REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1
Poslovni broj: Kž-326/2026-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivane Dubravke Kovačević kao predsjednice vijeća te Tihane Bokan i Marije Garačić-Turković kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Mihetec kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog NIM, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog NIM, podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici broj Kv-69/2026 (K-132/2026) od 29. srpnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 27. kolovoza 2026.,
r i j e š i o j e
Žalba optuženog NIM odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim, uvodno navedenim rješenjem Općinskog suda u Velikoj Gorici, pod točkom I. izreke, na temelju članka 127. stavka 4. u vezi s člankom 131. stavkom 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP/08.), optuženom MIM je produljen istražni zatvor, iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08., zbog osnovane sumnje na počinjenje kaznenog djela protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavka 1. KZ/11., a koji mu teče od uhićenja 10. travnja 2026. Pod točkom II. izreke, na temelju članka 131. stavka 2. ZKP/08., određeno je da istražni zatvor može trajati do pravomoćnosti presude, s tim da će sud, u smislu članka 131. stavka 3. ZKP/08., svaka dva mjeseca od pravomoćnosti prethodnog rješenja ispitati postoje li zakonski uvjeti za daljnju primjenu istražnog zatvora.
2. Pravodobnu žalbu podnio je optuženi VIM, po branitelju Vladimiru Rađenoviću, odvjetniku iz Zagreba, bez izričitog isticanja žalbenih osnova, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se odbije prijedlog za produljenje istražnog zatvora i isti ukine, odnosno da se istražni zatvor zamijeni nekom blažom mjerom.
3. Spis predmeta je u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. u vezi s člankom 495. ZKP/08. dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.
4. Žalba nije osnovana.
5. Žalitelj u žalbi navodi da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka jer pobijano rješenje ne sadrži valjane i dostatne razloge o odlučnim činjenicama te se opasnost od bijega izvodi iz apstraktne naravi kaznenog djela te iz visine propisane kazne, a da se pritom ne navodi niti jedna konkretna okolnost na strani samog optuženika. Također, žalitelj smatra da sud nije dao nikakve razloge zašto se svrha istražnog zatvora ne bi mogla ostvariti privremenim oduzimanjem putne i druge isprave. Nadalje, žalitelj osporava postojanje posebnih okolnosti koje bi upućivale na opasnost od bijega navodeći da sama činjenica da je optuženik strani državljanin nije dostatna za zaključak da takva opasnost postoji. Pritom se poziva na praksu Ustavnog suda Republike Hrvatske i Europskog suda za ljudska prava, gdje se navodi da činjenica stranog državljanstva sama po sebi nije dostatna za zaključak o postojanju opasnosti od bijega i da se određivanje istražnog zatvora zbog opasnosti od bijega ne može isključivo temeljiti na općim pretpostavkama poput težine djela ili osobnih svojstava optuženika. Žalitelj navodi da je povrijeđeno i načelo razmjernosti jer se optuženik nalazi u istražnom zatvoru od 10. travnja 2026., dakle već više od tri i pol mjeseca, zbog čega njegovo daljnje zadržavanja u istražnom zatvoru postaje nerazmjerno cilju koji se istražnim zatvorom želi postići. Nadalje se ističe da optuženik nije osuđivan, da ima prijavljeno boravište u [adresa] i uredno izdanu privremenu dozvolu boravka, da radi i ostvaruje prihod te samostalno uzdržava svoje maloljetno dijete. Stoga žalitelj smatra da bi se svrha istražnog zatvora mogla ostvariti i primjenom mjera opreza iz članka 98. ZKP/08. i to kumulativnom primjenom zabrane napuštanja boravišta, privremenim oduzimanjem putne i druge isprave za prijelaz državne granice te obvezom redovitog javljanja nadležnoj policijskoj postaji.
6. Nakon razmatranja razloga u pobijanom rješenju te žalbenih navoda, ocjena je ovoga suda da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog NIM iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. Sud prvog stupnja je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora, a koja se žalbom niti ne osporava, tako i one koji se odnose na postojanje posebnih pretpostavki iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08. Isto tako, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da se utvrđena opasnost može prevenirati isključivo mjerom istražnog zatvora te kako blaže mjere predviđene odredbama ZKP/08. nisu prihvatljiva zamjena za istražni zatvor.
6.1. Slijedom navedenog, neosnovani su žalbeni prigovori da pobijano rješenje ne sadrži valjane i dostatne razloge o odlučnim činjenicama te da se za opasnost od bijega ne navodi niti jedna konkretna okolnost na strani samog optuženika. Naime, pobijano rješenje je u cijelosti sastavljeno sukladno odredbama članka 124. ZKP/08., a za odluku su, protivno prigovorima žalitelja, u svim njenim dijelovima, izloženi jasni, valjani i dostatni razlozi, koji su adekvatno konkretizirani i dovoljno analizirani, a koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud te se na iste upućuje žalitelj, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja. Slijedom navedenog nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., na koju sadržajno upire žalitelj jer je prvostupanjski sud izložio jasne i adekvatne razloge u odnosu na postojanje opasnosti od bijega i zbog čega se jedino istražnim zatvorom može prevenirati opasnost od bijega, a ne i blažim mjerama. Napominje se žalitelju kako njegovo subjektivno nezadovoljstvo kvalitetom i/ili kvantitetom izloženih razloga, ne opravdava niti jednu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. ZKP/08.
7. Suprotno prigovorima žalitelja, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da postoje posebne okolnosti iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08., a koje ukazuju na realnu i razumno predvidivu opasnost da bi optuženi VIM puštanjem na slobodu mogao napustiti teritorij Republike Hrvatske i time postati nedostupan njezinim pravosudnim tijelima, upravo u cilju izbjegavanja kaznenog progona.
7.1. Naime, prema podacima u spisu predmeta, optuženik je državljanin Savezne Demokratske Republike Nepal, gdje mu se nalazi obitelj, a u Republici Hrvatskoj ima privremenu dozvolu boravka od 3. listopada 2025., s rokom važenja do 10. rujna 2028. te regulirano boravište u [adresa], dok ni na koji drugi način nije vezan za teritorij Republike Hrvatske, nema nekretnina, a niti ga bilo koja druga okolnost osobne, imovinske, obiteljske ili poslovne prirode veže za područje Republike Hrvatske. Pri tomu, optuženikova navodna zaposlenost u Republici Hrvatskoj nije ni na koji način dokumentirana, a prema njegovom vlastitom kazivanju nema zaključen ugovor o radu s poslodavcem. Imajući u vidu sve navedeno, kao i težinu kaznenog djela koje mu se u ovom kaznenom postupku stavlja na teret i propisanu kaznu za isto, u trajanju jedne do osam godina, a što bi mogao biti daljnji motiv optuženiku za napuštanje Republike Hrvatske, pravilno mu je produljen istražni zatvor iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08., a u svrhu prevencije opasnosti od bijega.
7.2. Stoga nije u pravu žalitelj kada tvrdi da se opasnost od bijega pogrešno temelji isključivo na stranom državljanstvu optuženika i težini inkriminiranog kaznenog djela, a žalbeno isticanje dosadašnje optuženikove neosuđivanosti ne predstavlja izlaganje relevantnih okolnosti kojim bi bila dovedena u sumnju pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda o postojanju posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08., o čemu će biti moguće voditi računa u daljnjem tijeku kaznenog postupka. Također, iako optuženik u Republici Hrvatskoj ima prijavljeno boravište jer ima privremenu dozvolu boravka s rokom važenja do 10. rujna 2028., riječ je o dozvoli koja je tek privremenog karaktera te ista ne jamči dostupnost optuženika u slučaju puštanja na slobodu i ne sprječava ga u napuštanju područja Republike Hrvatske.
8. U odnosu na navode žalitelja da bi se u konkretnom slučaju svrha istražnog zatvora mogla ostvariti primjenom jedne ili više mjera opreza, prvostupanjski sud je vodio računa da se ne primjenjuje teža mjera ako se ista svrha može postići blažom mjerom. Naime, sud je u odlomku 6. na trećoj stranici pobijanog rješenja ispitao mogućnost zamjene istražnog zatvora blažim mjerama predviđenim zakonom te je cijeneći sve naprijed navedeno i uzimajući u obzir njihovu kakvoću, brojnost i značenje, a posebno cijeneći težinu i narav kaznenog djela koje se optuženiku stavlja na teret, odnosno činjenicu da kazneno djelo iz članka 326. stavka 1. KZ/11. uključuje povezanost više osoba u lancu krijumčara ljudi te poznavanje nelegalnog prelaska granice Republike Hrvatske i okolnih država, i po ocjeni drugostupanjskog suda, pravilno utvrdio da su posebne okolnosti takve jačine da mjere opreza ne mogu ostvariti svrhu istražnog zatvora i da se svrha koja se želi postići istražnim zatvorom može prevenirati isključivo mjerom istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08., a ne može se, za sada, ostvariti niti jednom od blažih mjera opreza predviđenih odredbama ZKP/08., kao niti žalbom predloženim mjerama.
8.1. Jednako tako, razmatrano je i da li je povrijeđeno načelo razmjernosti. Naime, prilikom ocjenjivanja povrede ovog načela, sukladno odredbi članka 122. stavka 2. ZKP/08., vodi se računa o razmjeru između težine počinjenog kaznenog djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora. Imajući na umu sve navedeno, kao i odredbe iz članka 133. ZKP/08. o maksimalnom trajanju istražnog zatvora, a kako se optuženik nalazi u istražnom zatvoru od 10. travnja 2026., ovo vijeće ocjenjuje da, za sada, nije došlo do povrede načela razmjernosti.
9. Ispitujući pobijano rješenje sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon, odluka je donesena po ovlaštenom tijelu te nije počinjen neki drugi vid bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
10. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08.
Velika Gorica, 27. kolovoza 2026.
Predsjednica vijeća
Ivana Dubravka Kovačević
