2024- 9 od 10. listopada 2024., na način da se prvostupanjsko rješenje u dijelu pod točkom V. izreke ukida te u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

Obrazloženje:

1. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud donio rješenje slijedećeg sadržaja:

„I. Utvrđuje se da je tuženik UN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] smetao tužitelja ŽN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u posljednjem mirnom i faktičnom posjedu garaže u [adresa], na kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja odgovara zk. Č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koje dolaze upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i pristupnog puta do predmetne garaže na način da je cijeli pristupni put do garaže ispunio šljunkom i izvršio oduzimanje posjeda prilaznog puta do predmetne garaže koja se nalazi u [adresa], na kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja odgovara zk. Č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koje dolaze upisane u zk. Ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te time onemogućio tužiteljima korištenje garaže, te mu se zabranjuje svako takvo ili slično smetanje posjeda.

II. Nalaže se tuženiku UN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da uspostavi ranije posjedovno stanje na način da o svom trošku ukloni šljunak na pristupnom putu do predmetne garaže i poravna pristupni put predmetnoj garaži na mjestu gdje se nalaze šahte.

III. Zabranjuje se tuženiku takvo ili bilo kakve slično smetanje tužitelja u posjedovanju pristupnog puta i predmetne garaže.

IV. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem se zahtjeva utvrditi smetanje posjeda izgradnjom dva šahta, na način da je na pristupnom putu do predmetne garaže izgradio dva šahta, u dijelu kojim se zahtijeva naložiti tuženiku ukloniti šahte, u dijelu kojim se zahtjeva da ukoliko se tuženik i nakon donošenja ovog rješenja bude ponašao protivno svojoj obvezi, tuženiku izreći novčanu kaznu u iznosu od 10.000,00 kn i istodobno mu zaprijetiti novom novčanom kaznom ako se ponovno bude ponašao protivno svojoj obvezi te u dijelu kojim se zahtjeva utvrditi da su tužitelji za čin opisan u tužbenom zahtjevu saznali dana 30. prosinca 2029.

V. Svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.“

2. Protiv navedenog prvostupanjskog rješenja i to u dijelu pod točkama IV. i V. izreke, tužitelj je podnio žalbu i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, razloga koji su predviđeni odredbama članka 353. stavak 1., točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje ZPP), u svezi sa odredbom članka 381. ZPP- a. Tužitelj predlaže da drugostupanjski sud ukine prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu pod točkama IV. i V. izreke.

3. Tuženik je također protiv prvostupanjskog rješenja podnio žalbu no on ga pobija u dijelu pod točkama I., II., III. i V. izreke. Žalbu podnosi zbog svih žalbenih razloga, dakle onih predviđenih odredbama članka 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. ZPP-a. u svezi sa odredbom članka 381. ZPP-a. Tuženik u žalbi predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsko rješenje u pobijanom dosuđujućem dijelu na način da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti. Podredno, tuženik predlaže da drugostupanjski sud ukine prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu te u tom dijelu vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

4. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu tuženika dok je tuženik podnio odgovor na žalbu tužitelja. U ovom podnesku tuženik predlaže da drugostupanjski sud odbije žalbu tužitelja kao neosnovanu.

5.1. Žalba tužitelja djelomično je osnovana, a djelomično nije osnovana.

5.2. Žalba tuženika je osnovana.

6. Predmet spora u ovoj žalbenoj fazi postupka jest navodno smetanje tužiteljevog posjeda garaže koja se nalazi u [adresa], i pristupnog puta koji vodi do navedene garaže. Smetanje posjeda da je izvršio tuženik na način da je u prosincu 2019. iskopao dio puta te na njemu postavio dvije šahte te potom postavio šljunak na predmetnom pristupnom putu.

7. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud prihvatio djelomično tužbeni zahtjev te djelomično pružio tužitelju posjedovnu zaštitu na način kako je to već navedeno u obrazloženju ove drugostupanjske odluke u odlomku 2. (točke I., II. i III. izreke prvostupanjskog rješenja). Prvostupanjski je sud prethodno utvrdio kako je tužitelj bio u posljednjem mirnom i faktičnom posjedu predmetne garaže, a potom je utvrdio kako ga je u tom posjedu zasmetao tužitelj postavljajući šljunak na pristupni put do garaže. Posljedično tome prvostupanjski je sud u pobijanom rješenju naložio tuženiku da uspostavi ranije posjedovno stanje na način da ukloni šljunak sa pristupnog puta te mu zabranjuje takvo ili slično smetanje u posjedovanju pristupnog puta i predmetne garaže.

8. Nakon razmatranja žalbe tuženika u odnosu na dosuđujući dio prvostupanjskog rješenja za reći je slijedeće.

8.1. Posjed je smetan ako je oduzet ili uznemiravan. Posjed je oduzet, ako je potpuno prestala faktična vlast dotadašnjeg posjednika. Posjed je uznemiren ako je posjednikova faktična vlast na određeni način ili na određenom dijelu ograničena tuđom faktičnom vlašću glede istog predmeta posjedovanja, no nije sasvim isključena. U predmetnom slučaju prvostupanjski sud ne utvrđuje, odnosno ne daje prihvatljivo obrazloženje, da bi tuženik postavljanjem šljunka na pristupni put smetao tužitelja u posljednjem mirnom posjedu pristupnog pita i garaže na način da mu je taj posjed oduzeo ili mu faktičnu vlast ograničio. Naime, samo postavljanje šljunka na pristupnom putu još samo po sebi ne znači i bezuvjetno smetanje posjeda posebice predmetne garaže.

8.2. Nadalje je za reći kako prvostupanjski sud ne obrazlaže na koji je način došao do zaključka da je upravo tužitelj bio u posljednjem mirnom posjedu predmetnog pristupnog puta. Stoga je jasno kako se pravilnost i zakonitost prvostupanjskog rješenja u dijelu u kojem se pruža posjedovna zaštita tužitelju u odnosu na ovu nekretninu (radi postavljanja šljunka) ne može ispitati.

8.3. U svezi sa navedenim za reći je i slijedeće. Iz sadržaja izreke pobijanog rješenje u dijelu pod točkom I. izreke proizlazi kako prvostupanjski sud, pored ostalog, pruža tužitelju posjedovnu zaštitu radi smetanja posjeda pristupnog puta do garaže, kao stvari. U obzir da budu predmet posjedovanja, u prvom redu dolaze stvari, što proizlazi iz odredbe članka 10. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09.,143/12 i 152/14., dalje ZVDSP), ali pored toga i prava stvarnih služnosti (članak 10. stavak 5. ZVDSP-a). Načelno, predmetni pristupni put može biti predmetom posjeda kao stvar, a isto tako je moguće da se prolaskom predmetnim putem, ponovno načelno uzevši, može faktično izvršavati sadržaj prava stvarne služnosti (posjed prava), u kojem se onda slučaju, na posjed prava, primjenjuju na odgovarajući način odredbe o posjedu stvari, ako to nije suprotno naravi prava niti odredbi zakona (članak. 10. stavak 5. ZVDSP-a). No, o ovim se okolnostima prvostupanjski sud uopće nije bavio pa shodno tome nije utvrđivao činjenice na temelju kojih bi se moglo zaključiti da li je u konkretnom slučaju eventualno riječ o smetanju posjeda prava stvarne služnosti, ili pak o smetanju posjeda puta kao stvari. Isto tako, za sada se ne može isključiti, a s obzirom na rezultate raspravljanja, da je tužitelj eventualno bio u suposjedu puta kao stvari odnosno suposjedu prava stvarne služnosti puta što također može biti od utjecaja na pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke.

9. Slijedom navedenog prvostupanjski je sud prilikom donošenja prvostupanjskog rješenja u dijelu pod točkama I., II. i III. izreke počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka i to baš onu predviđenu odredbom članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer odluka u ovom dijelu ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Na ovu povredu tuženik izričito ukazuje u žalbi. Stoga je žalbu tuženika trebalo uvažiti te ukinuti prvostupanjsko rješenje u dijelu pod točkama I., II. i III. izreke te u tom dijelu vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovan postupak, a ovo na temelju odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a. Sukladno iznijetom odlučeno je kao u točki I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

10. Prvostupanjski je sud u točki IV. izreke djelomično odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev i to u dijelu u kojem je tužitelj zahtijevao posjedovnu zaštitu radi smetanja posjeda predmetnog pristupnog puta i garaže, a koje smetanje posjeda da je izvršeno izgradnjom dviju šahti na pristupnom putu. Također prvostupanjski je sud odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojim je tužitelj tražio, u sklopu utvrđenja da je tuženik počinio smetanje posjeda, da je za to smetanje saznao 30. prosinca 2019., kao i u dijelu u kojem je zahtijevao da sud odluči kako će kod eventualnog novog smetanja posjeda tuženiku izreći novčanu kaznu u iznosu od 10.000,00 kuna (sada 1.327,23 eura)[1] .

11.1. Nakon razmatranja žalbe tužitelja za reći je slijedeće.

11.2. Prvostupanjski je sud djelomično odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan, (radi navodnog smetanja posjeda na pristupnom putu radi izgradnje dvije šahte uz obrazloženje kako je tužba u ovom dijelu tužbenog zahtjeva podnesena izvan subjektivnog roka od trideset dana. Naime prvostupanjski je sud nakon izvedenih dokaza zaključio kako je „radnja kopanja rupa i postavljanja šahta poduzeta prije Božića 2019., dakle prije 25. prosinca 2019., to nije životno uvjerljivo da je tuženik tek 30. prosinca 2019. saznao za postavljenje šahta.“ Zaista odredbom članka 21. stavkom 3. ZVDSP-a propisano je kako pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od dana kada je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastaloga smetanja.

11.3. Međutim za sada se ne može prihvatiti kao točno utvrđenje prvostupanjskog suda da su sporne dvije šahte na pristupnom putu postavljene prije 25. prosinca 2019.,

1 Fiksni tečaj konverzije: 1 euro = 7,53450 kuna.

dakle da su radovi postavljanja šahta u cijelosti dovršeni. Naime iz iskaza svjedoka IN, na čiji se iskaz sud poziva prilikom obrazlaganja da su radovi postavljana šahta izvršeni prije Božića 2019., proizlazi tek da je on, po njegovom sjećanju, kopao pristupni put za postavljanje šaht i prije Božića 2019., ali ne i kada su šahte konačno postavljene odnosno kada je rad na postavljanju šaht i konačno dovršen. Posljedično tome ne može se za sada prihvatiti ni zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelj posjedovnu zaštitu radi „izgradnje“ dviju šahti na predmetnom pristupnom putu zatražio nakon proteka subjektivnog roka od trideset dana od saznanja za čin smetanja i počinitelja (članak 21. stavak 3. ZVDSP-a). Naime u ovom odbijajućem dijelu prvostupanjskog rješenja, ono nema razloga o odlučnim činjenicama, na koji je način prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP -a, na koju povredu tužitelj opisno ukazuje u žalbi.

11.4. Tužba radi smetanja posjeda nije deklaratorna tužba, već je riječ o kondemnatornoj tužbi. U okviru kondemnatornog dijela tužbe za smetanje posjeda, baš kao i u konkretnom slučaju, postoji i dio koji ima deklaratorni sadržaj, koji pak nema svoje samostalnosti. Taj deklaratorni dio (koji se u predmetnom slučaju odnosi na utvrđenje počinjenog smetanja posjeda uz naznaku kada je za to smetanje tužitelj saznao) nema karakter samostalnosti, već predstavlja sastavni dio kondemnatornog dijela tužbe. Stoga je nezakonita odluka prvostupanjskog suda da djelomično odbije kao neosnovan tužbeni zahtjev u njegovom deklaratornom dijelu u kojem se navodi kada je tužitelj saznao sa sporni čin smetanja posjeda.

11.5. Slijedom navedenog žalbu tužitelja trebalo je djelomično uvažiti te djelomično ukinuti prvostupanjsko rješenje u navedenom dijelu pod točkom IV. izreke, te u tom dijelu vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovan postupak, a ovo na temelju odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a. Stoga je odlučeno kao u točki II. a) izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

12. No, u odnosu na odbijajući dio tužbenog zahtjeva u dijelu u kojem je tužitelj zahtijevao da ukoliko tuženik i nadalje bude smetao njegov posjed pristupnog puta i garaže, istog se kazni i zaprijeti novčanom kaznom, za reći je kako je u ovom dijelu odluka pravilna i zakonita, a žalba tužitelja neosnovana. Naime izricanje novčane kazne odnosno prijetnja novčane kazne u slučaju novog smetanja nije predviđena odredbom članka 22. stavak 1. ZVDSP-a, u kojoj je odredbi propisan sadržaj posjedovne zaštite koju može zahtijevati onaj čiji je posjed smetan. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki II. b) izreke ovog drugostupanjskog rješenja, a na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a.

13. Budući je prvostupanjsko rješenje ukinuto u dijelu pod I., II., III. i djelomično u dijelu pod točkom IV. izreke, te u tom dijelu predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovan postupak, to je posljedično tome trebalo ukinuti i odluku o parničnom trošku iz točke V. izreke prvostupanjskog rješenja te i u tom dijelu predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak, a ovo na temelju odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a. Stoga je odlučeno kao u točki III. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

14. U ponovnom će postupku prvostupanjski sud prije svega ukloniti uočenu bitnu povredu odredbe parničnog postupka predviđenu člankom 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. Također prvostupanjski će sud u ponovnom postupka razmotriti sva sporna pitanja na koja je ukazano u ovom drugostupanjskom rješenju. S tim u svezi će još jednom pravno ocijeniti izvedene dokaze, a po potrebi, i ako za to budu ispunjene zakonske pretpostavke, izvesti će i nove, te će potom uz pravilnu primjenu materijalnog prava, vodeći računa i o odredbama članaka 7., 8. i 221 a ZPP -a, ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu kao i o troškovima postupka.

U Splitu 28. kolovoza 2026.

Sudac:

Dr. sc. Ivan Tironi