Republika Hrvatska

P Ob-14/2022- 23

Općinski sud u Šibeniku

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, OIB:29399232217, po sutkinji Iris Živković, u pravnoj stvari tužitelja VK, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zast.po pun.Miji Milaković, odvj.u Koprivnici, protiv tužene VKB iz [adresa], zast.po pun.Branku Kobašu, odvj.u Osijeku ,a on po zamjeniku pun.Branimiru Belamariću, odvj.u Šibeniku, radi utvrđenja i podjele bračne stečevine, nakon ročišta glavne rasprave održane i zaključene dana 16.srpnja 2026.g. u nazočnosti tužitelja sa punomoćnicom, te zamjenika punomoćnika tužene, na ročištu radi objave odluke dana 28.kolovoza 2026.g.

P r e s u d i o  j e

I Odbacuje se zbog nedostatka pravnog interesa, tužba tužitelja VK, OIB: [osobni identifikacijski broj] u dijelu kojim zahtjev utvrđenje ½ dijela prava vlasništva nekretnine položene u Njemačkoj u [adresa] i to nekretnine upisane u zemljišnoknjižni okrug [adresa], zemljišnu knjigu [adresa], KO [katastarska općina], list 86.840 i to 59/1000 suvlasničkog udjela u čestici 369/6 zgrada i otvoreni prostor, okrug [adresa], površine 324m2, povezano s posebnim vlasništvom nad stanom 2/naspram 1i nekretnine upisane u zemljišnoknjižni okrug [adresa], zemljišnu knjigu [adresa], KO [katastarska općina], list 86.841 i to 65/1000 suvlasničkog udjela u čestici 369/6 zgrada i otvoreni prostor, okrug [adresa], površine 324m2, povezano s posebnim vlasništvom nad stanom 2/naspram 1, te upis istog prava u zemljišne ili druge javne knjige.

II Odbija se kao neosnovana tužba tužitelja VK, OIB: [osobni identifikacijski broj] u dijelu kojim zahtjev utvrđenje prava vlasništva za drugu 1/2 dijela nekretnine položene u Njemačkoj u [adresa] i to nekretnine upisane u zemljišnoknjižni okrug [adresa], zemljišnu knjigu [adresa], KO [katastarska općina], list 86.840 i to 59/1000 suvlasničkog udjela u čestici 369/6 zgrada i otvoreni prostor, okrug [adresa], površine 324m2, povezano s posebnim vlasništvom nad stanom 2/naspram 1i nekretnine upisane u zemljišnoknjižni okrug [adresa], zemljišnu knjigu [adresa], KO [katastarska općina], list 86.841 i to 65/1000 suvlasničkog udjela u čestici 369/6 zgrada i otvoreni prostor, okrug [adresa], površine 324m2, povezano s posebnim vlasništvom nad stanom 2/naspram 1, te upis toga prava u zemljišne ili druge javne knjige.

III Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u preostalom dijelu koji glasi: 1.Utvrđuje se da će tužitelj u cijelosti preuzeti obvezu plaćanja kredita broj 6713201330 u preostalom dijelu od 4.492,22 eura, podignutog od Deutsche Kreditbank.

2. Utvrđuje se da tuženoj VKB pripadaju pokretnine i to

-3.000,00 eura na ime estetske operacije tužene

-automobil marke Renault tip:Clio br. šasije [broj šasije], reg. ozn [registarska oznaka]

IV Nalaže se tužitelju da na ime troška parničnog postupka naknadi tuženoj iznos od 1.050,00 eura, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1.Tužitelj je u tužbi podnesenoj ovom sudu dana 31.siječnja 2022.g., kao i tijekom postupka naveo da su stranke brak sklopile 14.siječnja 2005.g., zaveden u maticu vjenčanih matičnog područja Šibenik za godinu 2005., pod rednim brojem 10, koji brak da je tijekom predmetnog postupka pravomoćno razveden presudom Općinskog suda u Šibeniku br P Ob-7/2024-15 od 29.listopada 2024.g..

Tijekom bračne im zajednice stranke da su stekli nekretnine položene u Njemačkoj u [adresa] i to nekretninu upisanu u zemljišnoknjižni okrug [adresa], zemljišnu knjigu [adresa], KO [katastarska općina], list 86.840 i to 59/1000 suvlasničkog udjela u čestici 369/6 zgrada i otvoreni proctor, okrug [adresa], površine 324m2, povezano s posebnim vlasništvom nad stanom 2/naspram 1i nekretninu upisanu u zemljišnoknjižni okrug [adresa], zemljišnu knjigu [adresa], KO [katastarska općina], list 86.841 i to 65/1000 suvlasničkog udjela u čestici 369/6 zgrada i otvoreni proctor, okrug [adresa], površine 324m2, povezano s posebnim vlasništvom nad stanom 2/naspram 1.

Ove nekretnine stranke da su stekle po osnovu Ugovora o kupoprodaji od dana 19.listopada 2012.g. sklopljenog između DKB, kao prodavatelja i VK i VKB, kao kupaca, koji ugovor da je solemiziran u [adresa] pred javnim bilježnikom Lutzom Milzerom pod br 9 UR 1345/2012.

Za potrebe isplate kupoprodajne cijene ovih nekretnina stranke da su podigle kredit u iznosu od 110.000,00 eura.

Tijekom im bračne zajednice, kreditne obveze da su redovito podmirivane, te tužitelj drži taj kredit bračnom stečevinom, međutim po faktičnom prestanku bračne im zajednice kreditna obveza da je ostala isključivo tužitelju, koji samostalno da podmiruje mjesečne rate kredita, slijedom čega isti drži sasvim nerazumnim i nelogičnim da tužena bude vlasnicom predmetnih nekretnina za ½ dijela.

U trenutku prekida bračne im zajednice stranke da su imale i zajedničke pokretnine od čega dug od 6.000,00 eura dozvoljenog prekoračenja na tekućem računu tužitelja, kredit od 15.000,00 eura podignut u svrhu povrata revolving kredita po raznim karticama tužitelja tužene, obveza plaćanja kojeg da je ostala tužitelju, te 3.000,00 eura uloženih u estetsku operaciju tužene, osim čega da su imali i osobni automobil marke Renault tip Clio vrijednosti od 3.000,00 eura, kojeg da je kupio tužitelj nakon prekida bračne zajednice stranaka, a kojeg tužena da je bez njegova znanja prodala za neutvrđeni iznos.

Tijekom bračne zajednice stranke da su postigle dogovor da tužitelj plati estetsku operaciju tužene uz uvjet da mu uloženi novac vrati za slučaj prekida im bračne zajednice.

Slijedom svega navedenog tužitelj je navodeći da je spreman sve pokretnine prepustiti tuženoj, time da će on nastaviti plaćati kredit podignut za kupnju nekretnina predložio da ga sud po provedenom postupku utvrdi vlasnikom predmetnih nekretnina za cijelo, te da utvrdi njegovu obvezu plaćanja kredita br 6713201330 u preostalom iznosu od 4.492,22 eura podignutog kod Deutsche Kreditbank, te da utvrdi da tuženoj pripada 3.000,00 eura na ime učinjene estetske operacije i automobil marke Renault tip Clio br. šasije [broj šasije], registarske oznake [registarska oznaka], te da obveže tuženu na platež parničnog troška.

2.Tužena je u svojem odgovoru na tužbu prvenstveno prigovarala nenadležnosti suda u Republici Hrvatskoj, za postupanje po predmetnoj tužbi tužitelja, te je smatrala nesvrsishodnim očitovati se na tužiteljeve navode iz tužbe dok ovaj sud ne donese odluku po pitanju nadležnosti za suđenje u postupku razvoda braka stranaka.

3.Kako je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Šibeniku br P Ob-7/2024-15 od 29.listopada 2024.g. razveden brak stranaka, sklopljen dana 14.siječnja 2005.g., I zaveden u maticu vjenčanih matičnog područja Šibenik za godinu 2005., pod rednim brojem 10, kako to proizlazi iz izvatka iz matice vjenčanih, to je slijedom činjenice nadležnosti suda u Republici Hrvatskoj u postupku razvoda im braka, na temelju Uredbe(EZ) br 2201/2003, primjenom odredbe članka 5.st.1 Uredbe Vijeća(EU) od 24.lipnja 2016.g. o provedbi pojačane suradnje u području nadležnosti, mjerodavnog prava, te priznavanja i izvršenja odluka u stvarima bračnoimovinskih režima, ovaj sud kao sud iste države članice utvrdio se nadležnim i za odlučivanje o stvarima bračnoimovinskog režima povezanog s tim zahtjevom, te je rješenjem br P Ob- 14/2022-8 od 25.ožujka 2025.g. odbijen prigovor tužene o nenadležnosti suda u Republici Hrvatskoj za postupanjem po predmetnoj tužbi u predmetnom postupku s međunarodnim obilježjem.

4. Uslijedio je odgovor tužene na tužbu kojim ista čini nespornim činjenicu sklapanja braka stranaka danom 14.siječnja 2005.g. u Šibeniku a razvedenog dana 29.listopada 2024.g pravomoćnom presudom Općinskog suda u Šibeniku pod posl.br.P Ob-7/2024. Bračna zajednica stranaka pak da je faktično prekinuta početkom 2020.g.što stranke da su učinile nespornim u postupku razvoda im braka.

U odnosu na nekretnine koje čine predmet ovog spora tužena navodi da je upravo tužitelj učinio nespornom činjenicu da iste predstavljaju bračnu stečevinu stranaka na jednake im dijelove, te da nema osnove da se tužitelj utvrdi samovlasnikom istih, pa dokaze koje itužitelj predlaže u vidu saslušanja svjedoka na okolnosti imovine mu prije braka, kao i dokaze pregledom kreditne dokumentacije koja se dnosi na predmetne nekretnine ista drži irelevantnim I bez utjecaja na odluku po predmetnom zahtjevu. U odnosu za automobil marke Renault Clio sam tužitelj da ističe kako je kupljen nakon prekida bračne zajednice, slijedom čega ta pokretnina da ne može biti predmetom bračne steevine stranaka

Tuženoj nadalje da je nepoznato u koju svrhu su realizirani kreditni iznosi od 15.000,00 eura i 6.000,00 eura, a tužitelj pak da svoje navode nije potkrijepio odgovarajućim materijalnim dokazima.

Iznos od 3.000,00 EUR na ime estetskih operacija tužene, ista navodi da je utrošen tijekom bračne im zajednice, iz zajedničkih sredstava stranaka stečenih za vrijeme trajanja bračne im zajednice, slijedom čega se istog da se ne može smatrati bračnom stečevinom.

Slijedom svega navedenog, smatrajući da je zahtjev postavljen po principu prijedloga raspodjelom bračne stečevine, a ne temeljem kogentnih zakonskih pravila o raspodjeli iste, tužena je predložila da se tužbeni zahtjev tužitelja odbije u cijelosti. Ista je podnijela protutužbu kojom je zahtijevala utvrđenje da je tužena- protutužiteljica po osnovi bračne stečevine stekla pravo suvlasništva ½ (jedne polovice) udjela na - nekretnini upisanoj u zemljišnoknjižni okrug [adresa], zemljišna knjiga [adresa], K. O. [katastarska općina], list 86.840 i to 59/1000 suvlasničkog udjela u čestici 369/6, zgrada i otvoreni prostor, okrug Neckarstadt, Laurentiusstr. 29. površine 324 m², povezano s posebnim vlasništvom nad stanom 2/naspram 1 - nekretnini upisanoj u zemljišnoknjižni okrug [adresa], zemljišna knjiga [adresa], K. O. [katastarska općina], list 86.841 i to 65/1000 suvlasničkog udjela u čestici 369/6, zgrada i otvoreni prostor, okrug [adresa],. površine 324 m², povezano s posebnim vlasništvom nad stanom 2/naspram 1 , te tražila da ju sud temeljem presude ovlasti zatražiti i postići uknjižbu prava suvlasništva za 1/2 dijela te nekretnina na svoje ime, međutim je u daljnjem tijeku postupka povukla svoju protutužbu, kojem povlačenju se tužitelj nije usprotivio, pa je sud utvrdio povlačenje iste.

5. U postupku su izvedeni dokazi pregledom presude ovog suda broj P Ob-7/2024- 15 od 29. listopada 2024. godine s potvrdom pravomoćnosti, ovjerene preslike kupoprodajnog ugovor br. 9 UR-1345/2012, izvatka iz matice vjenčanih, preslike osobne isprave tužitelja, dokaza koji prileže uz pisani odgovor tužene na tužbu od 02. studenog 2023.godine(str.28-52 spisa), a odnose se isključivo na utvrđenje nadležnosti suda za postupanjem u predmetnom postupku, dokaza koji prileže uz pisani podnesak tužitelja od dana 15. srpnja 2026. godine i to ovjerenih prijevoda br. OV-363/25 od 02.09.2025. - Ugovora o stambenom kreditu s (početno) fiksnom kamatnom stopom, Sparkasse Rhein Neckar Nord, [adresa], računa br. 6044056427 od 09.10.2012., na nominalni iznos od 60.000,00 EUR, OV-364/25 od 02.09.2025. - Ugovor o kreditu (poticajni kredit), Sparkasse Rhein Neckar Nord, [adresa], račun br. 6048531189, od 18.10.2012., na nominalni iznos od 50.000,00 EUR, OV-365/25 od 02.09.2025. – akta Grada Mannheima – Porezna uprava, koji se odnosi na porez vezan uz predmetnu nekretninu, OV-366/25 od 02.09.2025. – akt Grada Mannheima

– Porezna uprava, koji se odnosi na porez vezan uz predmetnu nekretninu, OV-368/25 od 03.09.2025. – obračuna troškova zajednice vlasnika (H+R Hausverwaltungen GmbH, [adresa]), jedinica 11, za obračunsko razdoblje 01.07.2016. – 30.06.2017., OV-369/25 od 03.09.2025. – obračun troškova zajednice vlasnika (H+R Hausverwaltungen GmbH, [adresa]), jedinica 10, za obračunsko razdoblje 01.07.2016. – 30.06.2017., OV-370/25 od 03.09.2025. – obračuna troškova zajednice vlasnika (H+R Hausverwaltungen GmbH, [adresa]), jedinica 10, za obračunsko razdoblje 01.07.2017. – 30.06.2018., OV-371/25 od 03.09.2025. – obračuna troškova zajednice vlasnika (H+R Hausverwaltungen GmbH, [adresa]), jedinica 11, za obračunsko razdoblje 01.07.2017. – 30.06.2018.,OV-372/25 od 03.09.2025. – obračuna troškova zajednice vlasnika (H+R Hausverwaltungen GmbH, [adresa]), jedinica 10, za obračunsko razdoblje 01.07.2019. – 30.06.2020., OV-373/25 od 03.09.2025. – obračuna troškova zajednice vlasnika (H+R Hausverwaltungen GmbH, [adresa]), jedinica 11, za obračunsko razdoblje 01.07.2019. – 30.06.2020., OV- 374/25 od 03.09.2025. – dopisa Sparkasse Rhein Neckar Nord, [adresa], vezan uz kreditno zaduženje, OV-375/25 od 03.09.2025. – godišnjeg izvoda računa Sparkasse Rhein Neckar Nord za kredit br. 6048531189, za razdoblje 01.01.2024. – 31.12.2024., OV-376/25 od 03.09.2025. – dopisa Sparkasse Rhein Neckar Nord, [adresa], od 04.01.2021., OV-377/25 od 03.09.2025. – dopisa Sparkasse Rhein Neckar Nord, [adresa], vezan uz kreditno zaduženje, OV-378/25 od 03.09.2025. – dopisa Sparkasse Rhein Neckar Nord, [adresa], vezan uz kreditno zaduženje, ugovore o kreditu i svih materijalnih dokaza koji prileže spisu te saslušanjem tužitelja i saslušanjem tužene,.

Sud je odbio prijedlog tužitelja za izvođenjem dokaza saslušanjem svjedoka predloženih pisanim podneskom tužitelja od dana 07. svibnja 2025. godine i to DK, ŽK i JK na za to predložene okolnosti smatrajući da su činjenice utvrđenje kojih se predlaže na temelju ovih dokaza bez utjecaja na donošenje valjane odluke po predmetnom zahtjevu.

6.Izvadak iz matice vjenčanih potvrđuje činjenicu zaključenja braka stranaka dana 14.siječnja 2005.g.u Šibeniku, koji brak je razveden presudom ovog suda br P Ob-7/2024-15 od 29.listopada 2024.g., uz koju je priložena potvrda pravomoćnosti, a iz obrazloženja koje je evidentno da su obje stranke bile suglasne u navodima o faktičnom im prekidu zajednice braka početkom 2020.g..

U tom se postupku ovaj sud utvrdio nadležnim za postupanje u postupku razvoda braka stranaka.

7.Iz ovjerene preslike kupoprodajnog ugovor br. 9 UR-1345/2012, sklopljenog i solemniziranog pred javnim bilježnikom Lutzom Milzerom u [adresa] dana 19.listopada 2012.g. između DKB, kao prodavatelja i VK i VKB, kao kupaca, ustanovljuje se da su istim kupci VK i VKB stekli nekretnine koja čini predmet ovog spora i to nekretnine položene u Njemačkoj u [adresa] i to nekretninu upisanu u zemljišnoknjižni okrug [adresa], zemljišnu knjigu [adresa], KO [katastarska općina], list 86.840 i to 59/100 suvlasničkog udjela u čestici 369/6 zgrada i otvoreni proctor, okrug [adresa], površine 324m2, povezano s posebnim vlasništvom nad stanom 2/naspram 1i nekretninu upisanu u zemljišnoknjižni okrug [adresa], zemljišnu knjigu [adresa], KO [katastarska općina], list 86.841 i to 65/1000 suvlasničkog udjela u čestici 369/6 zgrada i otvoreni proctor, okrug [adresa], površine 324m2, povezano s posebnim vlasništvom nad stanom 2/naspram 1.

Kupci su predmetnu nekretninu stekli u suvlasničku zajednicu prema hrvatskim zakonima i solidarno su odgovorni, kako to proizlazi iz članka 2 istog ugovora,a kupoprodajna cijena je iznosila 110.000,00 eura.

Istim su ugovorom kupci ovlašteni na provedbu ugovora u zemljišnim knjigama, koja provedba je već shodno navodima predmetne tužbe učinjena, te su stranke utvrđene suvlasnicima predmetne nekretnine za po 1/2 dijela iste, po kojem pitanju među njima nema spora.

8. Po stalnom sudskom tumaču za njemački jezik Mariji Mlinar dipl.prof., pod br OV-374/25 ovjeren je prijevod dopisa Sparkasse Rhein Neckar Nord, [adresa], upućen na ime i tužitelja i tužene, koji sadrži godišnji izvod računa za razdoblje od 01.siječnja 2024.g. do 31.prosinca iste godine o otplati kredita od 60.000,00 eura, stanje kojeg računa je na dan 31.prosinca 2024.g. bilo u dugu od 159,92 eura, dok je pod br OV-375/25 ovjeren prijevod dopisa Sparkasse Rhein Neckar Nord, [adresa], koji sadrži godišnji izvod računa za isto razdoblje od 01.siječnja 2024.g. do 31.prosinca iste godine o otplati kredita od 50.000,00 eura, stanje kojeg računa je na dan 31.prosinca 2024.g. bilo u dugu od 39.197,02 eura.

Pod brojem OV 376/25 ovjeren je prijevod dopisa Sparkasse Rhein Neckar Nord, [adresa], upućen na ime i tužitelja i tužene, koji sadrži godišnji izvod računa za razdoblje od 01.siječnja 2020.g. do 31.prosinca 2020.g. o otplati kredita od 60.000,00 eura, stanje kojeg računa je na dan 31.prosinca 2020.g. bilo u dugu od 23.038,54 eura.

9.Svi dokazi koje je tužena priložila spisu uz pisani joj odgovor na tužbu od dana 02.studenog 2023.g., priloženi su u to vrijeme s ciljem utvrđenja nadležnosti suda u predmetnom sporu s međunarodnim elementom i u konačnici su bez utjecaja na donošenje valjane odluke po zahtjevu tužitelja, pa ih je suvišno obrazlagati.

10.Unatoč činjenici da je tužitelj svoje dokaze dostavljene putem e kom uz podnesak od dana 15.srpnja 2026.g. dostavio protekom za to ostavljneog mu roka, uvažavajući činjenicu da su isti parvodobno predloženi i fizički predani u sudski spis, sud je izveo dokaz pregledom istih, unatoč protivljenju tužene.

10.1. Po stalnom sudskom tumaču za njemački jezik Mariji Mlinar, dipl.prof., ovjereni prijevod pod br. OV-363/25 od 02.rujna 2025. Ugovora o stambenom kreditu s (početno) fiksnom kamatnom stopom, sklopljenog sa Sparkasse Rhein Neckar Nord, [adresa], račun br. 6044056427 od 09.listopada 2012., potvrđuje da su VK VKB i VKB podigli stambeni kredit u nominalnom iznosu od 60.000,00 eura, a prijevod ovjeren pod brojem OV-364/25 od 02.rujna 2025. Ugovora o kreditu (poticajni kredit), kod Sparkasse Rhein Neckar Nord, [adresa], račun br. 6048531189, od 18.listopada 2012., da su podigli i kredit od 50.000,00 eura, time da ugovori potvrđuju upis im založnog prava na svotu od 110.000,00 na vlasničkom im stanu u [adresa].

10.2. Ovjereni prijevodi pod brojem OV-365/25 i OV-366/25 posvjedočuju da je kupcima u travnju 2016.g.Porezna uprava Grada [adresa] izdala rješenja o razrezu poreza na nekretnine.

10.3. Ovjereni prijevodi pod brojevima OV-368/25, OV-369/25, OV-370/25, OV- 371/25, OV-372/25 i OV-373/25 obračuna troškova zajednice vlasnika (H+R Hausverwaltungen GmbH, [adresa]), za jedinica 11, izdani su za obračunska razdoblja tijekom zajednice braka stranaka, uz izuzetak onog ovjerenog pod br OV- 372/25 i OV-373/25, koji se proteže na razdoblje do 30.lipnja 2020.g., kada je nesporno da je već prekinuta zajednica braka stranaka, i svi glase na supružnike.

11.U postupku saslušan tužitelj VK u svojem je stranačkom iskazu naveo da je brak stranaka otpočeo 14. siječnja 2005.g., a zajednica braka im da je faktično prekinuta prvi put koncem 2016.g da bi stranke istu ponovo obnovile u srpnju 2019. g., nakon čega da je trajala do 14.siječnja.2020.g. kada da je došlo do faktičnog prestanka iste, premda brak da je formalno razveden kasnije, odlukom suda koja prileži predmetnom spisu. Tijekom zajednice im braka stranke da su imali kredit, novac od kojeg da je uložen u estetsku operaciju tužene.

Kako je uslijedila kupnja nekretnine koja čini predmet ovog postupka u tu svrhu stranke da su trebale podići kredit, time da ga je banka uvjetovala otplatom ranijeg im kredita, u koju svrhu on da je posegnuo za privatnom pozajmicom od treće osobe svote od 4.000 eura, koji novac da je vratio kroz tri obroka od vlastite mu Božićnice i to 2017., 2018. i 2019. godine. Kako on osobno da je otplatio učinjenu pozajmicu, to smatra da ista ne može činiti bračnu stečevinu stranaka

Tužena i on da su podigli kredite u svrhu kupnje nekretnine i to jedan u visini od 60.000,00 eura, a drugi u visini od 50.000,00 eura, obzirom je kupovna cijena stana iznosila 110.000,00 eura. Potom da su se zemljišne knjige suda upisali kao kao suvlasnici kupljenog stana, svaki za ½ dijela, koji upis da egzistira.

Za potrebe podmirenja poreza na promet nekretnina on da je pozajmio u studenom 2012.g. od druge osobe svotu od 3.000,00 eura, od čega da je vratio svega 1.000,00 eura, dok dug od 2.000,00 eura da i dalje egzistira.

. Prije zaključenja braka sa tuženom on da je imao u vlasništvu Škodu Octavia, koja

da je prodana u rujna 2006. za 9.000,00 eura koji novac da je činio njegovu vlastitu imovinu, u prilog čemu je predložio saslušati svjedoke. Osim navedenog njegova majka da mu je osobno darovala tijekom braka stranaka svotu od 7.000 eura, a da je bilo i drugih darovanja u visini od 4.000,00 eura. Sav taj novac koji da je činio njegovu posebnu imovinu da je uložio u tečaj njemačkog jezika za tuženu, opremanje im stana, te troškove života u vrijeme dolaska im u Njemačku, obzirom su tada više od 20 dana proveli po hotelima.

Po pitanju osobnog vozila marke Renault Clio ,naveo je da ga je osobno kupio 2018., tijekom vremena prekida zajednice braka stranaka, vlastitim sredstvima, te se njime služila tužena nakon ponovne im uspostave zajednice braka, a u konačnici po prekidu iste ona da je to vozilo otuđila premda isto da je bilo upisano na imenu tužitelja.Kredite podignute u svrhu kupnje nekretnina koje čine predmet ovog spora on da samostalno i dalje otplaćuje, a također da podmiruje i sve troškove u vezi sa predmetnom nekretninom, pa tako npr.da je nedavno bila neophodna sanacija krova što da je samostalno podmirio.

Tijekom razdoblja od 2013. do 2016. i on i tužene da su dugi vremenski period bili na bolovanju, I to on u trjanju od tri godine, a tužena dvije godine, pa kako istekom 78 dana bolovanja, da se u Njemačkoj nastavlja primati naknada primanja bitno imanjena, tako su nastali brojni dugovi radi čega on da je u trenutku kada sam postao kreditno sposoban podigao kredit u svoti od 15.000 Eura, kako bi podmirio dugove na tekućeje do okončanja ovog postupka u cijelosti otplaćen, a odnosio se na potraživanja mu iz točke 2 tužbenog zahtjeva.

Kredite podignute tijekom zaednice braka da je plaćao isključivo on. Predmetne nekretnine u naravi da čine dva stana, koja danas da koriste on i zajednički sin stranka.Premda se radi o dva stana, učinjenim preinakama oni da su pretvoreni u jednu cjelinu te da nema mogućnosti prema stanju stvari, jedan od njih dati u najam.

S tuženom on nikada nije razgovarao o mogućoj podjele bračne stečevine na način da se eventualno stan proda, međutim emailovima tuženu da je pozivao radi dogovora o bračnoj stečevini, kojim pozivima ona da se nije odazvala.

S tuženom kao sudužnikom nikad da nije razgovarao niti o mogućnosti plaćanja joj dijela kreditne obveze, međutim istoj da je bila dobro poznata mjesečna rata iste.

12.Tužena ŽKB je svojim iskazom u bitnom potvrdila navode tužitelja po pitanju vremena zaključenja im braka, tijeka istog, faktičnih prekida te razvoda, dodajući da je prvi prekid im bračne zajednice uslijedio 2017.g., kada je njihovim dogovorom tužitelj nastavio živjeti u zajedničkom stanu, dok ona i sin da su živjeli u susjedstvu. Za potrebu kupnje stana stranke da su podigli dva kredita onako kako iskazuje tužitelj u svotama od 50.000,00 i 60.000,00 eura koje kredite da su zajednički otplaćivali tijekom funkcioniranja zajednice im brakaTijekom faktičnog im prekida zajednice braka 2017.g. njihovim sporazumom tužitelj da je nastavio otplaćivati te kredite dok ona da je financirala život sebe I zajedničkog sina. Pk karticu da nije mijenjala, kako bi ista ostala u prilog tužitelju.

Iskazala je da joj je poznato da su tijekom braka imali dvije pozajmice u svotama od 4 i 3 tisuće eura ali misli da je to bilo sklapanja Ugovora o kupoprodaji stana. Estetsku operacije ona da je učinila, ali to da je uglavnom bilo željom i na nagovor tužitelja,ali da joj nije poznato da bi u te svrhe bio čpodignut kredit.Za druge kredite tijekom zajednice im braka ona da ne zna.

Neko vrijeme da su oboje proveli na bolovanju, ali misli da je njezino trajalo kraće vrijeme od onog o kojem iskzuje tužitelj, te da je ona nakon godinu dana nastavila sa radom i ostvarivanjem prihoda.

Tijekom zajednice braka stranaka tužitelj da je uvijek upravljao financijama, jer njemu da je to bilo bitno, dok se ona o tomu nije u mogućnosti očitovati.Njoj da nije poznato da li je po prekidu zajednice im braka tužitelju ostao dug na karticama na koje se poziva.

Tuženik da je 2018.g. tijekom braka stranaka prodao zajednički automobil marke Mercedes, a i tim novcem kupio Audi, a Renault koji čini predmet ovog postupka da je kupljen tužiteljevom joj pozajmicom, koju ona da mu je u cijelosti vratila. Glasio je na ime tužitelja, ali ona da se njime služila.

13.Slijedom činjenice da je pravni osnov stjecanja predmetne nekretnine od tužitelja i tužene, kao suvlasnika, bio naprijed navedeni kupoprodajni ugovor br. 9 UR- 1345/2012, sklopljen i solemniziran pred javnim bilježnikom Lutzom Milzerom u [adresa] dana 19.listopada 2012.g. dakle tijekom bračne zajednice stranaka, te da su za potrebe podmirenja kupoprodajne cijene od 110.000,00 eura, nekretnine koja čini predmet toga ugovora, obje stranke kao sudužnici, sklopile Ugovor o stambenom kreditu s (početno) fiksnom kamatnom stopom sa Sparkasse Rhein Neckar Nord, [adresa], br. 6044056427 od 09.listopada 2012.g., kojim su podigli svotu od 60.000,00 eura, kao i Ugovor o kreditu (poticajni kredit), sa Sparkasse Rhein Neckar Nord, [adresa], br. 6048531189, od 18.listopada 2012., na iznos od 50.000,00 eura, nema dvojbe da je predmetna nekretnina stečena u režimu bračne stečevine i po osnovu navedenog ugovora upisana u zemljišne knjige kao suvlasništvo stranaka za po ½ dijela iste, što među strankama nije niti sporno.

Naime, zaključenjem toga ugovora o kupoprodaji od strane tužitelja i tužene kao kupca iste, na njihovoj su se strani ispunile opće pretpostavke stjecanja prava vlasništva na predmetnoj nekretnini.

Primjenom odredbe članka 388.st.1.Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima(Narodne novne br 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00,129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17- dalje ZV-a)stjecanje stvarnih prava na osnovu bračne stečevine prosuđuju se prema pravilima koja se primjenjuju u trenutku stjecanja.

Kako su za stjecanje bračne stečevine na temelju zakona odredbom članka 129.st.1 ZV-a propisane pretpostavke takvog stjecanja, pri čemu su mjerodavni vrijeme i propisi koje vrijede u tom vremenu, to je u konkretnom slučaju, cijeneći ispunjenim ove pretpostavke, valjalo primijeniti odredbe 248, čl.249.st.1 i članka 250 Obiteljskog zaqkona 2003-2015, koji je bio na snazi u vrijeme stjecanja, kako je to naprijed i navedeno.

Dakle novčana sredstva iz ovih dvaju kredita uložena su u stjecanje predmetne nekretnine tijekom bračne zajednice stranaka, te ista nekretnina u smislu naprijed navedenog čini suvlasništvo stranaka zap o ½ dijela po osnovu bračne im stečevine.

14.Tužitelj svoj stvarnopravni zahtjev u dijelu koji se odnosi na utvrđenje prava mu samovlasništva predmetne nekretnine opravdava činjenicom da je po prestanku bračne zajednice stranaka on samostalno nastavio plaćati kredit podignut u svrhu kupnje predmetne nekretnine, te da je samostalno podmirivao dugove zaostale iz bračne im zajednice, kao i troškove vezane uz istu, u kojem pravcu je spisu priložio dokaze o obračunima troškova na istoj, vlasnika zajednice nekretnina, te potvrde o obračunu poreza na istu .

Kraj činjenice da predmetna nekretnina čini bračnu stečevinu stranaka, kao i da su sredstva kredita upravo utrošena u stjecanje te nekretnine, nema dvojbe da dug iz osnova kredita tereti oba bračna druga, te da prestanak bračne zajednice ne mijenja pravne odnose proizišle iz zajedničke im obveze.Naime ona strana koja je umjesto druge isplatila dug u potpunosti ili djelomično, ima pravo tražiti od druge strane da joj namiri pripadajući dio isplaćenog duga, dakle obveznopravnim zahtjevom, a ne namirenje promjenom stvarno pravnog odnosa.

14.1. Slijedom navedenog tužbeni je zahtjev tužitelja u dijelu kojim isti zahtjeva utvrđenje prava mu vlasništva na suvlasničkom dijelu od ½ pripadajućem tuženoj valjalo odbiti kao neosnovan.

14.2.Obzirom je tužitelj već upisani suvlasnik ½ dijela predmetne nekretnine, a tuž bom zahtjeva utvrđenje prava vlasništva za cijelo, u ovom je dijelu tužbeni zahtjev istog valjalo odbaciti zbog nedostatka mu pravnog interesa, cijeneći da isti nema opravdanu potrebu u tom dijelu zahtijevati sudsku zaštitu.

15.Po pitanju potraživanja tužitelja za utvrđenjem mu obveze samostalnog plaćanja preostalog duga kreditne obveze iz kredita br 6713201330, valja navesti da tijekom ovog postupka tužitelj sudu nije dokazao vrijeme ovog mu kreditnog zaduženja niti razlog istog, te ostaje neutvrđeno da li je obveza koja proizlazi iz toga kredita zajednička ili pripada isključivo tužitelju kao sudioniku toga obveznog odnosa.Isti naime tvrdi tijekom postupka da je ovaj kredit podignut u svrhu podmirenja dugova zaostalih po prestanku bračne zajednice stranaka, što tužena negira, a izostali su dokazi na strani tužitelja koji bi potvrdili njegove tvrdnje.Ukoliko je isti podignut u svrhu podmirenja zaostalih dugova iz bračne zajednice, on predstavlja dug oba bračna druga.

Za navesti je kao i naprijed da tužitelju ukoliko je umjesto tužene i isplatio u potpunosti ili djelomično dug koji bi bio zajednički, pripada pravo od druge strane zahtijevati namirenje pripadajućeg dijela isplaćenog duga po osnovu bračne stečevine, a ne utvrđenje mu obveze samostalne isplate, kako je on to ovom tužbom neosonovano zatražio, slijedom čega je i taj dio tužbenog mu zahjeva valjalo odbiti kao neosnovan.

16.Nema dvojbe među strankama da je tijekom zajednice im braka tužena učinila estetsku operaciju, te se ne čini spornim ulog u istu svote od 3.000,00 eura.Ovo je učinjeno u tijeku zajednice braka stranaka i čini trošak iste, te je neosnovano potraživanje tužitelja kojim isti zahtijeva utvrđenje da taj trošak čini bračnu stečevinu tužene.

17.Ni zahtjev za utvrđenjem da bi tuženoj po osnovu bračne tečevine pripadao osobni automobil marke Clio, kraj činjenice da je isti shodno navodima predmetne tužbe bio otuđen još u vremenu prije podnošenja iste, ne čini zahtjev tužitelja ni u ovom dijelu osnovanim.

U odnosu na ovaj automobil izostalo je i utvrđenje da bi on predstavljao bračnu stečevinu stranaka.

18.Za navesti je da je tužitelj, premda je predlagao dokaze na okolnosti postojanja vlastite mu imovine, već svojim iskazom potvrdio činjenicu da je istu imao i potrošio već početkom tijeka bračne zajednice stranaka, u kom je smilsu bilo suvišno izvođenje predloženih mu dokaza na tu okolnost.

19.Slijedom je svega navedenog valjalo odlučiti kao u izreci.

20.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154.st.1 u svezi s člankom 155 ZPP-a, te odredbama Tarife o nagradama o naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br 138/2023, 107/25-dalje Tarife), slijedom čega je sud, obzirom na VPS od 6.503,41 eura, opravdanim tuženoj priznao trošak sastava odgovora na tužbu po kvalificiranom punomoćniku u visini od 100 bodova, primjenom Tbr.8.t.1 Tarife, kao i trošak sastava pisanog podneska od dana 25.lipnja 2025.g. u visini od 100 bodova primjenom istog tarifnog broja, te sastav podneska od dana 12.rujna 2025.g.u visini od 25 bodova primjenom Tbr.8.t.4 Tarife, što na ime sastava pisanih podnesaka sveukupno čini 225 bodova, te je nadalje istoj opravdanim cijenio trošak zastupanja iste po kvalificiranom punomoćniku na ročištima dana 04.s, ukupno 300 bodova, slijedom čega joj je kao opravdan cijenjen trošak u visini od 525 bodova što primjenom Tbr.50 čini 1.050,00 eura, koju svotu je tuženik obvezan naknaditi joj.

U Šibeniku, 28.kolovoza 2026.g.

SUTKINJA

Iris Živković

Pouka o pravnom lijeku:

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka istog.

Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke, a o žalbi odlučuje županijski sud

DN-odluka o dostavi sadržana je na zapisniku objaven odluke