REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1
Poslovni broj: Kž-325/2026-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivane Dubravke Kovačević kao predsjednice vijeća te Tihane Bokan i Marije Garačić-Turković kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Mihetec kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog EP i optuženog FP, zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog FP, podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu broj Kv-149/2026 (K-182/2026) od 3. kolovoza 2026., u sjednici vijeća održanoj 27. kolovoza 2026.,
r i j e š i o j e
Žalba optuženog FP odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim, uvodno navedenim rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu, na temelju članka 127. stavka 4. u vezi s člankom 131. stavkom 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP/08.), optuženom EP i optuženom FP je produljen istražni zatvor, iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 3. ZKP/08., a zbog osnovane sumnje na počinjenje kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11.
2. Žalbu je podnio optuženi FP, po branitelju Zoranu Životiću, odvjetniku iz Zagreba, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i „posljedično tome pogrešne primjene materijalnog prava“, s prijedlogom da se žalba prihvati i ukine istražni zatvor, podredno da ga se vrati izvanraspravnom vijeću na ponovno odlučivanje.
3. Spis predmeta je u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. u vezi s člankom 495. ZKP/08. dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.
4. Žalba nije osnovana.
5. Žalitelj ističe počinjenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavaka 2. i 3. ZKP/08., pri čemu ne navodi u čemu se sastoje te povrede. No, iz sadržaja žalbe, gdje se žalitelj poziva na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, proizlazi da žalitelj smatra da su izostali jasni i konkretni razlozi koji opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, čime se u stvari ističe bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.
6. Razmatrajući žalbene navode i one u pobijanom rješenju, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog FP iz osnova u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 3. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene i dostatne razloge, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje na počinjenje terećenog kaznenog djela, kao opće pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., tako i one koji se odnose na postojanje posebnih pretpostavki za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točaka 1. i 3. ZKP/08. Također, sud je pravilno zaključio da se utvrđene opasnosti mogu prevenirati isključivo mjerom istražnog zatvora te kako nije prihvatljivo zamijeniti je blažim mjerama predviđenim odredbama ZKP/08.
6.1. Slijedom navedenog, neosnovani su prigovori žalitelja jer je pobijano rješenje u cijelosti sastavljeno sukladno odredbama članka 124. ZKP/08., a za odluku su, u svim njenim dijelovima, izloženi dostatni razlozi, koji su adekvatno konkretizirani i dovoljno analizirani, a koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud te se na iste upućuje žalitelj, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja. Slijedom navedenog nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., na koju sadržajno upire žalitelj jer je prvostupanjski sud izložio jasne i adekvatne razloge u odnosu na postojanje opasnosti od bijega i iteracijske opasnosti, kao i zašto se jedino istražnim zatvorom mogu prevenirati navedene opasnosti, a ne i blažim mjerama. Napominje se žalitelju kako njegovo subjektivno nezadovoljstvo kvalitetom i/ili kvantitetom izloženih razloga ne opravdava niti jednu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. ZKP/08.
7. Argumentirajući žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, žalitelj iznosi sadržaj odredbi članka 4. i članka 122. stavka 2. ZKP/08. te smatra da je povrijeđeno načelo razmjernosti jer su se trebale primijeniti blaže mjere.
8. Po ocjeni drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud se pravilno pozvao na utvrđene posebne okolnosti koje upućuju na opasnost od bijega i iteracijsku opasnost na temelju kojih je pravilno utvrdio da se u odnosu na optuženog FP ne mogu primijeniti blaže mjere u svrhu preveniranja tih opasnosti.
8.1. Naime, u odnosu na produljenje istražnog zatvora iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08. prvostupanjski sud je imao u vidu da optuženi FP ima prijavljeno prebivalište u [adresa], na adresi [adresa], no da na toj adresi očito ne boravi jer tamo nije zatečen, a prema vlastitoj izjavi druge adrese na kojoj bi stanovao nema, dok je provedenim terenskim provjerama utvrđeno da optuženik dosta vremena provodi u Bosni i Hercegovini na adresi u [adresa]. Cijeneći navedeno, a imajući u vidu propisanu kaznu zatvora za terećeno kazneno djelo od jedne do dvanaest godina, što može biti dodatan motiv napuštanja teritorija Republike Hrvatske, tada su to okolnosti koje opravdavaju daljnju primjenu istražnog zatvora iz gore navedene zakonske osnove te su ujedno argumenti zbog čega se svrha prevencije opasnosti od bijega ne može ostvariti blažim mjerama.
8.2. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da se zbog utvrđenih okolnosti u odnosu na postojanje iteracijske opasnosti i cijeneći njihovu kakvoću i značaj, prevencija te opasnosti može postići samo mjerom istražnog zatvora iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., a ne primjenom blažih mjera.
8.3. Naime, optuženi FP je osnovano sumnjiv da je počinio kazneno djelo neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. na način da je zajedno s optuženim DP, nakon što su prethodno od nepoznate osobe nabavili drogu kokain, istu drogu radi daljnje preprodaje na ilegalnom narko-tržištu prevozili u Republiku Hrvatsku, pa su tako 25. srpnja 2025. osobnim vozilom prevozili ukupno 10.002,16 grama droge kokain, pakirane u deset paketa pravokutnog oblika, koje pakete s drogom su držali skrivene u posebno ugrađenom spremniku iza audio-navigacijskog LCD-ekrana u unutrašnjosti kontrolne ploče vozila, a kojom prilikom su zaustavljeni po policijskim službenicima i uhićeni. Cijeneći navedeno, prvostupanjski sud pravilno uzima u obzir navedeni način počinjenja kaznenog djela, koji ukazuje da je optuženik u svom protupravnom postupanju iskazao iznimnu upornost i odlučnost te organiziranost, kao i visoki stupanj kriminalne volje, posebice uzimajući u obzir da su optuženici drogu prevozili u prenamijenjenom vozilu, pri tome prevozeći čak 10 kilograma droge kokain.
9. U odnosu na navode žalitelja da bi se u konkretnom slučaju svrha istražnog zatvora mogla ostvariti i mjerama opreza, prvostupanjski sud je ispitao mogućnost zamjene istražnog zatvora blažim mjerama te je, razmatrajući sve utvrđene okolnosti i uzimajući u obzir njihovu kakvoću, brojnost i značenje, a posebno uzimajući u obzir način počinjenja inkriminiranog kaznenog djela odnosno iskazanu upornost i bezobzirnost optuženika, i po ocjeni drugostupanjskog suda, pravilno utvrdio da se svrha koja se želi postići mjerom istražnog zatvora ne može ostvariti zamjenom istražnog zatvora jamstvom niti nekom od blažih mjera predviđenih odredbama ZKP/08., a kako to žalitelj neosnovano predlaže u žalbi.
10. Jednako tako, neosnovano žalitelj prigovara da je povrijeđeno načelo razmjernosti. Naime, prilikom ocjenjivanja povrede ovog načela, sukladno odredbi članka 122. stavka 2. ZKP/08., vodi se računa o razmjeru između težine počinjenog kaznenog djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud može očekivati u postupku i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora. Imajući na umu sve navedeno, kao i odredbe iz članka 133. ZKP/08. o maksimalnom trajanju istražnog zatvora, ovo vijeće ocjenjuje da za sada, nije došlo do povrede načela razmjernosti.
11. Ispitujući pobijano rješenje sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon, odluka je donesena po ovlaštenom tijelu te nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
12. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08.
Velika Gorica, 27. kolovoza 2026.
Predsjednica vijeća
Ivana Dubravka Kovačević
