Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ovr-204//2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Roberti Pandža, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja ĐL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici Jurica Borojević i Domagoj Jugović, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog društva Jurica Borojević i Domagoj Jugović, Nova Gradiška, Alojzija Stepinca 16 A, protiv ovršenika EL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici ĆL, Goran Tomljanović i Mario Maričević, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Nožinić, Tomljanović & Maričević d.o.o., Nova Gradiška, Ivana Gundulića 4, radi ovrhe na novčanoj tražbini, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški, poslovni broj Ovr-1373/2025-5 od 11. prosinca 2025., dana 28. kolovoza 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovršenika EL, kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški, poslovni broj Ovr-1373/2025-5 od 11. prosinca 2025.

II. Odluka o nedopuštenosti pravnog lijeka protiv zaključka donijet će se zajedno s odlukom kojom se utvrđuje, odnosno završava postupak ovrhe.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja odbijen je prijedlog ovršenika za odgodu radi naplate potraživanja ovrhovoditelja, kao neosnovan.

2. Pobijanim zaključkom upućen je ovršenik pokrenuti parnicu protiv ovrhovoditelja radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava ovršenika temeljem pravomoćne presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj K- 134/2018-76 od 13. svibnja 2024., iz razloga navedenog u čl. 50. st. 1. toč. 7. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24, dalje OZ), u svezi s čl. 52. st. 3. OZ-a.

3. Protiv navedenog rješenja i zaključka žali se ovršenik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13., 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP), u svezi s čl. 381. ZPP-a i čl. 21. st. 1. OZ-a. Predlaže prvostupanjsko rješenje i zaključak preinačiti u smislu žalbenih navoda, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak. ZahtIjeva i naknadu troška za sastavljanje žalbe po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 312,50 eura, uvećano za PDV.

4. Žalba ovršenika protiv rješenja nije osnovana, dok je žalba protiv zaključka nedopuštena.

5. Prilikom ispitivanja predmetnog rješenja i postupka koji mu je prethodio nije utvrđeno da je počinjena neka od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, u svezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a, u svezi s čl. 381. ZPP-a, s time da nije počinjena niti bitna povreda odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer pobijano rješenje, suprotno žalbenim navodima ovršenika, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe te je isto moguće ispitati.

6. Pobijanim rješenjem prvostupanjski sud temeljem odredbu čl. 65. st. 1. OZ-a, odbija prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe, cijeneći da nisu ispunjeni uvjeti za njezinu odgodu, s obrazloženjem da ovršenik nije učinio vjerojatnim niti jedan razlog za odgodu ovrhe, niti je naveo kakva to nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta može nastati provedbom ovrhe.

7. Pobijanim zaključkom ovršni sud na temelju odredbe čl. 52. st. 3. OZ -a upućuje ovršenika u parnicu, rukovodeći se time da je isti podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz čl. 210. OZ-a.

8. U žalbi ovršenik prigovara zaključku suda prvog stupnja da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za odgodu ovrhe, osporavajući ovrhovoditelju ovlaštenje provoditi predmetnu ovrhu, uz tvrdnju da se tražbina iz ovršne isprave ima provoditi na račun državnog proračuna, a ne ovrhovoditelja kao fizičke oosobe, naglašavajući da i sama činjenica da se radi o fizičkoj osobi ovrhovoditelja nameće zaključak o tome da bi povrat neosnovano naplaćenog za ovršenika predstavljao nesrazmjrnu poteškoću i teret spram pozicije ovrhovoditelja koji je zaštićen zateznim kamatama, osporavajući i zakonitost zaključka kojim ga sud upućuje u parnicu.

9. Po stavu ovoga suda, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je odbio prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe.

10. Naime, odredbom čl. 65. st. 1. OZ-a, propisano je da na prijedlog ovršenika sud može, ako oršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, ukoliko je istovremeno, odnosno kumulativno ispunjen i neki od uvjeta navedenih pod točkama 1. do 11. iste odredbe.

11. Iz stanja spisa proizlazi da je postupak u ovom predmetu pokrenut prijedlogom ovršenika od 2. studenog 2025. da se proglasi nedopuštenim pljenidba i prijenos novčanih sredstava ovršenika temeljem zahtjeva ovrhovoditelja za izravnu naplatu na temelju ovršne isprave - pravomoćne presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj K-134/2018-76 od 13. svibnja 2024. te da se naloži FINA-i odgoda izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava ovršenika temeljem zahtjeva ovrhovoditelja za izravnu naplatu na temelju navedene ovršne isprave (uz tvrdnju da se radi o neosnovanom zahtjevu za izravnu naplatu i neosnovanom postupanju FINA-e, čime za ovršenika nastaje nenadoknadiva šteta u vidu blokade njegovih bankovnih računa i njegove kreditne nesposobnosti te potrebe za podnošenjem tužbe protiv ovrhovoditelja za zaštitu svojih interesa, a potom i pokretanja ovršnog postupka). Na navode prijedloga ovršenika ovrhovoditelj se očitovao podneskom od 9. prosinca 2025., na način da je u cijelosti osporio navode ovršenika kojima prigovara zakonitosti provođenja predmetne izravne naplate (koju je ovrhovoditelj pokrenuo pred FINA-om 23. listopada 2025., po pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj K-134/2018-76 od 13. svibnja 2024.), uz tvrdnju da se radi o zakonitom postupku izravne naplate radi podmirivanja ovrhovoditeljevih troškova postupka nastalih u predmetnom kaznenom postupku, radi koje naplate ovršeniku neće nastupiti nikakva šteta, protiveći se prijedlogu za odgodu i prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim.

12. U prijedlogu za odgodom ovrhe, istovjetno žalbenim navodima, ovršenik tvrdi da će mu ovrhom nastati teško nadoknadiva ili nenadoknadiva šteta iz razloga što se radi o neosnovanom zahtjevu za izravnu naplatu i neosnovanom postupanju FINA-e, čime za ovršenika nastaje nenadoknadiva šteta u vidu blokade njegovih bankovnih računa i njegove kreditne nesposobnosti te potrebe za podnošenjem tužbe protiv ovrhovoditelja, a potom i pokretanja ovršnog postupka

13. Suprotno žalbenim prigovorima ovršenika, sud prvog stupnja pravilno zaključuje kako nije ispunjen jedan od dva zakonska uvjeta (koji se moraju kumulativno ispuniti) propisanih odredbom čl. 65. st. 1. OZ-a, za odgodu predmetne ovrhe (odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava ovršenika), tako što ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu.

14. Naime, u odnosu na nastanak nenadoknadive ili teško nadoknadiva šteta koju ovršenik mora učiniti vjerojatnom kada predlaže odgodu ovrhe, valja obrazložiti da takva šteta ne može biti šteta koja redovito po samom tijeku stvari nastaje u ovršnom postupku, a koji postupak je po samoj svojoj naravi postupak prisilnog ostvarenja tražbine ovrhovoditelja, pri čemu je sud prilikom odlučivanja o odgodi ovrhe dužan voditi računa o vrednovanju interesa svih subjekata ovršnog postupka, vjerojatnosti nastupanja štete, kvaliteti i kvantiteti štete koju bi uslijed (ne)odgode pretrpjeli, pa se interes žalitelja da preventivno zaštiti svoju financijsku poziciju, u kontekstu svega obrazloženog, ne može smatrati nenadoknadivom ili teško nadoknadivom štetom koju predviđa odredba čl. 65. st. 1. OZ-a.

15. Navodima prijedloga za odgodu, i po ocjeni ovog suda, ovršeniik nije dokazao da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, s time da nije učinio niti vjerojatnim (a niti dokazivao), takav opseg zaduženosti i tereta na imovini ovrhovoditelja kao fizičke osobe, koji bi predstavljao buduću ugrožavajuću okolnost za nastanak nenadoknadive ili teško nadoknadive štete. Ovršenik pri tom, osim paušalnih navoda, ne dokazuje niti to da bi provođenje spornog prijenosa sredstava bitnije utjecalo na njegovu ekonomsku poziciju. Nesumnjivo je da će ovršenik provedbom ovrhe u ovom postupku trpiti određenu štetu, budući je ovršni postupak sam po sebi tegoban za ovršenika te da tijekom istog valja paziti na njegovo dostojanstvo i prava (čl. 6. OZ-a). Međutim, isti je nužan kako bi se mogla ostvariti tražbina ovrhovoditelja .

16. Kako se ukazuje pravilnim zaključak suda prvog stupnja da ovršenik nije učinio vjerojatnim ispunjenje opće pretpostavke za odgodu ovrhe - postojanje opasnosti nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, odnosno takve štete koju ovršenik (neovisno o visini štete koja bi mogla nastati), ne bi mogao protuovrhom ili restitucijskom parnicom nadoknaditi od ovrhovoditelja ili da bi to mogao uz iznimne i nerazmjerne teškoće (pri čemu se kod te ocjene prvenstveno rukovodi kriterijem mogućnosti ovrhovoditelja da eventualnu štetu nadoknadi, na koju okolnost ovršenik nije dostavio nikakve relevantne dokaze, a niti iznosio konkretne tvrdnje), osnovano sud prvog stupnja zaključuje da u konkretnom slučaju nisu ispunjene zakonske pretpostavke za odgodu predmetne ovrhe. Pri tome, sama okolnost da je ovrhovoditelj fizička osoba, ne podrazumijeva da je ovrhovoditelj tako lošeg imovinskog stanja zbog kojeg, za slučaj eventualne protuovrhe, ne bi mogao vratiti iznos namirene tražbine.

17. Imajući u vidu navedeno, izneseni žalbeni navodi ovršenika su bez činjeničnog i pravnog uporišta te kao takvi nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, pri čemu sud nije razmatrao žalbene navode ovršenika koji se odnose na osnovanost prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate, jer o istome nije odlučeno pobijanim rješenjem, nego je u odnosu na navedeni prijedlog sud donio zaključak i uputio ovršenika na pokretanje parnice radi proglašenja pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate nedopuštenima (iz razloga propisanih odredbom čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a).

18. Stoga, uzimajući u obzir da je ovrhovoditelj od FINA-e zatražio izravnu naplatu tražbine na temelju ovršne isprave, a da ovršenik nije dokazao da su kumulativno ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe propisane odredbom čl. 65. st. 1. OZ -a u svezi s čl. 210. st. 1. OZ-a, valjalo je odbiti žalbu ovršenika na temelju čl. 380. toč. 2. ZPP-a u svezi čl. 21. st. 1. OZ-a te potvrditi pobijano rješenje i odlučiti kao pod točkom

I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

19. U odnosu na pobijani zaključak, budući je odredbom čl. 11. st. 5. OZ -a propisano da u ovršnom postupku nije dopušten pravni lijek protiv zaključka, a ako je protiv zaključka podnesen pravni lijek, da će sud odluku o nedopuštenosti pravnog lijeka donijeti zajedno s odlukom kojom se utvrđuje, odnosno završava postupak ovrhe, odnosno osiguranja, pa kako predmetni postupak ovrhe nije dovršen, ovaj sud o podnesenoj žalbi protiv zaključka nije odlučivao, već će se odluka o nedopuštenosti tog pravnog lijeka protiv zaključka donijeti zajedno s odlukom kojom se utvrđuje, odnosno završava postupak ovrhe (točka II. izreke ovog rješenja).

20. Slijedom svega iznesenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 28. kolovoza 2026.

Sutkinja:

Roberta Pandža