Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj: K-145/2026-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Sandri Vučković, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Ivone Štifanić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika OE, zbog kaznenog djela iz čl. 235. st. 1. u svezi st. 52. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br.:125/11,144/12, 56/15, 61/15, dalje u tekstu KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci, poslovni broj: K-DO-1560/2017, od 6. rujna 2018., izmijenjene 5.studenog 2024. te 16. prosinca 2024., nakon održane javne rasprave zaključene 28. srpnja 2026., u nazočnosti savjetnika Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci ZE, optuženika OE i branitelja Borisa Šolaje, odvjetnika iz [adresa], **.**.2026.. u odsutnosti stranaka, izrekao je i javno objavivši

p r e s u d i o  j e

I. Okrivljenik OE, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin ČE i BE rođ. O, rođen **.**.1991. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, bez zanimanja, sa završenom osnovnom školom, izvanbračna zajednica, otac dvoje mlt. djece, zaposlen u firmi Esempio sa mjesečnom plaćom od oko 1.200,00 eura, suvlasnik kuće na adresi prebivališta, kazneno neosuđivan, na slobodi,

k r i v  j e

što je

dana 26. kolovoza 2017. oko 01,30 sati u [adresa], pristajući da nanese štetu udaranjem tjelesnom snagom razvalio dvorišna vrata kuće u vlasništvu PE, uslijed čega je na istima nastalo oštećenje lijevog stakla dimenzija 20x115 cm i oštećenje u vidu savijanja kvake s vanjske strane,

dakle, oštetio tuđu stvar,

čime je počinio kazneno djelo protiv imovine – oštećenjem tuđe stvari, opisano i kažnjivo po čl. 235. st. 1. KZ/11.

II. Na temelju čl. 235. st.1. KZ/11 okrivljenik OE se

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci.

III. Na temelju odredbe čl. 56. st. 1., 2. i 3. KZ/11 okrivljeniku OE izriče se uvjetna osuda pa se izvršenje izrečene kazne zatvora odgađa za vrijeme od 2 (dvije) godine, te se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenik u tome roku ne počini novo kazneno djelo.

IV. Na temelju čl.158.st.2. ZKP/08 oštećenik PE sa postavljenim imovinskopravnim zahtjevom upućuje se u građanski postupak u cijelosti.

V. Na temelju odredbe čl. 148. st. 1. u vezi čl. 145. st. 2. t. 6. i 8. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14,070/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24, 72/25, 13/26 – dalje u tekstu: ZKP/08), nalaže se okrivljeniku OE podmiriti troškove kaznenog postupka, i to paušalnu svotu u iznosu od 300,00 eura (tristo eura) u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude te troškove oštećenika i njegova punomoćnika, visina kojih će biti određena posebnim rješenjem.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci optužnicom pod brojem K-DO1560/2017 od 06. rujna 2018., izmijenjenoj 5. studenog 2024. te 16. prosinca 2024. godine tereti optuženika OE zbog jednog produljenog kaznenog djela protiv imovine - oštećenjem tuđe stvari iz čl. 235. st. 1. u vezi čl. 52. KZ/11 te jednog kaznenog djela protiv privatnosti – narušavanjem nepovredivosti doma i poslovnog prostora, opisano i kažnjivo po čl. 141. st. 1. KZ/11.

1.1. U odnosu na kazneno djelo iz čl. 141. st. 1. KZ/11 kazneni postupak pravomoćno je riješen, stoga je u ponovljenom postupku odlučivano samo povodom optužbe za produljeno kazneno djelo iz čl. 235. st. 1. KZ/11.

2. Pozvan da se izjasni kakav stav zauzima prema optužbi optuženik je naveo da se u odnosu na produljeno kazneno djelo iz čl. 235. st. 1. KZ/11 ne smatra krivim te je iznosio obranu na kraju dokaznog postupka.

3. U tijeku dokaznog postupka na temelju odredbe čl. 431. st. 1. t. 6. ZKP/08 pročitani su iskazi svjedoka SE sa zapisnika od dana 20. lipnja 2024. i 8. studenog 2017. godine, svjedoka PE od dana 10. listopada 2022. i od dana 24. svibnja 2018. godine, svjedoka LE sa zapisnika od dana 5. studenog 2024. godine te svjedoka OEČ sa zapisnika od dana 5. studenog 2024. godine.

3.1. Pročitana je materijalna dokumentacija i to zapisnik o očevidu (list 32 i 33), pregledana je fotodokumentacija očevida (list 42 do 45).

3.2. Kao posljednji dokaz prije ispitivanja optuženika pročitano je uvjerenje iz KE (list 472 i 473 spisa).

4. Okrivljenik je iznio svoj iskaz te je preslušana snimka prvog ispitivanja okrivljenika. U svojoj obrani optuženik nije osporio da je predmetne zgode došlo do verbalnog i fizičkog sukoba između njega i oštećenika, niti je osporio svoje fizičko djelovanje prema dvorišnim vratima. Naveo je da je dvorišna vrata naglo otvorio rukama, uslijed čega su udarila u zid zgrade, odnosno da ih je udarao nogom i šakom, pri čemu nije znao koja su konkretna oštećenja tom prilikom nastala. Naveo je i da je šteta na tim vratima naknađena plaćanjem iznosa od 280,00 kuna.

4.1.U odnosu na ulazna vrata kuće oštećenika optuženik je poricao da ih je namjerno oštetio, odnosno naveo je da se ne sjeća da bi ih oštetio. Međutim, dopustio je mogućnost da su oštećenja na tim vratima mogla nastati tijekom njegova međusobnog naguravanja i fizičkog sukoba s oštećenikom, koji se odvijao u prostoru od dvorišnih do ulaznih vrata.

5. Oštećenik PE iskazao je da je optuženik nakon njihova prethodnog sukoba došao do njegove kuće te oštetio dvorišna i ulazna vrata. U odnosu na ulazna vrata naveo je da ih je optuženik više puta udarao nogom dok ih nije razvalio, nakon čega je ušao u kuću i nastavio fizički sukob s njim. Međutim, u odnosu na dvorišna vrata naveo je i da nije neposredno vidio na koji ih je način optuženik otvorio, već su mu drugi rekli da ih je otvorio nogom; također je naveo da ta vrata nisu bila zaključana nego samo zatvorena.

6. Svjedok TE iskazao je da je vidio optuženika kako nogom udara dvorišna vrata i razvaljuje ih. Kada je potom došao u dvorište, ulazna vrata kuće već su bila oštećena, a oštećenik mu je rekao da ih je optuženik razbio rukama i nogama. Nadalje je naveo da se optuženik naknadno vratio te da je izvana ponovno udarao po ulaznim vratima dok ih je on s unutarnje strane pokušavao držati zatvorenima.

7. Svjedok LE iskazao je da je nakon sukoba u ugostiteljskom objektu oštećenik otišao prema kući, a za njim optuženik i ostali. Naveo je da je oštećenik silovito otvorio oba krila dvorišnih vrata i ušao u dvorište, nakon čega je došlo do fizičkog sukoba između njega i optuženika kod ulaznih vrata kuće. Oštećenik je pritom imao palicu, a svjedok i OEČ pokušavali su ih razdvojiti. LE nije vidio tko je konkretno oštetio vrata, ali je dopustio mogućnost da su ulazna vrata oštećena tijekom samog fizičkog sukoba. Također je naveo da se optuženik, nakon što su ga izveli iz dvorišta, nije vraćao natrag.

8. Svjedokinja OEČ iskazala je da je optuženik naglo otvorio dvorišna vrata i da se tom prilikom na njima razbilo staklo, čega se sjećala i zato što je na razbijeno staklo stala. U odnosu na ulazna vrata kuće navela je da po njima nitko nije udarao, iako se fizičko naguravanje optuženika i oštećenika odvijalo u njihovoj neposrednoj blizini. Navela je da je cijelo vrijeme bila prisutna i promatrala događaj te da optuženik nije ušao kroz ulazna vrata kuće.

9. Iz zapisnika o očevidu PU PG Rijeka, PP Mali Lošinj s ispostavom Cres broj 511- 09-26-02/3-57/41/17 od 26. kolovoza 2017. (list 32-33 spisa) i fotodokumentacije očevida (list 41-45 spisa) se utvrđuje da je do dolaska djelatnika ovlaštenih službenih osoba mjesto događaja izmijenjeno zbog kretanja većeg broja osoba. Mjesto događaja je [adresa]. na kojem mjestu se nalazi kuća vlasništvo PE. Dvorišna vrata nalaze se sa sjeverne, bočne strane kuće na adresi [adresa] (fotografije broj 1,2) vrata su dvokrilna, drvena, ostakljena, bijele boje, dimenzija 130x205 cm, osigurana klasičnom bravom, zatečena poluotvorena desnim krilom i otključana. Oba krila vrata su ostakljena sa po dva jednostruka stakla dimenzije 20x115 cm. Na desnom krilu uočena su oštećenja lijevog stakla u dimenzije 20x115 cm. Na tlu se uočavaju fragmenti stakla i tragovi crvene boje nalik na krv. Na sredini vrata na visini 100 do 150 cm uočavaju se tragovi crvene boje nalik na krv. Na desnom krilu uočava se oštećenje u vidu savijanja kvake s vanjske strane. Prolaskom kroz ta vrata dolazi se do dvorišnog djela i kuće na adresi [adresa]. Ulazna vrata u kuću (fotografije broj 3, 4) su PVC, dvokrilna, ostakljena, dimenzija 110x191 cm, osigurana cilindar bravom na visini 96 cm od tla. Na tim vratima se uočava oštećenje stakla na visini od 94 cm od tla, oštećenje šarka za fiksiranje lijevog krila koje su rasklimane i izbačene iz ležišta. Ulaskom u unutrašnjost (fotografije broj 5,6) uočavaju se stepenice koje vode na kat, a lijevo se nalazi prostorija u kojoj se uočavaju razbacane stvari (fotografije broj 7,8,9). Na tlu oko vrata uočavaju se fragmenti stakla i tragovi crvene boje nalik na krv (fotografije broj 6). Sa bočne strane kuće na adresi [adresa] u čijem prizemlju se nalazi zlatarska radnja uočavaju se oštećenja na vratima (fotografije broj 10,11,12) i ta vrata su drvena, zelene boje, dvokrilna, ostakljena, dimenzija 105x213 cm, osigurana cilindar bravom na visini od 100 cm od tla. Uočena su oštećenja u vidu loma tri stakla.

10. Na temelju rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka, analizirajući obranu optuženika kao i svaki dokaz zasebno i u svojoj ukupnosti, sud smatra utvrđenim i dokazanim da je optuženik OE počinio kazneno djelo iz čl. 235.st.1. KZ/11 na način, na mjestu i u vrijeme kako je opisano u izreci presude te da nema elemenata koji bi isključivali njegovu kazneno pravnu odgovornost.

11. Nije sporno da je dana 26. kolovoza 2017. u [adresa]. i 27. došlo do verbalnog i fizičkog sukoba između optuženika i oštećenog PE, da se taj sukob odvijao u dvorištu gdje se nalazi kuća oštećenog. Također nije sporno da su oštećena dvorišna vrata kao i ulazna vrata kuće oštećenog.

12. Činjenica je da su na dvorišnim vratima kbr. 27., a radi se o vratima dvokrilna, drvena, ostakljena, bijele boje, dimenzija 130x205 cm, osigurana klasičnom bravom, a koja su u fotodokumentaciji označena brojem 1 i 2 nastala oštećenja i to u vidu razbijenog lijevog stakla dimenzije 20x115 cm, tragova crvene boje nalik na krv te oštećenje u vidu savijanja kvake s vanjske strane. Na ulaznim vratima koja su na fotodokumentaciji označena brojem 3 i 4, a radi se o vratima PVC, dvokrilna, ostakljena, dimenzija 110x191 cm, osigurana cilindar bravom na visini 96 cm od tla, također su konstatirana oštećenja i to oštećenje stakla na visini od 94 cm od tla, oštećenje šarka za fiksiranje lijevog krila koje su rasklimane i izbačene iz ležišta.

13. Međutim, spornim se tijekom dokaznog postupka ukazalo samo počinjenje produljenog kaznenog djela inkriminiranog dana pod uvjetima i na način kako se to optuženiku stavlja na teret te sukladno tome da li su u postupanju optuženika ostvarena obilježja utuženog kaznenog djela.

14. Optuženik se prilikom očitovanja o krivnji izjasnio da se ne smatra krivim. Međutim prilikom iznošenja obrane navodi da je utuženog dana oštetio dvorišna vrata na način da ih je naglo otvorio rukama uslijed čega su ista lupila u zid zgrade odnosno da je nogom i šakom razvalio dvorišna vrata. Tom prilikom da ne zna koja su oštećenja nastala, ali i da je isto naknađeno na način da je platio 280 kuna. Ulazna vrata kuće vlasništvo ĐE da nije oštetio odnosno da se toga ne sjeća, ali da je moguće da su ista oštećena uslijed naguravanja njega i oštećenog po cijelom haustoru od jednih do drugih vrata.

15. Sud je obranu optuženika u dijelu koji se odnosi na dvorišna vrata ocijenio vjerodostojnom u pogledu njegova priznanja da je prema tim vratima neposredno fizički djelovao, budući da je takva obrana u bitnom potvrđena iskazom svjedokinje OEČ, koja je vidjela da je optuženik naglo otvorio dvorišna vrata i da je tom prilikom na njima razbijeno staklo, kao i materijalnim tragovima oštećenja utvrđenim očevidom.

16. Nasuprot tome, obranu optuženika u dijelu u kojem poriče namjerno oštećenje ulaznih vrata sud nije našao opovrgnutom s potrebnim stupnjem izvjesnosti. Njegova tvrdnja da su ta vrata mogla biti oštećena tijekom fizičkog sukoba nalazi određeno uporište u iskazima LE i OEČ, koji potvrđuju da se sukob odvijao upravo u neposrednoj blizini ulaznih vrata, pri čemu GE izričito navodi da po tim vratima nitko nije udarao.

17. Takva obrana nije nevjerodostojna ni u odnosu na materijalne dokaze, budući da tragovi zatečeni kod ulaznih vrata potvrđuju da se na tom mjestu odvijao fizički sukob, ali sami za sebe ne omogućuju utvrđenje da su oštećenja nastala namjernim udaranjem optuženika po vratima. Stoga sama činjenica da optuženik dopušta mogućnost da su vrata oštećena tijekom naguravanja ne predstavlja priznanje njihova namjernog oštećenja.

18. U odnosu na oštećenje dvorišnih vrata sud nalazi dokazanim da je upravo optuženik svojim postupanjem prouzročio oštećenje tih vrata. Takav zaključak prije svega proizlazi iz same obrane optuženika, koji ne osporava da je prema dvorišnim vratima fizički djelovao, navodeći da ih je naglo otvorio rukama uslijed čega su udarila u zid, odnosno da ih je udarao nogom i šakom. Njegova obrana u tom dijelu nije osamljena, već je u bitnom potvrđena iskazom svjedokinje OEČ, koja je neposredno vidjela da je optuženik naglo otvorio dvorišna vrata i da je tom prilikom na njima razbijeno staklo. Sjećanje ove svjedokinje na navedenu okolnost sud smatra uvjerljivim i stoga što je konkretno navela da je stala na razbijeno staklo. Navedeno je podudarno i s materijalnim tragovima utvrđenim očevidom, kojim su na dvorišnim vratima utvrđeni razbijeno staklo, savijena kvaka te fragmenti stakla na tlu. Postojanje upravo tih oštećenja proizlazi i iz pregledane fotodokumentacije.

19. Sud pri tome nije zanemario iskaz svjedoka LE, koji je naveo da je oštećenik silovito otvorio oba krila dvorišnih vrata i ušao u dvorište te da nije vidio tko je konkretno ta vrata oštetio. Međutim, taj iskaz ne isključuje naknadno fizičko djelovanje optuženika prema vratima, koje proizlazi iz njegove vlastite obrane i iskaza OEČ. Jednako tako, okolnost da oštećenik nije neposredno vidio na koji je način optuženik otvorio dvorišna vrata ne dovodi u pitanje navedeni zaključak, budući da se utvrđenje suda o postupanju optuženika ne temelji odlučno na tom dijelu iskaza oštećenika, već na obrani samog optuženika, iskazu neposredne svjedokinje GE i materijalnim tragovima.

20. Ocjenjujući subjektivni odnos optuženika prema oštećenju dvorišnih vrata, sud nalazi da je optuženik postupao s namjerom. Naime, prema vlastitoj obrani optuženika nije riječ o njegovu slučajnom kontaktu s vratima, već o svjesnom fizičkom djelovanju prema njima, dok iz iskaza GE proizlazi da je optuženik vrata naglo otvorio i da je upravo tom prilikom razbijeno staklo. Imajući u vidu karakter takvih vrata, koja su bila drvena i ostakljena, te način i intenzitet fizičkog djelovanja prema njima, optuženik je bio svjestan da takvim postupanjem može prouzročiti njihovo oštećenje te je na nastupanje takve posljedice pristao. Stoga sud nalazi dokazanim da je u odnosu na dvorišna vrata postupao s neizravnom namjerom.

21. Drukčija je, međutim, dokazna situacija u odnosu na ulazna vrata kuće. Nije sporno da su i na tim vratima nakon predmetnog događaja postojala oštećenja, budući da su očevidom utvrđeni oštećenje stakla te rasklimane i iz ležišta izbačene šarke za fiksiranje lijevog krila. Međutim, sama činjenica postojanja tih oštećenja ne dokazuje niti način njihova nastanka niti da ih je optuženik prouzročio namjernim udaranjem po vratima.

22. Sud je u tom dijelu posebno cijenio iskaz oštećenika PE, koji optuženika izravno tereti navodeći da je više puta nogom udarao ulazna vrata dok ih nije razvalio. Međutim, navedeni iskaz nije potvrđen drugim neovisnim neposrednim dokazom. Naime, TE nije neposredno vidio prvotno oštećivanje ulaznih vrata, već je po dolasku u dvorište zatekao ta vrata već oštećenima, dok mu je oštećenik rekao da ih je optuženik razbio rukama i nogama. Stoga je TE u odnosu na pitanje tko je prouzročio prvotno oštećenje ulaznih vrata posredni svjedok, pa njegovo iskazivanje o onome što mu je rekao oštećenik ne predstavlja neovisnu potvrdu iskaza samog oštećenika.

23. Sud nije zanemario niti Dumenčićev navod da se optuženik naknadno vratio te ponovno udarao po ulaznim vratima dok ih je on držao s unutarnje strane. Međutim, iz njegova vlastitog iskaza proizlazi da su vrata u tom trenutku već bila oštećena. Osim toga, njegov iskaz o naknadnom povratku optuženika nije suglasan s iskazom LE, koji je naveo da se optuženik, nakon što su ga izveli iz dvorišta, nije vraćao, jer je LE ostao uz njega. Stoga se samo na temelju Dumenčićeva iskaza ne može s potrebnim stupnjem izvjesnosti zaključiti niti da je optuženik prouzročio prvotno utvrđena oštećenja ulaznih vrata niti da je to učinio na način opisan u optužbi. Bitni sadržaj iskaza ovih svjedoka reproduciran je u točkama 6. i 7. obrazloženja.

24. Nasuprot iskazu oštećenika stoje iskazi LE i OEČ, koji su bili neposredno prisutni fizičkom sukobu optuženika i oštećenika. LE je naveo da se sukob odvijao kod ulaznih vrata, da je oštećenik imao palicu te da su on i GE pokušavali razdvojiti sukobljene, pri čemu nije vidio da bi optuženik namjerno oštetio ulazna vrata. GE još određenije navodi da po ulaznim vratima nitko nije udarao, iako potvrđuje da se naguravanje optuženika i oštećenika odvijalo u njihovoj neposrednoj blizini.

25. Takvi iskazi u bitnom su podudarni s obranom optuženika u dijelu u kojem poriče namjerno oštećenje ulaznih vrata, ali dopušta mogućnost da su ona oštećena tijekom međusobnog naguravanja i fizičkog sukoba s oštećenikom. Stoga obrana optuženika u tom dijelu ne predstavlja tek ničim potkrijepljeno poricanje, već alternativni način nastanka oštećenja koji nalazi uporište u neposrednim iskazima LE i GE.

26. Navedenu mogućnost ne isključuju ni materijalni dokazi. Tragovi crvene boje nalik na krv i fragmenti stakla zatečeni u području ulaznih vrata potvrđuju da se događaj, odnosno fizički sukob, odvijao i u njihovoj neposrednoj blizini, ali ne omogućuju utvrđenje kojim je konkretnim pokretom nastalo pojedino oštećenje. Štoviše, iz zapisnika o očevidu proizlazi i da je do dolaska policijskih službenika mjesto događaja bilo izmijenjeno zbog kretanja većeg broja osoba, što dodatno nalaže oprez pri izvođenju zaključaka iz samog položaja materijalnih tragova.

27. Slijedom navedenog, sud nije mogao s potrebnim stupnjem izvjesnosti prihvatiti tvrdnju oštećenika da je optuženik ulazna vrata namjerno udarao nogama dok ih nije razvalio. Nasuprot toj tvrdnji postoji dokazima potkrijepljena mogućnost da su oštećenja nastala tijekom međusobnog fizičkog sukoba optuženika i oštećenika kod tih vrata. Dvojba se, dakle, ne odnosi samo na konkretan mehanizam nastanka oštećenja, već i na subjektivni odnos optuženika prema nastaloj posljedici.

28. Naime, čak i kada bi se prihvatilo da je određeno oštećenje ulaznih vrata objektivno nastalo djelovanjem tijela optuženika tijekom naguravanja s oštećenikom, iz takve činjenice još ne proizlazi da je optuženik postupao s namjerom oštećenja tuđe stvari. Oštećenje nastalo kao posljedica međusobnog fizičkog sukoba nije samo po sebi dostatno za ostvarenje subjektivnog obilježja kaznenog djela iz čl. 235. st. 1. KZ/11, ako nije dokazano da je optuženik bio svjestan nastanka oštećenja i da ga je htio odnosno na njega pristao.

29. Budući da provedeni dokazi ne omogućuju da se izvan razumne dvojbe isključi mogućnost da su ulazna vrata oštećena tijekom fizičkog sukoba, a bez dokazane namjere optuženika usmjerene na njihovo oštećenje, sud je navedenu dvojbu riješio u korist optuženika te zaključio da mu u tom dijelu optužbe nije dokazano počinjenje kaznenog djela.

30. Slijedom svega navedenog, sud je utvrdio da su u postupanju optuženika prema dvorišnim vratima ostvarena objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela oštećenja tuđe stvari iz čl. 235. st. 1. KZ/11, dok mu u odnosu na oštećenje ulaznih vrata kuće nije dokazano da je postupao na način i s namjerom kako mu je stavljeno na teret. Posljedično, nakon što nije dokazano počinjenje druge radnje obuhvaćene optužbom, nema ni činjenične osnove da se postupanje optuženika pravno označi kao jedno produljeno kazneno djelo u smislu čl. 52. KZ/11, već se njegova kaznena odgovornost odnosi samo na dokazanu radnju oštećenja dvorišnih vrata. Slijedom navedenog, sud je iz činjeničnog opisa ispustio nedokazane navode koji se odnose na oštećenje ulaznih vrata kuće. U odnosu na oštećenje dvorišnih vrata, sud je precizirao činjenični opis u skladu s utvrđenim činjeničnim stanjem. Naime, okrivljenik se teretio da je postupao s izravnom namjerom, a tijekom postupka dokazana je samo neizravna namjera, kako je to opisano u t. 20. ovog obrazloženja. Također nije utvrđena visina štete, koja niti nije obilježje djela, slijedom čega je i taj dio ispušten iz izreke presude.

31. Prilikom odlučivanja o kaznenoj sankciji za optuženika sud je cijenio odredbu članka 41. KZ/11 kojom je propisana svrha kažnjavanja.

31.1. Prilikom odluke o vrsti i visini kaznenopravne sankcije sud je cijenio sve olakotne i otegotne okolnosti na strani optuženika kao i svrhu kažnjavanja i to da se izrazi društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela te da se utječe na počinitelja da više ne čini kaznena djela (specijalna prevencija) kao i da se utječe na ostale da ne čine kaznena djela te na njihovu svijest o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja počinitelja kaznenih djela.

31.2. Tako je kao olakotnu okolnost na strani optuženika sud cijenio njegovu dosadašnju kaznenu neosuđivanost, činjenicu da je takvom ponašanju optuženika prethodio sukob sa oštećenim neposredno prije, a koji se nastavio i na inkriminiranom mjestu, činjenicu da je otac dvoje malodobne djece o kojoj skrbi kao i činjenicu da je štetu nadoknadio u iznosu od 280,00 kuna, dok otegotnih okolnosti na strani optuženika sud nije našao.

31.3. Cijeneći težinu i društvenu opasnost počinjenog kaznenog djela, ocjenjujući stupanj krivnje optuženika, pobude iz kojih je djelo počinjeno, ulogu optuženika u počinjenju djela, a uvažavajući istaknute olakotne okolnosti i odsustvo otegotnih okolnosti, optuženiku je izrečena kazna zatvora u trajanju od sedam mjeseci te mu je potom izrečena uvjetna osuda kojom je određeno da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko tijekom provjeravanja od dvije godine od dana pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

31.4. Sud je uvjerenja kako je izrečena kaznena sankcija primjerena stupnju kaznene odgovornosti optuženika, vrsti i težini počinjenog kaznenog djela te jačini ugrožavanja zaštićenog društvenog dobra, kao i da će se takvom kaznom postići ciljevi specijalne i generalne prevencije. Ovako izrečena kaznena sankcija može u dovoljnoj mjeri utjecati na optuženika, da više ne čini kaznena djela, kao i na stvaranje svijesti kod drugih da ovakva djela ne mogu proći nekažnjena.

31.5. Prilikom određivanja uvjetne osude sud je uz naprijed navedene olakotne okolnosti i nedostatak otegotnih okolnosti, cijenio i činjenicu da je okrivljenik zaposlen, da svojim primanjima uzdržava sebe i svoju djecu kao i činjenicu da se protiv njega ne vode drugi kazneni postupci kao i činjenicu proteka vremena od počinjenog kaznenog djela koja se ne može staviti u krivnju okrivljeniku, slijedom čega je mišljenje suda da će se svrha kažnjavanja ostvariti i mjerom uvjetne osude upravo u određenom trajanju.

32. U odnosu na postavljeni imovinskopravni zahtjev sud je oštećenog uputio da isti ostvaruje u građanskom postupku, to stoga što podaci u spisu ne pružaju pouzdanu osnovu za dosuđenje istog tim više što je optuženik naveo da je u određenom iznosu štetu i namirio dok visina štete nije utvređena te bi utvrđivanje iznosa na ime imovinskopravnog zahtjeva dovelo do znatnog odugovlačenja ovog postupka.

33. Kako je optuženik proglašen krivim, na temelju čl. 148 st. 1 ZKP/08 naloženo mu je da podmiri troškove kaznenog postupka i to paušalnu svotu utvrđenu s obzirom na složenost i trajanje izvida i kaznenog postupka te imovnog stanja optuženika. Budući optuženik prima plaću u visini od 1.200 eura to je mišljenje suda da će biti u mogućnosti podmiriti odmjereni trošak bez da time dovede u pitanje svoje uzdržavanje te uzdržavanje malodobne djece. Također je dužan podmiriti trošak oštećenika i njegova punomoćnika, visina kojeg troška će biti odmjerena posebnim rješenjem.

U Rijeci, 31. srpnja 2026.

Sudac:

Sandra Vučković

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog preslika iste. Žalba se podnosi ovom sudu u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud, kao sud drugog stupnja.

DNA:

1. ODO Rijeka

2. Okrivljenik OE

3. Branitelj okr. Boris Šolaja, odvj. iz Rijeke

4. Pun. oštećenika Savin Vaić, odvj. iz Rijeka